srijeda, 28. studenoga 2012.

Robbie Williams- Angel



DAVORKA I NJEN SVIJET

Postoje samo 3 boje, 10 brojeva i 7 nota; važno je ono što činimo s njima.

DAVORKA I NJEN SVIJET


Postoje samo 3 boje, 10 brojeva i 7 nota; važno je ono što činimo s njima.
Ruth Ross
DAVORKA I NJEN SVIJET

Lijepe misli...



DAVORKA I NJEN SVIJET

Što god se napiše, sve je dobro

DAVORKA I NJEN SVIJET

Što god se napiše, sve je dobro. Ne može se loše pisati. Pogotovo ako se piše zdravo- seljačkim govorom. Ono što na umu to i na drumu. Zapravo jasno je kao dan da je ovo samo mrvica mog selfa. Nisam ni sjena onoga, što ispada da jesam dok ovo čitate.

Tu smo ja i vi u nekom odnosu. Jedna osoba i puno stranoga svijeta. Zapravo nisu svi strani. I ne marite puno, protrčite po tekstu, uzmite za sebe što vam drago i to je to. Biti će mi jako drago ako vam moja slova pričine neku

radost.

Ja u odnosu na druge, volim činiti radost. Uživam u odnosima. Nastupam prilično autentično, ono zdravo seljački. Nemam ja vremena za nešto drugo. Ono kovencionalno, neosobno.

Jesmo li otvoreni za neke nove ideje? Dojadi repriza dana iza. Jesmo li svjesni odnosa koje stvaramo? Jesmo li svjesni ideja koje se rađaju u tom odnosu, koji god to bio?

Ponekad mi padnu na pamet neke imaginalne ideje. U mislima otputujem u neki dio svemira kamo je je sve lako i moguće. Pa siđem u realnost. Rekli su mi neki da je dobro stajati unutar realnosti. Ma sam vam ja skontala kako tih realnosti ima koliko i ljudi. Svaka realnost tjera svoje.

Ponekad sam u OTPORU prema svemu i svačemu. Gledam van izvan sebe, osluškujem u sebi što se zbiva.

Možete li vi gledati što pišem i osluškivati, zbiva li se išta u vama?

Zanimljivo je u zadnje vrijeme istražujem kako i kada nešto odjekuje ili miruje u meni dok sam u nekom kontaktu s drugim svijetom.

Što je iza tog otpora?

Ponekad strah, ponekad strepnja, zla slutnja ili nešto naopako. Često nešto iskustveno proživljeno.

Što bi se desilo kada bi ubrdila nasuprot svom otporu?

A kako ću znati ako ne probam?

Postavljam li pitanja, odgovor bi se mogao pojaviti.

Ili samo jedna riječ.

Nemam otpor prema slobodi?!

A tko je slobodan uopće?

Gledano globalno svi smo u nekom uokvirenom odnosu, prema nekome ili nečemu. Okvir do okvira......... Programirano, zacrtano, zatvoreno za neke nove ideje.

Poput starog izlizanog kaputa, koji vijori na štriku i buri. Malo da se provjetri i opet dalje, kao prije.

IDEJE

DAVORKA I NJEN SVIJET


 IDEJE
Ljudi žive prema idejama, organiziraju svoje živote oko jedne ili skupine ideja. Tvrdio je da ideje čine um, ali nije nužno da su nastale u umu u kojem prebivaju. Ideje se prenose dostupnim medijem komunikacije, prelaze s jednog uma na drugi ili s jedne generacije umova na slijedeću. Ustanovio je da više od svega drugog u ljudskom iskustvu, ideje određuju put pojedinca i kolektivni život. Ideje su u isto vrijeme i jednostavne i složene, uređuju poslove ljudi i određuju život pojedinca.
DAVORKA I NJEN SVIJET


DAVORKA I NJEN SVIJET

Ja sam sistem. Ti si sistem. Mi smo sistem.

DAVORKA I NJEN SVIJET

Mudar čovjek je rekao mudrom čovjeku ovu definiciju ljubavi.

Ja sam sjedila i brzo pisala, definicija mi je baš legla.

I sada je dijelim s Vama.



Ja sam sistem.

Ti si sistem.

Mi smo sistem.

Da li ja volim ovaj sistem JA? Želim preživjeti.

Da li ti voliš ovaj sistem TI? Želiš da preživiš.

Da li ja volim sistem TI i JA?

Volim li ga dovoljno da PREŽIVI?

Voliš li ga TI dovoljno da preživi?



Vau...... djeluje moćno.

A Vama?

Svi smo u interakciji. NITKO NIJE PROBLEM.

DAVORKA I NJEN SVIJET

Svi smo u interakciji. NITKO NIJE PROBLEM. Problemi ako i postoje, nalaze se u prostoru između nas. Usred naših odnosa. Svaka individua je biser, spojen zrakama s Suncem.Svatko isijava bogatstvo u obliku vlastitih potencijala.

Zato molim,

ako je moguće ne pokušavaj kontrolirati ono što je veće od mene, tebe, svih. Život je djelovanje ravnopravnih jedinki. Toliko jedinstvenih i posebnih, promatraj čovjeka koji se razvija, lepezasto širi svoje mogućnosti.

Možete li čuti muziku koju slušam dok pišem?

DAVORKA I NJEN SVIJET


Možete li čuti muziku koju slušam dok pišem?

Naravno da ne. Možete slušati neku po svom izboru, koju ja ne čujem? Naravno da možete, zar ne?

Tu sam sama kako vidite, vas preko ima mnogo.

Imate neometani pristup trenutku u mojem sistemu.

Moj i vaš sistem su, dok čitate jedan sistem.

Možete se stopiti s mojim izrečenim mislima i koristiti ih kao nešto vaše. Ja vama dajem svoje misli.

Da vas nema, ova slova bi bila mrtva. Ovako iako mene nema, slova su ostavljena vama na izbor. Čitati ili preskočiti napisano.

Ostaviti svoje misli u vidu komentara ili preskočiti taj dio. Sve je ostavljeno vama na slobodu.

Ja sam vama netko drugi. Vi ste meni netko drugi.

Dok čitate mi smo jedno. Povezani smo. Dok pišem sama sam.

Puna slobode da napišem upravo ono što želim.

Pisanje je proces, između ostalih procesa koji se dešavaju u meni i oko mene. Čitanje je proces koji se dešava, dok gledate ova slova. Pročitano dotiče procese u vama i one koji se dešavaju oko vas.

Procesi nekamo vode, svaka akcija nekamo vodi.

Kamo ste krenuli?

Kamo sam ja krenula?

Što si činimo međusobno?
http://youtu.be/YG2TUaeKBs0

Dotaknuti sadašnjosnost. Dignuti glavu i gledati naprijed.

DAVORKA I NJEN SVIJET

Mala hrpica riječi, moglo bi se satima razmišljati i raditi.

Definirati problem.

ZabiljeŽiti sve spontane promjene u zadnjih par mjeseci.

Prisjetiti se prevaziđene prošlosti.

Dotaknuti sadašnjosnost.

Dignuti glavu i gledati naprijed.

Bon Jovi - Hallelujah



DAVORKA I NJEN SVIJET

ide novi dan.

DAVORKA I NJEN SVIJET

Dobro jutro..... ide novi dan.


Dobro jutro, teče novi dan. Nova prilika za raditi na novom svijetu. Kakav ću danas svijet za sebe zamisliti? Moji odabiri iz zbroja nadolazećih mogućnosti, graditi će danas moj svijet.

Što sve uzimam u obzir dok odlučujem što ću danas činiti? Puno toga, previše toga. Svjesno ili nesvjesno činim korake koji me vode ka nekim svjesnim ili nesvjesnim ciljevima. Odlučujem pa djelujem. Pa odlučujem i ponovo djelujem. Masu toga je već automatizmom
nametnuto. Pa polako prihvaćam to nametnuto. Ja ne odlučujem kada će sunce izaći, a ni kada će zaći. Nemam puno toga s plimom i osekom. Ionako sam samo u prolazu u ovom svijetu. Područje na kojem odlučujem ostavlja trag za sobom, svaki puta kada načinim krug i dotaknem točku s koje je moja odluka utemeljila neki pravac, tabanima utabanim područje ili šutiram prašinu. Čineći dalje krugove. Opušteno, otvoreno spremna na neke nove nepoznanice.

Što je vrijeme? Sve je tu, baš sve što me dotaklo. Svako iskustvo čuči u nekoj točki u prostoru do kojeg sežem. Sve je TU i SADA. Jesam li spremna otkriti novi svijet. Ili se držati staroga kao pijan plota?

Promatram riječi:ISKUSTVO, ZNANJE, NEZNANJE, GLUPOST, MUDROST.

Riječi i pojmovi sami po sebi nisu dovoljni za ispričati dio ili čitavu priču. Čovjek je nešto puno više od ideje, priče, djelovanja, spoznaje, svjesnosti i nesvjesnosti.

Nebeske tkanine

DAVORKA I NJEN SVIJET



Nebeske tkanine

Da imam nebeske tkanine vezene,
Zlatnim i srebrnim svjetlom ispletene,
Tkanine plave i zagasite i tamne
Od noći i svjetla i polutame,
Ja bih ih raširio pred tvoja stopala:
Ali siromašan sam, imam tek snove;
Raširio sam snove pred tvoja stopala;
Hodaj nježno jer hodaš po mojim snovima.

William Butler Yeats

Ljubav....... blizina, toplina, nježnost, briga, čuvanje, zaštita, zrcalimo jedno drugo.......

DAVORKA I NJEN SVIJET


Ljubav....... blizina, toplina, nježnost, briga, čuvanje, zaštita, zrcalimo jedno drugo.......

Ima li mene, bez drugih?

DAVORKA I NJEN SVIJET


Ima li mene, bez drugih?


Ima li mene, bez komunikacije? Ima li mene bez drugih?

Znate nije da se meni previše sviđa svijet oko mene. Nije da se ja sviđam sama sebi. Nije da ne tražim sebe. Istina je, tražim sebe.

Otkrivam sebe, kroz komunikaciju s drugim ljudima. Ponekad odsutno gledam nekamo u daljinu, ne slušam pozorno. Previše poznatih krajolika u komunikaciji. Toliko poznatih da me teško uzmu čitavu. Promatram sebe u tuđim očima, rijetko se prepoznajem.

Postoje trivijalne mašine. Ubaciš ponešto u mašinu, mašina odradi posao. Kao robot, kao mašina za pranje. Sve neki predvidljivi ishodi. Nisam trivijalna mašina, nepredvidljiva sam.

Nikada ne možeš znati, što će izaći iz mene u komunikaciji. Koju ću riječ dodati, da bude temelj, krugu koji se odvija između mene i drugih.

Ti drugi, kojima ja nisam prva, već su to oni sami sebi, gost sam u životu. I mogu se ogledati u njihovim očima. Vjerovati bi valjalo sistemima koje smo odabrali za bivanje, unutar vrtložne komunikacije. Ta u tom viru, tonemo, divljamo, smirujemo se i tečemo nekamo u budućnost. Valjalo bi imati vjere u sebe. Slušati svjesno sve trivijalne gluposti, nesvjesno raditi na sistemu unutar i izvan sebe. Koju god točku dotakneš, radiš na njoj, popravljaš ili rušiš sistem, stalno gledaš sebe.

U tijelu u umu, oko sebe, u sistemu, ostalim sistemima.

Sve je živo, da se oblikovati, diše i veze budućnost moju, tvoju, našu, budućnost planete na kojoj mi živimo. Jedinstvene osobnosti u interakciji sa sobom i svijetom oko sebe.

I vjeruj u sebe, osjeti svoju jedinstvenost, dok drugi jedinstveni prolaze pored tebe.

Idemo radit, dato nam je....... učinimo nešto dobro s njime.

DAVORKA I NJEN SVIJET

Vrijeme se nudi, dolazi, na nama je da nešto učinimo s njim, dobro za sebe i sva druga bića na ovoj planeti i šire!

Idemo radit, dato nam je....... učinimo nešto dobro s njime.

Žašto ili što se dešava?

DAVORKA I NJEN SVIJET

Žašto ili što se dešava?


OSJEĆA SE, gnijezdi se svakodnevnica usred blagdana.

- Zašto voliš svakodnevnicu?

Ne bi tako postavila pitanje. To zašto je moćna riječ. Vodi me izravno u prelistavanje prošlih zbivanja. U igru bez granica. Zašto ovo, zašto ono, tako bi moglo u nedogled. I niti jedan odgovor me nebi obrnuo naprijed.

Dobro može jedan letimičan pregled prošloga. I tada brzi zaokret naprijed. Jezik je moćan. Jedno ŠTO se dešava TU I SADA, djeluje mi kao riječ koja bi mi mogla um preusmjeriti na tu i sada. I još na ono što se dešava? Mogu odgonetati, promišljati i odlučivati u konkretnom okviru TU I SADA.

Prošlost nosi svoje bisere, sadašnjost njima blješti. Pronađem li bisere, mogu iz njih crpiti snagu i energiju za korak dalje. Ka nekom ishodu.

- Kao da je lako postavljati ishode?

Ima onih utopijskih. Ono kad kreneš a znaš da nikamo ne možeš stići. Pa se možeš kretati u nedogled. Dok je čovjek živ. I ostaviti nekom drugom da dovrši posao. Ma tom drugom možda neće biti ni gušt stići tamo kamo naumih.

-Kaže on i ja povjerujem, da je logika moćna stvar. A ja sam doživjela da neki brzi preokreti nemaju veze s logikom, ni razumom. Mala čuda se dešavaju mimo logike. Nešto izvana kao meteor tresne i pobrčka ustaljeni grupni ritam bivanja.

Mudrujem a blagdani su. Ili su pred vratima.

A što ima veze?

Mogu eto dodati koju želju, realnu ili utopijsku....

Tko još mari za moje želje?

Mariš li sama?

Pa vjera je ključni element za koji se mogu uhvatiti.

Pa poželjeti, što bilo u okviru onoga što se dešava sada, uz pogled na ono nadolazeće, nepoznato sutra.

A kako bi se u zdjeli mjesila glina, kad u njoj ne bi postojala praznina?

Ideje i mi ljudi

DAVORKA I NJEN SVIJET

Ideje i mi ljudi


Ima vas, sada puno ispred mene. Imam svijest o tome. Napisati nešto dobro, mogu samo ako zaronim dublje u nesvjesno. Maglovito je, sipi kiša. Peć gori tiho a moj muž se proteže na kauču.

Kad sam krenula pisati imala sam neku ideju o tome, što ću pisati. Promišljam o tome, imamo li mi ljudi ideju, prije svakog započinjanja nekog posla.

Kamo smo krenuli? Rekao bi pametan čovjek, kamo krećeš ako ti je dupe zaljepljeno za stolicu. Sva moja kretanja započi
nju u glavi. Tako mi se čini. Znači moja glava ima neku svijest i ideju o nekom željenom ishodu.

Koji bi bio moj željeni ishod?

Pojasniti sebi svijet ideja i njihovu moć u ljudskome životu. Uz put vama dati nešto od vlastita promišljanja.

Ruke mi mirušu na boje ,mišići su poprilično u poslu u zadnje vrijeme. Volim te trenutke kada se sva dajem u realizaciji neke ideje. Toliko usmjerim pažnju na farbanje slika ,pređem korak od svjesnog u nesvjesno. Ruke svjesno čine pokrete, um istražuje razne nesvjesne priče. Neko stanje ni tu ni tamo, duboko opuštajuće.

U tom stanju, oslobođena svjesnih granica, obiđem masu odnosa. Jer je u odnosima po meni život. Kvalitetan život je u dobrim odnosima. Čim smo u odnosima više nije jedna ideja u igri. Tada je moja ideja u međudjelovanju s idejom nekog drugog bića.

Ukoliko sam čvrsto uokvirena vlastitom idejom, unutra u svojoj ideji, ne čujem i ne vidim tu drugu ideju. Mogu biti uz nekoga ali i daleko od nekoga. Srećem najviše osoba koje žive unutar par ideja, poduprte vlastitim stavovima i vrijednostima. U sigurnosti poznata kruga. Slijepe, gluhe, daleke...... U rovovima vlastitih ideja.

Mogu li u neko vrijeme, pustiti sebe. Otvoriti za taj drugi svijet koji je isto stvaran, kao moj. Ili tvoj.....?!

Ponekad moram. I tada se opustim, zaboravim sebe. I čujem i vidim i dozvolim vlastitoj ideji da se ispreplete, nadopuni, daje sebe svijetu oko sebe.

Ta međuigra ideja, donosi novu svijest, novi rad na nesvjesnom i novi proces koji vodi nekom ishodu.

Ponekad mi dođe......... da zagrlim svijet....

DAVORKA I NJEN SVIJET



Ponekad mi dođe......... da zagrlim svijet....


Šaljem ti ovo pismo za sreću, sve napisano u njemu neka se ispuni ........ Ovo je kineska vježba. Novcem možeš kupiti kuću, al ne i dom, možeš kupiti krevet, al ne i san, možeš kupiti sat, al ne i vrijeme, možeš kupiti knjigu, al ne i znanje, možeš kupiti položaj, al ne i poštovanje, možeš platiti doktora, al ne i zdravlje, možeš kupiti život, al ne i dušu, možeš kupiti seks, al ne i ljubav, možeš kupiti materijalno, al ne i duhovnost. Kinesko pismo nosi sreću, jer slanje pozitivne energije preko dobrih želja je najbolji način pomogneš bližnjima i samom / samoj sebi.

POTREBE

DAVORKA I NJEN SVIJET

Potrebe


Ima potreba svake vrste. Čitam knjigu i naiđem na neke od potreba.

- Emocionalne potrebe.

- Tjelesne potrebe.

-Duhovne potrebe.

-Društvene potrebe.

- Sigurnosne potrebe.

Ima ih svakojake vrste, ovu su samo neke.

Potrebe imaju i ljudi oko nas, svi oni koji se nađu u našem životnom krugu.

I oni izvan kruga. Nama su važni oni u krugu. Tako mi se čini!

Svoje potrebe mogu realizirati u odnosu s drugim ljudima oko sebe.

Ja ispunjavam njihove potrebe, oni moje.

Zgodno bi bilo najprije prepoznati i poredati potrebe po prioritetima.

Makar stvarno ne znam, koja bi na listi bila prva.

Izgleda da se slažem s autorom knjige, poredane su po važnosti, na skali od prva do zadnja. Tko zna kako bi ih poredali, ljudi oko mene?

Bi li ja trebala prepoznati potrebe, osoba koje su mi važne?
Mnogi će se naći sa ovim razmišljam.....

U svemu dobar....?

DAVORKA I NJEN SVIJET

U svemu dobar....?

Može li se u svemu biti dobar?

Koliko i čemu se davati?

Može li se okrenuti energiji koja nas napaja?

Kako spoznati, što nas pokreće, što sputava?

Zakoračiti u prividno prazan prostor i doskočiti u priželjkivanu zonu, je li to moguće?

Preuzeti rizik i koliko riskirati?

Koja je razlika između onih koji ne riskiraju i onih koji preuzmu odgovornost za rizik?

Koja je razlika između uspješnih i neuspješnih?

Zašto težiti uspješnosti?

Kamo je granica i tko je postavlja?

Strah i panika

DAVORKA I NJEN SVIJET

Strah i panika


Strah je emocija koja nas štiti. Upozorava, pokreće na promišljanja i opreznost. Nije ugodna i često za nju imamo valjane razloge. Ponekad nas koči i onemogućava da činimo, nešto što bi lako činili, bez te kočnice.

Panika je još neugodnija emocija. Kratko traje, naočigled bez valjanja razloga. Jako nekomotnih simptoma.

Ne volim ni paniku, ni strah. Mislim da sam hrabra osoba. Nisam ipak cjepljena naspram nekih tjeskoba.

Idemo preispitati doživljaje u prošlosti. Koje zajedničke poveznice imaju s ovime u sadašnjosti. Što se je izgubilo, što se može izgubiti?

Kako će se znati, kada se ne može suočiti..... SEBE S STRAHOM .......?

Ako se nečeg bojimo, možemo li malim koracima krenuti, prema velikim stvarima? Koje nas inače plaše. Ili ostati na ovoj strani rijeke, bojeći se preplivati, vodu zelenu , koja nas dijeli od željenog cilja.

Seks-tajna vrata raja



DAVORKA I NJEN SVIJET

četvrtak, 22. studenoga 2012.

10 zapovjedi slobodnog uma :

DAVORKA I NJEN SVIJET


 10 zapovjedi slobodnog uma :

1. Narode niti voli niti mrzi.
2. Ne bavi se politikom.
3. Ne budi bogat, a ni prosjak.
4. Slavnima i uticajnima uklanjaj se s puta.
5. Ženu uzimaj iz nekog drugog naroda, ne iz vlastitog.
6. Tvoju djecu neka tvoji prijatelji odgajaju.
7. Nikakvoj se crkvenoj ceremoniji ne podvrgavaj.
8. Ne žali zbog kakva prijestupa nego zato učini neko dobro djelo više.
9. Da bi uistinu mogao govoriti, prednuj egzil.
10. Ne priječi svijet spram tebe ni ti sebe spram svijeta.

Friedrich Nietzsche

NAKON SVIH MOJIH GODINA

DAVORKA I NJEN SVIJET

NAKON SVIH MOJIH GODINA

Vjerujem u ljubav, sveprožimajuću..beskrajnu,koja je stvorila ovaj svijet,cijeli svemir i nas ljude nesavršene na ovoj prekrasnoj planeti Ne vjerujem ni u koju religiju,jer nju su stvorili ljudi,iskrivljavajući i za
robljavajući sve ono istinsko i lijepo u svakom čovjeku.Jer u ime vjere činili su svaka zla u povijesti,spaljivali ljude na lomačama zbog njihove slobode da drukčije misle,njome su vladali i vladaju masama..potčinjujući i jarmeći slobodon ljudski duh. V jerujem u ljude, svakog ponaosob,u njegov trud da promijeni sebe i učini svijet oko sebe ljepšim i boljim..da učini jedan mali korak.. da spasi ovu planetu od nestajanja živih bića, da živi u skladu sa prirodom..ne uništavajući ,ne ubijajući ni najmanje biće pokraj sebe. Ne vjerujem ni u takvog Boga,kojem ljudi pripisuju ljudske osobine,,pa je za neke on pravednik, za druge mučenik,za desete gnjevni bog koji kažnjava,,I kako može čovjek na križu biti simbol našeg spasenja...i od čega nas to treba spašavati osim od nas samih, od našeg neznanja, uskorudnosti i neprihvaćanja promjene na bolje, od učmalosti naših dana i od uvijek istog ponavljanja grešaka da nekome sudimo...da razdvajamo ljude po vjeri, boji,, ili na bilo koji drugi način,, Zato vjerujem u ljubav..i potpisujem..vjerujem u vječnost života koji se pretače iz oblika u oblik..u energiju koja je ovaj svijet stvorila...i svakodnevni rast i promjenu..prema boljim.. uzvišenijim i humanijim ciljevima.. I znam da na tom putu nisam sama.. već da nas svakog dana ima sve više.. sve više divnih i prekrasnih ljudi koji su upregnuli svoj um i prvenstveno svoja srca da promijene sve oko sebe.. i samog sebe. kako bi još dugo mogli u ljubavi i skladu sa svim živim oko sebe živjeti na ovoj darovanoj nam planeti.. I koji daruju sebe svakog dana bližnjemu.. sa jednim osmijehom..lijepom rijeći... skromnim djelom.. ne posustajući i vjerujući u sebe.u svoje bolje ja..neovisni i slobodni od svakog podjarmljivanja i zarobljavanja u nametnute nečije okvire.. u kojima jedva da se može disat.. koji guše sve ono iskonsko u nama od čega smo stvoreni... I na kraju vjerujem,, u nevidljivi svijet oko nas.. u mnoštvo energija koje nas prožimaju.. čuvaju.. pomažu..zvali ih mi ma kojim imenom.. možemo ih samo naslutiti .. osjetiti krajičkom svoje duše..dotaknuti u snovima.. vizijama.. i biti zahvalni..

srijeda, 21. studenoga 2012.

TAJNA O TAJNI

DAVORKA I NJEN SVIJET


Bila jednom jedna tajna.Ona se smatrala velikom, tajnovitom, mislila je da je nitko neće prozrijeti.Sakrivala se u najvećim dubinama, ne svijesti, već čak podsvijesti jednog ljudskog uma.

I prolazile su godine, a ona se smješkala, bivala sve ponosnijom, vjerujući da se dobro sakrila od sviju, čak i od čovjeka koji ju je nosio duboko u sebi.

Mislila je, da je čak i on zaboravio na nju,lijepo se ugnijezdila, smjestila, polegla u njegovu podsvijest, i bilo joj već pomalo dosadno...

Jer u sebi, ona je bila mračna, nipošto bezazlena, i kao što je rastao čovjekov ego i ona je rasla sa njime...

Ali jednog dana, kad se najmanje nadala, kad je već bila sigurna da je nitko neće nikad otkriti, čovjek koji ju je nosio dugo u sebi, iznenada se slomio...

Nije više mogao podnijeti njenu težinu, jer nadrasla je i samog njega, počela ga gušiti, već ostario, neka se je milost ušuljala neopazice u njega, raznježilo ga, a savjest je velikim čekićem zalupala na vrata njegovog srca.Otvori starče, vrijeme ti je da priznaš-povikala je savjest.

Šta da priznam-zapita čovjek, ta to je davno bilo, i kako se sad mogu ikako više iskupiti?

Tolike sam godine šutio o tom činu, sad, ko će mi uopće vjerovati, ako progovorim?

Nemoj me odati, molila je tajna, ja sam samo tvoja, moraš me u grob ponijeti sa sobom, tako si obećao.Umiljavala se oko njega, ali bilo je kasno, čovjek se stao prisjećati svoje rane mladosti..slike su same dolazile..i nijedna od njih nije bila lijepa..dapače svaka ružnija od prve....

Zar da umrem ovakav, pomisli čovjek sa tajnom, ta ugušiti će me prije vremena...nije mogao normalno disati...leđa mu se pogrbjela od tereta i čovjek ode ispovjedniku, i tu tajna puna mraka, iako još nerado, ipak iskoči iz njega...

Čovjek olakšano uzdahne, hod mu se uspravi, a milost Božja stane liti u njega, u vidu malih slapova, i ispuni svu prazninu koju je mračna tajna za sobom ostavila...i poživje čovjek bez tajne još dosta godina....

A tajna, pitate se šta bi sa njom...izblijedila...pretvorila se u ništa...nema je ko nositi...


GRAD ZVAN NAĐISEBE

DAVORKA I NJEN SVIJET

Grad zvan -Nađisebe-
15.11.2012.Podsused 10,10 h
napisala Davorka Knežević-FIDA
GRAD ZVAN NAĐISEBE
Dali ponekad razmišljate o svom životu.O događajima,o prošlosti,o trenucima....
Razmišljate
o ljudima,koji su prošli kroz vaš život.....i u dobrom i u lošem....
Ipak je život vlak,krenemo istim,a silazimo tamo gdje nam je određeno.
Znam,da više razmišljate o drugima....postavljate si uvijek ista pitanja,zašto su otišli,i zašto baš na toj stanici,a ne ..produžili dalje sa vama'?
Teško Vam je ,boli.......a vi putujete sami bez njih ....dalje i dalje...
Razumijem Vas,i sve je to u redu,ali zaboravili ste nešto-SEBE.!
SEBE KAO cjelinu,sebe kao osobu,SEBE KAO JA!
SEBE JE NAJTEŽE NAĆI I PRONAĆI.

I SADA ,kad bih Vas pitala gdje putujete,vi još niste sigurni u odgovor.
Pokušajte.....Ipak siđite sa tog vašeg vlaka...i stanite (bar malo),
u gradu NAĐISEBE.

Protegnite noge,prošećite,udhnite zrak koji miriše na livadno cvijeće,pogledajte dobro izloge trgovina.....uživajte..
Nadam se da baš u ovom izlogu ugledate SEBE.Uđite baš u tu trgovinu.Prodavač prijatnog glasa,širokog osmijeha,otvorenog srca, čeka baš vas,koji ovo čitate!
Nudi Vam,MIR,LJUBAV,SREĆU,ZDRAVLJE,SVJETLO.
Priđite još bliže...IZABERITE*
OVAJ PUT SAMO VI BIRATE I ništa ne plaćate...ovdje vam netreba novac.

DALI STE IZABRALI?

AKO JESTE,ZAHVALITE I POLAKO KRENITE SAMI ,SAMI SA SOBOM*
VLAK ŽIVOTA VAS ČEKA,I,i nemožete zakasniti.Sada ste cijeli.VI STE OSOBA,VI STE JA!Sretno!

Možda se negdje i sretnemo u tom vlaku života,tko zna,čudni su putevi Božji.Mogu vas zaštiti od drugih,ali ne od samih SEBE.
TO MORATE VI SAMO ODRADITI.
Mogu vam samo preporučiti grad života ZVAN NAĐISEBE.
ljubim vas FIDA-DAVORKA
— sa Valerija Čabrić Aćimović i 49 drugih.

utorak, 20. studenoga 2012.

KOPIRAJTE OVO I ŠIRITE DALJE, NEKOME JE MOŽDA POTREBNO !!!

DAVORKA I NJEN SVIJET


Fotografija
KOPIRAJTE OVO I ŠIRITE DALJE, NEKOME JE MOŽDA POTREBNO !!!

Dobijem prije par da
na od jedne osobe iz Sarajeva recept na bazi đumbira i meda i evo me među "normalnima" bez bolova. Žena je imala karcinom endokrinih žlijezda i bila je na aparatima 18 dana. Prošla je bez operacija i kemoterapije ... puca od zdravlja. Znam
da ovo nije Grupa koja se bavi alternativnom medicinom ali ipak mi savjest nalaže
da ovo podijelim svima koji imaju nekog kome je potrebna pomoć .

Dva veća korijena đumbira se očiste i izribaju na najsitnije (može i električna sjeckalica) i pomiješa se s 1/2 kg domaćeg meda,

konzumirati ga 3-4 puta na dan.

Koristiti plastičnu ili keramičku žličicu, nikako metalnu. Prvi efekti se osjećaju posle dva do tri dana ... ovo diže iz mrtvih !! n.a. ( informacija nije proverena, ali nije na odmet probati )
Snežana

Moj jedini zadatak i cilj u životu je biti SLOBODNA I SVOJA! Hoćeš li imati hrabrosti isto i ti?

DAVORKA I NJEN SVIJET


Moj jedini zadatak i cilj u životu je biti SLOBODNA I SVOJA! Hoćeš li imati hrabrosti isto i ti?
Čitam , pišem, razmišljam, svaki put ispočetka. Moj dobro poznati krug, svaki drugačiji, s izmjenom dana i noći, sunca, kiše i snijega.

Svaki put iznova kad mi se učini da bi me netko pokušao kontrolirati, ograničiti, posjedovati, osjećam
se kao da mi je stavio okove na ruke, noge, ograman i težak teret na leđa.

Tad pomislim, otkuda mu to pravo, ja nisam ničije vlasništvo, nisam rob, niti stvar, makar sam duboko uvjerena da i stvari imaju dušu, sačinjene od mnoštva čestica u neprestanom gibanju, titranju, no...

I da budem ljuta, ili bijesna, ponajviše razočarana, žalosna buntovnicima, tužnim ljudima koji su u vječnoj borbi između sebe i onoga što zaista jesu, zarobljeni u sivilu života, izgubljeni u tuđim pričama, amateri, neki sporedni likovi; ljudima koji se boje pogleda u ogledalo, pogleda unutar sebe.

I više nisam ljuta, i nikako ne mogu biti ljuta. Svaki čovjek ima pravo izbora, ne moraju nam se nužno svidjeti iste stvari – ne bi ih za sve nas bilo ni dovoljno.

Svatko zna i razumije ono što mu je potrebno, napokon ne možemo, ne želimo, nećemo, ne izabiremo imati istu razinu znanja, razumijevanja, svijesti.

Nekima vlada ljubav, nekima prezir prema samome sebi. Iz nekih govori duša, neki se svađaju sa samim sobom (čitaj: egom). Jedni su hrabri, drugi se boje...

Sve vjere, sva uvjerenja, sve religije, uvjerena sam da izvorno govore samo o jednoj pojavi, jednom osječaju na različite načine: ljubav!

Svi uče da se ne sudi drugoga, napokon baš kako sudac osudi okrivljenika, tolike je jačine i naša osuda drugoga – on tada nema slobodu izbora.

Onaj u koga gledam, znam, moja je vjerna kopija, zato jako pazim da li i kada koga kritiziram.

Kad nekoga okrivljujem i upirem prstom u njega – jedan pokazujem njemu, a tri usmjeravam prema sebi – zato pazim da li i kada to činim!

70% Venecije, kažu prekriveno je vodom. Bila sam u Veneciji, prekrasna je. Zar treba i dalje svjesno i namjerno potapati sve što je dobro, razarati sve što je stvoreno, uništavati, nebili se koja duša u svojoj koži osječala bolje, razmišljajući kako pažnja više nije usmjerena na njih, njihov strah, njihov sram!?

Pričaju o dugovima, traže zahvale, autorskim pravima za život koji nam je svima dan...
A dužni smo samo jednu stvar učiniti: poštivati i voljeti sebe, sve oko sebe, prirodu koja nas čini onima tko jesmo, baš tu gdje jesmo, u vremenu u kojem jesmo.

Trebamo stvarati, djelovati, misliti – svojom glavom, pa to nas uče od malih nogu, kako smo s vremenom to zaboravili!?

"Budizam je ateistički utoliko što ne prihvača Boga Stvoritelja. Budizam zastupa stav o samostvaranju, što zapravo znači da čovjek svojim djelima sam stvara svoje životne okolnosti. U tom se kontekstu kaže da budizam nije religija, nego znanost uma."
Knjiga mudrosti/ Dalaj Lama

Dozvoljavamo da drugi upravljaju i vladaju nama, govore nam što valja. Bit će da smo malo zastranili, zaboravili da i mi imamo čime razmišljati, da i mi imamo znanja.

Obećajem samoj sebi da cu slijediti svoj put i put prema samoj sebi. Svaku vjeru koja nosi ime, religiju, svaku sektu, tuđa uvjerenja koja zatvaraju krug i djeluju unutar ograničenja prihvaćam i razumijem, al' sama unutar toga ne djelujem.
Ja ne mijenjam tebe, nemoj ni pokušati ti mene!
Jedini put koji ću slijediti je onaj o kojem propovijedaju sve vjere, religije, sekte, učitelji, sveci, filozofi, mudraci, je put istine, ljubavi, razumijevanja, poštovanja, suosječanja, put koji me čini onom tko ja uistinu jesam!

Bog: "Vratite se duhovnosti, zaboravite religiju"
Razgovori s Bogom, knjiga 2/ Neale Donald Walsh

Jedini put koji ću slijediti temelji se na "...univerzalnoj ljubavi i suosječanju te prožetošću posve nenasilnim i miroljubivim idejama...Razarati i povrijeđivati život strogo je zabranjeno"
Knjiga mudrosti/Dalaj Lama

Mogu se boriti, mogu činiti što god me volja, na kraju ću uvijek doći na isto, „pravo“ odredište, na ono koje mi je namjenjeno! "Svi putevi vode u Rim"
Pitanje je samo jesam li spremna slušati svoje srce i ići putem vlastitog zadovoljstva i osobne sreće ili ću ipak prohodati sve gore, planine, preplivati sva mora, gušiti se pod velikim valovima, smrzavati se na planinama, da bi došla u točku koja mi je od samog početka određena, namijenjena – jer sam je sama izabrala.

I Bog kaže o onome što nas spaja, a zbog neznanja i nerazumijevanja ostavlja bolne tragove krivnje i nečistoče:

Donald: "Kako se mi trebamo odnositi prema tom nevjerojatnom iskustvu koje se zove seksualnost?"

Bog: "Sigurno ne sa sramom, ne s osječajem krivnje niti sa strahom. Jer, stid nije vrlina, a krivnja nije dobrota, a strah nije čast. I ne odnositi se s požudom, jer požuda nije strast; ni s prepuštanjem, jer prepuštanje nije sloboda; i ne s agresivnošću jer agresivnost nije žudnja. Očigledno ne ni s idejom o kontroli, ili nadmoći, ili dominacijom jer te osobine nemaju ništa zajedničko s ljubavlju...
Ja sam muško i žensko tijelo stvorio tako da to mogu činiti..."
Razgovori s Bogom, knjiga 2/ Neale Donald Walsh

I ne, nikako ne tvrdim da sve to jesam, već govorim da uistinu jesam. I mogu posustati, al neću odustati NIKADA!

I sve staro, ofucano, loše, zatvoreno, ograničeno, lažno, mijenjam, i izabirem novo, slobodno, zrelo, odgovorno, iskreno... Iz neke druge sebe tada nesvjesne, postajem i jesam JA, svjesna, slobodna i svoja!

Moj jedini zadatak i cilj u životu je biti SLOBODNA I SVOJA! Hoćeš li imati hrabrosti isto i ti?

Jer ja sam Bog, baš kao i ti!
FIDA-Davorka

Jedna Meksička mudra pričica :

DAVORKA I NJEN SVIJET


Jedna Meksička mudra pričica :

Priča se kako su se na zemlji nekada davno susrele sve ljudske osobine i osjećaji.
Ipak Dosada je u tom neobičnom društvu stalno zijevala. I kad je već treći put zijevnula, Ludost je, luda kao i uvijek, predl
ožila: "Hajdemo se igrati skrivača!"

Spletka je značajno podigla obrvu, a Znatiželja je, u nemogućnosti da se suzdrži upitala: "Kakva je to igra?"

"To je igra u kojoj ja pokrijem oči i brojim do tisuću, dok se vi sakrijete. A kada izbrojim, krećem u potragu. Koji prvi bude pronađen, zauzet će moje mjesto u sljedećoj igri." objasnila je Ludost.

Oduševljenje je poletno zaskakutalo, dok se Radost, gotovo bezuspješno, trudila uvjeriti Sumnju, koja nikome ne vjeruje u igri.

No bilo ih je još nekoliko koji se nisu željeli igrati... Istina se pitala zašto bi se ona skrivala, kad će je i onako na kraju pronaći.

Oholost je držala da je igra glupa (a zapravo ju je ljutilo sto zamisao nije bila njena). Kukavičluk nije želio riskirati.

"Jedan, dva, tri..." počela je Ludost brojati.

Lijenost se sakrila iza prvog kamena na putu, Vjernost je potražila zaklon na nebu, a Zavist je čučnula u sjeni Uspjeha, koji se vlastitim snagama popeo na najviši vrh stabla.

Velikodušnost se gotovo nije uspjela sakriti jer joj je svako mjesto koje je pronašla izgledalo prekrasno za nekoga od njezinih prijatelja. Kristalno jezero prepustila je Ljepoti, hlad drveta.

Sramežljivosti, mekoću leptirova leta ustupila je Osjećajnosti, kretanje vjetrova Slobodi... a sebi?!

Ipak, na kraju se i ona sklonila, i to u zraku sunca.

Sebičnost je, sto se, naravno, moglo i očekivati, pronašla najudobnije mjesto na svijetu, idealno samo za nju. Laž se sakrila na dnu oceana, a zapravo je bila iza duge. Strast i Požuda zavukle su se u jedan vulkan, a Zaborav... zaboravio je gdje se uopće sakrio, ali nije bitno.

Kad je Ludost došla do broja devetsto devedeset i devet, Ljubav još nije bila pronašla niti jedno mjesto za sebe, jer joj se svako činilo zauzeto. Tada je ugledala prekrasan ružičnjak i zavukla se među crvene ruže.

Kad je Ludost i brojila do tisuću i počela tražiti, prvo je, naravno, pronašla Lijenost koja je bila iza najbližeg kamena. Potom je začula kako Vjernost na nebu s Bogom razgovara. Strast i Požudu osjetila je u podrhtavanju uznemirenog vulkana, a Zavist je pronašla čim je ugledala Uspjeh.

Sebičnost nije ni trebala tražiti jer se sama otkrila bježeći iz svoga skrovišta, točnije, iz osinjeg gnijezda. Tražeći dalje, Ludost je došla do kristalnog jezera i odmah otkrila Ljepotu. Sumnju je vidjela kako sjedi na jednom kamenu, otkrivši se da ne bi morala nikome govoriti gdje se skrivala.

Doskora su svi bili pronađeni. Darovitost je čučala u svježoj, mirisnoj travi, Tjeskoba u tamnoj spilji, Laž ih je sve uvjeravala da je bila na dnu oceana (a virila je iza duge), Zaborav je već zaboravio da se nečega uopće bio igrao...

Ludost nikako nije mogla pronaći Ljubav. Tražila ju je po cijelome svijetu, iza svakoga stabla, grma, cvijeta, na dnu svakoga potoka i na vrhu svake planine, a kad je već skoro odustala pogled joj zastade na prekrasnom ružičnjaku. Uzela je stap i počela razmicati ruže.

Odjednom je začula bolan vrisak. Trnje se zabolo Ljubavi u oči i silno je ozlijedilo. Ludost nije znala sto bi od jada. Ispričavala se, plakala, molila da joj dopusti iskupljenje, a onda se sjetila...

Obećala je Ljubavi da će od tog trenutka zauvijek ostati sa njom.

I tako; otkad se igra skrivanja prvi puta igrala na zemlji, Ljubav je slijepa, a Ludost joj je vjerna prijateljica.

SUDBINA

DAVORKA I NJEN SVIJET



W. Jennings Bryan : Sudbina nije stvar slučajnosti, već je stvar izbora; to nije nešto što treba čekati, već nešto što treba postići.

"Nitko nije toliko slijep kao onaj koji ne želi vidjeti. Neznanje nije opravdanje...ne znamo samo ako ne želimo znati."

DAVORKA I NJEN SVIJET


"Nitko nije toliko slijep kao onaj koji ne želi vidjeti. Neznanje nije opravdanje...ne znamo samo ako ne želimo znati."

Živite dan po dan i obavljajte posao po posao. A zatim produžite prema onome što dolazi poslije. To ima smisla

DAVORKA I NJEN SVIJET



Živite dan po dan i obavljajte posao po posao. A zatim produžite
prema onome što dolazi poslije. To ima smisla. Ne pokušavajte
živjeti u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti sve u isti čas. Uspješan
je čovjek koji se naučio živjeti samo u sadašnjosti, ali se uvijek
kreće prema onome što dolazi poslije.


Norman V. Peale
DAVORKA I NJEN SVIJET


DAVORKA I NJEN SVIJET


Idi za onime što voliš!...Ne pitaj za čime tragaju "oni" drugi.

DAVORKA I NJEN SVIJET

Idi za onime što voliš!...Ne pitaj za čime tragaju "oni" drugi.Pitaj se što sam nosiš u sebi.Ne slijedi ono što te zanima,jer to se mijenja,već ono što jesi i što voliš,jer to se neće i ne smije promijeniti."

Nikada ne bacaj kamen iz kojeg si pio

DAVORKA I NJEN SVIJET


Ne bacaj kamen u bunar iz kojeg si pio ...

Nikada mržnju nepobjeđuješ mržnjom. Mržnju pobjeđuješ ljubavlju (Siddhartha Gautama Budha)

DAVORKA I NJEN SVIJET


Nikada mržnju nepobjeđuješ mržnjom.
Mržnju pobjeđuješ ljubavlju
(Siddhartha Gautama Budha)

Život ne znači čekati da oluje prođu... Život znači naučiti kako plesati na kiši.

DAVORKA I NJEN SVIJET


Život ne znači čekati da oluje prođu... Život znači naučiti kako plesati na kiši.

Nikada niste ni premladi ni prestari da biste napisali nov životni scenarij.

DAVORKA I NJEN SVIJET

Nikada niste ni premladi ni prestari da biste napisali nov životni scenarij.

koliko košta

DAVORKA I NJEN SVIJET

Umjesto da razmišljate koliko šta košta, zapitajte se koliko šta vrijedi.

DOPIS OD BOGA

DAVORKA I NJEN SVIJET

Dobro vam jutro i dan....stigao nam je dopis i za nas i za vas!

DOPIS OD BOGA



Za: TEBE
Datum: DANAS
Od: Gospodina
Naslov: TI

Preporuka: ŽIVOT

Ja sam Bog.
Danas ću biti rješenje svih tvojih problema.
Molim te zapamti da ja ne trebam tvoju pomoć.
Ako te život dovede u situaciju koju ne možeš podnijeti,
ne pokušavaj odlučiti ju. Jednostavno ju stavi u NZBDU (nešto za Boga da učini) kutiju. Sve situacije će biti odlučene, ali u Moje vrijeme, ne tvoje.
Kada se jednom stvar stavi u kutiju, ne moraš više brinuti za nju.
Naprotiv, usredotoči se na sve prekrasne stvari koje su ti darovane u tvom životu, sada.
Ako se nađeš zaglavljen u prometu;
ne očajavaj. Postoje ljudi na svijetu kojima je vožnja nezapamćeno prvenstvo.
Ako imaš loš dan na poslu;
pomisli na ljude koji su godinama nezaposleni.
Ako žališ za prolaznošću ovog tjedna;
pomisli na žene u strašnim potrebama, rade 12 sati na dan, 7 dana u tjednu kako bi prehranile djecu.
Ako ti se auto pokvario, našavši se kilometrima daleko od pomoći; pomisli na invalide koji bi voljeli imati priliku šetati.
Ako ti veza počne slabiti;
pomisli na ljude koji nikada nisu znali što je to voljeti i biti voljen.
Ako si se našao u gubitku i utouo u misli što je život, zapitaj se koja je moja namjera?
Budi zahvalan. Postoje oni koji nisu živjeli dovoljno dugo da dobiju priliku.
Ako primjetiš nove sijede kose u ogledalu;
pomisli na pacijente oboljele od raka na kemoterapijama koji bi željeli imati kosu.
Ako nastradaš od ljudskih gorčina, neznanja, malenkosti ili nesigurnosti;
zapamti, stvari mogu biti i gore. Tebe može zahvatiti jedna od njih!