18.04.2014. ................Hmm i mmm, želim vam sretno jutro , i dan naravno. I vama i onima !Kako bih i ja drugačije počela dan...
Volim ta svoja jutra...sunce proviruje kroz prozor,pjev ptica,i ona mirnoća ,onako jutarnja...Misle se slažu,i lagano poput krila leptira,nježno dodiruju moj um .
Obećala sam vam pisati,svoje osjećaje,nove spoznaje ,nova otkrivanja nepoznatih cesta ,kojima upravo hodam.Put je ispred mene,natrag nema i neću.Sve što se događa,prihvaćam ,uzimam sa osmjehom ,i riješavam,baš tako kako mislim da je najbolje za mene.
Kada pogledam sebe ,i iz nekoga drugoga kuta,iz neke visine nepoznate,zapravo si čestitam,i zahvaljujem i ljubavi,i svijetlu,i pozitivnoj energiji,Bogu,onostaraskom i ovostranskom ,da jesam baš takva ,kakva jesam ,sa tim godinama i naćinu razmišljanja.Da su sve ove godine života ,ljudi ,situacije,napravile mene.Zvrkastu,jezikavu,temperamentnu,tvrdoglavu,i nadasve dobru.Možda će vam ovo zvučati,prenapuhano,mislite Davorčicu pere ego?Nije ništa od toga ,dragi moji,ja vam samo živim,udišem zrak punim plućima,uživam u suncu i kiši,malom cvijetu,ili letu leptira.
Svjesna da imam još jedan ispit,koji trebam riješiti,još jednu lekciju obraditi,nešto novo naučiti.Slučajno ili ne,a svi znamo da slučajnosti nema.Ovaj puta je to ĐURO (za one koji neznaju ,to vam je samo karcinom ,tako kaže medicina,ali ne i ja ...smješkam se,samo da znate )
Dan 17.04.2014,i četvrtak
Noć spavanja ,i nije mi bila baš.Okretanje,vrtenje.uz olujno puhanje vjetra ,i tutnjanje grmljavine u noći ...nisu mi donijele odmor.
Znam kuda i tko će danas ,biti samnom.Svjesna ,da opet putujem nekim novim putevima.Nabacim osmijeh,i hrabro naprijed.Sredila se ja izvana,ono unutra u meni je uvijek sa mnom ...he he.
Evo i poziva na mob:TU SAM MAMA .
Spustila sam se u dvorište,gdje me dočekao topli osmijeh ,moga sina Domagoja..Kako god, i mi žene alternativke ,mnogima čudne,ljudi nas gledaju , u drugim bojama,živeći sami u tami, (o tome nebih sada)volimo pravom punoćom ljubavi,bezgranično i bezuslovno.Puštamo te naše anđele,da žive svojim životima,ne mješajući se,u njihov izbor i naćin života. .Za sebe imam to pravo reći:VOLIM .Volim te svoje anđele ,koji su sad odrasli ljudi,samostalni,hrabri,i ispravni ljudi.Moje osobno mišljenje ,jer to i jedino imam pravo izreći da ,moja ljubav ,i znanje i neznanje,napravili su divne ljude.Ponosna sam ,i sretna što su baš takvi kakvi jesu.
Sjednem
,izljubim to sad (svoje),veliko dijete , i krećemo.Mislima mi proleti misao,kako je život priča,ali mnogo pričica i epizoda,i nikad završetka !Još jučer sam ja njega vodala,za onu malu ručicu,doktoru,a sad on vozi mene .Da ,baš tako...
. Odmaknem te misli,i počinjemo sa šalama,događajima.Mojim hahahaha,tračanjima,kako ljudi ,reagiraju na tog mog ljubavnika Đuru,kako me pitaju za grobno mjesto,i ostale parodije na tu temu,možete samo zamisliti!!!???
Nedam i neću se vodati,takvim stavovima ljudi,nije im mjesto ni vrijeme ! Zapravo negativnim mislima nikad nije vrijeme.Svi koji misle ,negativno ,ne trebaju mi ,niti tren! . Život je sastavljen od trenutaka,i ne mislim si dozvoliti da mi to kvare, svojim pričama,svojim iskrivljenim saznanjima ,obećanjima itd...
Sve što trebam ,je sada pozitiva,pozitivne misli i stav. i, SADA!Sve ostale informacije,od medicine,i alternative,tražim, istražujem sama.!!! UČIM !!!
Nisam od tih što SVE ZNAJU,IMAJU ,POZNAJU!!!
.Internet,knjige,iskustava ljudi koji su prošli ,ili prolaze ,su dostupni.Vjerujte,da sve što se sada može pronaći,i dostupno je ,stiže meni na saznanja.Što o svemu mislim,radim,prepuštam svome srcu i intuiciji.Ako me imalo poznate,a ima vas mnogo,osobno,znate da sam borac,uvijek borac za dobro,i da ni ovo neću pustiti olako,pa kakav god zapis bio gore ili dolje.
Kraja nema ,i toga bi svi trebali biti svjesni.
Zato vas molim ,osmijeh na lice,ljubav u srcu ,i to je to,zar tražim previše ?
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
A SADA OPIS KOJI SVI OČEKUJETE
(Znam vas dobro,vidim vas.... hahahaha)
Onkološki Inštitut Ljubljana Zaloška cesta 2,1000 Ljubljana
Društvo onkoloških bolnikov Slovenije
Stižemo ,i prije naručenog vremena,onako baš smireno,polako,a ja....hahahaha,pa da ,opet po čokoladu,hahaha,znam ja tamo me očekuje ,ako ništa drugo dobra volja ,dobrih ljudi.Neznam ,i neću tvrditi ,dali je stvar u meni ili u njima, kad god dolazim tamo,imam osjećaj da ih poznam,da će sve riješiti na najbolji naćin,i da se sve može,ako imam stav koji imam.Ogromna pozitiva,i vjera,i ljubav i svjetlost je u meni,a isto tako vidim to i kod ljudi koje rade u toj bolnici.Nazvala bih to ja ,pčelinjak,košnica,svi zuje,lete,hrle,iz petnih žila ,ostavljajući zlatan prah,koji nemože drugo biti ,nego med,med ozdravljenja.Zajedno ,i zajedništvo stvara cjelinu,oni daju,a isto tako i mi svi se moramo potruditi biti SADA I BITI POZITIVNI.
Davno je već rečeno,i pronađen lijek misli i energija.Mislite pozitivno,i misli će postatiti pozitivna energija,koja stvara čuda.Oni i mi ,i sve postaje Dobro za sve nas!
Skačem danas,ali...ne zamijerite mi,toliko toga želim podijeliti sa vama !
Prvo za danas - naručeni pregled ,,ultrazvuk dojke i limfne žijezde
.U naručeno vrijeme,evo i mog imena.Ulazim unutra,onako prpušna,vatrena...,i gledam.
Sestra ,ljubezno ,daje uputstva:skinite se,sad će doći doktor ,koji će vam napraviti pregled .
I opet moje misli,zar opet,moje sisoje i ja ,goli,a stisak ruke,pogled u oči...???
Aha,sad sam vas zeznula,ovaj put ,je je ispalo dobro.
Slučajno ili ne ,još sam bila u odjeći,stisnuli si ruke, pogledali u oči,i sve je bilo u najboljem redu.
Moje tijelo, intuicija i čula zadovoljna. Legla na stol,i počelo pregledavanje,poslikavanje,priča.
Nemogu ja biti drugačija,meljem 100 na sat,i pričam ,da ja, nemam karcinom, I NEMAM ,nego Đuru,a i paževe,he he....i meljem i meljem ...
Toliko smjeha ,i topline odzvanjalo je tim prostorom ,da ja nemogu to opisati,normalnim riječnikom.
Od situacije i stvarnog stanja,nastala je blagost i toplina,smijeh i pozitiva.Moje laprdanje ,hahaha,rastopilo bi i santu leda ,a ne samo doktora Andreja.
Uz svu profesionalnost,objašnjenja,i prikaz ultrazvuka,u kojem sam sudjelovala i ja ,odluka pala ,da se napravi i biopsija ,da se vidi koliko je zapravo taj moj Đuro,zaposjeo carstva,koliko je ušao i na limfe i napravio dar-mar !
Objašnjava meni dr Andrej::::SADA ću JA to vama ,i sa GLEDANJEM ...uraditi i odraditi ,JOŠ JEDNU BIPSIJU,NAJTANJOM IGLICOM NA SVIJETU, -oni drugo to ne rade kao ja!ONI DRUGI NE RADE TAKO KAO JA,JA GLEDAM I RADIM...direktno u limfu,direktno u kvar i dar mar koji je napravljen !
Možete si zamisliti moj smijeh,glasan i jasan,ćini mi se da su me čuli do najgornjeg kata.
Nije ni moj odgovor bio loš...kažem ja:pa tu sam ,gola ,i topla,i u komadu hahahahah.
Tako zgodan doktor sa repićem i naušnicom,,tko bi mogao odoljeti? Ja ne !
Ima tih još bisera,i mojih i njegovih i sestre Neže,ali ...ostavljam TO ,za slatke tajne !!!
.Pita mene dr Andrej,a što da ja sad napišem u nalaz ,za vašeg dr,.,OOO Đuri ... ili karcinomu ?
Naravno da,nemožete ni pisati o karcionomu,to je tako loš izbor imena,pa ON JE ĐURO... u smijehu jedva izgovoram.
Svi zajedno ,napravili smo baš pravu malu kliniku smjeha,a onaj pravi Đuro,najpraviji ,mogao bi nam dobrano pozavidjeti.Novi scenarij je osiguran,ali nema dovoljno novaca da nas ,plati,jer ovo je bilo neponovljivo iskustvo.Izašla sam van ,još crvenija i veselija ,plamtila pozitivom,i sigurnija nego ikad!!!.Hvala ANDREJU I NEŽI !Odradili su to onako,baš savršenski !Svjetski i legendarno !
A JA IDEM dalje ,baš onako kako znam Davorski !
Da vam odam i jednu tajnu,i moj anđeo zove se ANDREJ.I onda mi recite ,dali ima slučajnosti !?
Na hodniku,srećem i poznata lica.Iste situacije ,iste priče. Takve nam lekciju stižu.Vidim i onu svoju ženicu iz Kostanjevice.Stvarno sam joj dobro rekla,ne brinite ,vidimo se u Ljubljani.Svaki put se susrećemo .Tako je i dobro.Nasmijemo se jedna drugoj,i damo znak ,nema natrag,idemo u pozitivu,možemo,i hoćemo.
KAO I UVIJEK Ne mogu da ne uđem u prostoriju Onkoloških bolnikov Slovenija.Topli osmjeh i topla ruka ,kao da je čekala i ovaj put samo mene. Progovorim par riječi i kažem ,vidimo se opet!.Zašto se uvijek osjećam ,toplo kad privirim tamo,neznam zasigurno,ali znam da dobra energija ...privlači,i širi se iz tog malog prostora ,u velikim valovima pozitive.Ispunjava svaki kutak te ogromne zgrade i hodnika..Za sve koji to trebaju , ljudi koje tamo sjede,imaju odgovor na sva naša pitanja i nedoumice.Što možemo poželjeti više ! Hvala im !
Nastavljam dalje,više letim ,nego hodam,samo mi još metla nedostaje !
Čeka me razgovor sa anasteziologom,prvi kat.
Navala u meni, velika količina pozitivnog adrealina ,i evo mene ,već pred vratima.Sjedim,zvirkam uokolo,moram istražiti...novo polje nepoznanice.
Onaj moj instikt, PRORADIO upoznaj teren,da se snađeš!
Šetam,zvirkam,čitam po vratima,i osjetim...dolazi ti vrijeme hahahaha!
Soba za intezivnu ,sale za operaciju...mislim se ja ohooooho,to je sad to!
Smirena sam,nemam straha,što će bti ,biti će!
Oni svoje ,a ja moje ,nema da nema pozitivnog ishoda,mislim si ja u sebi.
Sad ja na redu.Ljubezna sestra,postavlja pitanja,važe me,mjeri tlak,i sve te dobro poznate sheme pred operacijom.Na sva pitanja dobijam i odgovor,nitko zadovoljni od mene.Sljedi još jedan razgovor sa muškim anasteziologom, i evo opet sestre, kuca na vrata ,proviruje i kaže:Vidjela sam vaše ime i prezime na rasporedu za operaciju,!
24.04.2014 ste na programu!Dobro mislim si ja,završim ovaj razgovor ,i idem do nje ,da čujem i detalje.Tako je i bilo!
Upućuje me na odjel ,da dogovorim dan dolaska,pitam sve što me interesira,i to je to.
Pravac 4 kat,stepenice !
Ah, nije to nikav veliki problem,odluka pala ,idemo pješke,...po stepenicima,pa nije to bauk !
Lagano zadihana stignem gore i upadam ravno u prvu sobu...gdje vidim nekoga tko lići na medicinsku sestru.
Izvaljam se u svom stilu :,mene poslali ...hahahaha,,gleda me žena ,...i kaže ,vi zasigurno trebate sestre,i sa njima se dogovorite za daljni tok..
Očito kao bijeli dan,da sam upala doktorici,hahahaha,koja me je sa dobrom voljom uputila dalje.Meni slično,ne smijete se...hahahah,dosta je što se ja sama sebi smijem !
Hodnik dug,preduuug,sa svih strana sobe,pogled na bolničke krevete,pacijente.Znaći sad sam tu!!!Nema više cile mile,mislim si ja,ali sa smiješkom ,ne brinite .!
Gledam ,i čudim se pa kolika je dužina tog hodnika ?.Nikad kraja!
Kad ono miris ,miris kave mmmmm...,zaškaklja moj nos,i moj ponos .
E ,sad samo za tim..,.nema greške mislim si ja.Kava i rajska vrata otvara !
Pokucam na već,otvorena vrata.Ugledam kavice na stolu,a meni nekako toplo u srcu.
Upala sam im u prostor POPUT DIVLJAKUŠE ,u vrijeme pauze,a dočekana sa osmijehom.
Pozdravim i ja sa smiješkom ,i kažem:
EVO I MENE ,ja došla ,i ne idem dok i ja ne dobijem kavicu,i to mislim ozbiljno!Zamisliti se sami njihove izraze lica !
Započeo razgovor ,i dogovor ,i smijeh ,i opet moja priča o Đuri,i opet poplava smijeha,i sa njihove i moje strane.Potoci i slapovi smijeha ,pretapali su se tog trenutka .
Bože,mislim si ja :Što im radimo JA i moj Đuro?
Smijeh ,i smijeh, i opet rijeka smijeha ,sprdam se na svoj naćin,i uživam u svemu tome!
Nabrijana sam pozitivom,do zadnjeg atomčića svoga tijela i duše.I tako je to!!!Nemogu drugačije,i neznam i neću,to sam ja!!!
U jednom trenu našeg razgovora upita me sestra,zar ste i vi medicinska sestra?
Odgovaram važno:Nisam,nisam,ja sam vam samo Davorka ,koju je smotao Đuro,i opet smijeh,smijeh i smijeh.Nakon ovakvog dana bar 10 bora smijalica je više na mom licu.,i neka je...!
Onkološka i ,ja kao pacijentica ,Đuro kao sudionik,očito ćemo biti priča,i pozitivne energije,za još i još ...budućih priča u budućnosti.
Obećala sam im ludi provod kad dođem ,kao i sebi!Kako bilo, biti će!Predstava čeka svoju premijeru,zabava osigurana !
Dogovor je pao. Moram doći do 12 sati,23.04.2014, I da sam na programu 24.04.2014. da,znam tko će me operirati! Moj izbor kojem se vesli!Karte su kupljene ,a kupio me i čokoladom,ako se sjećate N.G.i to je to!!!
Isto tako ,ako sve bude okejac,još brže sam doma.U petak ,ako bude sve ok.A BUDE,ZNAM.!!!
Dalje vas neću zamarati,itako sam počela pisati romane ,ali znajte ,ne mislim ni prestati.
Moji anđeli ,i duhovni vodiči,pozitivne energije,ljubavi i svjetlosti,molitve i dragi BOG,uvijek su uz mene.Nemam straha ,niti nedomica,prepuštam se vodstvu,pozitive i gibam dalje...
Sljedeće dijelove romana biti će ...nakon povratka svom domu,a zasigurno budu i opet ,u mom stilu hahahahaha Davorskom !
Sve vas lijepo pozdravljam,zahvaljujem i volim vaša Točkica,Coprnica,Dobra
Davorka Knežević
.
