četvrtak, 12. srpnja 2012.

Fito-terapija

DAVORKA I NJEN SVIJET

 Fitoterapija je liječenje biljkama, dijelovima biljaka i njihovim iscrpinama.
Imala sam čast upoznati majstoricu   i evo nešto od njenih pripravaka,,mogućnost kontakta sa njom*******Znate ,,onu staru.....Zatraži biti će ti dano****

Najstariji tragovi korištenja biljaka u svrhu liječenja sežu daleko u samu povijest čovječanstva. Glinena pločica iz Mezopotamije, ispisana klinastim pismom, egipatski Ebersov papirus, istočnjački zapisi, Hipokratov „Corpus Hipocraticus“, Dioskuridova „Materia Medica“ samo su neki tragovi bogate civilizacijske baštine koji svjedoče o povezanosti čovjekova zdravlja i biljke kao savršenog proizvoda prirode.

Danas se više od dvije trećine svjetskog stanovništva liječi isključivo lijekovima biljnog i mineralnog podrijetla, a tibetanska, kineska i ayurvedska medicina nezaustavljivo otkrivaju svoje tajne zapadnoj civilizaciji. U posljednje vrijeme Europa bilježi stalan porast potrošnje biljnih pripravaka i lijekova, što je vrlo izraženo u Njemačkoj, ali se rijetko ističe podatak da više od 40% konvencionalnih lijekova na tržištu ima upravo prirodno podrijetlo. U tih 40% ubrajaju se konvencionalni lijekovi koji nastaju izolacijom iz prirodnog materijala (npr. morfin), djelovanjem mikroorganizama (antibiotici) ili sintezom spojeva koji nalikuju nekom prirodnom spoju (npr. lidokain).
Fitoterapija se posljednjih desetljeća na Zapadu temelji na istraživanjima, kemijskim analizama te strogo određenim standardima i normama i postaje sve popularnija među liječnicima i farmaceutima kako u Europi tako i u Hrvatskoj. Kontrola, podrijetlo biljne sirovine i dobra beračka praksa postaju značajni elementi, a sve se više naglašava značaj organskog i ekološki prihvatljivog uzgoja.

Europska unija, preko djelovanja krovne organizacije na području fitoterapije ESCOP-a (European Scientific Cooperative On Phytoteraphy) donosi standarde i objavljuje monografije ljekovitih biljaka koje su u skladu sa najnovijim istraživanjima.
WHO, Svjetska zdravstvena organizacija neprestano naglašava važnost fitoterapije i također objavljuje monografije ljekovitih biljaka i eteričnih ulja.

Ono što nam je moderna fitoterapija pružila, za razliku od tradicionalne uporabe biljaka, su ispravno definirane i određene djelatne tvari i doze, točno navedene nuspojave i kontraindikacije, a djelovanje ljekovitog bilja se temelji na analitičkoj potvrdi o sastavu koje slijede razna farmakološka i klinička istraživanja. Indikacije za uporabu biljaka u tradicionalnoj, narodnoj, medicini su iznimno opširne i mnogo puta uključuju baš sve od glavobolje do liječenja hemoroida, a čajne mješavine su nerijetko sastavljene od cijelog niza biljnih droga (ponekad i dvadesetak). Međutim, u modernoj fitoterapiji to nije tako.Suvremena fitoterapija će uzeti u obzir tradicionalnu uporabu ljekovitog bilja, ali će za nju tražiti znanstvenu potvrdu.
    
U fitoterapiji se biljka rijetko koristi u svom svježem obliku, onako kako je pronađena u prirodi. Kako su svježe biljke vrlo osjetljive i sklone fermentaciji i procesima truljenja, biljna droga, koju može predstavljati cijela biljka ili samo dio biljke koji se koristi u svrhu liječenja, najčešće se suši ili odmah ekstrahira pogodnim otapalom.
Biljni pripravci su pripravci dobiveni različitim postupcima iz biljne droge (usitnjavanje, ekstrakcija, fermentacija, destilacija, pročišćavanje, ukoncentriravanje) te obuhvaćaju usitnjene ili praškaste biljne tvari, tinkture, ekstrakte, eterična ulja, istisnute sokove i prerađene izlučevine biljaka.


Za razliku od biljnih pripravaka koji podliježu pod klasifikaciju dodataka prehrani, na našem tržištu postoje i biljni lijekovi kod kojih je brojnim ispitivanjima i analizama dokazana kvaliteta, sigurnost i djelotvornost ( primjer je preparat gospine trave standardiziran na hipericin koji se koristi kod lakših i srednje teških depresija).


Kao i kod klasičnih lijekova, kod fitoterapeutika je najvažnije odrediti djelovanje, dozu i dužinu uzimanja. Što se tiče dužine korištenja smatra se da bi se tek rijetki pripravci, pravilno dozirani, trebali koristiti više od tri ili četiri tjedna bez pauze.