Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
utorak, 28. lipnja 2011.
Hvala vam, Prijatelji !
.Poznavala sam u djetinjstvu jednu pticu,kojoj su ljudi \"slomili\" krila, kada su joj oteli gnjezdo i goru...i poznavala sam jedno staro pseto, koje je imalo snage,da skapa od tuge i žalosti kada mu je nestalo drage ruke od koje je primalo,milovanja,udarce i kosti..I poznavala sam,meni mnogo dragih i voljenih prijatelja...koje mi je sakrila tama...A ja ne dam vremenu da mi odnese uspomenu...i sva divna sjećanja.. Svi su u mom srcu..
DAVORKA I NJEN SVIJET
2012.TRANSFORMACIJA U 4. DENZITET
DAVORKA I NJEN SVIJET
Individualna kreacija
Ono što često ne primjećujemo je to što svatko od nas kreira sve – to je stvarno odnos između nas i Kreatora. Svaki put kad izađemo iz Velikog Ništavila, mi kreiramo čitav novi svijet. Mogućnosti tog Velikog Ništavila su jako velike. Tu su i drugi pokreti izvan Velikog Ništavila koji kreiraju drugačije stvari. Ovaj jedan kreira samo valnu formu svemira. Mi kreiramo sve kada izađemo iz sebe. Mi težimo razmišljanju da je sve drugo oko nas već kreirano i da kada smo se rodili, da smo rođeni u svemu tome, jer to tako izgleda. Iz drugog gledišta, kreacija je između nas i Kreatora od samog početka. To su filozofska pitanja koja su teško dokaziva i koje možemo teško shvatiti i utemeljiti.
Zamaranje s vanjskim pitanjima
Sada nije potrebno zamarati se previše sa pitanjima „Zašto je to tako“, „Što je to“ i „Što tu nije u redu“. To je većinom unutrašnji „posao“ koji bi sami trebali odraditi i koji je potreban za prijelaz. Nema „mjesta“ gdje bi mogli otići, ili „izgraditi“ nešto gdje bi se mogli sklonili ili napraviti neki stroj kojim možemo promjeniti taj prijelaz. To je unutrašnji proces koji nas treba oplemeniti i promjeniti. Nema razloga nekom „strahu“ od njega i od „onoga što se dešava“. To je prirodni proces.
Što se obično događa kada planeta prolazi kroz taj proces
Ono što se obično dešava kod takvog prijelaza je sljedeće: kada se planeta približava toj točki na kojoj se dešava prijelaz i sve se mijenja, sve se počinje „raspadati“ – sve socijalne strukture ( ekonomija, društvo, tehnologija, odnosi među raznim društvenim strukturama… itd. ) se počinju „rastapati“ i rušiti. Ključ toga jemagnetsko polje planete ( u našem slučaju Zemlje ). Ono što današnji znanstvenici uviđaju može također biti ključ koji to omogućava je promjena osi, na početku kroz magnetsku hidrodinamiku, gdje magnetsko polje omogućava vezu između tekućih dijelova Zemlje koja postaju čvrsta. Kada se izgubi magnetsko polje, neki čvrsti dijelovi postaju tekući i nestabilni. To su demonstrirali već u laboratorijima. Magnetsko polje, kao i elektromagnetsko su glavni uzroci. Magnetsko polje je ono što koristimo kad objašnjavamo tko smo i što mislimo da jesmo, i također kada pohranjujemo naše podatke u našu „memoriju“, odnosno pamtimo. Trebamo vanjsko magnetsko polje da bi zadržali memoriju. Ne možemo živjeti bez nekog oblika vanjskog magnetskog polja. Ako pogledate na najveće gradove svijeta, uočit ćete da se dan prije, za vrijeme i dan poslije „punog“ mjeseca – dešava najviše silovanja i ubojstava. Razlog tome je što za vrijeme punog mjeseca imamo najviše odstupanja u jačini magnetskog polja Zemlje, i takva mala promjena je dovoljna da uzrokuje reakcije ljudi koji su na „rubu“ emocionalnih problema da „puknu“ i da učine svakojake stvari. Magnetsko polje utiče na emocionalno tijelo.
Kolaps magnetskog polja
Zamislite planetu Zemlju gdje ste na točki u kojoj se stvari počinju izbacivati iz balansa. Odjednom se magnetsko polje Zemlje u vrlo kratkom vremenskom periodu ( obično tri do šest mjeseci ) počinje kolebati i smanjivati. Što se dešava – ljudi se počinju „gubiti“. Polude. To je što lomi sve društvene strukture na planeti. Bez njihovog balansa, sve se raspada. Magnetsko polje potpuno nestaje barem na tri i pol dana. Obično vidite stvaranje sveopćeg kaosa.
Morfološke interakcije s graničnom mrežom
Svaki put kad se neka osoba uključi u graničnu mrežu svjesnosti, ona poveća signal s te mreže. Doći će do točke gdje će ljudi to početi osjećati i prilagoditi se tome. Djeca će imati najmanje problema, dok stariji mogu očekivati malo težu promjenu. Što ste stariji, to je teže prilagoditi se.
Finalni dan promjene osi i preklapanje denziteta
Nadamo se da neće biti toliko poludjelih – ali ako se to ostvari, tu dolazi do ideje o Armagedonu. Ako pogledate unatrag kroz povjesne spise, vidjet ćete da kad se promjenila os 1400.g. p.n.e, u Južnoj Americi su svi počeli sa borbama i ratovali su međusobno jer su njihove emocije bile jako pojačane. Nadamo se da se to sad neće dogoditi.
Oko pet – šest sati prije denzitetskog/dimenzionalnog pomaka u svijesti, proces ( koji je uobičajeno vezan uz promjenu osi ) počinje. Pomak osi i pomak u nivou svijesti su obično međusobno povezani. U ovom slučaju, pomak u svjesnosti može početi i prije i poslije pomaka u osi. Obično su simultani ( dešavaju se istovremeno ), i u tih 5-6 sati prije pomaka među denzitetima se dešavaju vizualni fenomeni. To će se zasigurno desiti kad se počinju ispreplitati dimenzije 3. i 4. denziteta, odnosno 3. i 4. denzitet. Tada se naša svijest počinje premještati u 4. denzitet, a svijest 3. denziteta se počinje gubiti. Kad se to dogodi, sintetičke stvari koji se sastoje od umjetno stvorenih materijala odnosno koje ne možemo naći u prirodi, će početi nestajati na mnogim područjima postepeno, ovisno o materijala od kojeg su napravljene. Neće nestati sve odjednom. Kad se granična mreža svijesti 3. denziteta počinje lomiti zbog kolapsa magnetskog polja, ti sintetički objekti počinju nestajati u tih 5-6 sati. Budući da se os/svijest/granična mreža mijenjaju i to se neprestano dešava već milionima godina, ostaci nekoliko građevina iz prijašnjih civilizacija ( neke su čak bile puno naprednije od naše ) govore o tome.
Činjenica da objekti koji počinju nestajati mnoge ljude ozbiljno počinje izluđivati i oni polude jer ne znaju i ne razumiju što se dešava. Zato je vrlo važno da ovo zapamtite. To je prirodni proces i kad vam se počne dešavati, najbolje je otići na neko neutralno mjesto, a ne u neku umjetno izgrađenu građevinu. Poželjno je biti vani, na zemlji ( površini ). To je razlog zašto su napredne civilizacije gradile strukture građevina od prirodnih materijala, npr. kamena. Oni su prolazili kroz promjene ostajući u njima.
Zato je u Taos Pueblu koji je star 1400 godina, zabranjeno lokalnim zakonom nositi umjetnu ( sintetsku ) odjeću u njihovim građevinama. Oni znaju da kad dođe „Dan čišćenja“, da će ući unutra i ostati sjedinjeni.
Tu je još jedan fenomen koji će se vjerojatno dogoditi. Kad se dogodi preklapanje denziteta/dimenzija, objekti 4. denziteta će se pojavljivati u ( našem ) 3. denzitetskom svijetu. To će biti objekti koji neće „pasati“ u naš svijet i bit će raznih boja koje će zgražavati vaš um. Ti objekti će udarati vaš um na načine koje ne možete sad ni zamisliti i koje ne možete razumijeti. Budući da je postepen pomak u napretku poželjan ( prijelaz u viši denzitet ), ne dirajte bilo koji od tih predmeta ( ako koji od njih dodirnete, to će vas odmah odvući potpuno u 4. denzitet ), a i ne gledajte u njih jer su hipnotizirajući i gledanje u njih samo ubrzava proces „uvlačenja“ u 4. denzitet.
Ako ste pribrani i koncentrirani, bit ćete u mogućnosti gledati sve to neko vrijeme, ali ne dugo. Kad se potpuno izgubi magnetsko polje Zemlje, vaše vidno polje i vid će polako nestajati i naći ćete se u crnom „mraku“, odnosno praznini. 3-D Zemlja će biti izgubljena za vas cjelokupno u svim pogledima i svrhama. Ono što se desi većini ljudi u tom vremenskom razdoblju je da zaspu i počinju sanjati. San obično traje 3 – 4 dana. Ako poželite, možete samo sjesti i opustiti se, ali ne zaboravite da sve što pomislite da će se desiti – desi se !!! Shvatite da ste doslovno prošli kroz jednu vrstu procesa „rađanja“ u 4. denzitet i da vas to ne zabrinjava puno. Proces je potpuno prirodan i „savršen“, ali strah je veliki problem za ljude u 3. denzitetu ( sadašnjem nivou ). To izgleda novim procesom, ali je on vrlo star. To ste već činili prije. U jednom trenutku za vrijeme procesa, možda ćete se sjetiti da ste to već činili i prije.
Druga strana
Kad nastupi svijet 4. denziteta, svjetlo se vraća. Naći ćete se u svijetu koji još niste vidjeli ( iako već jeste, ali se nećete sjećati toga jer je vaše sjećanje – memorija izbrisana i nekoliko puta prije ovoga ). Izgledat će kao potpuno novo mjesto. Sve boje i oblici i osjećaj svega će biti nov. Percepcijski, bit ćete isti kao i kad ste došli u svijest 3. denziteta, ali sada ste istih dimenzija kao i dosad. Tu su mnogo stvari koje su vrlo slične od svijeta do svijeta – jedna od njih je i ideja svetog trojstva ( majka-otac-dijete ). Kad uđete u taj novi svijet, iako ništa nećete razumjeti, vidjet ćete dva bića koja stoje tamo – majka i otac. Bit će vrlo visoki s obzirom na vas, otprilike 3 – 5 m. Jedno će biti muško, a drugo žensko. Ta bića imaju vezu s vama i vodit će vas i zaštititi za vrijeme vašeg ranog formirajućeg perioda u tom svijetu. Ta bića nemaju klasičnu vezu roditelja koju sad možda imamo u našem 3. denzitetu. Na samom početku oni znaju da ste dio Kreatora i prepoznaju vas i vašu spiritualnu prirodu. Pojavit ćete se isto baš kako i sad izgledate, iako vrlo vjerojatno goli, budući da sintetska odjeća neće „proći“ kroz proces.
Izaći ćete na drugoj strani i biti ćete u toj nevjerojatnoj realnosti sa tim dvjema bićima koja će nekako osjećati tu ljubav prema vama, iako vi nećete znati zašto. Iako će vaš fizički oblik biti potpuno isti, promjenit će vam se atomska struktura drastično. Mnogo prijašnje gustog i čvrstog tkiva će se promjeniti u energiju, i atomska struktura će biti više razdvojena nego prije. Najveći dio vašeg tijela će biti pretvoren ( konvertiran ) u energiju, ali vi to nećete znati.
Mnogi su pozvani a samo pojedini izabrani – scenarij
U Bibliji, Isus je rekao „dvoje od vas biće u krevetu, a jedno ću uzeti“. To govori o scenariju „mnogi su pozvani a samo pojedini izabrani“, što se često dešava, ali vi samo možete učiniti da pomognete nekome. Proći ćete kroz taj proces sami. Odredit će ga vaš karakter i tko u stvari jeste.
Ono što se obično dešava je da neki ljudi prođu kroz proces, a neki ne – a postoji i treća mogućnost – neki uđu u proces a ne izađu. Sami se izbace. Kad dostignete svijest 4. denziteta, mnogi ljudi neznaju da kreiraju cijeli svijet svake sekunde i da on nastaje njihovim mislima i osjećajima – odnosno svim njihovim djelovanjima! U 3. denzitetu je to isto istina, ali to se ne realizira jer imamo sva ta ograničenja nad nama samima da ništa ne možemo učiniti. Tamo je sve sadržano i trenutno. Ako ste tamo i niste u stvari pripremljeni za to, i počnete razmišljati negativno i osjećati strah, kreirat ćete scenarij koji će rezultirati da će vaše biće biti vraćeno u niži denzitet.
Istovremeno, oni koji prođu i sjede tamo i misle o ljubavi, istini, ljepoti, miru i harmoniji, to im se i dešava. Počinjete to sve manifestirati. Postajete stabilni u novom realitetu jer ono što osjećate i mislite – to je vaš karakter i ono što jeste. Oni koji su tamo i pokušavaju zaštititi druge, odnosno ne razmišljaju ubiti ili bilo što takvoga negativnog, nego samo razmišljaju pozitivno – to je i ono što im se manifestira, tj. događa, imaju zagarantiran uspjeh.
Poslije prelaska u viši denzitet, oni koji su „ostali“, odnosno rezoniraju ( slažu se ) s okolinom, jedna od prvih stvari koje im se počinju dešavati je to da saznaju: „Hej, sve što pomislim – dogodi mi se!!!“. Obično ljudi gledaju svoja tijela pod tim svjetlom i počinju mijenjati svoj izgled da bi ga prilagodili svojem idealnom izgledu koji im je na pameti – to je tamo samo djetinjasta vježbica. Ako pogledate mnoge vanzemaljske rase, sve su visoke, lijepe i zdrave. Samo-modelarstvo tijela je neutralna pojava u naprednijem 4. denzitetu jer je ono izraz kreativnosti. Poslije toga, druge stvari postaju mnogo zanimljivije, kao i aktivnosti.
Na Zemlji u 3. denzitetu, treba otprilike 18-21 godina da se od djeteta razvije osoba koja se može sama brinuti o sebi. U 4. denzitetu, to otprilike traje 2 godine – da se razvijete od sadašnje vaše veličine i stanja ( kad stignete ) pa do „odraslog“ bića. U tom razdoblju opet počinjete rasti. Raste vam tijelo, a glava se produžuje sa zadnje strane, i završavate izgledom kao Ahknaton. To je ono što je egipatsko jaje metamorfoze predstavljalo.
Sve to objašnjava zašto je vrlo važno ostati miran prvih par sati kada se pojavite u višem denzitetu/dimenziji i stupnju svijesti. Ponavljam, radite na vašem karakteru. Onog trenutka kad postignete Merkabah za vrijeme tranzicije, uspjeli ste. Pomaganje drugima je vrlo važno. Ako razumijete više od drugih o čemu se u stvari radi, trebali bi imati moralnu odgovornost da pomognete drugima AKO ONI TO ZAMOLE.
Vaš svemirski napredak
Za vrijeme ovog pomaka, imate polaritet sa vašim „Višim ja“ koje se sjedinjuje sa vašim trenutnim stanjem svijesti na točki kada ćete se sjediniti u jedno.
Vrlo visok nivo dimenzionalne svjesnosti ima njeno „tijelo“, planeta Zemlja. Vi na visokom nivou svjesnosti imate i tijelo koje koristite sada trenutno. Literarno govoreći, jednom ćete postati sunca i zvijezde na nebu – to je dio procesa cjelokupnog života u svemiru.
Vaši novi „roditelji“
Ta bića koje ćete susresti, vaši novi „roditelji“, relativno su već povezani sa vama. Oni će vas voditi, učiti i zaštititi za vrijeme prve dvije godine sve dok ne stanete na „svoje noge“. Oni znaju vašu duhovnu vrijednost kao dijelo kreacije, za razliku od sadašnjih roditelja koji većina imaju viziju djeteta kao njihove „svojine“ kojima se kontrolira i upravlja po svojoj volji. Ako će vam vaši novi roditelji nešto željeti reći, vi ćete to jednostavno iskusiti. Ako vam npr. žele reći nešto o sobi, vi ćete jednostavno biti u njoj. To je kao proširenje na višim nivoima svjesnosti i sanjanja sa 42+2 nivoa svijesti. Realitet 4. denziteta je sličan našem 3. u nekim stvarima. Još uvijek je to svijet u kojem je fizičko postojanje jedan njegov dio.
( Prevedeno iz knjige: Valdmar Valerian – Matrix book IV )
Individualna kreacija
Ono što često ne primjećujemo je to što svatko od nas kreira sve – to je stvarno odnos između nas i Kreatora. Svaki put kad izađemo iz Velikog Ništavila, mi kreiramo čitav novi svijet. Mogućnosti tog Velikog Ništavila su jako velike. Tu su i drugi pokreti izvan Velikog Ništavila koji kreiraju drugačije stvari. Ovaj jedan kreira samo valnu formu svemira. Mi kreiramo sve kada izađemo iz sebe. Mi težimo razmišljanju da je sve drugo oko nas već kreirano i da kada smo se rodili, da smo rođeni u svemu tome, jer to tako izgleda. Iz drugog gledišta, kreacija je između nas i Kreatora od samog početka. To su filozofska pitanja koja su teško dokaziva i koje možemo teško shvatiti i utemeljiti.
Zamaranje s vanjskim pitanjima
Sada nije potrebno zamarati se previše sa pitanjima „Zašto je to tako“, „Što je to“ i „Što tu nije u redu“. To je većinom unutrašnji „posao“ koji bi sami trebali odraditi i koji je potreban za prijelaz. Nema „mjesta“ gdje bi mogli otići, ili „izgraditi“ nešto gdje bi se mogli sklonili ili napraviti neki stroj kojim možemo promjeniti taj prijelaz. To je unutrašnji proces koji nas treba oplemeniti i promjeniti. Nema razloga nekom „strahu“ od njega i od „onoga što se dešava“. To je prirodni proces.
Što se obično događa kada planeta prolazi kroz taj proces
Ono što se obično dešava kod takvog prijelaza je sljedeće: kada se planeta približava toj točki na kojoj se dešava prijelaz i sve se mijenja, sve se počinje „raspadati“ – sve socijalne strukture ( ekonomija, društvo, tehnologija, odnosi među raznim društvenim strukturama… itd. ) se počinju „rastapati“ i rušiti. Ključ toga jemagnetsko polje planete ( u našem slučaju Zemlje ). Ono što današnji znanstvenici uviđaju može također biti ključ koji to omogućava je promjena osi, na početku kroz magnetsku hidrodinamiku, gdje magnetsko polje omogućava vezu između tekućih dijelova Zemlje koja postaju čvrsta. Kada se izgubi magnetsko polje, neki čvrsti dijelovi postaju tekući i nestabilni. To su demonstrirali već u laboratorijima. Magnetsko polje, kao i elektromagnetsko su glavni uzroci. Magnetsko polje je ono što koristimo kad objašnjavamo tko smo i što mislimo da jesmo, i također kada pohranjujemo naše podatke u našu „memoriju“, odnosno pamtimo. Trebamo vanjsko magnetsko polje da bi zadržali memoriju. Ne možemo živjeti bez nekog oblika vanjskog magnetskog polja. Ako pogledate na najveće gradove svijeta, uočit ćete da se dan prije, za vrijeme i dan poslije „punog“ mjeseca – dešava najviše silovanja i ubojstava. Razlog tome je što za vrijeme punog mjeseca imamo najviše odstupanja u jačini magnetskog polja Zemlje, i takva mala promjena je dovoljna da uzrokuje reakcije ljudi koji su na „rubu“ emocionalnih problema da „puknu“ i da učine svakojake stvari. Magnetsko polje utiče na emocionalno tijelo.
Kolaps magnetskog polja
Zamislite planetu Zemlju gdje ste na točki u kojoj se stvari počinju izbacivati iz balansa. Odjednom se magnetsko polje Zemlje u vrlo kratkom vremenskom periodu ( obično tri do šest mjeseci ) počinje kolebati i smanjivati. Što se dešava – ljudi se počinju „gubiti“. Polude. To je što lomi sve društvene strukture na planeti. Bez njihovog balansa, sve se raspada. Magnetsko polje potpuno nestaje barem na tri i pol dana. Obično vidite stvaranje sveopćeg kaosa.
Morfološke interakcije s graničnom mrežom
Svaki put kad se neka osoba uključi u graničnu mrežu svjesnosti, ona poveća signal s te mreže. Doći će do točke gdje će ljudi to početi osjećati i prilagoditi se tome. Djeca će imati najmanje problema, dok stariji mogu očekivati malo težu promjenu. Što ste stariji, to je teže prilagoditi se.
Finalni dan promjene osi i preklapanje denziteta
Nadamo se da neće biti toliko poludjelih – ali ako se to ostvari, tu dolazi do ideje o Armagedonu. Ako pogledate unatrag kroz povjesne spise, vidjet ćete da kad se promjenila os 1400.g. p.n.e, u Južnoj Americi su svi počeli sa borbama i ratovali su međusobno jer su njihove emocije bile jako pojačane. Nadamo se da se to sad neće dogoditi.
Oko pet – šest sati prije denzitetskog/dimenzionalnog pomaka u svijesti, proces ( koji je uobičajeno vezan uz promjenu osi ) počinje. Pomak osi i pomak u nivou svijesti su obično međusobno povezani. U ovom slučaju, pomak u svjesnosti može početi i prije i poslije pomaka u osi. Obično su simultani ( dešavaju se istovremeno ), i u tih 5-6 sati prije pomaka među denzitetima se dešavaju vizualni fenomeni. To će se zasigurno desiti kad se počinju ispreplitati dimenzije 3. i 4. denziteta, odnosno 3. i 4. denzitet. Tada se naša svijest počinje premještati u 4. denzitet, a svijest 3. denziteta se počinje gubiti. Kad se to dogodi, sintetičke stvari koji se sastoje od umjetno stvorenih materijala odnosno koje ne možemo naći u prirodi, će početi nestajati na mnogim područjima postepeno, ovisno o materijala od kojeg su napravljene. Neće nestati sve odjednom. Kad se granična mreža svijesti 3. denziteta počinje lomiti zbog kolapsa magnetskog polja, ti sintetički objekti počinju nestajati u tih 5-6 sati. Budući da se os/svijest/granična mreža mijenjaju i to se neprestano dešava već milionima godina, ostaci nekoliko građevina iz prijašnjih civilizacija ( neke su čak bile puno naprednije od naše ) govore o tome.
Činjenica da objekti koji počinju nestajati mnoge ljude ozbiljno počinje izluđivati i oni polude jer ne znaju i ne razumiju što se dešava. Zato je vrlo važno da ovo zapamtite. To je prirodni proces i kad vam se počne dešavati, najbolje je otići na neko neutralno mjesto, a ne u neku umjetno izgrađenu građevinu. Poželjno je biti vani, na zemlji ( površini ). To je razlog zašto su napredne civilizacije gradile strukture građevina od prirodnih materijala, npr. kamena. Oni su prolazili kroz promjene ostajući u njima.
Zato je u Taos Pueblu koji je star 1400 godina, zabranjeno lokalnim zakonom nositi umjetnu ( sintetsku ) odjeću u njihovim građevinama. Oni znaju da kad dođe „Dan čišćenja“, da će ući unutra i ostati sjedinjeni.
Tu je još jedan fenomen koji će se vjerojatno dogoditi. Kad se dogodi preklapanje denziteta/dimenzija, objekti 4. denziteta će se pojavljivati u ( našem ) 3. denzitetskom svijetu. To će biti objekti koji neće „pasati“ u naš svijet i bit će raznih boja koje će zgražavati vaš um. Ti objekti će udarati vaš um na načine koje ne možete sad ni zamisliti i koje ne možete razumijeti. Budući da je postepen pomak u napretku poželjan ( prijelaz u viši denzitet ), ne dirajte bilo koji od tih predmeta ( ako koji od njih dodirnete, to će vas odmah odvući potpuno u 4. denzitet ), a i ne gledajte u njih jer su hipnotizirajući i gledanje u njih samo ubrzava proces „uvlačenja“ u 4. denzitet.
Ako ste pribrani i koncentrirani, bit ćete u mogućnosti gledati sve to neko vrijeme, ali ne dugo. Kad se potpuno izgubi magnetsko polje Zemlje, vaše vidno polje i vid će polako nestajati i naći ćete se u crnom „mraku“, odnosno praznini. 3-D Zemlja će biti izgubljena za vas cjelokupno u svim pogledima i svrhama. Ono što se desi većini ljudi u tom vremenskom razdoblju je da zaspu i počinju sanjati. San obično traje 3 – 4 dana. Ako poželite, možete samo sjesti i opustiti se, ali ne zaboravite da sve što pomislite da će se desiti – desi se !!! Shvatite da ste doslovno prošli kroz jednu vrstu procesa „rađanja“ u 4. denzitet i da vas to ne zabrinjava puno. Proces je potpuno prirodan i „savršen“, ali strah je veliki problem za ljude u 3. denzitetu ( sadašnjem nivou ). To izgleda novim procesom, ali je on vrlo star. To ste već činili prije. U jednom trenutku za vrijeme procesa, možda ćete se sjetiti da ste to već činili i prije.
Druga strana
Kad nastupi svijet 4. denziteta, svjetlo se vraća. Naći ćete se u svijetu koji još niste vidjeli ( iako već jeste, ali se nećete sjećati toga jer je vaše sjećanje – memorija izbrisana i nekoliko puta prije ovoga ). Izgledat će kao potpuno novo mjesto. Sve boje i oblici i osjećaj svega će biti nov. Percepcijski, bit ćete isti kao i kad ste došli u svijest 3. denziteta, ali sada ste istih dimenzija kao i dosad. Tu su mnogo stvari koje su vrlo slične od svijeta do svijeta – jedna od njih je i ideja svetog trojstva ( majka-otac-dijete ). Kad uđete u taj novi svijet, iako ništa nećete razumjeti, vidjet ćete dva bića koja stoje tamo – majka i otac. Bit će vrlo visoki s obzirom na vas, otprilike 3 – 5 m. Jedno će biti muško, a drugo žensko. Ta bića imaju vezu s vama i vodit će vas i zaštititi za vrijeme vašeg ranog formirajućeg perioda u tom svijetu. Ta bića nemaju klasičnu vezu roditelja koju sad možda imamo u našem 3. denzitetu. Na samom početku oni znaju da ste dio Kreatora i prepoznaju vas i vašu spiritualnu prirodu. Pojavit ćete se isto baš kako i sad izgledate, iako vrlo vjerojatno goli, budući da sintetska odjeća neće „proći“ kroz proces.
Izaći ćete na drugoj strani i biti ćete u toj nevjerojatnoj realnosti sa tim dvjema bićima koja će nekako osjećati tu ljubav prema vama, iako vi nećete znati zašto. Iako će vaš fizički oblik biti potpuno isti, promjenit će vam se atomska struktura drastično. Mnogo prijašnje gustog i čvrstog tkiva će se promjeniti u energiju, i atomska struktura će biti više razdvojena nego prije. Najveći dio vašeg tijela će biti pretvoren ( konvertiran ) u energiju, ali vi to nećete znati.
Mnogi su pozvani a samo pojedini izabrani – scenarij
U Bibliji, Isus je rekao „dvoje od vas biće u krevetu, a jedno ću uzeti“. To govori o scenariju „mnogi su pozvani a samo pojedini izabrani“, što se često dešava, ali vi samo možete učiniti da pomognete nekome. Proći ćete kroz taj proces sami. Odredit će ga vaš karakter i tko u stvari jeste.
Ono što se obično dešava je da neki ljudi prođu kroz proces, a neki ne – a postoji i treća mogućnost – neki uđu u proces a ne izađu. Sami se izbace. Kad dostignete svijest 4. denziteta, mnogi ljudi neznaju da kreiraju cijeli svijet svake sekunde i da on nastaje njihovim mislima i osjećajima – odnosno svim njihovim djelovanjima! U 3. denzitetu je to isto istina, ali to se ne realizira jer imamo sva ta ograničenja nad nama samima da ništa ne možemo učiniti. Tamo je sve sadržano i trenutno. Ako ste tamo i niste u stvari pripremljeni za to, i počnete razmišljati negativno i osjećati strah, kreirat ćete scenarij koji će rezultirati da će vaše biće biti vraćeno u niži denzitet.
Istovremeno, oni koji prođu i sjede tamo i misle o ljubavi, istini, ljepoti, miru i harmoniji, to im se i dešava. Počinjete to sve manifestirati. Postajete stabilni u novom realitetu jer ono što osjećate i mislite – to je vaš karakter i ono što jeste. Oni koji su tamo i pokušavaju zaštititi druge, odnosno ne razmišljaju ubiti ili bilo što takvoga negativnog, nego samo razmišljaju pozitivno – to je i ono što im se manifestira, tj. događa, imaju zagarantiran uspjeh.
Poslije prelaska u viši denzitet, oni koji su „ostali“, odnosno rezoniraju ( slažu se ) s okolinom, jedna od prvih stvari koje im se počinju dešavati je to da saznaju: „Hej, sve što pomislim – dogodi mi se!!!“. Obično ljudi gledaju svoja tijela pod tim svjetlom i počinju mijenjati svoj izgled da bi ga prilagodili svojem idealnom izgledu koji im je na pameti – to je tamo samo djetinjasta vježbica. Ako pogledate mnoge vanzemaljske rase, sve su visoke, lijepe i zdrave. Samo-modelarstvo tijela je neutralna pojava u naprednijem 4. denzitetu jer je ono izraz kreativnosti. Poslije toga, druge stvari postaju mnogo zanimljivije, kao i aktivnosti.
Na Zemlji u 3. denzitetu, treba otprilike 18-21 godina da se od djeteta razvije osoba koja se može sama brinuti o sebi. U 4. denzitetu, to otprilike traje 2 godine – da se razvijete od sadašnje vaše veličine i stanja ( kad stignete ) pa do „odraslog“ bića. U tom razdoblju opet počinjete rasti. Raste vam tijelo, a glava se produžuje sa zadnje strane, i završavate izgledom kao Ahknaton. To je ono što je egipatsko jaje metamorfoze predstavljalo.
Sve to objašnjava zašto je vrlo važno ostati miran prvih par sati kada se pojavite u višem denzitetu/dimenziji i stupnju svijesti. Ponavljam, radite na vašem karakteru. Onog trenutka kad postignete Merkabah za vrijeme tranzicije, uspjeli ste. Pomaganje drugima je vrlo važno. Ako razumijete više od drugih o čemu se u stvari radi, trebali bi imati moralnu odgovornost da pomognete drugima AKO ONI TO ZAMOLE.
Vaš svemirski napredak
Za vrijeme ovog pomaka, imate polaritet sa vašim „Višim ja“ koje se sjedinjuje sa vašim trenutnim stanjem svijesti na točki kada ćete se sjediniti u jedno.
Vrlo visok nivo dimenzionalne svjesnosti ima njeno „tijelo“, planeta Zemlja. Vi na visokom nivou svjesnosti imate i tijelo koje koristite sada trenutno. Literarno govoreći, jednom ćete postati sunca i zvijezde na nebu – to je dio procesa cjelokupnog života u svemiru.
Vaši novi „roditelji“
Ta bića koje ćete susresti, vaši novi „roditelji“, relativno su već povezani sa vama. Oni će vas voditi, učiti i zaštititi za vrijeme prve dvije godine sve dok ne stanete na „svoje noge“. Oni znaju vašu duhovnu vrijednost kao dijelo kreacije, za razliku od sadašnjih roditelja koji većina imaju viziju djeteta kao njihove „svojine“ kojima se kontrolira i upravlja po svojoj volji. Ako će vam vaši novi roditelji nešto željeti reći, vi ćete to jednostavno iskusiti. Ako vam npr. žele reći nešto o sobi, vi ćete jednostavno biti u njoj. To je kao proširenje na višim nivoima svjesnosti i sanjanja sa 42+2 nivoa svijesti. Realitet 4. denziteta je sličan našem 3. u nekim stvarima. Još uvijek je to svijet u kojem je fizičko postojanje jedan njegov dio.
ja -----------,,,ti .......spremna,spremni
A ubrzo ce usporedbe biti tu...da li ces odabrati staro ili novo.Novo se vec rodilo u tebi.Ubrzo ces to moci i videti,sada je pitanje da li ces napustiti mene ili stare lagodne strukture zivota.Bice ti veoma tesko da me ostavis.Ubrzo ces to otkriti.Prvo treba da se zaljubis u mene, i tada izbor nece biti tezak.Ti si spremna za to...a strah je prirodan. Ali mi dopusti da ti kazem nekoliko stvari, prvo, ako ti stvarno imas prijatelje, i ti ih nazivas starim prijateljima, oni ce te shvatiti.Ako te oni ne mogu shvatiti, ako ne budu mogli razumeti tvoje promene, oni ti nisu prijatelji, oni nisu uopste stari dobri prijatelji.Prijateljstvo uvek dopusta prostor za nesto drugo.Inace takvo prijateljstvo nije pravo, to je lazno prijateljstvo...to moze biti samo poznanstvo...to nije vredno brige....O
"Ekonomija treba služiti ljudima, a ne ljudi ekonomiji", kaže čileanski ekonomist Manfred Max-Neef koji je međunarodno priznanje zaslužio pisanjem o razvojnim alternativama.
DAVORKA I NJEN SVIJET
"Cijela kriza je proizvod pohlepe. Pohlepa je danas prevladavajuća
vrijednost u svijetu i ako se tako nastavi, s nama je svršeno", upozorava
Manfred Max-Neef, čileanski ekonomist koji se zalaže za holistički pristup
toj znanosti.
"Ekonomija treba služiti ljudima, a ne ljudi ekonomiji", kaže čileanski
ekonomist Manfred Max-Neef koji je međunarodno priznanje zaslužio pisanjem
o razvojnim alternativama. Osvojio je Right
Livelihood Award, nagradu
koja se naziva i alternativnim Nobelom, još 1983. Povodom 30 godina
dodjeljivanja te nagrade intervjuirala ga je Amy Goodman za Democracy Now! , a
H-Alter donosi prijevod ovog razgovora, jer su glasovi koju holistički
pristupaju ekonomiji i konceptu razvoja toliko rijetki da ih se ne usudimo
propustiti.
Što je "ekonomija bosih nogu"?
To je metafora, ali metafora koja je proizašla iz konkretnog iskustva. Deset
godina sam radio u područjima ekstremnog siromaštva u različitim dijelovima
Južne Amerike. Jednoga dana u indijanskom selu u peruanskom gorju je jako
kišilo. Stajao sam u slamu, a preko puta mene u blatu je stajao drugi
čovjek. Pogledali smo se. On, nizak tip, mršav, gladan, bez posla, uzdržava
petero djece, ženu i baku. I ja, fini ekonomist koji je predavao na
Berkeleyu. Gledali smo jedan drugoga i ja sam iznenada shvatio da nemam
ništa koherentno za reći tom čovjeku, da je sav moj jezik kao ekonomista
potpuno beskoristan. Zar da mu kažem da bude sretan zato što je BDP porastao
za pet posto ili nešto takvo? Otkrio sam da nemam jezika i da ga moram
ponovo otkriti. To je podrijetlo metafore bosonoge ekonomije, a konkretno
znači što ekonomist mora vježbati, mora se usuditi stati u blato. Ekonomisti
studiraju i analiziraju siromaštvo iz svojih lijepih ureda. Imaju sve
statistike i rade modele, znaju sve što se može znati o siromaštvu, ali ga
ne razumiju. I to je osnovni problem koji je potpuno promijenio moj život
kao ekonomista i potaknuo me da tražim drugačiji jezik.
Kako primjenjujete takvu ekonomiju proizašlu iz iskustva siromaštva?
Stvari su puno dublje. Nema recepta koje vi u Americi toliko volite,
petnaest koraka do rješenja i slično. Dosegli smo točku u evoluciji kada
znamo mnogo, a razumijemo vrlo malo. Nikada u ljudskoj povijesti nije
postojala takva akumulacija znanja kao zadnjih sto godina. Ali pogledajmo
sebe. Za što služi to znanje, što smo učinili s njim? Poanta je da znanje
samo po sebi nije dovoljno, manjka nam razumijevanje. Recimo da ste
prostudirali sve, s teološkog, antropološkog, biološkog pa čak i
biokemijskog polazišta, o ljudskom fenomenu koji se zove ljubav i
pretpostavite da znate sve. Međutim, dok se ne zaljubite, ljubav ne možete
razumjeti, što znači da možete razumjeti samo ono čega postanete dio. Kada
pripadaš možeš razumjeti, kada si odvojen, možeš akumulirati znanje što je
bila funkcija znanosti. Znanost je podijeljena u dijelove, ali razumijevanje
je holistično. Ekonomisti studiraju i analiziraju siromaštvo iz svojih
lijepih ureda. Imaju sve statistike i rade modele, znaju sve što se može
znati o siromaštvu, ali ga ne razumijuI to se zbiva i sa siromaštvom. Ja sam
u konačnici nešto i razumio jer sam bio tamo, živio sam sa siromašnima, jeo
s njima, spavao s njima. Shvatio sam da postoje drugačije vrijednosti i
principi i da možete naučiti fantastične stvari tamo gdje to ne biste
očekivali. Od siromašnih sam naučio mnogo više nego na sveučilištu, ali jako
malo ljudi ima takvo iskustvo. Ako se ne gleda izvana već uči iznutra,
naučite sjajne stvari. Ljudi koji žele raditi na iskorjenjivanju siromaštva
ne znaju da je u siromaštvu enormna kreativnost. Ne možete biti idiot ako
želite preživjeti. Kreativnost je konstantna. Zatim suradnja, međusobna
pomoć, izvanredne stvari koje se više ne nalaze u dominantnom društvu,
individualističkom, egoističnom, pohlepnom, potpuno suprotnom. Ponekad je
šok da nađete mnogo sretnije ljude u siromaštvu nego u svojoj okolini. To
znači da siromaštvo nije samo pitanje novca. Mnogo je kompleksnije.
Kako putujete između svjetova? Kada ste živjeli u zajednicama u kojima ste
tako puno naučili, što su ti ljudi pitali vas?
Mi sebe precjenjujemo. Mislimo da svi žele biti poput nas, da će oni
siromašniji nadići svoje probleme ako postanu što više nalik nama, a to je
glupost. Mogu vam dati puno primjera. Na primjer, susretao sam se često po
Južnoj Americi s mladim ljudima koji volontiraju u Mirovnom korpusu, dragi
mladi ljudi. Jednom su neki od njih ženi koja je ručno plela dva poncha
tjedno poklonili stroj kako bi brže radila. Kada su se nekoliko mjeseci
kasnije vratili pitali su je da li sada plete deset poncha tjedno, a ona je
rekla da je još uvijek na dva, da njoj više ne treba. U našem okruženju
moraš raditi uvijek više i više. Izgubili smo osjećaj za vrijednost koju ima
vrijeme provedeno u uživanju ili razvijanju odnosa s prijateljima.
Što moramo promijeniti?
Gotovo sve. Dramatično smo glupi. Sistematično se ponašamo suprotno od
dokaza koje imamo. Znamo točno što ne bismo trebali činiti, a i veliki
političari znaju točno što ne treba raditi, ali svejedno to čine. Ne znam
kako to promijeniti, ali definicija gluposti je ponašati se protiv dokaza.
Jedino možemo biti sigurni da dolazi slijedeća kriza, dvaput jača. I da za
tu krizu novca više neće biti i to će biti posljedica sistematične ljudske
gluposti. Zašto se toliko boje promijeniti, umjesto da prekinu obrasce,
akceleriraju ih. Bojim se onoga što dolazi.
Potreban nam je potpuno novi koncept ekonomije. Ova je ekonomija luda i
otrovna. Ja sam ekonomist, ali se borim protiv ekonomije kakva se poučava i
prakticira. Borim se već gotovo četrdeset godina jer je to apsurdna
ekonomija koja nema nikakve veze sa stvarnim životom. Sve je izmišljotina.
Uvjeravaju nas da ako model ne radi, to nije zato što je model pogrešan već
zato što nas stvarnost vara. Poučava se neoklasična ekonomija, čiji je
potomak neoliberalna ekonomija. A neoklasična ekonomija potječe iz 19.
stoljeća. Trebamo li riješiti probleme 21. stoljeća koji nemaju presedana s
modelima iz 19. stoljeća? Nemamo više fiziku iz 19. stoljeća, ni biologiju,
ni inženjerstvo, ni ništa drugo. Jedino područje u kojem smo zaostali u 19.
stoljeću je ekonomija, što je elementarni apsurd, a mainstream mediji nas
uvjeravaju da tako i treba biti.
Kako bi izbjegli katastrofu, da ste u poziciji moći, što biste učinili?
Problem počinje na sveučilištima. Sveučilišta su postala suučesnik u
održavanju svijeta kakvog ne želimo. Ako ne učite nešto drugo studente
ekonomije, kako očekivati od njih da promijene nešto kao profesionalci. Kada
sam ja studirao u ranim pedesetima, bilo je drugačije. Imali smo bazične
kolegije kao povijest ekonomske misli koji više ne postoje u curriculumu,
kao da nije bitno znati što su ekonomisti prije našeg vremena mislili. To je
arogancija. Sveučilišta su postala suučesnik u održavanju svijeta kakvog ne
želimo. Ako ne učite nešto drugo studente ekonomije, kako očekivati od njih
da promijene nešto kao profesionalciOno što znamo sada vrijedi za zauvijek?
Tu prestaje biti znanost i postaje religija. To je neoliberalna ekonomija
danas.
Trebamo kultivirane ekonomiste koji znaju otkuda potječu, kako su se ideje
razvijale. Drugo, trebamo ekonomiju koja vrlo jasno razumije sebe kao
podsistem šireg sustava koji je konačan, biosfere, te je po tome beskonačan
rast nemoguć. I treće, trebamo sustav koji razumije da ne može funkcionirati
bez ozbiljnosti ekosustava. Ekonomisti ne znaju ništa o ekosustavu. Ne znaju
ništa o termodinamici, ni o bioraznolikosti. U tom su pogledu totalni
ignoranti, a ja stvarno ne vidim da bi ekonomistu nanijelo štetu ako bi znao
da ako pčele izumru, on bi izumro također, jer ne bi bilo više hrane za
njega. Ali ekonomisti ne znaju da mi ovisimo o prirodi u potpunosti. Za njih
je priroda podsustav ekonomije što je sasvim ludo.
Zatim, treba dovesti potrošnju bliže proizvodnji. Ja živim na dubokom jugu
Čilea, fantastičnom području za proizvodnju mliječnih proizvoda. Međutim, u
hotelu u kojem sam bio prije nekoliko mjeseci za doručak sam dobio maslac iz
Novog Zelanda. Nije li to ludo? A zašto? Zato što ekonomisti ne znaju kako
izračunati stvarne troškove. Dovesti masalc s udaljenosti od 20 000
kilometara na mjesto gdje se proizvodi jako dobar maslac pod izgovorom da je
jeftiniji je kolosalna glupost, zato što ne uzima u obzir koji je utjecaj na
okoliš imalo 20 000 kilometara transporta. I uz to jeftiniji je zato što je
subvencioniran tako da je jasno da je ovo slučaj u kojem cijene nikad reći
istinu. Sve su to trikovi koji čine strašne štete. Ako se potrošnja približi
potrošnji, jest ćemo kvalitetniju hranu. Znat ćemo otkuda dolazi. Možda ćemo
poznavati osobu koja ju je proizvela. Tako se stvar humanizira, ali praksa
ekonomista danas je totalno dehumanizirana.
Ne mislite li da će nas Zemlja natjerati na drugačiji način razmišljanja, da
se bližimo kraju?
Neki utjecajni znanstvenici tvrde slično, ali ja nisam još stigao do te
točke. Ne mislim da je konačna presuda da za nekoliko desetljeća
čovječanstva više neće biti, ali nismo ni daleko. Reći ću da smo prešli
jednu od tri rijeke. Zastrašujuće je kako se količina katastrofa gomila
posvuda u svim manifestacijama, oluje, potresi, erupcije vulkana,
Zastrašujuće je, ali mi i dalje nastavljamo istim putem.
Dakle, što vam daje nadu? U svemu što ukazuje na naš izravni put u
katastrofu što je kompenzacijska sila?
Ne znam. To je samo nada. Vjerujem da, ako će se nešto uistinu promijeniti,
tome će prethoditi nešto još dramatičnije, na žalost, te će onda možda biti
naše reakcije. Majanski kalendar, na primjer, govori o 2012., da će se 21.
prosinca 2012. velike stvari dogoditi. Ne znam što bi to moglo biti, ali
možda se nešto dogodi pa započnemo novu eru malo prosvjetljeniji.
Što ste naučili u siromašnim zajednicama u kojima ste živjeli što vam daje
tu nadu?
Solidarnost među ljudima, respekt za druge, međusobna pomoć. Bez pohlepe. Ta
je "vrijednost" odsutna u siromaštvu, a pomislili bi ste da će pohlepe tamo
biti više nego drugdje, da pohlepa pripada ljudima koji nemaju ništa.
Međutim, upravo je suprotno, što imaš više, postaješ pohlepniji. Cijela ta
kriza proizvod je pohlepe. Pohlepa je prevladavajuća vrijednost u svijetu
danas i dok god se tako nastavi, s nama je svršeno.
Koja biste načela vi učili mlade ekonomiste?
Principi ekonomije kakva bi trebala biti bazirani su na pet postulata i
jednoj fundamentalnoj vrijednosti. Prvo, ekonomija treba služiti ljudima, a
ne da ljudi služe ekonomiji. Drugo, razvoj se tiče ljudi, a ne objekata.
Treće, rast nije istoznačan razvoju, a razvoj ne podrazumijeva nužno rast.
Četvrto, nikakva ekonomija nije moguća bez ekosustava. Peto, ekonomija je
podsustav većeg konačnog sustava, biosfere, te time beskonačan rast nije
moguć.
Kada je u pitanju ekonomski interes, mi zaboravimo život i to ne samo drugih
bića, već i ljudskih Fundamentalna vrijednost koja bi podržala novu
ekonomiju trebala bi biti da nikakav ekonomski interes nikada ne može biti
iznad važnosti života. Kada kažem život, ne mislim samo na ljudska bića,
zato što je za mene u središtu čudo života u svim svojim manifestacijama.
Ali kada je u pitanju ekonomski interes, mi zaboravimo život, ne samo drugih
bića, već i ljudskih. Ako se prijeđe ta lista, od jedne točke do druge,
vidimo da je ono što je danas na djelu potpuno suprotno svakoj točki.
Možete li nam pobliže objasniti treću točku, rast i razvoj?
Rast je kvantitativna akumulacija. Razvoj je oslobađanje kreativnih
mogućnosti. Svaki živući sustav u prirodi raste do određene točke i zatim
prestaje rasti. Vi ne rastete više, kao ni ja. Ali i dalje se razvijamo. U
protivnom ne bismo sada ovdje razgovarali. Dakle, razvoj nema granica. Rast
ima granicu. To je jako velika stvar koju ekonomisti i političari ne
razumiju. Kada je u pitanju ekonomski interes, mi zaboravimo život i to ne
samo drugih bića, već i ljudskihOni su opsjednuti fetišem gospodarskog
rasta.
Autor sam poznate hipoteze praga, koja kaže da u svakom društvu postoji
razdoblje u kojem gospodarski rast, konvencionalno shvaćen ili ne, dovodi do
poboljšanja kvalitete života. Ali samo do određene granice, praga iza kojeg,
ako se rast nastavi, kvaliteta života počinje opadati. To je situacija u
kojoj se sada nalazimo.
SAD je najdramatičniji primjer koji možete pronaći. Naslov jednog od
poglavlja moje knjige Raskrinkana ekonomija, koja će biti objavljena ovoga
mjeseca u Engleskoj, je Sjedinjene Države, podrazvijena nacija, što je nova
kategorija. Imamo razvijene, podrazvijene i one u razvoju. A SAD je primjer
zemlje, u kojoj jedan posto Amerikanaca živi sve bolje i bolje, a 99 posto
lošije, u svim vrstama manifestacija. Postoje tisuće ljudi koji spavaju u
automobilu parkiranom ispred kuće koja je nekoć bila njihova kuća. Milijuni
ljudi su sve izgubili. No, špekulantima koji su proizveli cijeli nered je
fantastično. Nemaju nikakvih problema.
Kako biste to preokrenuli?
Ne znam kako to okrenuti. Okrenut će se samo od sebe na katastrofični način.
Možda milijuni ljudi odjednom izađu na ulice u SAD-u i počnu razbijati.
Situacija je apsolutno dramatična. To bi trebala biti najmoćnija zemlja na
svijetu, a čak i u ovakvim uvjetima nastavlja s tim glupim ratovima, troše
sve više, više milijuna i trilijuna. Trinaest milijardi dolara za
špekulante, a nijedan cent za ljude koji su izgubili svoje domove. Kakva je
to logika?
vrijednost u svijetu i ako se tako nastavi, s nama je svršeno", upozorava
Manfred Max-Neef, čileanski ekonomist koji se zalaže za holistički pristup
toj znanosti.
"Ekonomija treba služiti ljudima, a ne ljudi ekonomiji", kaže čileanski
ekonomist Manfred Max-Neef koji je međunarodno priznanje zaslužio pisanjem
o razvojnim alternativama. Osvojio je Right
koja se naziva i alternativnim Nobelom, još 1983. Povodom 30 godina
dodjeljivanja te nagrade intervjuirala ga je Amy Goodman za Democracy Now! , a
H-Alter donosi prijevod ovog razgovora, jer su glasovi koju holistički
pristupaju ekonomiji i konceptu razvoja toliko rijetki da ih se ne usudimo
propustiti.
Što je "ekonomija bosih nogu"?
To je metafora, ali metafora koja je proizašla iz konkretnog iskustva. Deset
godina sam radio u područjima ekstremnog siromaštva u različitim dijelovima
Južne Amerike. Jednoga dana u indijanskom selu u peruanskom gorju je jako
kišilo. Stajao sam u slamu, a preko puta mene u blatu je stajao drugi
čovjek. Pogledali smo se. On, nizak tip, mršav, gladan, bez posla, uzdržava
petero djece, ženu i baku. I ja, fini ekonomist koji je predavao na
Berkeleyu. Gledali smo jedan drugoga i ja sam iznenada shvatio da nemam
ništa koherentno za reći tom čovjeku, da je sav moj jezik kao ekonomista
potpuno beskoristan. Zar da mu kažem da bude sretan zato što je BDP porastao
za pet posto ili nešto takvo? Otkrio sam da nemam jezika i da ga moram
ponovo otkriti. To je podrijetlo metafore bosonoge ekonomije, a konkretno
znači što ekonomist mora vježbati, mora se usuditi stati u blato. Ekonomisti
studiraju i analiziraju siromaštvo iz svojih lijepih ureda. Imaju sve
statistike i rade modele, znaju sve što se može znati o siromaštvu, ali ga
ne razumiju. I to je osnovni problem koji je potpuno promijenio moj život
kao ekonomista i potaknuo me da tražim drugačiji jezik.
Kako primjenjujete takvu ekonomiju proizašlu iz iskustva siromaštva?
Stvari su puno dublje. Nema recepta koje vi u Americi toliko volite,
petnaest koraka do rješenja i slično. Dosegli smo točku u evoluciji kada
znamo mnogo, a razumijemo vrlo malo. Nikada u ljudskoj povijesti nije
postojala takva akumulacija znanja kao zadnjih sto godina. Ali pogledajmo
sebe. Za što služi to znanje, što smo učinili s njim? Poanta je da znanje
samo po sebi nije dovoljno, manjka nam razumijevanje. Recimo da ste
prostudirali sve, s teološkog, antropološkog, biološkog pa čak i
biokemijskog polazišta, o ljudskom fenomenu koji se zove ljubav i
pretpostavite da znate sve. Međutim, dok se ne zaljubite, ljubav ne možete
razumjeti, što znači da možete razumjeti samo ono čega postanete dio. Kada
pripadaš možeš razumjeti, kada si odvojen, možeš akumulirati znanje što je
bila funkcija znanosti. Znanost je podijeljena u dijelove, ali razumijevanje
je holistično. Ekonomisti studiraju i analiziraju siromaštvo iz svojih
lijepih ureda. Imaju sve statistike i rade modele, znaju sve što se može
znati o siromaštvu, ali ga ne razumijuI to se zbiva i sa siromaštvom. Ja sam
u konačnici nešto i razumio jer sam bio tamo, živio sam sa siromašnima, jeo
s njima, spavao s njima. Shvatio sam da postoje drugačije vrijednosti i
principi i da možete naučiti fantastične stvari tamo gdje to ne biste
očekivali. Od siromašnih sam naučio mnogo više nego na sveučilištu, ali jako
malo ljudi ima takvo iskustvo. Ako se ne gleda izvana već uči iznutra,
naučite sjajne stvari. Ljudi koji žele raditi na iskorjenjivanju siromaštva
ne znaju da je u siromaštvu enormna kreativnost. Ne možete biti idiot ako
želite preživjeti. Kreativnost je konstantna. Zatim suradnja, međusobna
pomoć, izvanredne stvari koje se više ne nalaze u dominantnom društvu,
individualističkom, egoističnom, pohlepnom, potpuno suprotnom. Ponekad je
šok da nađete mnogo sretnije ljude u siromaštvu nego u svojoj okolini. To
znači da siromaštvo nije samo pitanje novca. Mnogo je kompleksnije.
Kako putujete između svjetova? Kada ste živjeli u zajednicama u kojima ste
tako puno naučili, što su ti ljudi pitali vas?
Mi sebe precjenjujemo. Mislimo da svi žele biti poput nas, da će oni
siromašniji nadići svoje probleme ako postanu što više nalik nama, a to je
glupost. Mogu vam dati puno primjera. Na primjer, susretao sam se često po
Južnoj Americi s mladim ljudima koji volontiraju u Mirovnom korpusu, dragi
mladi ljudi. Jednom su neki od njih ženi koja je ručno plela dva poncha
tjedno poklonili stroj kako bi brže radila. Kada su se nekoliko mjeseci
kasnije vratili pitali su je da li sada plete deset poncha tjedno, a ona je
rekla da je još uvijek na dva, da njoj više ne treba. U našem okruženju
moraš raditi uvijek više i više. Izgubili smo osjećaj za vrijednost koju ima
vrijeme provedeno u uživanju ili razvijanju odnosa s prijateljima.
Što moramo promijeniti?
Gotovo sve. Dramatično smo glupi. Sistematično se ponašamo suprotno od
dokaza koje imamo. Znamo točno što ne bismo trebali činiti, a i veliki
političari znaju točno što ne treba raditi, ali svejedno to čine. Ne znam
kako to promijeniti, ali definicija gluposti je ponašati se protiv dokaza.
Jedino možemo biti sigurni da dolazi slijedeća kriza, dvaput jača. I da za
tu krizu novca više neće biti i to će biti posljedica sistematične ljudske
gluposti. Zašto se toliko boje promijeniti, umjesto da prekinu obrasce,
akceleriraju ih. Bojim se onoga što dolazi.
Potreban nam je potpuno novi koncept ekonomije. Ova je ekonomija luda i
otrovna. Ja sam ekonomist, ali se borim protiv ekonomije kakva se poučava i
prakticira. Borim se već gotovo četrdeset godina jer je to apsurdna
ekonomija koja nema nikakve veze sa stvarnim životom. Sve je izmišljotina.
Uvjeravaju nas da ako model ne radi, to nije zato što je model pogrešan već
zato što nas stvarnost vara. Poučava se neoklasična ekonomija, čiji je
potomak neoliberalna ekonomija. A neoklasična ekonomija potječe iz 19.
stoljeća. Trebamo li riješiti probleme 21. stoljeća koji nemaju presedana s
modelima iz 19. stoljeća? Nemamo više fiziku iz 19. stoljeća, ni biologiju,
ni inženjerstvo, ni ništa drugo. Jedino područje u kojem smo zaostali u 19.
stoljeću je ekonomija, što je elementarni apsurd, a mainstream mediji nas
uvjeravaju da tako i treba biti.
Kako bi izbjegli katastrofu, da ste u poziciji moći, što biste učinili?
Problem počinje na sveučilištima. Sveučilišta su postala suučesnik u
održavanju svijeta kakvog ne želimo. Ako ne učite nešto drugo studente
ekonomije, kako očekivati od njih da promijene nešto kao profesionalci. Kada
sam ja studirao u ranim pedesetima, bilo je drugačije. Imali smo bazične
kolegije kao povijest ekonomske misli koji više ne postoje u curriculumu,
kao da nije bitno znati što su ekonomisti prije našeg vremena mislili. To je
arogancija. Sveučilišta su postala suučesnik u održavanju svijeta kakvog ne
želimo. Ako ne učite nešto drugo studente ekonomije, kako očekivati od njih
da promijene nešto kao profesionalciOno što znamo sada vrijedi za zauvijek?
Tu prestaje biti znanost i postaje religija. To je neoliberalna ekonomija
danas.
Trebamo kultivirane ekonomiste koji znaju otkuda potječu, kako su se ideje
razvijale. Drugo, trebamo ekonomiju koja vrlo jasno razumije sebe kao
podsistem šireg sustava koji je konačan, biosfere, te je po tome beskonačan
rast nemoguć. I treće, trebamo sustav koji razumije da ne može funkcionirati
bez ozbiljnosti ekosustava. Ekonomisti ne znaju ništa o ekosustavu. Ne znaju
ništa o termodinamici, ni o bioraznolikosti. U tom su pogledu totalni
ignoranti, a ja stvarno ne vidim da bi ekonomistu nanijelo štetu ako bi znao
da ako pčele izumru, on bi izumro također, jer ne bi bilo više hrane za
njega. Ali ekonomisti ne znaju da mi ovisimo o prirodi u potpunosti. Za njih
je priroda podsustav ekonomije što je sasvim ludo.
Zatim, treba dovesti potrošnju bliže proizvodnji. Ja živim na dubokom jugu
Čilea, fantastičnom području za proizvodnju mliječnih proizvoda. Međutim, u
hotelu u kojem sam bio prije nekoliko mjeseci za doručak sam dobio maslac iz
Novog Zelanda. Nije li to ludo? A zašto? Zato što ekonomisti ne znaju kako
izračunati stvarne troškove. Dovesti masalc s udaljenosti od 20 000
kilometara na mjesto gdje se proizvodi jako dobar maslac pod izgovorom da je
jeftiniji je kolosalna glupost, zato što ne uzima u obzir koji je utjecaj na
okoliš imalo 20 000 kilometara transporta. I uz to jeftiniji je zato što je
subvencioniran tako da je jasno da je ovo slučaj u kojem cijene nikad reći
istinu. Sve su to trikovi koji čine strašne štete. Ako se potrošnja približi
potrošnji, jest ćemo kvalitetniju hranu. Znat ćemo otkuda dolazi. Možda ćemo
poznavati osobu koja ju je proizvela. Tako se stvar humanizira, ali praksa
ekonomista danas je totalno dehumanizirana.
Ne mislite li da će nas Zemlja natjerati na drugačiji način razmišljanja, da
se bližimo kraju?
Neki utjecajni znanstvenici tvrde slično, ali ja nisam još stigao do te
točke. Ne mislim da je konačna presuda da za nekoliko desetljeća
čovječanstva više neće biti, ali nismo ni daleko. Reći ću da smo prešli
jednu od tri rijeke. Zastrašujuće je kako se količina katastrofa gomila
posvuda u svim manifestacijama, oluje, potresi, erupcije vulkana,
Zastrašujuće je, ali mi i dalje nastavljamo istim putem.
Dakle, što vam daje nadu? U svemu što ukazuje na naš izravni put u
katastrofu što je kompenzacijska sila?
Ne znam. To je samo nada. Vjerujem da, ako će se nešto uistinu promijeniti,
tome će prethoditi nešto još dramatičnije, na žalost, te će onda možda biti
naše reakcije. Majanski kalendar, na primjer, govori o 2012., da će se 21.
prosinca 2012. velike stvari dogoditi. Ne znam što bi to moglo biti, ali
možda se nešto dogodi pa započnemo novu eru malo prosvjetljeniji.
Što ste naučili u siromašnim zajednicama u kojima ste živjeli što vam daje
tu nadu?
Solidarnost među ljudima, respekt za druge, međusobna pomoć. Bez pohlepe. Ta
je "vrijednost" odsutna u siromaštvu, a pomislili bi ste da će pohlepe tamo
biti više nego drugdje, da pohlepa pripada ljudima koji nemaju ništa.
Međutim, upravo je suprotno, što imaš više, postaješ pohlepniji. Cijela ta
kriza proizvod je pohlepe. Pohlepa je prevladavajuća vrijednost u svijetu
danas i dok god se tako nastavi, s nama je svršeno.
Koja biste načela vi učili mlade ekonomiste?
Principi ekonomije kakva bi trebala biti bazirani su na pet postulata i
jednoj fundamentalnoj vrijednosti. Prvo, ekonomija treba služiti ljudima, a
ne da ljudi služe ekonomiji. Drugo, razvoj se tiče ljudi, a ne objekata.
Treće, rast nije istoznačan razvoju, a razvoj ne podrazumijeva nužno rast.
Četvrto, nikakva ekonomija nije moguća bez ekosustava. Peto, ekonomija je
podsustav većeg konačnog sustava, biosfere, te time beskonačan rast nije
moguć.
Kada je u pitanju ekonomski interes, mi zaboravimo život i to ne samo drugih
bića, već i ljudskih Fundamentalna vrijednost koja bi podržala novu
ekonomiju trebala bi biti da nikakav ekonomski interes nikada ne može biti
iznad važnosti života. Kada kažem život, ne mislim samo na ljudska bića,
zato što je za mene u središtu čudo života u svim svojim manifestacijama.
Ali kada je u pitanju ekonomski interes, mi zaboravimo život, ne samo drugih
bića, već i ljudskih. Ako se prijeđe ta lista, od jedne točke do druge,
vidimo da je ono što je danas na djelu potpuno suprotno svakoj točki.
Možete li nam pobliže objasniti treću točku, rast i razvoj?
Rast je kvantitativna akumulacija. Razvoj je oslobađanje kreativnih
mogućnosti. Svaki živući sustav u prirodi raste do određene točke i zatim
prestaje rasti. Vi ne rastete više, kao ni ja. Ali i dalje se razvijamo. U
protivnom ne bismo sada ovdje razgovarali. Dakle, razvoj nema granica. Rast
ima granicu. To je jako velika stvar koju ekonomisti i političari ne
razumiju. Kada je u pitanju ekonomski interes, mi zaboravimo život i to ne
samo drugih bića, već i ljudskihOni su opsjednuti fetišem gospodarskog
rasta.
Autor sam poznate hipoteze praga, koja kaže da u svakom društvu postoji
razdoblje u kojem gospodarski rast, konvencionalno shvaćen ili ne, dovodi do
poboljšanja kvalitete života. Ali samo do određene granice, praga iza kojeg,
ako se rast nastavi, kvaliteta života počinje opadati. To je situacija u
kojoj se sada nalazimo.
SAD je najdramatičniji primjer koji možete pronaći. Naslov jednog od
poglavlja moje knjige Raskrinkana ekonomija, koja će biti objavljena ovoga
mjeseca u Engleskoj, je Sjedinjene Države, podrazvijena nacija, što je nova
kategorija. Imamo razvijene, podrazvijene i one u razvoju. A SAD je primjer
zemlje, u kojoj jedan posto Amerikanaca živi sve bolje i bolje, a 99 posto
lošije, u svim vrstama manifestacija. Postoje tisuće ljudi koji spavaju u
automobilu parkiranom ispred kuće koja je nekoć bila njihova kuća. Milijuni
ljudi su sve izgubili. No, špekulantima koji su proizveli cijeli nered je
fantastično. Nemaju nikakvih problema.
Kako biste to preokrenuli?
Ne znam kako to okrenuti. Okrenut će se samo od sebe na katastrofični način.
Možda milijuni ljudi odjednom izađu na ulice u SAD-u i počnu razbijati.
Situacija je apsolutno dramatična. To bi trebala biti najmoćnija zemlja na
svijetu, a čak i u ovakvim uvjetima nastavlja s tim glupim ratovima, troše
sve više, više milijuna i trilijuna. Trinaest milijardi dolara za
špekulante, a nijedan cent za ljude koji su izgubili svoje domove. Kakva je
to logika?
Stoka bogatih jede kruh siromašnih.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)