Žašto ili što se dešava?
OSJEĆA SE, gnijezdi se svakodnevnica usred blagdana.
- Zašto voliš svakodnevnicu?
Ne bi tako postavila pitanje. To zašto je moćna riječ. Vodi me izravno u prelistavanje prošlih zbivanja. U igru bez granica. Zašto ovo, zašto ono, tako bi moglo u nedogled. I niti jedan odgovor me nebi obrnuo naprijed.
OSJEĆA SE, gnijezdi se svakodnevnica usred blagdana.
- Zašto voliš svakodnevnicu?
Ne bi tako postavila pitanje. To zašto je moćna riječ. Vodi me izravno u prelistavanje prošlih zbivanja. U igru bez granica. Zašto ovo, zašto ono, tako bi moglo u nedogled. I niti jedan odgovor me nebi obrnuo naprijed.
Dobro može jedan
letimičan pregled prošloga. I tada brzi zaokret naprijed. Jezik je
moćan. Jedno ŠTO se dešava TU I SADA, djeluje mi kao riječ koja bi mi
mogla um preusmjeriti na tu i sada. I još na ono što se dešava? Mogu
odgonetati, promišljati i odlučivati u konkretnom okviru TU I SADA.
Prošlost nosi svoje bisere, sadašnjost njima blješti. Pronađem li bisere, mogu iz njih crpiti snagu i energiju za korak dalje. Ka nekom ishodu.
- Kao da je lako postavljati ishode?
Ima onih utopijskih. Ono kad kreneš a znaš da nikamo ne možeš stići. Pa se možeš kretati u nedogled. Dok je čovjek živ. I ostaviti nekom drugom da dovrši posao. Ma tom drugom možda neće biti ni gušt stići tamo kamo naumih.
-Kaže on i ja povjerujem, da je logika moćna stvar. A ja sam doživjela da neki brzi preokreti nemaju veze s logikom, ni razumom. Mala čuda se dešavaju mimo logike. Nešto izvana kao meteor tresne i pobrčka ustaljeni grupni ritam bivanja.
Mudrujem a blagdani su. Ili su pred vratima.
A što ima veze?
Mogu eto dodati koju želju, realnu ili utopijsku....
Tko još mari za moje želje?
Mariš li sama?
Pa vjera je ključni element za koji se mogu uhvatiti.
Pa poželjeti, što bilo u okviru onoga što se dešava sada, uz pogled na ono nadolazeće, nepoznato sutra.
A kako bi se u zdjeli mjesila glina, kad u njoj ne bi postojala praznina?
Prošlost nosi svoje bisere, sadašnjost njima blješti. Pronađem li bisere, mogu iz njih crpiti snagu i energiju za korak dalje. Ka nekom ishodu.
- Kao da je lako postavljati ishode?
Ima onih utopijskih. Ono kad kreneš a znaš da nikamo ne možeš stići. Pa se možeš kretati u nedogled. Dok je čovjek živ. I ostaviti nekom drugom da dovrši posao. Ma tom drugom možda neće biti ni gušt stići tamo kamo naumih.
-Kaže on i ja povjerujem, da je logika moćna stvar. A ja sam doživjela da neki brzi preokreti nemaju veze s logikom, ni razumom. Mala čuda se dešavaju mimo logike. Nešto izvana kao meteor tresne i pobrčka ustaljeni grupni ritam bivanja.
Mudrujem a blagdani su. Ili su pred vratima.
A što ima veze?
Mogu eto dodati koju želju, realnu ili utopijsku....
Tko još mari za moje želje?
Mariš li sama?
Pa vjera je ključni element za koji se mogu uhvatiti.
Pa poželjeti, što bilo u okviru onoga što se dešava sada, uz pogled na ono nadolazeće, nepoznato sutra.
A kako bi se u zdjeli mjesila glina, kad u njoj ne bi postojala praznina?
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET