Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
srijeda, 30. ožujka 2011.
DAVORKA I NJEN SVIJET: Celtic Woman - A New Journey - You Raise Me Up
DAVORKA I NJEN SVIJET: Celtic Woman - A New Journey - You Raise Me Up: "@font-face { font-family: 'Papyrus'; }p.MsoNormal, li.MsoNormal, div.MsoNormal { margin: 0cm 0cm 0.0001pt; font-size: 12pt; font-fa..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
Celtic Woman - A New Journey - You Raise Me Up
Jednom mi je u priči neka osoba rekla kako joj u autu ne nedostaje muzika,ne osjeća nikakav nedostatak što vožnja protiće u tišini...moj pogled je bio blago rečeno teleći...
Ne znam zašto uvijek mi je bilo teško odgovoriti kada bi me pitali što slušam,koju muziku.Iskreno nije mi bitno koji je smjer bitno je da mi ulazi u uho(na ovo mjesto se ogradim jer nije sve što nazivamo glazbom upravo to).Svatko ima neku pjesmu svoju najdražu koja mu izaziva neki feeling.Da to je čar pjesme da te razdrma i izvuče iz tebe ono nešto.Neki osjećaj produbi i dopusti ti da ga osjetiš do same njegove srži.
Pjesma je sposobna u vama ma kako sretni tog trenutka bili izmamiti suzu.I ma kako znali da je upravo to u pitanju nećete ju ugasiti.Čak bi se usudila kazati da je pomalo okrutno spram samom sebi.Slušate riječi ili je pak samo instrumental u pitanju...dotakne vas u samu srž.U onaj dio koji ste zaključali tugu u sebi a opet prepustit čete joj se,dopustiti da vas stegne kao omča oko duše koja se svakim tonom steže još,i još...Začepiti uši?Ne,ono nešto je snažnije i odslušat čete ju,pa čak čete uživati u tom mučenju samog sebe...pjesma tuge i žalosti vam to čini...a svatko ima takvu ili možda i nema ali jednom i na nju naleti...
Sjećanja,ona izviru iz nas nepozvana,nekada nas toliko obuzmu da nam se slike vrte kao mali crno bijeli filmić...Potaknuta nekom melodijom ona dobivaju boju.Svaki tada doživljeni osjećaj,miris...trenutak oživi.Prošlost potaknuta pjesmom udahne ...ljude,trenutke,situacije dočara skoro opipljivima.Pjesma skok u ta vremena čini mogućim,vašim i samo vašim vremeplovom.Da li če izmamiti osmjeh ,suzu,sjetu,ljutnju...zar je bitno vremeplov je vaš i ne želite iskočiti.Želite kroz i uz pomoć glazbe još jednom doživiti taj trzaj usana,tu zaboravljenu misao...taj komadičak svog života...Pjesma je to koju bi ste i patentirali kao premosnicu za neko svršeno doba...kao repaly za osjećaje...
Osjećaj sreće...sreće koja blista kao sunce na svojoj najsjajnijoj točci.Emocija koja vam čini sve lijepim,snažno pokrene se iz same vaše utrobe.Zvucima pokrenuta kreće kao podrhtavanje moćnog vulkana.Putuje vašim tjelom toplinom,rastapajući svaku drugu emociju poput lave...ništa ne ostaje netaknuto pod tom vrelinom.Kako vas tonovi ispunjavaju,popunjavaju i uzdižu tu lavui kako bi eksplodirala uz erupciju smjeha i plesa.Nebitno gdje,što taj poriv je nezaustavljiv...veselje vodi i pleše svoj ples....
I nema ju svatko ali i ako nema svatko joj se nada.To je ona pjesma koja nema granica...najdraža,neusporediva s nijednom koju ste ikada čuli.Ona je ta koju ni jedna druga ,ma što ta nosila ,ne može zamjeniti.Ona ne govori riječima ona nosi na krilima svoje glazbe osjećaje.Ne samo jedan,ne dva...ona ih lakoćom i svojim bivanjem nosi sve.Ona je erupcija,tornado vaših najdubljih osjećaja.Nju ne slušate ušima,ne pokazujete suzom u oku...osmjehom na licu,sjetom u onoj sitnoj bori.prvim njenim tonom oživi cijelo vaše biće.Njene riječi se prilagođavaju,oblikuju po vama vašoj želji.Ona prošeta vašim mislima i vidi kakva mora biti.Ona je ta koja vas pokreće ne mislima,ne razumjevanjem.Riječi njene,bez obzira koji jezik priča vama je razumljiv.Nju slušate,čujete i osjećate...srcem..
DAVORKA I NJEN SVIJET: IVICA PEPELKO - KAD PROCVATU JABUKE
DAVORKA I NJEN SVIJET: IVICA PEPELKO - KAD PROCVATU JABUKE: "Ja sam ... Ja sam vesela kao osmijeh najsrdačnij . Ne onaj što dolazi samo s usana , već onaj što krene kao strujom nošen iz sam..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
IVICA PEPELKO - KAD PROCVATU JABUKE
Ja sam vesela kao osmijeh najsrdačnij . Ne onaj što dolazi samo s usana , već onaj što krene kao strujom nošen iz same utrobe . Kroz vrhove prstiju osjećaš njegovo golicanje . Njegovu putanju što osjećaš poput plimnog vala akako probija put kroz grlo te nezaustavljivo preleti i razlijegne se preko usana . Ja sam vesela poput osmijeha što zubima trnce prouzroči .
Ja sam tužna Kao suza jedna .Ne potok već samo ona jedna jedina . Poput one suze što blista kao najsjajnijn dijamant u noći . Što put svoj pronalazi , ne među tisuću lažnih suza , već sama svoj put bije . Poput pečata što trag ostavlja putem kojim kroči sporo . One što se ne zaustavlja jer njena iskrenost najveću bol nosi te na usnama svoju smrt pronalazi . Da , takva sam ja tuga .
Ja sam napetost i uzbudljivost kao nevrijeme . Poput sile prirode i njene neizvjesnosti kojom obiluje . Svojim tokom nekada naznake dajem no u jednom neočekivanom trenutku munji nalik , uz prasak poput groma preovrate izvoljevam . Stresnem te njima upravo poput udarca groma . I tada te lagano u kraj ušuškam pjesmom poput zvuka kiše . Mirno i ujednačeno no ritam što srce ti smiruje ne gasim . Da , i uzbudljivost kroz napetost iz mene izdiše .
A nekada sam i nestvarna , zamamno čarobna čak . Tada mitskim bićima obilujem . Zmajevima život udišem , vilama dražesnost poklanjam , u čarobnjacima magiju silnu pobuđujem . Ujedinjujem tamnu stranu sa svijetlom . Balans istih bez vage postižem . U meni mašta ne stanuje , u meni ona granica nema jer ja jesam ona .
Ja sam spektar svih emocija , a one su u bojama . Kao zrnca pijeska što se u pješčanom satu bore koja će prije proći misli mnome teku . I tada kada izgleda kao da je kraj mog bivanja , kada poslijednje zrnce u obiku riječi na hrpu padne . U tom trenu me pokreneš , poput pješčanog sata okreneš . U tom trenu zrnca ponovno krenu jer ja sam neiscrpna . Ja sam dio vas , ono nešto što svatko posjeduje .
Jer i kada misliš da sam vremenom pogažena , kako sam zadnjih dah izdahnula tek sam zaboravljena no ne i mrtva . Jer besmrtna sam ... a pričom me zovu .VOLIM VAS,I ŠTO MI MOŽETE!PUSA
DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN SVIJET: Stari Prijatelji - Zvali Su Je Lijepa Vila (HQ)
DAVORKA I NJEN SVIJET: Stari Prijatelji - Zvali Su Je Lijepa Vila (HQ): "Ma kako blizu bile planete ponor koji ih je dijelio je bio velik . Velik no ne i jači od čežnje , ljubavi i želje što su nosili u svom lišću..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
Stari Prijatelji - Zvali Su Je Lijepa Vila (HQ)
Ma kako blizu bile planete ponor koji ih je dijelio je bio velik . Velik no ne i jači od čežnje , ljubavi i želje što su nosili u svom lišću . Vjetar bi svako toliko zapuhao , meki topli vjetar a opet toliko neumoran . Svojom voljom bi vrane smjestio na grane jada . U trenutku kada bi ih umirio produžio bi do vrhova grana dvaju stabala i nejžnošću lahora podigao lišće . U zraku su se spajala plesom lišća žarko crvene boje , plesala ples . Šuškanjem tisuću listova spajale su se dvije duše iznad ponora koji ipak nije bio nepremostiv .Za nekoga,za kojeg znam,da sam mu još u duši!
DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN SVIJET: GOTOVO,T+ JE .GOTOVO,LAKU NOĆ
DAVORKA I NJEN SVIJET: GOTOVO,T+ JE .GOTOVO,LAKU NOĆ: "Svoje ćemo snove ostvariti tek kad se odlučimo probuditi.. Koliko još puta treba prežvakati proživljeno da bi se izvukla pouka? Koliko još..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
GOTOVO,T+ JE .GOTOVO,LAKU NOĆ
Koliko još puta treba prežvakati proživljeno da bi se izvukla pouka? Koliko još puta treba pogledati u nebo prije nego se ugleda zvijezda u padu? Kažu da zvijezde najjače i najljepše sjaje netom prije nestanka u bespućima vremena i prostora...
Koliko još puta će sunce prošetati mojim horizontom? Koliko još snage je ostalo za tražiti smisao u postojanju? Koliko još puta ću griješiti i tražiti otpuštenje? Koliko još puta ću sama sebi iščupati srce? Koliko još puta ću postavljati pitanja na koja neću dobiti odgovor? Koliko?
Otpuštam zadnje ostatke tuge koju nosim duboko u sebi. Odrješujem se od grijeha prošlosti. Otpuštam sva svoja oklijevanja i nesigurnosti. Još jednom preslagujem prošlost u škatulju. Po tko zna koji put pozdravljam stare suputnike. I njega. Odrješujem se gorkog okusa razočaranja. Sjeća li se naše izmaglice, tko to zna...
Poželim napraviti zaokret u glavi i svu svoju snagu usmjeriti na novo. Na bolje sutra.
Na novi dan. Na iscjeliteljski učinak sna.
Dozvoljavam očima da besciljno lutaju stropom, mislima da bez reda prebiru po sjećanjima. Ruke sam stavila ispod glave, noge prekrižila. Udobno sam se smjestila, spremna za večerašnji odlazak u drugu dimenziju.
Vrijeme je za zatvoriti škatuljicu i ugasiti svjetlo. Neka mir noći zavlada.
Do skorog svitanja... Novog... Do skorašnjeg pjeva ptica u zoru... DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN SVIJET: Život ili nešto.....i ja!
DAVORKA I NJEN SVIJET: Život ili nešto.....i ja!: "Što želite u životu?Vrlo je kratak!Život je kao most.Ne gradi na njemu kuću,samo ga prođi. Nastojim pokazati da sam,iako posjedujem neke moć..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN SVIJET: TI SI TU
DAVORKA I NJEN SVIJET: TI SI TU: "DAVORKA I NJEN SVIJET,,OVO SAM BILA NAPISALA NEDAVNO sad trenutak,a nekima san u beskraj Što god misliš o drugom,misli i on o tebi,jer o..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
TI SI TU
DAVORKA I NJEN SVIJET,,OVO SAM BILA NAPISALA NEDAVNO
- sad trenutak,a nekima san u beskraj Što god misliš o drugom,misli i on o tebi,jer od srca do srca put ima..” ..... Sadašnjost je ionako prošlost.. Tražite ljude koje bi ste voljeli. ..,volite,jer mi smo ljubav Eto,BOŽIĆ!Svima Vama Blagoslovljen! Ponekad odem,stavim na noge cipke i krenem.Krenem u svoje snove.Nema interneta,nema buke,nema gomile ljudi.Samo mi,on i ja.Jelka posebno lijepa,posebna svijelost,posebna ljubav...............i sve je posebno........ A onda se vratim,i telegram,zbilja.........uh.umro mi neko drag,prijatelj.Poznajemo se on 15 god,puno toga se u tom periodu promijenilo,i on i ja.Prve ljubavi,brakovi,rat,sastanci ,rastanci,ali uvijek sam znala da je tu negdje,a sad...........,nisam još spremna za takve rastanke,ne....to nije moguće,a on je strašno volio Božić,i umro prije ,samo jedan dan prije.Od rata bez nogu,bivši rukometaš,a toliko energije,ljubavi u njemu...........koliko puta sam mu morala reći,DA ZNAM,DA VIDIM,DA PATI,ALI TU SAM ,NEGDJE,I DA NEKI LJUDI NEMAJU NOGE,ALI IMAJU DUŠU....ILI OBRATNO. A ON JE CIJELI DUŠA.I da ga volim istim prijateljskim žarom,kao i nekad,i da sam puno puta postavljala žaruljice,lampice za bor,i sadila cvijeće... Otišao mi je ,otišao u svijetlost,otišao među anđele,i gleda me sa visokog,a ja sad mala,tužna.Znam da mi govori,sad sam ja tvoja svijetlost,tvoja lampica.,imam sve ono što si mi govorila,svi su moji snovi sad ispunjeni.,a ja znam da ću uvijek biti u tvom srcu,sjećanju. Hvala ti moj prijatelju,.znaš uvijek od sada pa do našeg ponovnog susreta moći ćeš nas gledati sa visin...e,visine svijetlosti,ljubavi,beskraja.Hvala ti na SVEMU,mirno sanjaj svoje snove,hvala ti što sam bila dio tvog života. ovo sam posvetila mom prerano umrlom prijatelju Velimiru,i podijelila sa vama
utorak, 29. ožujka 2011.
DAVORKA I NJEN SVIJET: PORUKE ANĐELA I MOJE
DAVORKA I NJEN SVIJET: PORUKE ANĐELA I MOJE: "Poželi Bogu dobro jutro ma u kojem obliku da se pojavi: u šalici kave, pjevu ptice pod prozorom, čovjeku kojeg voliš. Poželi Bogu dobro jutr..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
PORUKE ANĐELA I MOJE
kojem obliku da se pojavi: u šalici kave, pjevu ptice pod prozorom, čovjeku
kojeg voliš. Poželi Bogu dobro jutro i nastavi s tom dobrotom cijeloga dana.”
“Navikni se na radost. Kao na disanje.”
“Pokloni sebi dan neočekivanja. Prepusti anđelima
da ga ispune onim najboljim za tebe.”
“Bog niti kažnjava, niti nagrađuje. Bog samo –
voli.”
“Nisi sama na svom putu. Mi, anđeli, putujemo s
tobom.”
“Čuvamo te dok spavaš. Ali moramo biti pozvani u
tvoju budnost.”
“Gledaj druge s ljubavlju. A onda našim
očima pogledaj sebe. Vidjet ćeš što zaista jesi: ništa osim ljubavi.”
“Sve možemo učiniti za tebe. Ali –
moraš izabrati što ćeš sama učiniti.”
“Pronađi svoje ime za Boga, pa
izgovaraj, izgovaraj, izgovaraj.”
“Povremeno ti prenosimo poruke.
Ali, molimo za tebe – stalno.”DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN SVIJET: Buket prijateljstva
DAVORKA I NJEN SVIJET: Buket prijateljstva: "koliko istine,ljudi moji,želim Vam sve dobro!Volim VAS ,PUSE! DAVORKA I NJEN SVIJET"
DAVORKA I NJEN SVIJET
Buket prijateljstva
koliko istine,ljudi moji,želim Vam sve dobro!Volim VAS ,PUSE!
DAVORKA I NJEN SVIJET
ponedjeljak, 28. ožujka 2011.
DAVORKA I NJEN SVIJET: Angels Photos Slideshow
DAVORKA I NJEN SVIJET: Angels Photos Slideshow: "Angels Photos Slideshow: 'TEST TripAdvisor™ TripWow ★ Angels Photos Slideshow ★ to Občina Brežice (near Bregana). Stunning free travel slide..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN SVIJET: Angels Photos Slideshow
DAVORKA I NJEN SVIJET: Angels Photos Slideshow: "Angels Photos Slideshow: 'TEST TripAdvisor™ TripWow ★ Angels Photos Slideshow ★ to Občina Brežice (near Bregana). Stunning free travel slide..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
Angels Photos Slideshow
Angels Photos Slideshow: "TEST TripAdvisor™ TripWow ★ Angels Photos Slideshow ★ to Občina Brežice (near Bregana). Stunning free travel slideshows on TripAdvisor"
DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN SVIJET: BUDI ŽIV
DAVORKA I NJEN SVIJET: BUDI ŽIV: "Želiš li upoznati život u svemu što on jest, dotakni tek rođeno dijete, osjeti njegovu nezaštićenu mekoću. Dotakni bolesne. Dotakni stare. D..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN SVIJET: Jandranka Stojakovic Vjerujem
DAVORKA I NJEN SVIJET: Jandranka Stojakovic Vjerujem: "Knjiga života je vrhovna knjiga: Ne može se ni zatvoriti, ni ponovo, po želji, otvoriti. Najzanimljivije mesto u njoj ne čita se dva puta, n..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
Jandranka Stojakovic Vjerujem
Knjiga života je vrhovna knjiga:
Ne može se ni zatvoriti, ni ponovo, po želji, otvoriti.
Najzanimljivije mesto u njoj ne čita se dva puta,
nego se sudbonosni list sam od sebe okreće.
Čovek bi hteo da zastane na stran...i na kojoj se voli,
a strana na kojoj se umire već mu je pod prstima.
DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN SVIJET: Beetantone - Pitam se
DAVORKA I NJEN SVIJET: Beetantone - Pitam se: "znam,i osjećam,hvala Bogu,kotač sudbine,svaki početak ima svoj kraj i kraj je opet početak.Na kraju,sačuvati ćemo samo ono što volimo,volje..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN SVIJET: BLOKADE
DAVORKA I NJEN SVIJET: BLOKADE: "DAVORKA I NJEN SVIJET Što su blokade i kako nastaju?Blokade su kao i sve ostalo razno razne energije koje nastaju od energija naših misli i..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
BLOKADE
DAVORKA I NJEN SVIJET
Što su blokade i kako nastaju?
Blokade su kao i sve ostalo razno razne energije koje nastaju od energija naših misli i osjećaja, koji imaju niske energije i jako su tamne, sto znaci da nisu u svijetlu. Energije svijetla i ljubavi su tople i sire se dok niže energije tipa strah, panika, tuga, žalost ili mržnja su hladne i zato se skupljaju i tako stvaraju blokade. Blokade su znaci uvijek hladne jer nastaju od nižih, hladnih energija.
Kada se nakupimo mnogo negativnih energija i događaja tipa bol, patnja, nečija smrt, silovanje.......stvaramo u našoj srčanoj čakri mnogo negativnih energija. Ali ne samo u našoj srčanoj čakri, koja je nas centar osjećaja, stvaramo takozvane blokade, nego i u svim ostalim čakrama koje su povezane sa srčanom čakrom jer trauma "dotiče" sve naše čakre. Mi nismo sposobni sve naše traume i osjećaje tako brzo "probaviti“ ili ih uopće ne možemo "probaviti“ i na taj način se skupljaju negativne, hladne energije i stvaraju blokade.
Čakre i meridijani su tada puni negativne energije koje blokiraju prolaz svijetla kroz njih. Postoje mnoge blokade koje su nastale od naših osjećaja i lošeg iskustva u ovome životu kao i blokade koje su posljedice nastale traumama u prošlim životima. Da bi se riješili naših blokada potrebno je mnogo Ljubavi i svijetla i sto smo više u ljubavi i radosti lakše nam je privuci situacije i osobe koje su također u ljubavi i svijetlu jer kako smo objasnili u dijelu o Bolestima "isto privlači isto“. Sto bi značilo da dok imamo blokade da privlačimo ljude koji imaju iste blokade. Energetske blokade ne mogu same nestati , mi ih uzmemo skupa sa našom aurom iz života u život. I to je također nasa karma takozvana sanchita karma. I ako imamo određene blokade u ovom životu ih samo još više možemo "razvijati“ ili puniti negativnom energijom sve dok ne dođemo u dodir sa svjetlom i ljubavlju i dok svijesno ne proradimo na tome. U svakom životu se susrećemo sa istim situacijama i problemima kao i osobama iz prošlih života kojima nismo "otplatili“ račun. Cesto se dogodi da su bas ti duševni i tjelesni problemi nastali u prošlim životima (jer su te energije u našoj auri). Te sve blokade dolaze ponovo i ponovo sve dok ne shvatimo da moramo oprostiti i da moramo voljeti umjesto mrziti kako neku osobu tako i neko stanje ili situaciju u kojoj se nalazimo.
To je u stvarnosti naše izlječenje i iscjeljenje.
DAVORKA I NJEN SVIJET: Neda Ukraden - Nisam ti ja bilo ko
DAVORKA I NJEN SVIJET: Neda Ukraden - Nisam ti ja bilo ko: "DAVORKA I NJEN SVIJET"
DAVORKA I NJEN SVIJET
nedjelja, 27. ožujka 2011.
DAVORKA I NJEN SVIJET: KNJIGA ŽIVOTA
DAVORKA I NJEN SVIJET: KNJIGA ŽIVOTA: "Knjiga života je vrhovna knjiga: Ne može se ni zatvoriti, ni ponovo, po želji, otvoriti. Najzanimljivije mJesto u njoj ne čita se dva puta, ..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
KNJIGA ŽIVOTA
Knjiga života je vrhovna knjiga:
Ne može se ni zatvoriti, ni ponovo, po želji, otvoriti.
Najzanimljivije mJesto u njoj ne čita se dva puta,
nego se sudbonosni list sam od sebe okreće.
Čovek bi hteo da zastane na stran...i na kojoj se voli,
a strana na kojoj se umire već mu je pod prstima.DAVORKA I NJEN SVIJET
Ne može se ni zatvoriti, ni ponovo, po želji, otvoriti.
Najzanimljivije mJesto u njoj ne čita se dva puta,
nego se sudbonosni list sam od sebe okreće.
Čovek bi hteo da zastane na stran...i na kojoj se voli,
a strana na kojoj se umire već mu je pod prstima.DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN SVIJET: Jandranka Stojakovic Vjerujem
DAVORKA I NJEN SVIJET: Jandranka Stojakovic Vjerujem: "DAVORKA I NJEN SVIJET"
DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN SVIJET: KARMA.............NEVIDLJIVA VAGA ŽIVOTA
DAVORKA I NJEN SVIJET: KARMA.............NEVIDLJIVA VAGA ŽIVOTA: "„To što si sada, ono je što si bio, to što ćeš biti, ono je što si sada.“ BudaKada se običan čovek okrene oko sebe, ne može da ne primeti be..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
KARMA.............NEVIDLJIVA VAGA ŽIVOTA
„To što si sada, ono je što si bio, to što ćeš biti, ono je što si sada.“
BudaKada se običan čovek okrene oko sebe, ne može da ne primeti beskraj različitosti koji krasi svet u kom se nalazi. Bogati, siromašni, lepi, ružni, pametni, glupi, nesrećni, zadovoljni, gramzivi, darežljivi, svi oni dele isto nebo i istu zemlju.
Suprotnosti i njene varijacije su na svakom koraku, tvoreći nepreglednu mrežu odnosa među ljudima. Običan čovek će, sigurno, u nekom trenutku zastati i zapitati se sasvim obično pitanje: “Zašto sam baš ja u ovakvoj situaciji, a ne u nekoj drugoj, možda boljoj? Zašto mi se dešava ovo što mi se dešava?”
Odgovor leži svuda gde pogled, ili misao seže. Postoji princip koji reguliše ljudske živote, postoji nevidljivo pravilo koje niko nikada ne može prekršiti bez obzira šta činio. To je univerzalni zakon čitavog kosmosa i pod njega potpadaju svi svetovi, planete, narodi, ili viša bića. Taj zakon se zove karma i ljudima je poznat od samog početka sveta, a objašnjavan je manje-više slično u svim kulturama i civilizacijama. Zakon uzroka i posledice, ili akcije i reakcije, dobro je poznat iz jednostavnog razloga što ga svi osećaju na svojoj koži.
“Kako si posejao, tako ćeš i žnjati”, je predivan primer delovanja zakona karme, objašnjenog narodskim rečima ljudi sa ovih prostora. Nema zato razlike između istoka i zapada u shvatanju suštine ovog zakona. Razlika je samo u tome što je istok uvideo ogromnu važnost karme i zato joj posvetio adekvatnu pažnju. Pitanje karme zauzima gotovo centralno mesto u svim istočnjackim religijama i duhovnim i filozofskim doktrinama.
Poznata je budistička priča o mladom tragaocu za istinom, koji zbunjen naizgled neobjašnjivim razlikama među ljudima, dođe do Bude i poče ga ispitivati o tom zamršenom problemu nejednakosti:
"Šta je uzrok, šta je razlog, o gospodine", zapita on, "da među ljudima nailazimo na one koji kratko žive i one koji dugo žive, na zdrave i bolesne, ružne i lepe, bezuticajne i uticajne, siromašne i bogate, niske i visoke po poreklu, neznalice i mudrace?"
Budin odgovor beše sledeći:
"Sva živa bića imaju svoje postupke kao svoje vlasništvo, svoje nasledstvo, kao uzrok svog rođenja, kao svoj najrođeniji rod i svoje utočište. Karma je ta po kojoj se bića rađaju na dobrom i na lošem mestu."
Zakon karme predstavlja univerzalni kosmički princip, pravilo prirode i važno je u celosti ga razumeti. Karma je sanskritska reč u čijem je korenu slog kri koji označava akciju, delovanje, činjenje, sklonost, želju. Karma se shvata kao zakon uzroka i posledice i odnosi se na akciju koja deluje na neko buduće stanje.
Na pitanje zašto se ljudi rađaju sa određenim bolestima, manama, u određenim okolnostima, ili na određenom prostoru, koncept karme daje vrlo jasan odgovor:
„Ako hoćeš da znaš svoj prošli život, pogledaj svoje sadašnje stanje; ako hoćeš da znaš svoj budući život, pogledaj svoja sadašnja dela.“
Koncept prošlih života je usko povezan sa konceptom karme i to može predstavljati problem za neke tvrdokornije hrišćane, kojima tvrdnja o postojanju prošlih života i reinkarnaciji duša zvuči nestvarno i neozbiljno. Ti ljudi bi se trebali zapitati jedno veoma logično pitanje.
Ako hrišćanstvo tvrdi da postoji život posle smrti, zar je onda nemoguće da postoji život pre rođenja? U svakom slučaju, prihvatili postojanje prošlih života, ili ne, princip karme i dalje sija svojom jednostavnošću:
Našom reakcijom, našim delanjem, sejemo novo seme.
Ono što smo posejali u prethodnim životima, a i u prošlosti trenutnog života, žanjemo u sadašnjosti. Ne možemo požnjeti ono što nije posejano. Dakle, ako nešto ukrademo i nama će biti ukradeno, ako fizički zlostavljamo druge i nas će jednog dana neko fizički zlostavljati, ako lažemo i nas će lagati, ako emotivno povređujemo druge i mi ćemo biti povređeni, ako ubijamo bićemo ubijeni i tako dalje.
S druge strane, ista će se stvar događati i sa pozitivnim delovanjem - ako dajemo dobićemo, ako volimo bićemo voljeni, ako verujemo u sebe i drugi će u nas verovati, ako cenimo sebe i drugi će nas ceniti, ali i suprotno - ako ne volite sebe neće vas ni drugi voleti. Zakon karme je dvosmeran i zahvata našu komunikaciju sa okolinom, ali i svesnost sa samim sobom u odnosu koji imamo prema sebi.
Prilično jednostavan koncept i u skladu sa tim dokaz da je zaista delo prirode. Kako reče Gogolj: “Do jednostavnosti treba narasti.” No ipak, ostaje pomalo nejasno šta je to što pokreće karmu i klijanje njenog semena.
Prema učenjima “Krija joge” ( joga koja je posvećena problemu karme i njenom prevazilaženju), svaka akcija, bez obzira da li ima vidljiv efekat, proizvodi i nevidljivi efekat koji se zove sklonost. Ova sklonost se pohranjuje u našoj duši, u permanentnoj banci naše memorije. Tako sve što činimo ima uticaj na nas, ali istovremeno ima efekat i na naše suptilnije planove svesti.
Ti dalekosežni efekti su potencijalna energija koja će se, u određenim okolnostima, ostvariti u našem životu. Na taj način karma prevodi nevidljivu energiju u vidljivu. Ako seme negujemo i pothranjujemo svojim postupcima i mislima, ono će rasti.
Ako ga ne prehranjujemo, ono ostaje da čeka. Ako dovoljno dugo čeka može i da se osuši i da izgubi svoju potenciju. Taj period se, naravno, ne meri samo našim ljudskim životom, već mnogo dužim periodima vremena. Tako je život, na neki način, period inkubacije. Ono u šta se mi u svom životu duhovno zadubimo - raste. Duhovi naše prošlosti strpljivo čekaju da se uspostave uslovi da oni ponovo ožive.
Ovaj lanac uzroka i posledica Jogananda, učitelj Krija joge, opisuje na sledeći način: „Sejemo misao – žanjemo želju, sejemo želju – žanjemo akciju, sejemo akciju – žanjemo naviku, sejemo naviku – žanjemo karakter, sejemo karakter – žanjemo sudbinu“.
Sve je istovremeno i uzrok i posledica. Međuzavisnost je zakon univerzuma.
No to ne treba preterano da nas plaši. Bila bi greška činiti dobra dela iz straha od negativne karme iz jednostavnog razloga što dela sama po sebi nisu od presudnog značaja. Bitna je namera sa kojom se čine. Sve je u nameri, ali ne u onome što mi mislimo da nam je namera, nego u pravoj nameri, onom dubokom pokretaču koji dolazi iz srži našeg bića.
Emanuel Swedenborg, švedski naučnik, filozof, hrišćanski mistik i teolog, je napisao zanimljivu priču o čoveku koji je, u strahu da nešto u životu ne zgreši i ne navede sebe na pogrešan put, izbegavao sva životna iskušenja tako što je od svog života napravio pustinju izolovanu od ljudi, događaja i uticaja. U svom skrovištu – svetilištu, danonoćno se molio za spasenje.
Kada je umro, dočekalo ga je isto. Pustinja, bez igde ikoga, u kojoj je mogao da nastavi samo ono što je radio i za života – da se moli u samoći i izolovanosti. On je očekivao raj kao zaslugu za svoj život predan molitvi.
Ali, on nije znao da život i jeste dat kao prilika da se, u odnosu na događaje i izazove, određujemo i spoznajemo ko smo i šta smo, kao i da u svakoj prilici, od najbanalnije pa do krucijalne, donosimo odluke koje će da govore o tome ko smo mi.
Dakle, ključni faktor u formiranju karme je namera. Ono što se urezuje u naš um je najviše određeno našim namerama. Ako slučajno zgazite kišnu glistu, na primer, a da recimo to niste ni primetili, tada nije bilo namere i kako se to može odraziti na vaš um? Ali, ako je zgazite "iz zabave", želja za ubijanjem ostavlja trag u vašem umu. Kasnije, možda će te postati manje osetljivi za život kao vrednost, ili će te u sebi osećati više mržnje.
Takođe, ako pokušavamo da uradimo nešto sa dobrom namerom, a to pak izađe na loše, to ne proizvodi lošu karmu. Zato Swedenborg, u knjizi „Nebo i pakao“, kaže da posle smrti svako, bez greške, ide baš tamo gde pripada. Neko čitav život može da čini dobra dela i da zaista misli da je imao altruističke ideje, ali je možda njegova prava namera bila da pokaže da je bolji od drugih.
Posle smrti maske padaju i ostaje istinsko, ogoljeno biće koje više ne može da glumi uloge proizašle iz ega. Zato je jako važno da se duboko zadubimo u sebe, da napravimo mostove između podsvesnog i svesnog da bi uvideli šta su naša prava verovanja i pobude.
U hinduističkom učenju, svako biće je večno postojeća duša koja u skladu sa zakonom karme prelazi u druga tela. Karma je uzročno posledični zakon kosmičkog zbivanja i njemu podležu ne samo pojedinci, već i svetovi, uključujući i božanstva.
Ovo učenje je dovelo do toga da mnogi govore o raznim vrstama karme, pa se razlikuju individualna, grupna, ili kolektivna karma, karma naroda, porodice, države, pa čak se tvrdi da i predmeti nose određenu vrstu karme, a pod tim se najviše aludira na predmete izrađene od zlata i srebra. Mnogi zato tvrde da treba biti veoma oprezan pri odabiru nakita, jer ukoliko on sadrži lošu karmu, onda se to dejstvo prenosi i na vlasnika.
Rudolf Steiner je takođe dosta pisao o individualnim i kolektivnim karmama. On je tvrdio da se čovek može kretati kroz određena stanja iz života u život, gde se jedna intenzivna mržnja u jednom životu, može pretvoriti u bol i patnju u drugom životu, a onda se pak, u narednom životu to može manifestovati, npr. u obliku nedostatka inteligencije. (tzv. ‘progresija stanja’). Isto tako, ljubav u jednom životu pretočila bi se u zadovoljstvo u drugom.
Iz ovoga se može jasno zaključiti o prenosnoj moći karmi i tu moć ne treba podceniti.
Prema đainističkom učenju, koje je nastalo skoro u isto vreme i na istom prostoru kada je i Buda počeo širiti svoje učenje, duša postoji od pamtiveka.
Međutim, kako je duša sačinjena od najfinijeg materijala i samim tim je najlakša od svih supstanci, moralo je postojati nešto što bi je vezalo za ovaj svet. Đaini veruju da je duša vezana ogromnom količinom suptilne materije zvane karma. Kada duša dela, obližnji delići materije prijanjaju uz nju kao što se zrnca prašine lepe na masnu kožu.
Ovi delići materije bivaju kompletno asimilovani od strane duše i ostaju u tom stanju čitav život, a takođe se i prenose iz života u život. To se kružno odvija tokom ciklusa rađanja i umiranja, sve dok se ne obustavi stvaranje novih veza. Đaini smatraju da veza duše i materije jeste stvarna, inače bi duša, najlakša od svih supstanci, odletela do najviše tačke univerzuma. Tako je za đaine karma nešto materijalno.
Pošto je prisustvo karmičke materije u duši uzrok rađanja i umiranja, duša se mora osloboditi karme. Upliv karmičke materije zaustavlja se razvojem čistih misli i dela, a količina već postojeće karme se troši praktikovanjem podvižništva. Kada se karma potpuno uništi duša biva oslobođena.
Kao što je već rečeno, istočnjačka učenja su otišla izuzetno daleko u obrađivanju ove teme i bilo bi skoro nemoguće osvrnuti se na sve rečeno o konceptu karme. Mnoge škole raščlanjuju pojam karme na različite vrste, sa različitim aspektima i vremenom delovanja, itd.
Svako ko želi da podrobnije izuči ovu problematiku, a možda i učini nešto povodom sređivanja sopstvene karme, neće imati većih problema, jer trenutno postoji obilje literature, kao i duhovnih tehnika koje se time bave. Duhovna higijena postaje sve važniji pojam i sigurno će vrlo brzo postati sastavni deo svakog civilizovanog čoveka.
Ono što želimo postati, određujemo jedino mi sami i samo u svetlu tog stava možemo shvatiti Budinu zagonetnu tvrdnju : “Mi smo naslednici sopstvenih dela."
DAVORKA I NJEN SVIJET
BudaKada se običan čovek okrene oko sebe, ne može da ne primeti beskraj različitosti koji krasi svet u kom se nalazi. Bogati, siromašni, lepi, ružni, pametni, glupi, nesrećni, zadovoljni, gramzivi, darežljivi, svi oni dele isto nebo i istu zemlju.
Suprotnosti i njene varijacije su na svakom koraku, tvoreći nepreglednu mrežu odnosa među ljudima. Običan čovek će, sigurno, u nekom trenutku zastati i zapitati se sasvim obično pitanje: “Zašto sam baš ja u ovakvoj situaciji, a ne u nekoj drugoj, možda boljoj? Zašto mi se dešava ovo što mi se dešava?”
Odgovor leži svuda gde pogled, ili misao seže. Postoji princip koji reguliše ljudske živote, postoji nevidljivo pravilo koje niko nikada ne može prekršiti bez obzira šta činio. To je univerzalni zakon čitavog kosmosa i pod njega potpadaju svi svetovi, planete, narodi, ili viša bića. Taj zakon se zove karma i ljudima je poznat od samog početka sveta, a objašnjavan je manje-više slično u svim kulturama i civilizacijama. Zakon uzroka i posledice, ili akcije i reakcije, dobro je poznat iz jednostavnog razloga što ga svi osećaju na svojoj koži.
“Kako si posejao, tako ćeš i žnjati”, je predivan primer delovanja zakona karme, objašnjenog narodskim rečima ljudi sa ovih prostora. Nema zato razlike između istoka i zapada u shvatanju suštine ovog zakona. Razlika je samo u tome što je istok uvideo ogromnu važnost karme i zato joj posvetio adekvatnu pažnju. Pitanje karme zauzima gotovo centralno mesto u svim istočnjackim religijama i duhovnim i filozofskim doktrinama. Poznata je budistička priča o mladom tragaocu za istinom, koji zbunjen naizgled neobjašnjivim razlikama među ljudima, dođe do Bude i poče ga ispitivati o tom zamršenom problemu nejednakosti:
"Šta je uzrok, šta je razlog, o gospodine", zapita on, "da među ljudima nailazimo na one koji kratko žive i one koji dugo žive, na zdrave i bolesne, ružne i lepe, bezuticajne i uticajne, siromašne i bogate, niske i visoke po poreklu, neznalice i mudrace?"
Budin odgovor beše sledeći:
"Sva živa bića imaju svoje postupke kao svoje vlasništvo, svoje nasledstvo, kao uzrok svog rođenja, kao svoj najrođeniji rod i svoje utočište. Karma je ta po kojoj se bića rađaju na dobrom i na lošem mestu."
Zakon karme predstavlja univerzalni kosmički princip, pravilo prirode i važno je u celosti ga razumeti. Karma je sanskritska reč u čijem je korenu slog kri koji označava akciju, delovanje, činjenje, sklonost, želju. Karma se shvata kao zakon uzroka i posledice i odnosi se na akciju koja deluje na neko buduće stanje.
Na pitanje zašto se ljudi rađaju sa određenim bolestima, manama, u određenim okolnostima, ili na određenom prostoru, koncept karme daje vrlo jasan odgovor:
„Ako hoćeš da znaš svoj prošli život, pogledaj svoje sadašnje stanje; ako hoćeš da znaš svoj budući život, pogledaj svoja sadašnja dela.“
Koncept prošlih života je usko povezan sa konceptom karme i to može predstavljati problem za neke tvrdokornije hrišćane, kojima tvrdnja o postojanju prošlih života i reinkarnaciji duša zvuči nestvarno i neozbiljno. Ti ljudi bi se trebali zapitati jedno veoma logično pitanje.
Ako hrišćanstvo tvrdi da postoji život posle smrti, zar je onda nemoguće da postoji život pre rođenja? U svakom slučaju, prihvatili postojanje prošlih života, ili ne, princip karme i dalje sija svojom jednostavnošću:Našom reakcijom, našim delanjem, sejemo novo seme.
Ono što smo posejali u prethodnim životima, a i u prošlosti trenutnog života, žanjemo u sadašnjosti. Ne možemo požnjeti ono što nije posejano. Dakle, ako nešto ukrademo i nama će biti ukradeno, ako fizički zlostavljamo druge i nas će jednog dana neko fizički zlostavljati, ako lažemo i nas će lagati, ako emotivno povređujemo druge i mi ćemo biti povređeni, ako ubijamo bićemo ubijeni i tako dalje.
S druge strane, ista će se stvar događati i sa pozitivnim delovanjem - ako dajemo dobićemo, ako volimo bićemo voljeni, ako verujemo u sebe i drugi će u nas verovati, ako cenimo sebe i drugi će nas ceniti, ali i suprotno - ako ne volite sebe neće vas ni drugi voleti. Zakon karme je dvosmeran i zahvata našu komunikaciju sa okolinom, ali i svesnost sa samim sobom u odnosu koji imamo prema sebi.
Prilično jednostavan koncept i u skladu sa tim dokaz da je zaista delo prirode. Kako reče Gogolj: “Do jednostavnosti treba narasti.” No ipak, ostaje pomalo nejasno šta je to što pokreće karmu i klijanje njenog semena.
Prema učenjima “Krija joge” ( joga koja je posvećena problemu karme i njenom prevazilaženju), svaka akcija, bez obzira da li ima vidljiv efekat, proizvodi i nevidljivi efekat koji se zove sklonost. Ova sklonost se pohranjuje u našoj duši, u permanentnoj banci naše memorije. Tako sve što činimo ima uticaj na nas, ali istovremeno ima efekat i na naše suptilnije planove svesti.
Ti dalekosežni efekti su potencijalna energija koja će se, u određenim okolnostima, ostvariti u našem životu. Na taj način karma prevodi nevidljivu energiju u vidljivu. Ako seme negujemo i pothranjujemo svojim postupcima i mislima, ono će rasti.
Ako ga ne prehranjujemo, ono ostaje da čeka. Ako dovoljno dugo čeka može i da se osuši i da izgubi svoju potenciju. Taj period se, naravno, ne meri samo našim ljudskim životom, već mnogo dužim periodima vremena. Tako je život, na neki način, period inkubacije. Ono u šta se mi u svom životu duhovno zadubimo - raste. Duhovi naše prošlosti strpljivo čekaju da se uspostave uslovi da oni ponovo ožive.
Ovaj lanac uzroka i posledica Jogananda, učitelj Krija joge, opisuje na sledeći način: „Sejemo misao – žanjemo želju, sejemo želju – žanjemo akciju, sejemo akciju – žanjemo naviku, sejemo naviku – žanjemo karakter, sejemo karakter – žanjemo sudbinu“.
Sve je istovremeno i uzrok i posledica. Međuzavisnost je zakon univerzuma.
No to ne treba preterano da nas plaši. Bila bi greška činiti dobra dela iz straha od negativne karme iz jednostavnog razloga što dela sama po sebi nisu od presudnog značaja. Bitna je namera sa kojom se čine. Sve je u nameri, ali ne u onome što mi mislimo da nam je namera, nego u pravoj nameri, onom dubokom pokretaču koji dolazi iz srži našeg bića.
Emanuel Swedenborg, švedski naučnik, filozof, hrišćanski mistik i teolog, je napisao zanimljivu priču o čoveku koji je, u strahu da nešto u životu ne zgreši i ne navede sebe na pogrešan put, izbegavao sva životna iskušenja tako što je od svog života napravio pustinju izolovanu od ljudi, događaja i uticaja. U svom skrovištu – svetilištu, danonoćno se molio za spasenje. Kada je umro, dočekalo ga je isto. Pustinja, bez igde ikoga, u kojoj je mogao da nastavi samo ono što je radio i za života – da se moli u samoći i izolovanosti. On je očekivao raj kao zaslugu za svoj život predan molitvi.
Ali, on nije znao da život i jeste dat kao prilika da se, u odnosu na događaje i izazove, određujemo i spoznajemo ko smo i šta smo, kao i da u svakoj prilici, od najbanalnije pa do krucijalne, donosimo odluke koje će da govore o tome ko smo mi.
Dakle, ključni faktor u formiranju karme je namera. Ono što se urezuje u naš um je najviše određeno našim namerama. Ako slučajno zgazite kišnu glistu, na primer, a da recimo to niste ni primetili, tada nije bilo namere i kako se to može odraziti na vaš um? Ali, ako je zgazite "iz zabave", želja za ubijanjem ostavlja trag u vašem umu. Kasnije, možda će te postati manje osetljivi za život kao vrednost, ili će te u sebi osećati više mržnje.
Takođe, ako pokušavamo da uradimo nešto sa dobrom namerom, a to pak izađe na loše, to ne proizvodi lošu karmu. Zato Swedenborg, u knjizi „Nebo i pakao“, kaže da posle smrti svako, bez greške, ide baš tamo gde pripada. Neko čitav život može da čini dobra dela i da zaista misli da je imao altruističke ideje, ali je možda njegova prava namera bila da pokaže da je bolji od drugih.
Posle smrti maske padaju i ostaje istinsko, ogoljeno biće koje više ne može da glumi uloge proizašle iz ega. Zato je jako važno da se duboko zadubimo u sebe, da napravimo mostove između podsvesnog i svesnog da bi uvideli šta su naša prava verovanja i pobude.
U hinduističkom učenju, svako biće je večno postojeća duša koja u skladu sa zakonom karme prelazi u druga tela. Karma je uzročno posledični zakon kosmičkog zbivanja i njemu podležu ne samo pojedinci, već i svetovi, uključujući i božanstva.
Ovo učenje je dovelo do toga da mnogi govore o raznim vrstama karme, pa se razlikuju individualna, grupna, ili kolektivna karma, karma naroda, porodice, države, pa čak se tvrdi da i predmeti nose određenu vrstu karme, a pod tim se najviše aludira na predmete izrađene od zlata i srebra. Mnogi zato tvrde da treba biti veoma oprezan pri odabiru nakita, jer ukoliko on sadrži lošu karmu, onda se to dejstvo prenosi i na vlasnika.
Rudolf Steiner je takođe dosta pisao o individualnim i kolektivnim karmama. On je tvrdio da se čovek može kretati kroz određena stanja iz života u život, gde se jedna intenzivna mržnja u jednom životu, može pretvoriti u bol i patnju u drugom životu, a onda se pak, u narednom životu to može manifestovati, npr. u obliku nedostatka inteligencije. (tzv. ‘progresija stanja’). Isto tako, ljubav u jednom životu pretočila bi se u zadovoljstvo u drugom.
Iz ovoga se može jasno zaključiti o prenosnoj moći karmi i tu moć ne treba podceniti.
Prema đainističkom učenju, koje je nastalo skoro u isto vreme i na istom prostoru kada je i Buda počeo širiti svoje učenje, duša postoji od pamtiveka.
Međutim, kako je duša sačinjena od najfinijeg materijala i samim tim je najlakša od svih supstanci, moralo je postojati nešto što bi je vezalo za ovaj svet. Đaini veruju da je duša vezana ogromnom količinom suptilne materije zvane karma. Kada duša dela, obližnji delići materije prijanjaju uz nju kao što se zrnca prašine lepe na masnu kožu.
Ovi delići materije bivaju kompletno asimilovani od strane duše i ostaju u tom stanju čitav život, a takođe se i prenose iz života u život. To se kružno odvija tokom ciklusa rađanja i umiranja, sve dok se ne obustavi stvaranje novih veza. Đaini smatraju da veza duše i materije jeste stvarna, inače bi duša, najlakša od svih supstanci, odletela do najviše tačke univerzuma. Tako je za đaine karma nešto materijalno.
Pošto je prisustvo karmičke materije u duši uzrok rađanja i umiranja, duša se mora osloboditi karme. Upliv karmičke materije zaustavlja se razvojem čistih misli i dela, a količina već postojeće karme se troši praktikovanjem podvižništva. Kada se karma potpuno uništi duša biva oslobođena.
Kao što je već rečeno, istočnjačka učenja su otišla izuzetno daleko u obrađivanju ove teme i bilo bi skoro nemoguće osvrnuti se na sve rečeno o konceptu karme. Mnoge škole raščlanjuju pojam karme na različite vrste, sa različitim aspektima i vremenom delovanja, itd.
Svako ko želi da podrobnije izuči ovu problematiku, a možda i učini nešto povodom sređivanja sopstvene karme, neće imati većih problema, jer trenutno postoji obilje literature, kao i duhovnih tehnika koje se time bave. Duhovna higijena postaje sve važniji pojam i sigurno će vrlo brzo postati sastavni deo svakog civilizovanog čoveka.
Ono što želimo postati, određujemo jedino mi sami i samo u svetlu tog stava možemo shvatiti Budinu zagonetnu tvrdnju : “Mi smo naslednici sopstvenih dela."
DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN SVIJET: povratak
DAVORKA I NJEN SVIJET: povratak: "DAVORKA I NJEN SVIJETKo zna (ah niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
povratak
DAVORKA I NJEN SVIJETKo zna (ah niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
ili ne želim.
U moru života, što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna u plavom,
Ne sluteći, da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve, što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Poglédat ko stranci,
Bez imalo svijesti, koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono, što je bilo;
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
Ili ne želim.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
ili ne želim.
U moru života, što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna u plavom,
Ne sluteći, da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve, što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Poglédat ko stranci,
Bez imalo svijesti, koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono, što je bilo;
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
Ili ne želim.
- Dobriša Cesarić
četvrtak, 24. ožujka 2011.
Covjek umoran od zivota razgovara sa svojom dusom
Komu da se obratim danas?
Svi ljudi su zli…
Dobrih ljudi nesta,
Nasilnik svakome može da priđe…
Nitko danas dobrim ne uzvraća za dobro …
Svi ljudi su zli…
Dobrih ljudi nesta,
Nasilnik svakome može da priđe…
Nitko danas dobrim ne uzvraća za dobro …
Smrt je preda mnom danas
Kao kad se iz zatvora iziđe,
Kao miris izmirne …
Kao mirs lotosova cvijeta,
Kao predah na obalama pijanstva …
Kao kad se iz zatvora iziđe,
Kao miris izmirne …
Kao mirs lotosova cvijeta,
Kao predah na obalama pijanstva …
… Mirno počivaju bogovi, koji bijahu ranije,
u svojim piramidama
Sahranjene su mumije i duhovi u svojim grobnicama,
Slušao sam riječi Imhotepa i Hardedefa*
Čije su mudre izreke svima na ustima,
A što se tiče njihovih mjesta – zidovi njihovi su razrušeni,
1 nema ovih mjesta kao da ih nije ni bilo.
Nitko ne dolazi otuda da nam priča o njihovom boravku,
Da osnaži naše srce,
Dok se vi ne uputite u ono mjesto kuda su oni otišli.
Prisili svoje srce da zaboravi na to!
Slijedi svoje srce dok si živ!
Stavi miru na svoju glavu,
Obuci se u tanke tkanine,
Namaži se divnim i pravim mastima bogova,
Povećavaj sve više i više svoje naslade,
Ne daj svome srcu da se žalosti,
Idi za njegovim željama i za srećom svojom,
Postupajući na zemlji prema zapovijesti svoga srca,
I ne tuguj dok ne dođe dan tvoje tuge!
Jer ne čuje više jadanje onaj čije srce ne kuca,
A plač nikoga neće vratiti iz groba.
I tako slavi dan radosti i ne tuguj,
Jer nitko ne ponese svoga dobra sa sobom,
I nitko od onih koji su tamo otišli
Još se nije vratio natrag!
u svojim piramidama
Sahranjene su mumije i duhovi u svojim grobnicama,
Slušao sam riječi Imhotepa i Hardedefa*
Čije su mudre izreke svima na ustima,
A što se tiče njihovih mjesta – zidovi njihovi su razrušeni,
1 nema ovih mjesta kao da ih nije ni bilo.
Nitko ne dolazi otuda da nam priča o njihovom boravku,
Da osnaži naše srce,
Dok se vi ne uputite u ono mjesto kuda su oni otišli.
Prisili svoje srce da zaboravi na to!
Slijedi svoje srce dok si živ!
Stavi miru na svoju glavu,
Obuci se u tanke tkanine,
Namaži se divnim i pravim mastima bogova,
Povećavaj sve više i više svoje naslade,
Ne daj svome srcu da se žalosti,
Idi za njegovim željama i za srećom svojom,
Postupajući na zemlji prema zapovijesti svoga srca,
I ne tuguj dok ne dođe dan tvoje tuge!
Jer ne čuje više jadanje onaj čije srce ne kuca,
A plač nikoga neće vratiti iz groba.
I tako slavi dan radosti i ne tuguj,
Jer nitko ne ponese svoga dobra sa sobom,
I nitko od onih koji su tamo otišli
Još se nije vratio natrag!
Nepoznati autor ca. 2200 p.n.e.
DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN SVIJET: ZASADI SVOJ VRT
DAVORKA I NJEN SVIJET: ZASADI SVOJ VRT: "DAVORKA I NJEN SVIJETNakon nekog vremena vidiš tanku granicu između držanja za ruku i vezanja za dušu...naućiš da vojeti ne znaći oslanjati ..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
ZASADI SVOJ VRT
utorak, 22. ožujka 2011.
Nisam te pitao što si činila, nego tko si ti. …I tako je to išlo dalje. Što god ona odgovorila, činilo se, nije predstavljalo zadovoljavajući odgovor. Nakon nekog vremena bijaše ponovno vraćena na zemlju, u svoj krevet. Kada se oporavila od bolesti, odlučila je početi istraživati kako bi pronašla odgovor na pitanje tko je zapravo ona.
Većina ljudi grčevito se drži određenih sličica i obrazaca razmišljanja, osjećanja i ponašanja čak i onda kada su svjesni da ih oni povređuju jer, nesvjesni svoje istinske prirode, u suštini ne prihvaćaju sebe i boje se da ih i drugi ne odbace. Stoga se ne usuđuju mijenjati ni poduzimati promjene koje bi željeli i koje bi im mogle donijeti nešto dobro, ali istovremeno u sebi nose i rizik od neuspjeha i/ili povrede za što se ne osjećaju spremnima.
Stoga, kako bi zaštitili krhko ranjivo dijete u sebi, svjesno ili manje svjesno odabiru i dalje živjeti unutar "sigurnih" okvira poznatoga ma koliko ih to poznato frustriralo ili čak deprimiralo. Nerijetko, nastavljajući živjeti na taj način, potiskuju svoje najdublje potrebe i želje, zanemaruju svoje snove i ne koriste svoje pune potencijale. Različite vrste bolesti i drugih tegoba načini na koje su na koje to dijete, koje predstavlja bitan dio naše autentične prirode, želi privući pozornost na sebe i potaknuti nas da se okrenemo sebi i bitnim vrijednostima života te izborimo za ono što nam je istinski važno.
Često nas upravo problemi s kojima se susretnemo navedu na to da si postavimo pitanje tko smo zapravo mi. Životne krize u kojima mnoge naše dotada ustaljene vrijednosti bivaju dovedene u pitanje, trenuci u kojima osjećamo da je nešto što je donedavno predstavljalo okosnicu našega života napuklo ili otišlo u nepovrat, a nešto novo, utješno, što bi moglo ispuniti prazninu, zavarati bol (fizičku ili emocionalnu) još se ne nazire.
Pitanja "tko sam ja, otkuda dolazim, što radim ovdje (zašto se baš ovo/baš sada/baš meni događa) i kamo idem" osnovna su filozofska pitanja koja si svjesno ili nesvjesno postavljamo tijekom cijeloga života. U trenucima kriza, ona postaju nezaobilazna i tražeći pomoć, pokušavamo zapravo naći odgovore na njh.
Oni koji ustraju – uspiju. Prije ili poslije.
Radeći sa sobom i drugima, zamijetila sam da svaka promjena prolazi kroz nekoliko faza.
Prva je unutarnja reakcija na našu želju za promjenom – otpor. I niz pitanja o tome kako će se to odraziti na naš život, kako će to prihvatiti drugi, hoćemo li moći... Ne odustanemo li, tj. uspijemo li sebe uvjeriti da je baš to ono što želimo, na površinu dolaze potisnuti strahovi od nepoznatoga koje svaka promjena sa sobom nosi. Pravljenje koraka ususret promjeni hrabar je čin i zahtijeva određenu spremnost na rizik usprkos strahu koji takav korak prati.
Neki ljudi stoga odustanu, dok se drugi u svojim kalkulacijama izgube.
Oni koji ustraju – uspiju. Prije ili poslije.
Jednoga dana tri mlade žabe odlučiše izići iz bare kako bi bolje upoznale okolni svijet. Neko su vrijeme besciljno lutale zabavljajući se i otkrivajući stvari koje nikada prije nisu vidjele. Nakon nekog vremena, naiđu na veliki lonac tek izmuzena mlijeka te, pomislivši kako su žedne i kako bi im dobro došlo da se malo odmore i napoje, skoče unutra.
Utaživši svoju žeđ, htjedoše iskočiti i nastaviti svoj put ali, kako su bile otežale a i površina mlijeka se snizila, to im ne uspije. Ni nakon raznih pokušaja nije im uspijevalo iskočiti iz lonca.
Prva je žaba bila fatalist pa je zaključila: "Nikad se neću uspjeti izvući." Rezignirano se prepustila sudbini i utopila u mlijeku.
Druga, intelektualka, krenula je računati kolika je razdaljina od površine mlijeka do ruba lonca i koliko snage treba uložiti u napor spašavanja. Konačno je našla pravu formulu ali, kako nije računala na ručku lonca, dvaput je udarila glavom o tvrdi nosač te se onesvijestila i potonula.
A treća je i dalje lagano plivala, ne odustajući i ne sumnjajući da će se već nekako izvući. Njezini mirni i ustrajni pokreti učiniše da se mlijeko uskoro ukiseli i pretvori u maslac te je žaba po skliskoj ali tvrdoj površini uspjela dovoljno odskočiti da iskoči iz lonca i spasi si život.
Činjenica je da, ma koliko promjena u svom životu napravili, uvijek iznova na ovaj ili onaj način prolazimo kroz iste faze. Svaki put iznova raščišćavajući sloj po sloj sve dok ne dođemo do onoga u kojem se promjena doista i desi.
Obično to nije lako ni bezbolno. Vjerojatno ne mora ni biti budući da svaka promjena znači iskorak u novo i ostavljanje za sobom nečeg starog u čemu je cijeli niz sadržaja koji nam nešto znače. Emocije su vrijedne informacije koje nam govore o tome što nam je ugodno a što ne poput, primjerice, da gubimo (ili smo izgubili) nešto što nam je (bilo) vrijedno, da su nam povrijeđene granice, da za nešto još nismo spremni… Stoga je važno naučiti prepoznavati ih, osluškivati ali i ophoditi se s njima na pravilan način da ne bismo upali u jednu od dviju zamki: ponovno ih potisnuli ili pak ostali zaglavljeni vrteći se u njihovu krugu. Izracionalizirali ih ili pak postali ovisni o njima.
Prolazeći kroz njih i ono što leži u njihovoj pozadini postupno činimo prohodnijim onaj sivi sloj koji nas dijeli od našeg istinskog bića.
Svaki put iznova pritom osvajamo po još jedan komadić svoje unutarnje slobode.
mi anđeli
ZAGRLIMO *
ponedjeljak, 21. ožujka 2011.
IGRAČKA VJETROVA
Pati bez suza, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pijanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kuda;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.
Tin Ujević
DAVORKA I NJEN SVIJET
nedjelja, 20. ožujka 2011.
kristalna kugla
Kugla je najsavršeniji oblik među oblicima
Kugla je najsavršeniji oblik među oblicima i nešto najsavršenije što je čovjek uopće napravio. Možda je i nije napravio, možda je našavši okrugao kamen na morskom žalu, izbrušen vjetrom, burama i olujama samo imitirao stvaranje već viđenog. Kako god bilo, kad je sam izbrusio i uglačao prvu kuglu, bio je toliko zadivljen njezinim oblikom, glatkoćom i sjajem, a i svi koji su je vidjeli, da nije čudo da joj je pridao čarobna svojstva i magijske sposobnosti. Tako se kugla kao magijski instrument koristi od pradavnih vremena i u svim kulturama. Ako je još kristalna, onda potencijal njezinih moći raste srazmjerno čistoći kristala od kojeg je napravljena.
Kristal sam po sebi simbolizira prozirnost, čistoću i jasnoću uvida. Svjetlost koja prolazi kroz kristal je simbol spoznaje, znanja koje nema uporište u trenutnoj objektivnoj stvarnosti. Kristali se ponekad nazivaju kamenje svjetlosti, a neki narodi ih nazivaju kamenje pobjede. U ezoterijskim tradicijama su nazivani suze zemlje. Uz sve ove atribute postaje jasnije zašto je kristalna kugla vrlo rano postala instrument vidovitosti. Koristila se i koristi se u svim krajevima svijeta, pri tome nije važno da li je od gorskog kristala, kremena, opsidijana, diorita ili običnog stakla. Dakle, ona je spoj svojstava kristalne strukture materijala i savršenog oblika kugle i samim tim nositelj dubljeg simbolizma.
Simbolizam kugle potječe od simbolike točke i i simbolike kruga. Po nekima je kugla praiskonski oblik, zato u divinaciji predstavlja savršenstvo, homogenost i skriveno znanje. Zbog svog oblika ona je i simbol zaštite. Božanske sfere su okrugle, pa ćemo u ezoterijskoj literaturi naići da je je božansko jedinstvo sastavljeno od crvene kugle ljubavi, plave kugle mudrosti i zelene kugle stvaranja. To sferično trojstvi tvori svod univerzuma i sa stvorenim svijetom zatvara sferu (kuglu) stvoritelja i stvorenog svijeta. No, okrugla (manje ili više) je i naša glava, okrugle su i planete u svemiru, okrugla je i naša prelijepa palneta. A najpopularniji i najrašireniji okrugli oblik u našem svijetu je lopta. Ja bih i za nju rekla da je čarobna kugla jer dinamički pokreće čovjeka koji neumorno trčkara za njom po stadionima, livadama, igralištima i dvoranama širom svijeta, a igre snjom su najdinamičnije igre koje je čovjek smislio. No, ostanimo u sferi duhovnog.
U praksi vidimo ovakvo poimanje sferičnosti u gradnji sakralnih objekata. U Islamu je kružni oblik najsavršeniji među oblicima, pa su sve džamije kružnog oblika. Kupole romaničkih crkava i templarskih hramova su isto simboli svoda univerzuma. Crkva sv. Petra u Rimu je izgrađena kao suodnos kocke (zemaljsko) i kupole (nebeski svod). U istom odnosu su i krug (božansko) i kvadrat (čovjek). Dakle, kugla jest simbol duhovnog svijeta i znanja koja se preko nje na neki način izvlače u zonu naše svjesnosti. Doista, kad vidovita osoba koristeći kristalnu kuglu saopćava stvari o kojima objektivno ne može imati pojma, postaje jasno da su i ona i pitač i sama kugla pod zračnom strujom fluidne supstancije s drugog svijeta.
Iako se kugla koristi od davnina u kršćanskim zemljama je kao i druge tehnike divinacije, sustavno potiskivana i zabranjivana. Naša zemlja je pretežno katolička zemlja, no i kod nas su vjetrovi New Age-a donijeli stare i nove tehnike, pa je tako i za gledanje u kristalnu kuglu pojačano zanimanje. No o kristalnoj kugli nema traga ni u raznim riječnicima opće upotrebe, ni velikom riječniku simbola, a čak ni u ezoterijskom riječniku. No, kako bilo, kugla ide dalje kroz vrijeme. Ima nešto opčinjavajuće, skoro hipnotičko u tišini koja obavija scenu vidovnjaka s kuglom.
Iako iz dosad izloženog možemo upasti u zabludu da pomislimo i povjerujemo da je kristalna kugla sjedište i obitavalište slika upisanih i zakopanih u naše nesvjesno, morat ću demantirati i samu pomisao na to. Kristalna kugla nije nikakva ekran na kojem se odvija igra našeg života. Kad bi tako bilo, svatko bi si mogao kupiti kuglu (kao televizor) i samo joj zapovjediti da emitira željeni sadržaj. To ne funkcionira tako. Ona je samo sredstvo koje vidovita osoba koristi za fokusiranje i koncentraciju i može poslužiti kao ulazna vrata u nesvjesno. Doista vidovita osoba može za to koristiti bilo koju točku u prostoru. Sjetimo se, od točke nastaje krug, od kruga kugla. Za istu svrhu služe ogledala, mirna površina vode, plamen svijeće itd. Vidovite osobe su u pravilu, izgrađene, vrlo disciplinirane osobe i trebaju bilo kakv oslonac za brzo umirivanje uma i potpunu koncentraciju, da bi pitaču mogle odgovoriti na postavljena pitanja u nekom razumnom vremenu i sa što manje pogreški i proizvoljnosti. Kristalna kugla je idealan oslonac jer zaokupira svojim izgledom i sjajem i pitača, pa se vidovita osoba uspijeva doista brzo skoncentrirati i relativno brzo početi odgovarati na pitanja. Pošto je cijelo vrijeme fokus na kugli, da se zadobijena koncentracija ne naruši, stječe se dojam da se tu radi o moćima kojima je tu osobu obdarilo nevidljivo.
To je donekle točno. Vidovitost je dar, no uvjek treba imati na umu da se dar može i izgubiti nečasnim radnjama i kršenjem duhovnih zakona. Uz to, takva osoba mora stalno raditi na sebi da bi svojom duhovnom (duševnom) snagom hranila i održavala taj dar i da bi izvježbala sposobnost priopćavanja onoga što treba reći. Moć viđenja je moguća samo ako jedan dio čovjekovog duha zna odgovore na sva pitanja. Taj dio je naše nesvjesno, no u njega bez duboke koncentracije nemamo pristupa. Koncentracija vidovitu osobu dovodi u svojevrsni trans (kao Derviše njihov kružni ples) iz kojeg ona crpe svoje znanje. C.G. Jung je tvrdio da je svaka ljudska jedinka povezana s kolektivnim nesvjesnim i da je ta veza osnova čovjekove psihe. Naime rečenica sa Smaragdne ploče: «Kako je gore, tako je i dole», zapravo ilustrira da svi događaji u našoj dimenziji imaju svoje «parnjake» (dvojnike) u duhovnom svijetu. Ta sfera se nekima spontano otvara, a neki dugim i napornim vježbanjem i autodisciplinom, te sustavnim radom na sebi sami otvore komunikacijske kanale s tom dimenzijom. Hoćemo li to, nesumnjivo duhovno područje nazivati; božanska dimenzija, kolektivno nesvjesno, fina tvar, prana, akasha, velika praznina, sunyiata, arhetipska dimenzija ili Anima mundi, stvar je religioznih i kurtuloroških razlika. Važno je samo znati da je to područje značenja i znanja s one strane vremena i prostora i da se rijetki pojedinci mogu «prikopčati» na komunikacijske kanale s njim. Vidovite osobe određenim vježbama pojačavaju tu povezanost i tako otvaraju vrata uvida, a kristalna kugla im je samo pomagalo.
DAVORKA I NJEN SVIJET............
Kugla je najsavršeniji oblik među oblicima i nešto najsavršenije što je čovjek uopće napravio. Možda je i nije napravio, možda je našavši okrugao kamen na morskom žalu, izbrušen vjetrom, burama i olujama samo imitirao stvaranje već viđenog. Kako god bilo, kad je sam izbrusio i uglačao prvu kuglu, bio je toliko zadivljen njezinim oblikom, glatkoćom i sjajem, a i svi koji su je vidjeli, da nije čudo da joj je pridao čarobna svojstva i magijske sposobnosti. Tako se kugla kao magijski instrument koristi od pradavnih vremena i u svim kulturama. Ako je još kristalna, onda potencijal njezinih moći raste srazmjerno čistoći kristala od kojeg je napravljena.
Kristal sam po sebi simbolizira prozirnost, čistoću i jasnoću uvida. Svjetlost koja prolazi kroz kristal je simbol spoznaje, znanja koje nema uporište u trenutnoj objektivnoj stvarnosti. Kristali se ponekad nazivaju kamenje svjetlosti, a neki narodi ih nazivaju kamenje pobjede. U ezoterijskim tradicijama su nazivani suze zemlje. Uz sve ove atribute postaje jasnije zašto je kristalna kugla vrlo rano postala instrument vidovitosti. Koristila se i koristi se u svim krajevima svijeta, pri tome nije važno da li je od gorskog kristala, kremena, opsidijana, diorita ili običnog stakla. Dakle, ona je spoj svojstava kristalne strukture materijala i savršenog oblika kugle i samim tim nositelj dubljeg simbolizma.
Simbolizam kugle potječe od simbolike točke i i simbolike kruga. Po nekima je kugla praiskonski oblik, zato u divinaciji predstavlja savršenstvo, homogenost i skriveno znanje. Zbog svog oblika ona je i simbol zaštite. Božanske sfere su okrugle, pa ćemo u ezoterijskoj literaturi naići da je je božansko jedinstvo sastavljeno od crvene kugle ljubavi, plave kugle mudrosti i zelene kugle stvaranja. To sferično trojstvi tvori svod univerzuma i sa stvorenim svijetom zatvara sferu (kuglu) stvoritelja i stvorenog svijeta. No, okrugla (manje ili više) je i naša glava, okrugle su i planete u svemiru, okrugla je i naša prelijepa palneta. A najpopularniji i najrašireniji okrugli oblik u našem svijetu je lopta. Ja bih i za nju rekla da je čarobna kugla jer dinamički pokreće čovjeka koji neumorno trčkara za njom po stadionima, livadama, igralištima i dvoranama širom svijeta, a igre snjom su najdinamičnije igre koje je čovjek smislio. No, ostanimo u sferi duhovnog.
U praksi vidimo ovakvo poimanje sferičnosti u gradnji sakralnih objekata. U Islamu je kružni oblik najsavršeniji među oblicima, pa su sve džamije kružnog oblika. Kupole romaničkih crkava i templarskih hramova su isto simboli svoda univerzuma. Crkva sv. Petra u Rimu je izgrađena kao suodnos kocke (zemaljsko) i kupole (nebeski svod). U istom odnosu su i krug (božansko) i kvadrat (čovjek). Dakle, kugla jest simbol duhovnog svijeta i znanja koja se preko nje na neki način izvlače u zonu naše svjesnosti. Doista, kad vidovita osoba koristeći kristalnu kuglu saopćava stvari o kojima objektivno ne može imati pojma, postaje jasno da su i ona i pitač i sama kugla pod zračnom strujom fluidne supstancije s drugog svijeta.
Iako se kugla koristi od davnina u kršćanskim zemljama je kao i druge tehnike divinacije, sustavno potiskivana i zabranjivana. Naša zemlja je pretežno katolička zemlja, no i kod nas su vjetrovi New Age-a donijeli stare i nove tehnike, pa je tako i za gledanje u kristalnu kuglu pojačano zanimanje. No o kristalnoj kugli nema traga ni u raznim riječnicima opće upotrebe, ni velikom riječniku simbola, a čak ni u ezoterijskom riječniku. No, kako bilo, kugla ide dalje kroz vrijeme. Ima nešto opčinjavajuće, skoro hipnotičko u tišini koja obavija scenu vidovnjaka s kuglom.
Iako iz dosad izloženog možemo upasti u zabludu da pomislimo i povjerujemo da je kristalna kugla sjedište i obitavalište slika upisanih i zakopanih u naše nesvjesno, morat ću demantirati i samu pomisao na to. Kristalna kugla nije nikakva ekran na kojem se odvija igra našeg života. Kad bi tako bilo, svatko bi si mogao kupiti kuglu (kao televizor) i samo joj zapovjediti da emitira željeni sadržaj. To ne funkcionira tako. Ona je samo sredstvo koje vidovita osoba koristi za fokusiranje i koncentraciju i može poslužiti kao ulazna vrata u nesvjesno. Doista vidovita osoba može za to koristiti bilo koju točku u prostoru. Sjetimo se, od točke nastaje krug, od kruga kugla. Za istu svrhu služe ogledala, mirna površina vode, plamen svijeće itd. Vidovite osobe su u pravilu, izgrađene, vrlo disciplinirane osobe i trebaju bilo kakv oslonac za brzo umirivanje uma i potpunu koncentraciju, da bi pitaču mogle odgovoriti na postavljena pitanja u nekom razumnom vremenu i sa što manje pogreški i proizvoljnosti. Kristalna kugla je idealan oslonac jer zaokupira svojim izgledom i sjajem i pitača, pa se vidovita osoba uspijeva doista brzo skoncentrirati i relativno brzo početi odgovarati na pitanja. Pošto je cijelo vrijeme fokus na kugli, da se zadobijena koncentracija ne naruši, stječe se dojam da se tu radi o moćima kojima je tu osobu obdarilo nevidljivo.
To je donekle točno. Vidovitost je dar, no uvjek treba imati na umu da se dar može i izgubiti nečasnim radnjama i kršenjem duhovnih zakona. Uz to, takva osoba mora stalno raditi na sebi da bi svojom duhovnom (duševnom) snagom hranila i održavala taj dar i da bi izvježbala sposobnost priopćavanja onoga što treba reći. Moć viđenja je moguća samo ako jedan dio čovjekovog duha zna odgovore na sva pitanja. Taj dio je naše nesvjesno, no u njega bez duboke koncentracije nemamo pristupa. Koncentracija vidovitu osobu dovodi u svojevrsni trans (kao Derviše njihov kružni ples) iz kojeg ona crpe svoje znanje. C.G. Jung je tvrdio da je svaka ljudska jedinka povezana s kolektivnim nesvjesnim i da je ta veza osnova čovjekove psihe. Naime rečenica sa Smaragdne ploče: «Kako je gore, tako je i dole», zapravo ilustrira da svi događaji u našoj dimenziji imaju svoje «parnjake» (dvojnike) u duhovnom svijetu. Ta sfera se nekima spontano otvara, a neki dugim i napornim vježbanjem i autodisciplinom, te sustavnim radom na sebi sami otvore komunikacijske kanale s tom dimenzijom. Hoćemo li to, nesumnjivo duhovno područje nazivati; božanska dimenzija, kolektivno nesvjesno, fina tvar, prana, akasha, velika praznina, sunyiata, arhetipska dimenzija ili Anima mundi, stvar je religioznih i kurtuloroških razlika. Važno je samo znati da je to područje značenja i znanja s one strane vremena i prostora i da se rijetki pojedinci mogu «prikopčati» na komunikacijske kanale s njim. Vidovite osobe određenim vježbama pojačavaju tu povezanost i tako otvaraju vrata uvida, a kristalna kugla im je samo pomagalo.
DAVORKA I NJEN SVIJET............
LEPTIR
nemojte čitati
što ne razumijete
ne gledajte što ne ne vidite
budite leptir
bez želja
šaren i slobodan
lak u nestajanju
nemojte čitati
što ne razumijete
ne gledajte što ne ne vidite
budite leptir
bez želja
šaren i slobodan
lak u nestajanju
subota, 19. ožujka 2011.
nekoga voljeti
DAVORKA I NJEN SVIJET
NEKOGA MORAŠ VOLJETI
Nekoga moraš voljeti,
makar i trave, rijeku, stablo ili kamen,
nekome moraš ruku nasloniti na rame
da se gladna nasiti blizine,
nekome moraš, moraš,
to je kao kruh, kao gutljaj vode,
moraš dati svoje bijele oblake,
svoje smjele ptice snova,
svoje plahe ptice nemoći
– negdje mora biti za njih
gnijezdo spokojstva i nježnosti -
nekoga moraš voljeti,
makar i travu, rijeku, stablo ili kamen -
jer stabla i trave znadu za samoću
– kad koraci svagda odu dalje
premda se trenutak zaustave –
jer rijeka zna za tugu
– samo da se nagne nad svoju dubinu -
jer kamen pozna bol
– koliko je već teških nogu
išlo preko njegova nijemog srca -
nekoga moraš voljeti,
nekoga moraš voljeti,
s nekim moraš ukorak,
istim tragom -
ah, trave, rijeka, kamen, stablo,
šutljiva pratnja osamljenika i čudaka,
velika, dobra bića
što progovore
samo kad zašute ljudi.
Ivan Minatti (1924-)
NEKOGA MORAŠ VOLJETI
Nekoga moraš voljeti,makar i trave, rijeku, stablo ili kamen,
nekome moraš ruku nasloniti na rame
da se gladna nasiti blizine,
nekome moraš, moraš,
to je kao kruh, kao gutljaj vode,
moraš dati svoje bijele oblake,
svoje smjele ptice snova,
svoje plahe ptice nemoći
– negdje mora biti za njih
gnijezdo spokojstva i nježnosti -
nekoga moraš voljeti,
makar i travu, rijeku, stablo ili kamen -
jer stabla i trave znadu za samoću
– kad koraci svagda odu dalje
premda se trenutak zaustave –
jer rijeka zna za tugu
– samo da se nagne nad svoju dubinu -
jer kamen pozna bol
– koliko je već teških nogu
išlo preko njegova nijemog srca -
nekoga moraš voljeti,
nekoga moraš voljeti,
s nekim moraš ukorak,
istim tragom -
ah, trave, rijeka, kamen, stablo,
šutljiva pratnja osamljenika i čudaka,
velika, dobra bića
što progovore
samo kad zašute ljudi.
Ivan Minatti (1924-)
DAVORKA I NJEN SVIJET: da da ,i to je 50 i 2
DAVORKA I NJEN SVIJET: da da ,i to je 50 i 2: "DAVORKA I NJEN SVIJET,bilo,je to davno.... U njenom svijetu,postajali su patuljci,isprva mali,iskreni,dobri......A što se dogodilo nisu ni s..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
da da ,i to je 50 i 2
DAVORKA I NJEN SVIJET,bilo,je to davno....
U njenom svijetu,postajali su patuljci,isprva mali,iskreni,dobri......A što se dogodilo nisu ni sami znali,poljeća,ljeta ,zime,otišle,i oni narasli.Postajali su krupni,jaći,veći,napuhavali se kao baloni.Poletijeli u visine,misliće da će sve biti ispod njih,da će osvojiti svijet!
Putovali,putovali,ne pazeći da ima još nečega i nešto oko njih.
A sunce,mjesec,zemlja,počela se buniti,hej,VI,maleni patuljci,hej,niste sami.!Pogledajte nas,i mi smo tu.Dozvolite i nama svjetlost,zrak ,vodu,nemojte nas odbacivati.Molimo vas,vi ,,patuljci,budite pored nas,u nama,igrajmo se zajedno!
NISU obraćali pažnju,nisu ni osvrnuli se na njihove molbe.Izgubili su pojam,o ljubavi,o poštenju,o istini.
Zaboravili su oni ,da nisu sami,ali zemlja,zrak i voda,ljubav,i svjetlost,i energija nisu!
ŠTO MISLITE!ŠTO SE DESILO'
ODGOVOR JE U VAMA!
U njenom svijetu,postajali su patuljci,isprva mali,iskreni,dobri......A što se dogodilo nisu ni sami znali,poljeća,ljeta ,zime,otišle,i oni narasli.Postajali su krupni,jaći,veći,napuhavali se kao baloni.Poletijeli u visine,misliće da će sve biti ispod njih,da će osvojiti svijet!
Putovali,putovali,ne pazeći da ima još nečega i nešto oko njih.
A sunce,mjesec,zemlja,počela se buniti,hej,VI,maleni patuljci,hej,niste sami.!Pogledajte nas,i mi smo tu.Dozvolite i nama svjetlost,zrak ,vodu,nemojte nas odbacivati.Molimo vas,vi ,,patuljci,budite pored nas,u nama,igrajmo se zajedno!
NISU obraćali pažnju,nisu ni osvrnuli se na njihove molbe.Izgubili su pojam,o ljubavi,o poštenju,o istini.
Zaboravili su oni ,da nisu sami,ali zemlja,zrak i voda,ljubav,i svjetlost,i energija nisu!
ŠTO MISLITE!ŠTO SE DESILO'
četvrtak, 10. ožujka 2011.
DAVORKA I NJEN SVIJET: Angels
DAVORKA I NJEN SVIJET: Angels: "DAVORKA I NJEN SVIJET"
DAVORKA I NJEN SVIJET
srijeda, 9. ožujka 2011.
DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN ಸ್ವಿಜೆತ್
Honoré de Balzac
o "Muškarac nipošto ne želi biti prijatelj neke žene, ako može biti njen ljubavnik."
* Horacije
o "Ko kleveće odsutnog prijatelja, zloban je."
[uredi] I
* Ibn Zafar
o "Veseli i dobri ljudi traže prijateljstvo, a hrđavi jatake i ortake."
[uredi] J
* James Boswell
o "Nemoguće je tačno odrediti trenutak rađanja prijateljstva. Kao što postoji kap koja prepuni sud kad ga punite, tako nakon niza prijatnih gestova postoji onaj koji vam prepuni srce."
* Jean de La Bruyère
o "Ljubav i prijateljstvo isključuju jedno drugo."
* Jean de La Fontaine
o "Ništa nije tako opasno kao prijatelj neznalica; više bi vrijedio pametan neprijatelj."
[uredi] K
* Kahlil Gibran
o "Prijateljstvo je vazda slatka odgovornost, nikad udobnost."
* Konfučije
o "Prijateljstvo je lađa koja može da preveze dvojicu ako je lijepo vrijeme, ali ni jednog ako je ružno."
[uredi] M
* Mark Twain
o "Potrebni su ti i neprijatelj i prijatelj da te rane u srce; jedan da te kleveće, a drugi da ti to javi."
* Martin Luther
o "Neka niko ne smatra svojim vjernim prijateljem čovjeka s kojim nije pojeo mjericu soli."
* Martin Luther King, Jr.
o "Na kraju nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja, već šutnju naših prijatelja."
* Miguel de Cervantes
o "Laž obično ubija prijateljstvo, a istina ljubav."
* Milan Kundera
o "Prijateljstvo kao vrijednost iznad svih drugih vrijednosti." (Identitet)
o "Prijateljstvo je za mene bilo dokaz da postoji nešto jače od ideologije, vjere, nacije. U Dumasovu romanu četiri prijatelja često se nalaze u suprotstavljenim taborima, prisiljeni su boriti se jedni protiv drugih. Ali to ne kvari njihovo prijateljstvo. Ne prestaju potajno pomagati jedan drugome, lukavo, ismijavajući istinu svojih tabora. Svoje su prijateljstvo stavili iznad istine, interesa, viših ciljeva, iznad kralja, kraljice, iznad svega." (Ibid.)
* Muhammad Ali
o "Prijateljstvo je najteža stvar na svijetu za objasniti. To nije nešto što se uči u školi, ali ako nisi naučio što je smisao prijateljstva, uistinu nisi ništa naučio. "
DAVORKA I NJEN SVIJET: OBJAŠNJENJE PRIJATELJIMA,SVAKA SLICNOST JE NEMOGUC...
DAVORKA I NJEN SVIJET: OBJAŠNJENJE PRIJATELJIMA,SVAKA SLICNOST JE NEMOGUC...: "U svom životu ne žalim za nicim,ni nikim!Život je vlak,a mi putnici.ponekad je i ulazna i izlazna stanica,a mi ,,opet putnici. Duzna sam ..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
ČUDA
DAVORKA I NJEN SVIJETPostoji jedna divna izreka o kojoj često razmišljam: “Čuda se dogadjaju!“ Ako vam je srce otvoreno, videćete mnoga čuda. Svako ko želi da ih vidi i doživi, doživeće ih! Čuda su deo našeg svakodnevnog života i dešavaju se u najrazličitijim oblicima, ...veličinama i pakovanjima! Mi smo ponekad spori da ta čuda primetimo, pošto smo optererećeni svakodnevnim životom i njegovim izazovima, ali to ne znači da se ona ne događaju. Treba da uložite svestan izbor da ih zapažate. Ako smo fokusirani na ono što ne volimo ili na one događaje zbog kojih se osećamo loše, nesvesno se zatvaramo za zapažanje čuda koja se dešavaju oko nas svakodnevno! Zapitajte se: “Kada sam zadnji put poželela da se dogodi čudo?“ Da li ste ikada to poželeli? Izgleda da ljudi verovanje u čuda povezuju sa davno prošlim vremenima kad je “Bog išao po Zemlji“, kako se kaže. Za mnoge ljude čudo je dizanje iz mrtvih, pretvaranje vode u vino, spontano ozdravljenje od fatalne bolesti, itd. Da, to jesu čuda. Ali to su samo neki prmeri. Čuda ne moraju biti tako zapanjujuća da ceo svet priča o njima, mogu se dešavati samo pred vašim očima, ili u vašem umu. Kao što je svaki dan čudo i svaki cvet i ptica, tako je i naše postojanje čudo! Očekujte čuda! Kao deca Univerzuma, svako od nas je čudo za sebe i sasvim je prirodno kao disanje da tražite neko čudo da se desi pred vama. Nemojte misliti da vi niste zavredeli da budete u centru tog čuda! Čak i kada nam nije jasno kako nešto što želimo može da se obistini, moramo tražiti. Ponekad se čuda dešavaju u obliku koji nas vodi do drugog čuda. Tražimo nešto, a Univerzum i Anđeli znaju da nismo sasvim spremni da potpuno prihvatimo ono što smo tražili, šalju nam neko drugo čudo koje nas približuje prihvatanju onoga što smo želeli. Nedobijanje ostvarenja čuda nekada nas podstakne da tražimo pomoć za problem na drugi način ili nas dovede do korisne informacije. Nedobijanje ostvarenja čuda je čudo za sebe, ako smo voljni da priznamo da ustvari blokiramo pomoć i ljubav Univerzuma. Ako i dobijemo ostvarenje čuda koje smo tražili, ono nije potpuno ako predhodno nismo raščistili put. Samo tako možemo s lakoćom prigrliti i uživati u onome što smo tražili. Može de dogoditi da nedobijanjem traženog budemo stavljeni u situacije o kojima nismo ni sanjali, a koje će nas približiti ispunjenjima više nego što smo se ikada nadali li sanjali! Čuda se dešavaju i sada dok govorimo o njima. Za mene je čudo i to što čitate ove redove. A za vas?
DAVORKA I NJEN SVIJET: ANĐएली इ AVATARI
DAVORKA I NJEN SVIJET: ANĐएली इ AVATARI: "Postoji veliki broj vrsti viših bića koje su u interakciji s ljudima. Bića svjetlosti, anđeli i druga bića besmrtni su. Vjerska skupina p..."
VOLIM SRCEM,ZAŠTO DA SE STIDIM
1. Nabrojite petoricu najbogatijih ljudi na svetu.
2. Nabrojite zadnjih pet pobednika u golfu.
3. Nabrojite imena zadnjih pet Miss Worlda.
4. Nabrojite desetero ljudi koji su dobili Nobelovu ili Pulicerovu nagradu.
5. Nabrojite dobitnike Oscara za najboljeg glumca i glumicu u zadnjih pet godina.
...
I, kakav je rezultat?
Stvar je u tome da malo nas pamti jucerasnje senzacije. Ovo nisu gubitnici, radi se o najboljima na svom podrucju. No, pljesak utihne. Nagrade izgube sjaj. Postignuca padaju u zaborav. Pohvale i povelje pokopaju se skupa s njihovim dobitnicima.
Evo jos pitanja, da vidimo kako cete sada proci.
1. Nabrojite par ucitelja koji su vam pomogli u skoli.
2. Nabrojite tri prijatelja koji su vam pomogli kad vam je bilo tesko.
3. Nabrojite petoro ljudi od kojih ste nesto vazno naucili.
4. Razmislite o par ljudi koji su ucinili da se osecate vaznim.
5. Razmislite o petoro ljudi s kojima se rado druzite.
Lakse?
Pouka: Ljudi koji vas zivot cine drugacijim nisu oni s najvise diploma, najvise novaca ili najvise nagrada. To su ljudi kojima je stalo.
Ne brinite o mogucem smaku sveta danas. U Australiji je vec ionako sutra!
utorak, 8. ožujka 2011.
LJUBAVNI CITATI: ljubav... ta predivna ljubav
Najdragocjenija stvar koju uopće možemo steći u životu je srce osobe koja nas voli.
Samo je jedna prava sreća u životu: voljeti i biti voljen.
Postoje ljudi koji nam uđu u naš život, i zatim brzo odu.
Postoje zatim ljudi koji čine da nam duša zapleše. Oni nam otvaraju oči tihim šapatom svoje mudrosti.
A postoje i ljudi zbog kojih poželimo hodati po nebu. Oni ostavljaju trajan trag na našim srcima, i zbog njih više nikada nećemo biti isti.
Romantična ljubav pamti što godi drugoj osobi, što ju uzbuđuje, i što ju iznenađuje. Romantična ljubav djeluje u malim znakovima pažnje i bliskosti. Ti znakovi govore: ti si mi najvažnija osoba na svijetu.
Volim te – ove dvije riječi sadrže cijeli moj život.
Kada voliš nekoga, sve stare neostvarene želje postaju stvarnost.
Srce koje voli ostaje zauvijek mlado.
LJUBAVNE PORUKE - Vrijednost ljubavi
Da bismo zaista shvatili vrijednost ljubavi, moramo pronaći onoga s kim bismo ju željeli podijeliti.
Ne postoji nemoguća ljubav. Svaka ljubav je moguća, samo ako se istinski borimo za nju...
Ljubav je kad ostanemo zajedno pod kišobranom još dugo nakon što kiša prestane.
Najbolje i najljepše stvari u životu ne mogu se vidjeti ili opipati. Njih je moguće iskusiti samo srcem.
Moja predanost je velika kao more, i kao more je duboka moja ljubav. I što više ti ih dajem, više ih ima u meni. Jer su i predanost i moja ljubav neizmjerni...
Volim te ne samo zbog onog kakav si... Nego i zbog onog kakva ja postajem pored tebe.
Ljubav je najplemenitija slabost uma
Ljubav je neodoljiva želja da budete neodoljivo željeni.
Ljubav je sačinjena od jedne duše, koju dijele dva zaljubljena tijela.
I mali poljubac za kraj
Zapamtite: poljubac je dražestan trik koji je izmislila priroda da bi zaustavila razgovor onda kad riječi postanu suvišne! PUSE,PUSE PUSE,PUSE
evo mene opet,
uh,cijelo popodNE ,mjenjam ,ime web stranice,konačno,bingoooooooo..!Sve je bolje od slučajnosti u boji kose!A O KARAKTERIMA ,,HA HA,,DRUGI PUT.
Inače,kako ste mi,čudni sre baš?Zašto mi ne pišete,kometirate,pa ne grizem.....gric gric
moji ,moji ,ma,mam,mah,mah
Inače,kako ste mi,čudni sre baš?Zašto mi ne pišete,kometirate,pa ne grizem.....gric gric
moji ,moji ,ma,mam,mah,mah
MOJE IME DAVORKA
davorka = 4+1+6+7+2+2+1 = 23 = 2+3 = 5
Drustvene osobe, pravi svjetski putnici. Vole slobodu, druzenje, kretanje. Njima najbolje odgovara zivot u velikom gradu, posao u kojem ce komunicirati s puno ljudi. Osim lakoce u komuniciranju odlikuje ih sto su zivahni, veseli i znaju uzivati u zivotu.
Značenje, podrijetloDavorka je žensko ime, gotovo u potpunosti hrvatsko. Ime je nastalo kao odmilica od Davora. Davorka je dosta često ime, među dvjesto najčešćih ženskih imena u Hrvatskoj, gdje danas živi preko tri tisuće osoba koje nose ovo ime.
Najviše osoba nazvanih Davorka rođeno je šezdesetih godina prošlog stoljeća, a najmanje u novom tisućljeću. Relativno najveći broj osoba s imenom Davorka slavi rođendan 23. studenog.
Većina osoba koje se zovu Davorka žitelji su Zagreba (ukupno preko petsto), Splita (preko sto) te Rijeke (preko sto). S obzirom na broj stanovnika, Davorka najčešće je ime među stanovnicima Motovuna gdje se svaki tristoti stanovnik tako zove.
Nadimci: Davorkica, Davorcica;
HA HA HA............Nomen est omen - Davorka je lijena?
lijenaMnogi od nas vjeruju u staru latinsku poslovicu Nomen est omen - ime je znak, prema kojoj naše ime određuje i kakvi smo. Trenutno Davorka slovi kao lijena. Ne slažete se? - Glasujte!
ponedjeljak, 7. ožujka 2011.
da
“Anđeli su uvijek s druge strane žice, treba samo
podići slušalicu.”
“Anđeli se javljaju i cvrkutom ptica, svojih
krilatih prijatelja.”
“Kad jedan anđeo i jedan čovjek uspostave kontakt,
stvara se most od svjetlosti preko kojeg trče tisuće anđela i tisuće ljudi.
nedjelja, 6. ožujka 2011.
VELIKE MISLI VELIKIH LJUDI
Svaki čovjek ima pravo na sreću
1. Novi gospodari svijeta moćnici su svjetskog financijskog kapitala, a njihov kategorički imperativ vrlo je jednostavan: profit bez granica. U središtu globaliziranog tržišta sjedi "grabežljivac" kojega pokreće pomama za uspjehom, zaradom, za moći. On je vlasnik nebrojenih dionica, bankar, direktor transnacionalne kompanije koja skuplja novac, razara državu, uništava prirodu i ljude.
Jean Ziegler
2. Vi što ljubite čovječanstvo. vi što se usuđujete suprotstaviti ne samo tiraniji već i tiraninu, ustanite. Svaki dijelić ovog svijeta preplavljen je ugnjetavanjem. slobodu progone sa zemaljske kugle. Ovo su vremena koja kušaju čovjekovu dušu. Tiranija, kao ni pakleno zlo, ne pbjeđuju se lako. Ne pozivam nekolicinu, već sve - ustanite i pomozite nam: doduprite nas na našem putu. bolje je imati suviše snage nego premalo kada je tako veliki cilj u pitanju.
Thomas Paine
3. Bjesomučna neograničena pohlepa naših bogataša i korupcija elite u takozvanim nerazvijenim zemljama čine jedno golemo planirano ubojstvo. Svugdje u svijetu, i to svakoga dana, ponavlja se betlehemski pokolj nedužnih.
Walter Hollenweger
4. Moje riječi ne proizlaze iz boli nego iz razočaranja. Kakva god bila kazna onima koji su izdali svoju prisegu radnicima, ja neæu popustiti, neću odstupiti. U ovome povijesnom trenutku kad vojni zrakoplovi bombardiraju predsjedničku palaču, ja znam da životom moram platiti vjernost narodu. Kažem vam da klica koju prenosimo u savjesti tisuće i tisuće Čileanaca dostojnih toga imena, nikada se neće iskorijeniti. Oni imaju silu. Oni nas mogu pokoriti. No, društveni pokreti ne mogu se zadržati ni zločinom ni silom. Narod se mora braniti, ali ne i žrtvovati. Radnici moje domovine, ja vjerujem u čileanski narod i u njegovu sudbinu. znajte da æe se i prije nego što oèekujete iznova otvoriti velike avenije po kojima će hodati slobodan čovjek da bi sagradio bolje društvo.
Salvador Allende
5. Uložite svoje vrijeme i ljubav u ljude.
Ljilja Bubalo
6. Bojati se ljubavi znači bojati se života.
Bertrand Russell
7. Poštovati žene dužnost je svakog dobrog čovjeka od njegova rođenja.
Lope de Vega
8. Vaša sloboda nije ništa drugo nego varljivo priviðenje da jedna klasa ljudi može nekažnjeno izgladnjivati druge. I jednakost je varljiva i šuplja ako bogataš pomoću svojega monopola primjenjuje pravo na život i smrt u odnosu na svoga bližnjega, dok je mnoštvo ljud,i u suzama i uzdasima, bez kruha i bez odjeće.
Jacques Rouz
9. Imate dovoljno prostora da svoju energiju uložite u nešto što je veliko, važno i neprolazno.
Asja Stipić Marković
10. Dokinimo stalež političara i poslove za opće dobro povjerimo ljudima koji su stvarno spremni raditi za opće dobro.
Ivan Supek
11. Sloboda Sistema za njih je važnija od Sistema Slobode.
Tin Ujević
12. Ne smijemo izgubiti Nadu, jer će tada u nama nestati otpor prema nepravdi i laži, i prepustit ćemo se beznađu.
Ankica Lepej
13. Moje je najveće dostignuće što sam zadovoljan čovjek.
Mirjana Krizmanić
14. Za milijune ljudi globalizacija svijeta nije donijela nikakvu korist. Ako se globalizacija i dalje bude provodila ovako kako se provodi, stvarati će siromaštvo i nestabilnost. To će biti tragedija za sve nas, za milijarde ljudi, koji bi od globalizacije mogli imati koristi ako poćnemo učiti na greškama i provedemo nužne reforme.
Joseph Stiglitz
15. Oni koji misle da je nešto neostvarivo, ne bi trebali prekidati one koji upravo to ostvaruju.
Jack Canfield i Mark Victor Hansen
16. Što možeš sanjati, to možeš i učiniti.
Walt Disney
17. Okupiti bez ujedinjenja; ta koordinacija trebala bi dobiti oblik mreže sposobne da udruži pojedince i skupine u uvjetima u kojima nitko neće moći dominirati ili skratiti druge i u kojima će biti sačuvani svi izvori vezani uz različitost iskustava, osobnih pogleda i programa. Novo planetarno civilno društvo još je u projektu , društvo u sazrijevanju, koje nije usporedivo ni s jednim od društvenih tvorevina koje su mu prethodile.
Piere Bourdieu
18. Pogledajte svoj život. Vi ste svoj najbolji učitelj. Vi točno znate što je to o čemu pokušavate učiti.
Dr. Maya Phillips
19. Podućavanjem nećeš naučiti čovjeka.
Bernard Shaw
20. Prepreke nas ne mogu zaustaviti. Svaka se prepreka savladava odvažnošću.
Leonardo de Vinci
21. U životu možemo ostvariti sve što želimo, ako dovoljnom broju ljudi pomognemo da oni ostvare što žele.
Zig Ziglar
22. Ne može cilj opravdati sredstvo, već je naše sredstvo naš cilj.
Subcomandante Marcos
23. Svijet ima naviku da se skloni sa puta ljudima čije riječi i djela pokazuju da znaju kuda idu.
Napoleon Hil
24. Životna tragedija nije toliko u tome koliko ljudi pate, već u tome koliko toga propuštaju.
Thomas Carlyle
25. Samo srce zna pravi odgovor. Ono sve uzima u obzir.
Deepak Chopra
26. Naučio sam krajnje oprezno upotrebljavati riječ nemoguće.
Werner von Braun
27. Vrhunska sreća u životu je sigurnost da smo voljeni.
Victor Hugo
28. Pokušajte postati ne čovjek uspjeha, nego čovjek vrijednosti.
Albert Einstein
29. U ovom svijetu uspjevaju i idu dalje samo oni koji su spremni ustati i sami tražiti okolnosti koje žele, a ukoliko ih ne mogu naći, naprave ih.
Georg Bernard Shou
30. Vizualizirajte stvar koju želite. Vidite je, doživite je i vjerujte u nju. Napravite svoj mentalni plan i počnite sa gradnjom.
Maksvel Malc
31. Čovjek koji umije sam izmisliti naèin kako da radi brže i ekonomičnije, ima svoju budućnost i sreću u svojim rukama.
Paul Geti
32. Zakon ljubavi je mnogo veća znanost od svake moderne znanosti.
Mahatma Gandhi
33. Ljudsko tijelo ima sposobnost koju nema nijedan stroj. Ono je sposobno da se samo popravi.
Dr. med. Georg Crile
34. Sila koja leži u čovjeku je nova u prirodi i nitko osim njega ne zna šta je to što on može uraditi, čak ni on nezna dok ne proba.
Ralf Valdo Emerson.
35. Kada sam bio mlad, otkrio sam da od deset stvari koje uradim, devet pogrešim. Stoga sam radio deset puta više.
George Bernard Shaw
36. Nitko se ne diže tako visoko kao onaj koji zna kuda ide.
A. Stendal
37. Dobar je onaj čovjek koji voli sve i čini dobro svima, ne pitajuæi se da li su dobri ili zli.
Muhamed
38. Uspjeh nema veze sa sredinom i situacijom u kojoj smo se rodili ili u kojoj živimo, uspjeh ima veze sa našim izborom da li tu želimo ostati.
Martin Gray
39. Šansa će se ukazati onog časa kad odlučiš da se boriš.
Swami Hamsananda
40. Sve bitke u životu služe da nas nećemu nauće, čak i one koje gubimo.
Paulo Kueljo
41. Ne dopustite da vas na krivi put navode političari, niti medicinski autoriteti. Utvrdite činjenice i sami osdlučite o tome kako da živite sretnije, da radite i djelujete da svijet bude bolji.
Linus Carl Pauling
42. Nije da se ne usuðujemo zato što je teško, već je teško zato što se ne usuđujemo.
Seneka
43. Ako voliš da živiš, ne gubi vrijeme, jer se život sastoji od vremena.
Benjamin Frenklin
44. Ne umjeti podnositi siromaštvo - sramota je: ne umjeti siromaštvo radom otkloniti - još je veća sramota.
Periklo
45. Samo slabići se ne usuđuju biti pravedni.
Tagora
46. Od vještine govorenja veća je vještina ćutanja.
Epiharmus
47. Najmanje rade ljudi koji nikada nemaju vremena.
Lihtenberg
48. Bitku dobija onaj tko je čvrsto odlučio da ju dobije.
Viljem Šekspir
49. Zbrajajte blagoslove života a ne brige.
Dale Carnegie
50. Najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnim najviše ljudi.
Didro
51. Uzalud zakoni ako se ne sprovode.
Josip Juraj Strosmayer
52. Nismo svladali planinu, nego sebe.
Edmond Hillary
53. Slobodu mogu uživati i provodidi samo ljudi zaštićeni od bijede i gladi.
Saint - Just
Pretplati se na:
Postovi (Atom)