U N I V E R Z A L N I Z A K O N I

DAVORKA I NJEN SVIJET

U N I V E R Z A L N I Z A K O N I

Univerzum je savršeno uređen i usklađen sa prirodnim i kosmičkim zakonima, i regulisan mnogobrojnim vibracijama kako bi se očuvao savršeni red. Ovi zakoni su zapravo zakoni Univerzuma.



Univerzalni zakoni proizilaze od Stvoritelja i u sinergiji su sa cjelokupnim postojanjem. Zakoni Univerzuma su veliki zakoni po kojima Univerzum funkcionira kao stuktura cjelokupnog postojanja. Mi svi kao dio te cjeline živimo u skladu sa Univerzalnim zakonima, kojima kada ih razumijemo i ispravno primjenimo, mjenjamo naš život. Po ovim zakonima, mi sami kreiramo svoju stvarnost, privlačimo događaje i Ijude prema sebi. Kada ih shvatimo i primjenimo, možemo da preuzmemo odgovornost za sebe i damo našem životu novi zamah, pravac i smisao. Kako bi ovo razumjeli predstavljam 25 Univerzalnih zakona.

1. Zakon Ishodišta

Cjelokupno postojanje je energija, koja se ispoljava u zavisnosti od svoje frekfencije. Univerzum je prema tome ogromno informaciono - energetsko polje, i slijedeći tu paradigmu sa sigurnošću se može tvrditi da je Ishodište postojanja Inteligentna Svijesnost, što je odlika Božanskog.

Zakon Ishodišta potvrđuje da je Praizvor svega Beskrajna Božanska Svijest, koja je Apsolutna osnova bez Početka i Kraja, uvijek Ista, Neizreciva, Prvobitna i Sveprisutna.

2. Zakon Božanskog ostvarenja

Zakon Božanskog ostvarenja osnovni je zakon postojanja, na osnovu kog je započelo Stvaranje. Stvaranje ili Kreacija predstavlja proces širenja Božanske Svijesti, kroz mnogobrojne oblike u cilju Božanskog ostvarenja. Božanska svijest je stvorila Univerzum, šireći vlastitu energiju i njene produzetke u svim smjerovima, stvarajući mnogobrojne oblike postojanja do samosvjesnih bića, obdarenih različitim sposobnostima, u cilju potpunog Božanskog ostvarenja.

Zakon Božanskog ostvarenja ukazuje da sve što postoji i što je stvoreno, stvoreno je u cilju ostvarenja i ispoljenja Božanske Svijesti.

3. Zakon Jednote

Sve što postoji, svaki oblik postojanja, svako biće, duša ili objekat, dio je Univerzuma stvorenog u procesu Božanskog ostvarenja. Svjesnost da je Univerzum zapravo ogromno polje energije proistekle iz Božanske svijesti, ukazuje da nema suštinske razlike između Tvorca i Stvorenog, ukazuje da je sve Jedno. To je osnova Zakona Jednote, koji nas približava Božanskoj svijesti i ukazuje da možemo uvidjeti Božansku snagu u svemu i u nama samima.

Zakon Jednote je suština postojanja i ukazuje da su Božanska Svijest i Univerzum kao Božansko ostvarenje Jedno.

4. Zakon Manifestacije

Sve što postoji započelo je sa mišlju i idejama koje su oblikovale procese stvaranja. Moć manifestifesiranja vrlo je moćna sila, neophodna da se ispolje idejni obrasci Božanske Svijesti. Naime, širenjem Božanske Svijesti, nastalo je duhovno polje, iz kog izrastaju različiti oblici postojanja. Zakon manifestacije pokazuje osnovni princip kreativne moći, princip misli i ideja koje mjenjaju svijet, te stvaraju nova iskustva kroz svoje ispoljavanje. Principi ovog zakona se direktno mogu primjeniti i na čovjekov život, jer kad čovjek nešto čvrsto želi i nečemu predano teži, na to stalno misli i ako je dovoljno uporan to i ostvari.

Zakon Manifestacije vrlo je moćan zakon, putem kog se ispoljavaju idejni obrasci Božanske Svijesti, kroz procese stvaranja.

5. Zakon Harmonije

Zakon Harmonije je osnovni zakon Univerzuma, jer bez harmonije Univerzum ne bi ni postojao. Harmonija proizilazi iz Božanske Svijesti i nosilac je ravnoteže suprotnosti koje su u savršenom skladu, na čemu počiva poredak postojanja.

Zakon Harmonije zakonitost je Univerzuma, koja sve dovodi u sklad i cijelo postojanje čini savršenim.

6. Zakon Prirodnog reda

Priroda je uravnotežena, mirna i veličanstvena cjelina, u cijeloj prirodi postoji spokojstvo koje otkriva savršene zakonitosti. U prirodi ne postoje slučajnosti i sve je kako treba da bude, u savršenom redu. Prirodni red oplemenjuje usporenu tvar, on je istako paučinu života, čija je svaka niti u skladu sa cjelokupnom okolinom.

Zakon Prirodnog reda uobličava zamršene sile postojanja u jednu savršenu cjelinu, koja njeguje život u svoj njegovoj raznolikosti.

7. Zakon Zajedništva

Kada se više manifestacija (bića) sa sličnom vibracijom okupi oko jednog cilja, težnje ili središta, nastaje zajedništvo i nastala zajednička energija se uvećava za onoliko puta koliko nastala grupa ima članova. Ovu misterioznu pojavu vidimo u krdu životinja, jatima ptica i riba, ali je i prisutna u ljudskom društvu, što koriste različite religije, ideologije i grupacije, poput grupa za liječenje i iscjeljenje, grupa koje meditiranju za mir u svijetu itd. Putem zakona zajedništva ostvaruju se veze između bića sličnih vibracionih kretnji.

Zakon Zajedništva nosilac je zajedničke ili kolektivne svijesti koja je posvećena određenom cilju ili ostvarenju.

8. Zakon Privlačnosti

Slično privlači slično, osnovna je univerzalna zakonitost, na kojoj počiva cijelo postojanje. Naime Univerzum kao jedno prostrano polje energija koje se neprestrano kreću, pokazuje da sve što postoji odašilje određenu energiju i da se međusobno privlače samo istovjetne i slične energije. U Univerzumu djeluju različiti energetski obrasci, ali ćemo privući samo one energije koje i sami zračimo, a to ovisi od naših želja, osječaja i misli. Tako, ako se želi privuči mir i harmoničnost u životu, prvo mora postati spokojna i harmonična osoba. Prema tome Zakon privlačnosti oblikuje postojanje svake svijesti, kojoj je dato da se ispolji na osnovu njenih težnji.

Zakon Privlačnosti najsnažniji je zakon Univerzuma koji oblikuje naše i svako drugo postojanje na osnovu naših težnji, misli, želja i osječaja.

9. Zakon Otpora

Otpor nastaje, kada se neprihvatanje nečega nastoji spriječiti, pri čemu se javlja odbrambeni stav. Kada se nađemo u situaciji u kojoj preovladava strah ili u kojoj se osjećamo sputano i uznemireno, javlja se potreba da se branimo. U takvom stanju počnemo rasipati našu energiju, što zatvara naše energetsko polje i u potpunosti nas usmjeri na otpor. Tako i naša svijest postane preokupirana otporom, pri čemu ono čemu se opiremo, još više privlačimo sebi. Poznavanje ove zakonitosti nas uči da se oslobodimo straha, da prihvatimo svaku situaciju i tako odustanemo od branilačkog stava, čime nam se otvara put da preokrenemo situaciju u našu korist. Na nama leži ta odgovornost da promjenimo perspektivu situacije i da je protumačimo kao novu priliku da naučimo nešto novo.

Zakon Otpora ispoljava se kada se jedan oblik postojanja opire drugom, pri čemu dolazi do njihovog sve jačeg privlačenja.

10. Zakon Odbijanja

Odbijanje predstavlja neprihvatanje i odbacivanje određenih vrijednosti. Kao takvo odbijanje predstavlja suprotnost ili naličje sile privlačnosti. Svo djelovanje koje ima tendenciju odbijanja, zapravo sve više privlači ono što odbija, pri čemu samo odbijanje postaje jače. Ovo pokazuje da je reakcija odbijanja, produkt sumnje u određene vrijednosti i osobine.

Zakon Odbijanja, suprotnost je zakona privlačenja, koja se ispoljava kada sumnja prevlada predanost određenom cilju ili ostvarenju.

11. Zakon Privlačne snage

Privlačna snaga je sila što pokreče Univerzum, to je moć data svim oblicima postojanja, kako bi se ostvarili. Zapravo Univerzum je unutar nas, mi smo sačinjeni od iste tvari i uz pomoć nas, Univerzum upoznaje sebe. Snaga privlačnosti daje neogranićenu moć da svako postojanje privuće silu kojom će ostvariti svoju ulogu. Privlačna snaga je snaga koja pokreće ostvarenje.

Zakon Privlačne snage usmjerava svaki segment postojanja da privuće sile koje će oblikovati proces njegovog ostvarenja.

12. Zakon Beskrajne Ljubavi

Beskrajna ljubav je stvarna moć i istinska vrijednost Univerzuma. Riječ je o snažnoj kreativnoj energiji koja se Univerzumom širi nesputano i duboko osjeća u svemu. Kada se misli na beskrajnu ljubav ne misli se na emocionalno poimanje ljubavi, već na osjećanje ljubavi prema cjelokupnom postojanju. Lično osječanje ljubavi, usklađuje nas sa beskrajnom ljubavi Univerzuma koja je neiscrpna i sa kojom nema toga što se ne može postići. Beskrajna ljubav znači apsolutno prihvatanje Univerzuma onakvim kakav on i jeste, bez osuda, očekivanja i pokušaja da ga se promijeni. Kada se odluči doživljavati, opažati i promicati ljubav, počinju se privlačiti sve blagodeti beskrajne ljubavi kao odsutnost straha, mržnje i oslobađanje punog životnog potencijala.

Zakon Beskrajne ljubavi otkriva ljubav, kao vibraciju beskonačne istine, koja se slobodno širi Univerzumom, otkriva najsnažniju kreativnu silu koja pokreće Univerzum.

13. Zakon Istine

Istina je nepostojanje sumnje i savršeno poznavanje svake pojave kakva ona jeste po suštini. Savršena istina je dio nas samih, istina je u nama, istina je oko nas i u svemu prisutna. Istina je neodvojivi dio našeg bića, dio je prirodnog osječaja naše svijesti za pravilnim razumjevanjem zbilje i temelja postojanosti. Istina zapravo predstavlja spoznaju situacije koja potpuno odgovara stvarnosti.

Zakon Istine neodvojiva je zakonitost naše svijesti, na kojoj počiva težnja za potpunim poznavanjem temelja postojanosti i razmjevanjem svake pojavnosti.

14. Zakon Sudbine

Sudbina je sila koja određuje ključne momente života svakog čovjeka, odnosno svakog svjesnog bića. Ishod tih momenata određuju naša djela i postupci, misli, motivi, osjećaji i želje, koje kreiraju stvarni tok našeg života. Sudbina je uslovljena i našom Karmom, koju kreiraju naša djela iz predhodnih života. U svakom životnom iskustvu ima važnu ulogu i Karma, jer pomoću nje mi suodlučujemo o onom što moramo naučiti u svakom životnom iskustvu, kako bi dušu oslobodili nesvrsishodnih namjera, težnji i vezanosti. Sudbina po svojoj suštini predstavlja skup životnih okolnosti i reakcija na njih, koje ovise od našeg životnog djelovanja.

Zakon Sudbine je sila koja održava nužni red kojem je podvrgnuto svako biće i određuje ključne tačke života svakog bića, uslovljena njegovim životnim djelovanjem.

15. Zakon Slobodne volje

Slobodna volja je najvažnija zakonitost svijesti u kreaciji. Slobodna volja je zapravo alat ostvarenja duše i njene sudbine, i predstavlja sposobnost izbora stvaranja novih iskustava, pogleda i stvaranja misli duha, koje pokreću Univerzum. Svaki čovjek ima slobodnu volju i moć da odredi svoje ponašanje, misli i djelovanje.

Zakon Slobodne Volje ishodište je djelujuće snage ostvarenja duše i oblikovanja pravca njene sudbine.

16. Zakon Napredovanja Duše

Svaka duša dobila je cilj svog postojanja, odnosno zadatak da raste, da se razvija i izgrađuje kroz različita životna iskustva. Svaka svjesna duša je odgovorna za svoj život i sama je izvor svojih iskustava. Duša koja je svjesna svog duha, sebe doživljava kao učenika života i svoje djelovanje usmjerava u ostvarenje svoje životne misije. Ostvarenje životne misije oslobađa kreativnu energiju, koja stvara obrasce ponašanja, putem kojih se razvija i napreduje svaka duše.

Zakon Napredovanja duše, daje svakoj duši moć da spozna i ostvari cilj svog postojanja.

17. Zakon Stvaralačke vještine

Stvaralačka vještina proizilazi iz misli i namjere, koja jamči uspjeh mudrim pristupom da stvorimo, ono čemu težimo. Snaga stvaralačke vještine ovisi od naše sposobnosti da privučemo kretivne energije, koje su uvijek dostupne u Univerzumu. Stvaralačka vještina je vještina koju svi možemo steći, ona počinje sa svakom našom misli i ovisi od našeg fokusa na njih. Svaki čovjek je obavijen misaonim ozračjem, koje proizilazi iz težnji i želja, kojima je posvećen. Posvećenost je osnova, koja ideju pretvara u stvarnost.

Zakon Stvaralačke vještine proizilazi iz naših misli i ideja, koje postaju mogućnost koje teže ostvarenju.

18. Zakon Izobilja

Planeta Zemlja dala nam je dovoljno, kako bi svoj boravak na njoj učinili rajem i to je ono što smo stekli sa rođenjem. Živimo u svijetu izobilja, ono pulsira kroz naš duh i samo čeka da ga kreativne sile naše svijesti otkriju i istkaju, kako bi se očitovalo. I tada će izobilje Božanskih blagoslova teći prema svakom biću, prema svakom srcu i svakoj duši. Zaista živimo u svijetu izobilja i raznolikog bogatstva i nemojmo ga smatrati manjkavim i nedostatnim.

Zakon Izobilja je najslobodnija univerzalna zakonitost koju privlači stvaralački duh koji će istkati različita izobilja, kojima sam teži.

19. Zakon Klatna

Klatna su samostalni energetsko – informacioni sistemi, koji vibriraju na energetskom, mentalnom i emocionalnom nivou, pri čemu formiraju različite modele stvarnosti. Svaka misao koja ima tendenciju širenja je klatno. Zakon klatna je osnova na kojoj počivaju društvene vrijednosti, društvene grupe i ideologije, koje održavaju misli poklonika i privrženika. Prema tome svako klatno fiksira misli i emocije poklonika, za svoj opstanak crpeći njegovu energiju. I u poznavanju ovog zakona leži ključ slobode izbora.

Zakon Klatna je zakonitost koja osigurava svakoj misli sa tendencijom širenja, da opstane i da se dalje razvija.

20. Zakon Svjesnog odvajanja

Svako svjesno biće obdareno je moći sa kojom može izabrati stanje vlastitog duha tj. odabrati ono što ga čini sretnim i zadovoljnim. Svjesnim odvajanjem možemo uvidjeti stvarno stanje i uočiti sve ono što nas čini zadovoljnim i nezadovoljnim. Ono što nas čini zadovoljnim otvara nas prema pozitivnim vibracijama i energijama. Ono što nas čini nezadovoljnim, u nama izaziva otpor i blokira naše energije, drži nas u grču. Međutim ukoliko primjenimo zakonitost svjesnog odvajanja, postižemo mudrost da prihvatimo nepromjenjive situacije kakvim jesu i prestanemo im se opirati. Jednostavno upučuje nas da promjenimo ono što možemo, bez gubitka mentalne i fizičke energije, čime nas čini slobodnim.

Zakon Svjesnog odvajanja omogućava našoj svijesti da napravi izbor između vrijednosti koje je nadahnjuju i koje je sputavaju.

21. Zakon Ispravnog djelovanja

Ispravno djelovanje obuhvata sve one postupke i svo djelovanje bez posljedica, što podrazumjeva ispravan stav da što činiš drugom, zapravo činiš sebi. To je vrlina življenja sa kojom svoje djelovanje vršimo, ne nanoseći štetu ni sebi, ni drugome. Ispravno djelovanje je svako djelovanje, koje umiruje naš um i ispunjava naše biće, uvodeći ga u stanje blaženstva i osječaj višeg smisla, čineći ga sretnim, spokojnim i duhovno ispunjenim. Na suptilnijem nivou, ispravno djelovanje povećava pozitivnu energiju i vibracije, koje nas čine zadovoljnim i oplemenjuju našu okolinu.

Zakon Ispravnog djelovanja daje nam moć, da vlastito djelovanje vršimo tako da ne nanosimo štetu sebi i svojoj okolini.

22. Zakon Mudrosti

Mudrost uključuje shvatanje istine i dobro prosuđivanje u primjeni te istine, ona predstavlja postojanje čiste svijesti proistekle iz različitih životnih iskustava. Ona predstavlja sklad misli i djelovanja, zasnovan na dobrom znanju i ispravnom djelovanju. Mudrost pretvara spoznaju onoga što je dobro, u dobro dijelo. Može se kazati da je mudrost snaga pronicanja u najdublja značenja postojanja i života uopće.

Zakon Mudrosti je zakon razvoja čiste svijesti, na osnovu iskustava, primjene stečenih znanja i njihovog razumjevanja.

23. Zakon Milosrđa

Milostivost ili milosrđe podrzaumjeva predanost činjenju dobrog, širenju ljubavi i dubokom osjećanju duše da pomoći drugom, znači pomoći sebi. Ako dajemo ljubav i milost drugima, isto dobivamo i zauzvrat. Milosrđe je beskrajna ljubav na djelu. Ono se može definisati kao postojanje svijesti o tome da je sve Jedno i da činjenje dobročinstva, znači mjenjanje svijeta.

Zakon Milosrđa daje snagu svim svjesnim bićima da čine dobro, čineći ga istodobno za sebe, za druge i za cijeli svijet.

24. Zakon Zahvalnosti

Zahvalnost jeste znak poštovanja prema onome što imamo, što nas ispunjava i donosi sreću. Zahvalnost je stav srca, prema vrijednostima koje imamo u životu i na kojima trebamo biti zahvalni. Zahvalnost je vrlina samosvjesne duše, koja zna da je sve što ima i posjeduje u životu, dar Univerzuma našoj duši u procesu njenog ostvarenja. Bez zahvalnosti, energija koju odašiljemo, nosi poruku da „nemamo dovoljno“, a takav stav i čini da nemamo dovoljno.

Zakon Zahvalnosti uči nas da poštujemo sve što imamo i posjedujemo u životu kao dar, dat našoj duši radi njenog životnog ostvarenja.

25. Zakon Prosvjetljenja
Prosvjetljenje jest postizanje iskustva čistog, nepomućenog i potpunog blaženstva. To je stanje spokoja, potpune duhovne slobode i nevezanosti. A u stanju duhovne slobode dolazi do oslobođenja od čulne stvarnosti i ostvaruju se veze sa Božanskim Izvorom. Ove veze nas oslobađaju destruktivnih misaonih i emotivnih sila, vraćaju nas u naše prirodno stanje samozadovoljne svijesti na putu ostvarenja.

Zakon Prosvjetljenja je sila data svakoj duši, da postigne duhovnu slobodu i stanje čistog duhovnog mira.

SAZNATI ZA PROCESE UMA I OSVIJESTITI UM

DAVORKA I NJEN SVIJET

Imati saznanje o nekoj emociji, odnosno saznati za neku emociju, znači prepoznati je, poistovjetiti se sa njom i reagovati na tu emociju. Život čovjeka neosvještenog uma obilježen je konstantno negativnim osjećanjima i negativnim mislima, o kojima ima saznaje samo djelimično i samo u određenim trenucima ili periodima. Često se može čuti: Počinje da me hvata strah. ili Sada osjećam bijes. Ustvari su se vibracije straha i bijesa dešavale od ranije, samo što čovjek nije imao saznanja o njima. Istinitije bi bilo tvrditi: Evo, «izlaze» mi strahovi, što bi uglavnom značilo da čovjek u pitanju saznaje za strahove koji su ukorijenjeni u njegovoj individualnosti.

Imati saznanje o nekoj emociji, ne znači biti svjestan te emocije. Biti svjestan emocije znači prepoznati je, ali bez toga da se sa njom identifikuje, tj. posmatrati je kao vibratorni proces koji se dešava u okviru individualnosti. Ali, da se ne bude «uvučen» u tu emociju i da se na nju ne reaguje (u ovim slučajevima često biti svjestan i imati saznanje međusobno se preprliću). Precizinije rečeno, kada je čovjek svjestan njegove emocije i njegove misli uglavnom su usklađene sa Svijesti. Gore napisano ne znači potisnuti emociju. Osvjestiti emociju je skoro sasvim suprotan proces od procesa potiskivanja emocije. Osvjestiti emociju znači uskladiti je sa Svijesti, odnosno, pretvoriti emociju u individualizovanu Sveprisutnu Vibraciju Ljubavi.

Znači, sasvim osvještena emocija je usklađena sa Sveprisutnom Vibracijom Beskrajne Ljubavi, odnosno sa Svijesti. Potpuno osvješteni um «sastoji se» od Ljubavi u obliku ljudske emocije i od Znanja u obliku ljudske misli. Emocije i misli potpuno osvještenog uma savršeno su usklađene sa Beskonačnom Svijesti. Biti svjestan može se takođe definisati i na slijedeći način: Spoznavati Voleći i Voljeti Spoznajući.

Tokom osvještivanja nekog procesa uma, ima se u većoj mjeri saznanje o tom procesu, jer taj proces tj. vibracija tog procesa se usklađuje sa Beskonačnom Svijesti. Zbog toga se o tom procesu uma ima saznanje u potpunosti ili makar dobrim dijelom. Ovo može da da utisak da se strahovi, patnja, bijes povećavaju, dok se ustvari, baš nasuprot dešava njihovo usklađivanje sa Beskonačnom Svijesti. Prilikom osvještivanja uma ima se utisak da se misli i emocije brojno uvećavaju i da postaju jače, dok se, u stvari, saznaje za procese uma koji se „vuku“ ko zna od kada.

Psihologija i psihijatrija nude instrumente za saznanje o određenim procesima uma, ali psihologija i psihijatrija teško mogu da pomognu u korjenitom i potpunom rješavanju psihičkog poremećaja. Za trajno i potpuno rješenje takvog problema, neophodno je osvještivanje procesa uma i reprogramiranje karmičkih uzroka psihičkog poremećaja. Znači, za potpunu i «trajnu» eliminaciju negativnih emocija i negativnih misli, neophodno je eliminisati njihove uzroke koji «se nalaze» uvijek na nivou Beskonačne Svijesti. Jedan efikasan način za postizanje tog rezultata je molitveno pristupanje Božanskoj Svijesti, npr.: Molim Božansku Svijest da preobrazi karmičke uzroke (navesti vrstu psihičkog poremećaja i ime osobe). Beskonačna Svijest „nalazi“ se van „dometa“ uma, odnosno Svijest je, između ostalog, i Matrica uma. Da bi se bilo na putu Pravog Iscjeljenja, neophodno je osvjestiti individualnost u svojoj cjelini. Pravo Iscjeljenje (bilo fizičko ili psihičko) postiže se kada je Svijest čovjeka Potpuno Sazrela. Sva ostala stanja su samo različiti oblici bolesti.



IMATI SAZNANJE O NEČEMU NE ZNAČI BITI SVJESTAN



Čovjek neosvještenog uma mješa stanje saznanja sa stanjem biti svjestan, zato i mješa termin imati znanje o nečemu sa terminom biti svjestan nečega. Jedino čovjek osvještenog uma može da prepozna razliku između imati saznanje i biti svjestan. Ne radi se o (ne)poznavanju jezika, već ovakvo nerazumjevanje potiče iz nepoznavanja stanja svjesnosti, odnosno onoga što znači biti svijestan. Ovakvo neznanje dovodi do pretpostavke da su imati saznanje i biti svjesni isto. Biti svijestan je evolucija imanja saznanja, odnosno svjesnost je evolucija saznanja.

Osviješteni čovjek raspoznaje ogromnu razliku koja postoji između biti svjestan nečega i samo imati saznanje o nečemu. Neosvješteni čovjek ovu razliku ne raspoznaje. Za njega ova dva termina predstavljaju dva koncepta čije pravo značenje ne poznaje. Tvrditi da se zna šta znači biti svjestan, bez da se i bude svjestan, je kao kad bi se reklo da se zna šta znači plivati, a bez da se ikad ušlo u vodu. Naravno, znati šta znači plivati, ne znači da neko zna i da pliva. Osvješteni čovjek pije vodu blizu izvora i poznaje ukus izvorne vode, dok onaj ko samo ima saznanje o nečemu može samo da zamišlja kakav je ukus izvorne vode. Napisano metaforički, onaj ko je svjestan može da pije vodu, dok onaj ko ima saznanje o nečemu može o vodi samo da govori. Ali, kao što pričanje o vodi ne može da ugasi žeđ, tako ni samo razgovaranje ili razmišljanje o svijesnosti ne znači biti svjestan, iako duboko i temeljno razmišljanje oargumentu svjesnost stimuliše procese osvještivanja. Za individuaciju Svijesti je naročito dobro kada o argumentu svjesnost govori čovjek koji Raspoznaje Stvarnost od iluzije ili još bolje čovjek čija je Svijest Sazrela. I samim svojim Postojanjem Bivajući Svjestan da Jeste i samim svojim Bitisanjem Bivajući Svjestan da Postoji, takav čovjek usklađuje vibracije ljudi sa Beskonačnom Svijesti. Pored toga on može da upotrijebi i usmeno prenošenje znanja kao instrument za dodatnu stimulaciju procesa osvještivanja.

Imati saznanje znači imati saznanje o nečemu. Stanje posjedovanja saznanja o nečemu, je okarakterisano takođe i identifikacijom sa onim o čemu se ima saznanje. Što znači da je okarakterisano stanjima kao što su: privlačnost, odbijanje, neugodnost, prijatnost, uzbuđenost, euforičnost, tuga...

Stanje biti svjestan ne može se opisati, ali da bi se približno imala ideja o tome, može se reći da biti svjestan znači ne identifikovati se sa onim o čemu se ima saznanje. Ovo znači takođe i to da ono čega se svjesno ne utiče na stanje uma, tj. «um ostaje miran». Identifikovanje se oslanja na osjećanja i misli koja nisu usklađena sa Svijesti, a kada se je svjesno, osjećanja i misli su usklađene sa Beskonačnom Svijesti. Biti svjestan okarakterisano je ne vezivanjem, neprivlačnošću, neodbojnošću... Biti svjestan okarakterisano je Bezuslovnom Ljubavlju i „nedvojnom percepcijom“. U stanju svjesnosti čovjek zna čitavu Kreaciju (Svijest – vibracije – energije – materiju) kao Jedno, što ne znači da u tom stanju čovjek Raspoznaje Istinsku Stvarnost (Božansku Svijest) od iluzije (Kreacije). U stvari, u stanju biti svjestan, čovjek se identifikuje sa Svijesti i „doživljava“ Svijest kao Stvarnu. U stanju Raspoznavanja Stvarnosti od iluzije čovjek Raspoznaje da je i sama Svijest, odnosno, svjesnost samo iluzija. Stanje Raspoznavanja Stvarnosti od iluzije je korak dalje od stanja biti svjestan.

Biti svjestan znači i percepirati stvari «direktno» i na neiskrivljen način. Kada postoji svjesnost, stvari se percepiraju onakve kakve jesu, a ne kakve se one čine kada se samo ima saznanje o njima. Kada čovjek Raspoznaje Stvarnost od iluzije, Zna da, u stvari, stvari ni nema. Kada je čovjek svjestan ono što se percepira ne biva „obogaćeno-začinjeno“ projekcijama, željama, iščekivanjima, strahovima...itd. Ne radi se o potiskivanju, što je jedna „zagušujuća“ aktivnost, već se radi o osvještenom svjedočenju slobodnog proticanja događaja.

U određenom smislu, ko je u stanju saznanja dok posmatra neku umjetničku sliku, preko nje će naslikati manifestaciju svojih projekcija. Onaj ko je osvješten, posmatra u miru sliku bez dodavanja projekcija. Stanje uma čovjeka koji je u stanju saznanja, zavisi mnogo od onoga što percepira, dok stanje uma tokom stanja biti svjestan «ne» zavisi od onoga što percepira. Naravno, na putu osvještivanja, momenti svjesnosti smijenjuju se sa periodima stanja saznanja. Ima onih koji uspjevaju da bivaju osvješteni u mnogim prilikama, ali u nekim prilikama, zapadaju u stanje saznanja. Sličan fenomen «smjenjivanja stanja» dešava se i na relaciji Raspoznavanje Stvarnost od iluzije - biti svjestan. To se događa dok se čovjek potpuno ne uskladi tokove uma i individualnosti Svijesti, tj. dok mu Svijest ne Sazri.

Slijedeći pristupi veoma pozitivno utiču na osvještivanje uma:



Molim Božansku Svijest da osvjestim um.

Molim Božansku Svijest da osvjestim (sopstvenu) individualnost.

Molim Božansku Svijest da mi uskladi vibracije sa Svijesti.

Molim Božansku Svijest da mi reprogramira karmu.

Molim Božansku Svijest da mi reprogramira samskare.

Molim Božansku Svijest da raspoznajem Stvarnost od iluzije.

Molim Božansku Svijest da osvjestim iluzornost Kreacije.