srijeda, 30. ožujka 2011.

IVICA PEPELKO - KAD PROCVATU JABUKE

Ja sam vesela kao osmijeh najsrdačnij . Ne onaj što dolazi samo s usana , već onaj što krene kao strujom nošen iz same utrobe . Kroz vrhove prstiju osjećaš njegovo golicanje . Njegovu putanju što osjećaš poput plimnog vala akako probija put kroz grlo te nezaustavljivo preleti i razlijegne se preko usana . Ja sam vesela poput osmijeha što zubima trnce prouzroči . Ja sam tužna Kao suza jedna .Ne potok već samo ona jedna jedina . Poput one suze što blista kao najsjajnijn dijamant u noći . Što put svoj pronalazi , ne među tisuću lažnih suza , već sama svoj put bije . Poput pečata što trag ostavlja putem kojim kroči sporo . One što se ne zaustavlja jer njena iskrenost najveću bol nosi te na usnama svoju smrt pronalazi . Da , takva sam ja tuga . Ja sam napetost i uzbudljivost kao nevrijeme . Poput sile prirode i njene neizvjesnosti kojom obiluje . Svojim tokom nekada naznake dajem no u jednom neočekivanom trenutku munji nalik , uz prasak poput groma preovrate izvoljevam . Stresnem te njima upravo poput udarca groma . I tada te lagano u kraj ušuškam pjesmom poput zvuka kiše . Mirno i ujednačeno no ritam što srce ti smiruje ne gasim . Da , i uzbudljivost kroz napetost iz mene izdiše . A nekada sam i nestvarna , zamamno čarobna čak . Tada mitskim bićima obilujem . Zmajevima život udišem , vilama dražesnost poklanjam , u čarobnjacima magiju silnu pobuđujem . Ujedinjujem tamnu stranu sa svijetlom . Balans istih bez vage postižem . U meni mašta ne stanuje , u meni ona granica nema jer ja jesam ona . Ja sam spektar svih emocija , a one su u bojama . Kao zrnca pijeska što se u pješčanom satu bore koja će prije proći misli mnome teku . I tada kada izgleda kao da je kraj mog bivanja , kada poslijednje zrnce u obiku riječi na hrpu padne . U tom trenu me pokreneš , poput pješčanog sata okreneš . U tom trenu zrnca ponovno krenu jer ja sam neiscrpna . Ja sam dio vas , ono nešto što svatko posjeduje . Jer i kada misliš da sam vremenom pogažena , kako sam zadnjih dah izdahnula tek sam zaboravljena no ne i mrtva . Jer besmrtna sam ... a pričom me zovu .VOLIM VAS,I ŠTO MI MOŽETE!PUSA DAVORKA I NJEN SVIJET

Nema komentara:

Objavi komentar

DAVORKA I NJEN SVIJET