Imati saznanje o nekoj emociji, odnosno saznati za neku emociju, znači prepoznati je, poistovjetiti se sa njom i reagovati na tu emociju. Život čovjeka neosvještenog uma obilježen je konstantno negativnim osjećanjima i negativnim mislima, o kojima ima saznaje samo djelimično i samo u određenim trenucima ili periodima. Često se može čuti: Počinje da me hvata strah. ili Sada osjećam bijes. Ustvari su se vibracije straha i bijesa dešavale od ranije, samo što čovjek nije imao saznanja o njima. Istinitije bi bilo tvrditi: Evo, «izlaze» mi strahovi, što bi uglavnom značilo da čovjek u pitanju saznaje za strahove koji su ukorijenjeni u njegovoj individualnosti.
Imati saznanje o nekoj emociji, ne znači biti svjestan te emocije. Biti svjestan emocije znači prepoznati je, ali bez toga da se sa njom identifikuje, tj. posmatrati je kao vibratorni proces koji se dešava u okviru individualnosti. Ali, da se ne bude «uvučen» u tu emociju i da se na nju ne reaguje (u ovim slučajevima često biti svjestan i imati saznanje međusobno se preprliću). Precizinije rečeno, kada je čovjek svjestan njegove emocije i njegove misli uglavnom su usklađene sa Svijesti. Gore napisano ne znači potisnuti emociju. Osvjestiti emociju je skoro sasvim suprotan proces od procesa potiskivanja emocije. Osvjestiti emociju znači uskladiti je sa Svijesti, odnosno, pretvoriti emociju u individualizovanu Sveprisutnu Vibraciju Ljubavi.
Znači, sasvim osvještena emocija je usklađena sa Sveprisutnom Vibracijom Beskrajne Ljubavi, odnosno sa Svijesti. Potpuno osvješteni um «sastoji se» od Ljubavi u obliku ljudske emocije i od Znanja u obliku ljudske misli. Emocije i misli potpuno osvještenog uma savršeno su usklađene sa Beskonačnom Svijesti. Biti svjestan može se takođe definisati i na slijedeći način: Spoznavati Voleći i Voljeti Spoznajući.
Tokom osvještivanja nekog procesa uma, ima se u većoj mjeri saznanje o tom procesu, jer taj proces tj. vibracija tog procesa se usklađuje sa Beskonačnom Svijesti. Zbog toga se o tom procesu uma ima saznanje u potpunosti ili makar dobrim dijelom. Ovo može da da utisak da se strahovi, patnja, bijes povećavaju, dok se ustvari, baš nasuprot dešava njihovo usklađivanje sa Beskonačnom Svijesti. Prilikom osvještivanja uma ima se utisak da se misli i emocije brojno uvećavaju i da postaju jače, dok se, u stvari, saznaje za procese uma koji se „vuku“ ko zna od kada.
Psihologija i psihijatrija nude instrumente za saznanje o određenim procesima uma, ali psihologija i psihijatrija teško mogu da pomognu u korjenitom i potpunom rješavanju psihičkog poremećaja. Za trajno i potpuno rješenje takvog problema, neophodno je osvještivanje procesa uma i reprogramiranje karmičkih uzroka psihičkog poremećaja. Znači, za potpunu i «trajnu» eliminaciju negativnih emocija i negativnih misli, neophodno je eliminisati njihove uzroke koji «se nalaze» uvijek na nivou Beskonačne Svijesti. Jedan efikasan način za postizanje tog rezultata je molitveno pristupanje Božanskoj Svijesti, npr.: Molim Božansku Svijest da preobrazi karmičke uzroke (navesti vrstu psihičkog poremećaja i ime osobe). Beskonačna Svijest „nalazi“ se van „dometa“ uma, odnosno Svijest je, između ostalog, i Matrica uma. Da bi se bilo na putu Pravog Iscjeljenja, neophodno je osvjestiti individualnost u svojoj cjelini. Pravo Iscjeljenje (bilo fizičko ili psihičko) postiže se kada je Svijest čovjeka Potpuno Sazrela. Sva ostala stanja su samo različiti oblici bolesti.
IMATI SAZNANJE O NEČEMU NE ZNAČI BITI SVJESTAN
Čovjek neosvještenog uma mješa stanje saznanja sa stanjem biti svjestan, zato i mješa termin imati znanje o nečemu sa terminom biti svjestan nečega. Jedino čovjek osvještenog uma može da prepozna razliku između imati saznanje i biti svjestan. Ne radi se o (ne)poznavanju jezika, već ovakvo nerazumjevanje potiče iz nepoznavanja stanja svjesnosti, odnosno onoga što znači biti svijestan. Ovakvo neznanje dovodi do pretpostavke da su imati saznanje i biti svjesni isto. Biti svijestan je evolucija imanja saznanja, odnosno svjesnost je evolucija saznanja.
Osviješteni čovjek raspoznaje ogromnu razliku koja postoji između biti svjestan nečega i samo imati saznanje o nečemu. Neosvješteni čovjek ovu razliku ne raspoznaje. Za njega ova dva termina predstavljaju dva koncepta čije pravo značenje ne poznaje. Tvrditi da se zna šta znači biti svjestan, bez da se i bude svjestan, je kao kad bi se reklo da se zna šta znači plivati, a bez da se ikad ušlo u vodu. Naravno, znati šta znači plivati, ne znači da neko zna i da pliva. Osvješteni čovjek pije vodu blizu izvora i poznaje ukus izvorne vode, dok onaj ko samo ima saznanje o nečemu može samo da zamišlja kakav je ukus izvorne vode. Napisano metaforički, onaj ko je svjestan može da pije vodu, dok onaj ko ima saznanje o nečemu može o vodi samo da govori. Ali, kao što pričanje o vodi ne može da ugasi žeđ, tako ni samo razgovaranje ili razmišljanje o svijesnosti ne znači biti svjestan, iako duboko i temeljno razmišljanje oargumentu svjesnost stimuliše procese osvještivanja. Za individuaciju Svijesti je naročito dobro kada o argumentu svjesnost govori čovjek koji Raspoznaje Stvarnost od iluzije ili još bolje čovjek čija je Svijest Sazrela. I samim svojim Postojanjem Bivajući Svjestan da Jeste i samim svojim Bitisanjem Bivajući Svjestan da Postoji, takav čovjek usklađuje vibracije ljudi sa Beskonačnom Svijesti. Pored toga on može da upotrijebi i usmeno prenošenje znanja kao instrument za dodatnu stimulaciju procesa osvještivanja.
Imati saznanje znači imati saznanje o nečemu. Stanje posjedovanja saznanja o nečemu, je okarakterisano takođe i identifikacijom sa onim o čemu se ima saznanje. Što znači da je okarakterisano stanjima kao što su: privlačnost, odbijanje, neugodnost, prijatnost, uzbuđenost, euforičnost, tuga...
Stanje biti svjestan ne može se opisati, ali da bi se približno imala ideja o tome, može se reći da biti svjestan znači ne identifikovati se sa onim o čemu se ima saznanje. Ovo znači takođe i to da ono čega se svjesno ne utiče na stanje uma, tj. «um ostaje miran». Identifikovanje se oslanja na osjećanja i misli koja nisu usklađena sa Svijesti, a kada se je svjesno, osjećanja i misli su usklađene sa Beskonačnom Svijesti. Biti svjestan okarakterisano je ne vezivanjem, neprivlačnošću, neodbojnošću... Biti svjestan okarakterisano je Bezuslovnom Ljubavlju i „nedvojnom percepcijom“. U stanju svjesnosti čovjek zna čitavu Kreaciju (Svijest – vibracije – energije – materiju) kao Jedno, što ne znači da u tom stanju čovjek Raspoznaje Istinsku Stvarnost (Božansku Svijest) od iluzije (Kreacije). U stvari, u stanju biti svjestan, čovjek se identifikuje sa Svijesti i „doživljava“ Svijest kao Stvarnu. U stanju Raspoznavanja Stvarnosti od iluzije čovjek Raspoznaje da je i sama Svijest, odnosno, svjesnost samo iluzija. Stanje Raspoznavanja Stvarnosti od iluzije je korak dalje od stanja biti svjestan.
Biti svjestan znači i percepirati stvari «direktno» i na neiskrivljen način. Kada postoji svjesnost, stvari se percepiraju onakve kakve jesu, a ne kakve se one čine kada se samo ima saznanje o njima. Kada čovjek Raspoznaje Stvarnost od iluzije, Zna da, u stvari, stvari ni nema. Kada je čovjek svjestan ono što se percepira ne biva „obogaćeno-začinjeno“ projekcijama, željama, iščekivanjima, strahovima...itd. Ne radi se o potiskivanju, što je jedna „zagušujuća“ aktivnost, već se radi o osvještenom svjedočenju slobodnog proticanja događaja.
U određenom smislu, ko je u stanju saznanja dok posmatra neku umjetničku sliku, preko nje će naslikati manifestaciju svojih projekcija. Onaj ko je osvješten, posmatra u miru sliku bez dodavanja projekcija. Stanje uma čovjeka koji je u stanju saznanja, zavisi mnogo od onoga što percepira, dok stanje uma tokom stanja biti svjestan «ne» zavisi od onoga što percepira. Naravno, na putu osvještivanja, momenti svjesnosti smijenjuju se sa periodima stanja saznanja. Ima onih koji uspjevaju da bivaju osvješteni u mnogim prilikama, ali u nekim prilikama, zapadaju u stanje saznanja. Sličan fenomen «smjenjivanja stanja» dešava se i na relaciji Raspoznavanje Stvarnost od iluzije - biti svjestan. To se događa dok se čovjek potpuno ne uskladi tokove uma i individualnosti Svijesti, tj. dok mu Svijest ne Sazri.
Slijedeći pristupi veoma pozitivno utiču na osvještivanje uma:
Molim Božansku Svijest da osvjestim um.
Molim Božansku Svijest da osvjestim (sopstvenu) individualnost.
Molim Božansku Svijest da mi uskladi vibracije sa Svijesti.
Molim Božansku Svijest da mi reprogramira karmu.
Molim Božansku Svijest da mi reprogramira samskare.
Molim Božansku Svijest da raspoznajem Stvarnost od iluzije.
Molim Božansku Svijest da osvjestim iluzornost Kreacije.
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET