Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
ponedjeljak, 31. siječnja 2011.
nedjelja, 30. siječnja 2011.
MIR JE SAMO TU
BITI U SRCU ILI U UMU?
Bio jednom jedan veliki naučnik po imenu Dr. Satiendra Nat Boze.Njegovo ime je bilo zaista besmrtno u svijetu nauke, ne samo u Indiji, već i u drugim zemljama. Neki ljudi su veliki, ali nisu dobri. Dr. Boze je bio i ve...liki i dobar.Imao je srce deteta. Veoma je volio decu i igrao se sa njima. Igra koju je posebno volio zvala se “Karom”.Bio je dobar igrač i, mada se isticao kao ugledan naučnik, volio je da se igra sa decom, a ona su ga, sa svoje strane, prihvatala kao svog junaka.
Jednog dana je igrao tu igru sa djecom i duboko se unio u igru.No jednom jedan sredovječan čovek priđe da posmatra tu igru.Nakon izvesnog vremena, naučnik ga upita: “Šta mogu da učinim za Vas?”Iznenađen čovek odgovori: “Bio bih Vam zahvalan ako biste predsedavali skupu koji se sutra održava u našoj školi.”Veoma učtivo naučnik odgovori:“Ne, ne mogu. Žao mi je. Moraćete da nađete nekog drugog.”Posjetilac je bio uporan: “Preko ste nam potrebni. Niko drugi ne može da Vas zamijeni. A i mi bismo bili veoma počastvovani ako biste baš Vi bili predsjedavajući na našem skupu.”
Krajnje učtivo, a i kategorično naučnik ponovo odgovori: “Ne mogu da dođem sutra, jer u to vrijeme treba da se igram ovdje sa svojim prijateljima. Ništa mi ne pruža toliku radost kao igranje sa djecom. Predsedavao sam stotinama skupova i nisu mi pružili nikakvu radost. JA HOĆU RADOST! I vi hoćete radost, svi žele da budu radosni. Za mene je igra “Karom” beskrajno mnogo značajnija nego predsedavanje na nekom skupu, jer ja znam da će tamo doći intelektualci i diskutanti i da će sa sobom doneti svoje mozgajuće umove. Dosta mi je mozgajućih umova. Želim jedino srce, iskreno i čisto srce. Takvo srce ja nalazim ovde, sa svojim malim prijateljima. Obećao sam im da ću sutra da se igram sa njima i to ću i učiniti. Želim da ostanem u srcu. Dosta sam se igrao s u umu, a sada se igram u srcu.
ZADOVOLJSTVO JE TU, SAMO TU. MIR JE TU, SAMO TU.” Nepoznati autor.
MIR JE SAMO TU
BITI U SRCU ILI U UMU?
Bio jednom jedan veliki naučnik po imenu Dr. Satiendra Nat Boze.Njegovo ime je bilo zaista besmrtno u svijetu nauke, ne samo u Indiji, već i u drugim zemljama. Neki ljudi su veliki, ali nisu dobri. Dr. Boze je bio i ve...liki i dobar.Imao je srce deteta. Veoma je volio decu i igrao se sa njima. Igra koju je posebno volio zvala se “Karom”.Bio je dobar igrač i, mada se isticao kao ugledan naučnik, volio je da se igra sa decom, a ona su ga, sa svoje strane, prihvatala kao svog junaka.
Jednog dana je igrao tu igru sa djecom i duboko se unio u igru.No jednom jedan sredovječan čovek priđe da posmatra tu igru.Nakon izvesnog vremena, naučnik ga upita: “Šta mogu da učinim za Vas?”Iznenađen čovek odgovori: “Bio bih Vam zahvalan ako biste predsedavali skupu koji se sutra održava u našoj školi.”Veoma učtivo naučnik odgovori:“Ne, ne mogu. Žao mi je. Moraćete da nađete nekog drugog.”Posjetilac je bio uporan: “Preko ste nam potrebni. Niko drugi ne može da Vas zamijeni. A i mi bismo bili veoma počastvovani ako biste baš Vi bili predsjedavajući na našem skupu.”
Krajnje učtivo, a i kategorično naučnik ponovo odgovori: “Ne mogu da dođem sutra, jer u to vrijeme treba da se igram ovdje sa svojim prijateljima. Ništa mi ne pruža toliku radost kao igranje sa djecom. Predsedavao sam stotinama skupova i nisu mi pružili nikakvu radost. JA HOĆU RADOST! I vi hoćete radost, svi žele da budu radosni. Za mene je igra “Karom” beskrajno mnogo značajnija nego predsedavanje na nekom skupu, jer ja znam da će tamo doći intelektualci i diskutanti i da će sa sobom doneti svoje mozgajuće umove. Dosta mi je mozgajućih umova. Želim jedino srce, iskreno i čisto srce. Takvo srce ja nalazim ovde, sa svojim malim prijateljima. Obećao sam im da ću sutra da se igram sa njima i to ću i učiniti. Želim da ostanem u srcu. Dosta sam se igrao s u umu, a sada se igram u srcu.
ZADOVOLJSTVO JE TU, SAMO TU. MIR JE TU, SAMO TU.” Nepoznati autor.
subota, 29. siječnja 2011.
petak, 28. siječnja 2011.
Neki ljudi su stvarno jadnici,nije moje da ih osuđujem!
I nakon svega,jedne žene su na kupovini,i imaju bedake koji ih mogu kupiti.Sirovog mesa je dovoljno i u mesnici,ali neki pobiraju i na ulici.Možda drugo nisu ni zaslužili.
U kompletu su....bože me sačuvaj,boje i lakovi.Toliko se premazuju bojama da ni sami više neznaju,koja je boja...prava.
A ,,kao,,heroji,čega,licemijera,laži,totalne pokvarenosti.Ne vole sebe,a kamoli druge,rade parodije i smijeh sa svih strana.Nisu im potrebni,vicevi,jer su sami ,jedan,pravi VIC.Jedino ne razumijem,kako ne vide da ih ljudi ,nevole,da ih ismijavaju,zar su im ćula nestala.
Jedino što sad imaju,je jedno ,ništa.I to dva puta Ništa,laž na laž.
U TOJ CIJELOJ PRIČI,JE JEDINO ISTINA,da će njihove grijehe ispaštati,drugi naraštaji,koje možda ,jedni neće ni doživijeti.Oprosti im Bože ,neznaju što rade.AMEN!
četvrtak, 27. siječnja 2011.
MOJE RUKE
Postoje Ruke. Nevidljive. A moćne i velike. I meke i prozaične.
Ruke postavljaju putokaze. Putokazi od svjetlosti u beskraju.
Vode nas do druge polovine našeg raspolućenog bića.
Vode nas do drugog, davno izgubljenog komada duše.
Postoje ruke. Nevidljive.
Ruke čudnog vajara. Ruke koje strpljivo sve komadiće slažu u vječnosti svaki djelić ljubavlju blagoslove.
Postoje Ruke. Nevidljive. A moćne i velike. I meke i prozaične.
Samo treba razgrnuti sebe i pustiti ih da slobodno putokaze postavljaju.
ništa mi neće ovaj dan pokvariti
i tako,noć,ziMSKA.Iza prozora mrak,svjetla iza prozora drugih zgrada.
Sama,a sretna.Moj san,moj mir,moja ispunjena duša,je sad sa mnom.Toliko toga,i toliko svega,konačno ,jasno,oprano,čisto. Svima onima koji su mi bili blizu,koji su me ,,kao,,voljelili,mrzili,pokušavali biti ,ono,što nisu,zahvaljujem na učenju.BILI SU SAMO DOBRI UČITELJI.
Bila sam jako bogata,darivala sam,davala,.Jednima stan,jednima auto,plačene kreditne kartice,plačena alimentacija,dobrodošla im ja.A ONI ni shvatili nisu da sam ja bogata,da meni nije problem,davati,dati,i pokloniti.
Sretna sam,bez osjećaja mržnje,ispunjena ljubavlju,mislim da ovakvi osjećaji pripadaju rijetkima.Plivam u sreći,zadovoljstvu,treperim,žarim, i volim,.Volim sebe baš takvu kakva jesam,baš takvu žareću ljubavi.
srijeda, 26. siječnja 2011.
utorak, 25. siječnja 2011.
ponedjeljak, 24. siječnja 2011.
nedjelja, 23. siječnja 2011.
subota, 22. siječnja 2011.
petak, 21. siječnja 2011.
četvrtak, 20. siječnja 2011.
srijeda, 19. siječnja 2011.
utorak, 18. siječnja 2011.
ponedjeljak, 17. siječnja 2011.
nedjelja, 16. siječnja 2011.
subota, 15. siječnja 2011.
petak, 14. siječnja 2011.
četvrtak, 13. siječnja 2011.
srijeda, 5. siječnja 2011.
A ON JE CIJELI DUŠA.I da ga volim istim prijateljskim žarom,kao i nekad,i da sam puno puta postavljala žaruljice,lampice za bor,i sadila cvijeće...
Otišao mi je ,otišao u svijetlost,otišao među anđele,i gleda me sa visokog,a ja sad mala,tužna.Znam da mi govori,sad sam ja tvoja svijetlost,tvoja lampica.,imam sve ono što si mi govorila,svi su moji snovi sad ispunjeni.,a ja znam da ću uvijek biti u tvom srcu,sjećanju.
Hvala ti moj prijatelju,.znaš uvijek od sada pa do našeg ponovnog susreta moći ćeš nas gledati sa visin...e,visine svijetlosti,ljubavi,beskraja.Hvala ti na SVEMU,mirno sanjaj svoje snove,hvala ti što sam bila dio tvog života.
ovo sam posvetila mom prerano umrlom prijatelju Velimiru,i podijelila sa vama
Pretplati se na:
Postovi (Atom)