Ima li mene, bez drugih?
Ima li mene, bez komunikacije? Ima li mene bez drugih?
Znate nije da se meni previše sviđa svijet oko mene. Nije da se ja sviđam sama sebi. Nije da ne tražim sebe. Istina je, tražim sebe.
Otkrivam sebe, kroz komunikaciju s drugim ljudima. Ponekad odsutno gledam nekamo u daljinu, ne slušam pozorno. Previše poznatih krajolika u komunikaciji. Toliko poznatih da me teško uzmu čitavu. Promatram sebe u tuđim očima, rijetko se prepoznajem.
Ima li mene, bez komunikacije? Ima li mene bez drugih?
Znate nije da se meni previše sviđa svijet oko mene. Nije da se ja sviđam sama sebi. Nije da ne tražim sebe. Istina je, tražim sebe.
Otkrivam sebe, kroz komunikaciju s drugim ljudima. Ponekad odsutno gledam nekamo u daljinu, ne slušam pozorno. Previše poznatih krajolika u komunikaciji. Toliko poznatih da me teško uzmu čitavu. Promatram sebe u tuđim očima, rijetko se prepoznajem.
Postoje trivijalne mašine. Ubaciš ponešto u mašinu, mašina odradi
posao. Kao robot, kao mašina za pranje. Sve neki predvidljivi ishodi.
Nisam trivijalna mašina, nepredvidljiva sam.
Nikada ne možeš znati, što će izaći iz mene u komunikaciji. Koju ću riječ dodati, da bude temelj, krugu koji se odvija između mene i drugih.
Ti drugi, kojima ja nisam prva, već su to oni sami sebi, gost sam u životu. I mogu se ogledati u njihovim očima. Vjerovati bi valjalo sistemima koje smo odabrali za bivanje, unutar vrtložne komunikacije. Ta u tom viru, tonemo, divljamo, smirujemo se i tečemo nekamo u budućnost. Valjalo bi imati vjere u sebe. Slušati svjesno sve trivijalne gluposti, nesvjesno raditi na sistemu unutar i izvan sebe. Koju god točku dotakneš, radiš na njoj, popravljaš ili rušiš sistem, stalno gledaš sebe.
U tijelu u umu, oko sebe, u sistemu, ostalim sistemima.
Sve je živo, da se oblikovati, diše i veze budućnost moju, tvoju, našu, budućnost planete na kojoj mi živimo. Jedinstvene osobnosti u interakciji sa sobom i svijetom oko sebe.
I vjeruj u sebe, osjeti svoju jedinstvenost, dok drugi jedinstveni prolaze pored tebe.
Nikada ne možeš znati, što će izaći iz mene u komunikaciji. Koju ću riječ dodati, da bude temelj, krugu koji se odvija između mene i drugih.
Ti drugi, kojima ja nisam prva, već su to oni sami sebi, gost sam u životu. I mogu se ogledati u njihovim očima. Vjerovati bi valjalo sistemima koje smo odabrali za bivanje, unutar vrtložne komunikacije. Ta u tom viru, tonemo, divljamo, smirujemo se i tečemo nekamo u budućnost. Valjalo bi imati vjere u sebe. Slušati svjesno sve trivijalne gluposti, nesvjesno raditi na sistemu unutar i izvan sebe. Koju god točku dotakneš, radiš na njoj, popravljaš ili rušiš sistem, stalno gledaš sebe.
U tijelu u umu, oko sebe, u sistemu, ostalim sistemima.
Sve je živo, da se oblikovati, diše i veze budućnost moju, tvoju, našu, budućnost planete na kojoj mi živimo. Jedinstvene osobnosti u interakciji sa sobom i svijetom oko sebe.
I vjeruj u sebe, osjeti svoju jedinstvenost, dok drugi jedinstveni prolaze pored tebe.
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET