Jon and Vangelis - Love Is

DAVORKA I NJEN SVIJET Sve što je u našoj svijesti prisutno kao mogućnost može se manifestirati. Kada bi u našoj svijesti bila prisutna isključivo ideja ljubavi, ništa zla nam se ne bi moglo dogoditi. Anmari

Što je Budizam?

DAVORKA I NJEN SVIJET

Osnove Budizma

Što je Budizam?

Najbolje objašnjenje Budinog učenja dolazi od samog Bude. U sanskritu se učenja nazivaju Dharma a na tibetanskom Chö. Oboje znače "kako stvari stoje". Dakle Budizam možemo vidjeti kao komplet oruđa koje nas osposobljavaju da stvari vidimo onakve kakve zaista jesu sada i ovdje. Budizam nema dogmi i dopušta postavljenje bilo kakvih pitanja. Budina učenja imaju za cilj potpuni razvoj i slobodu tijela, govora i uma.
Tko je bio Buda?

Buda je rođen u Indiji prije otprilike 2560 godina u kraljevskoj obitelji u visoko razvijenoj kulturi. Mladi je princ uživao u tim izuzetno privilegiranim uvjetima, te je do svoje 29 godine poznavao samo užitak. Napustivši palaču po prvi put, njegov se svijet preokrenuo. Tijekom tri slijedeća dana vidio je vrlo bolesnu osobu, staru osobu i mrtvaca. Kada je prepoznao neizbježnost starosti, bolesti i smrti te prolaznost svega, to ga je duboko uznemirilo. Slijećeg jutra je prošao pored jogina u dobokoj meditaciji i njihovi umovi su se sreli. Inspiriran ovim, princ je napustio svoj dom i obitelj i lutao je po zemlji u potrazi za učenjima koja mogu prevladati smrt i patnju. Učio je kod raznih učitelja, ali nijedan ga nije mogao voditi do njegovog konačnog cilja.

U dobi od 35 godina, nakon šest godina duboke meditacije, realizirao je istinsku prirodu uma i bio je prosvjetljen. Postao je svjestan esencije svih stvari: sveznajućeg prostora koji sve čini mogućim, njegove sjajne jasnosti koja živahno izražava bogatstvo uma i njegove bezgranične ljubavi kojoj ništa ne stoji na putu. Slijedećih 45 godina Buda je tisuće nadarenih studenata učio metode, kako doseći cilj - prosvjetljenost.
Da li je Budizam filozofija, psihologija ili religija?

Budizam može biti promatran kao filozofija, sve dok njegova učenja predstavljaju kompletan i logičan pogled, ali to nije samo filozofija. Filozofija može objasniti stvari na formalnom nivou riječi i ideja, dok Budina učenja rade s pojedincem kao s cjelinom. I dok filozofija i prakticiranje budizma vodi do jasnoće misli, samo ovo drugo vodi ka trajnim promjenama, zato što pružaju praktičan ključ ka unutarnjim i vanjskim događajima koje svakodnevno proživljavamo.

Zbog sposobnosti ovog učenja da transformira one koji ga prakticiraju, neki ljudi Budizam smatraju za neku vrstu psihologije. Sve različite škole psihologije se trude pomoći ljudima da ne budu na teret društvu ili da nemaju previše osobnih poteškoća. Dok filozofija i Budizam mogu mijenjati ljude, Budizam je za one koji su već zdravi. Moglo bi se reći, da Budizam počinje tamo gdje psihologija završava. Dijamantni put postaje koristan od točke kada su ljudi već stabilni, kada proživljavaju prostor kao blaženstvo i nisu prestrašeni. S ovog nivoa, učenja razvijaju neograničenu hrabrost, radost i ljubav - koja su bogatstvo uma.

Primjenjujući učenja, u životu pojedinca ću izrasti duboko povjerenje u vlastitu spretnost i sve situacije će davati okus smisla i rasta. Jednom kada se svjesnost o uvjetovanoj prirodi svih stvari razvije, ukrućeni koncepti će nestati a savršene kvalitete tijela, govora i uma će se sasvim prirodno pojaviti. Krajnji rezultati prakticiranja - potpuno prosvjetljenje iliti Buda-stanje - nadilazeći intelektualne ili terapeutske ciljeve filozofije i psihologije, to je stanje savršenstva iza svih koncepata. Sjedinjavanje logičkog pogleda i moći promjene s metodama, s ciljem postizanja trajnog i stanja iza osobnih mentalnih stanja, Budizam je naposljetku 2500. godina religija iskustva.
Koje su osnovne točke u Budizmu?

To su četitri osnovne misli koje daju trajan smisao našem životu. Prvu stvar koju štujemo je naša vrlo rijetka i divna prilika da smo u mogućnosti sresti se s prosvjetljenim učenjima i da smo u mogućnosti s njima raditi i učiti. Sva bića žele sreću i žele izbjeći patnju. Čak će i mrav dopuzati vrlo daleko kako bi izbjegao smrt i ljudi će napraviti sve kako bi se osjećali dobro. Dakle, susret s učenjima koja donose trajnu sreću je vrlo važan.

Nakon toga, shvaćamo da nećemo uvijek imati ovu šansu. Sve što se rodilo će umrijeti, sve što se spojilo razdvojit će se, i sve što se pojavilo nestat će. Naše vrijeme je ograničeno. Sigurno je da će naši životi okončati, ali mi ne znamo kada. Dakle, prepoznavanjem toga, mi sada imamo tu šansu i željeti ju iskoristiti je također nešto neizmjerno vrijedno.

Treća stvar koju razumijemo je ta, da je svijet zaista matica uzroka i posljedica, te da će naša sadašnja djela, riječi i misli postati naša budućnost. Shvatili mi to ili ne, sve što radimo, kažemo ili mislimo ostavlja dojmove unutar nas i izvana u svijetu. Ovi dojmovi će nam se kasnije vratiti. Negativni dojmovi će se posebno manifestirati kao patnja ili neugodne situacije u budućnosti, osim ako ne koristimo meditacije da ih raspustimo.

Na kraju, prepoznajemo činjenicu da nema alternative korištenju učenja. Prosvjetljenje je najviša radost. Nema ničeg više ispunjujućeg i potpunog od ovog stanja jedinstva sa svim stvarima, svim vremenima, svim bićima i svim smjerovima. Isto tako, kako ćemo pomoći drugima ako smo i sami zbunjeni i patimo.

Dakle, smatramo da ova četiri faktora daju baze za budističku praksu i meditaciju. U suprotnom, ako se priljepimo za naše uobičajne vrijednosti, nemožemo izbjeći patnju. Ako i dalje mislimo "ja sam moje tijelo" i "ove stvari su moje", starost, bolest, smrt i gubitak bit će izuzetno neugodni. Nitko nemože izbjeći patnju govoreći: "Ova stvar s prosvjetljenjem je preteška za mene", zato jer ako smo rođeni, zasigurno ćemo umrijeti. Nema veće svrhe u životu od pronalaženja vrijednosti koje trajno svladavaju patnju i smrt. Dobrobiti prosvjetljenja su zato neizmjerne, i za nas same i sva ostala bića.
Postoje li različiti tipovi Budizma?

Buda je dao instrukcije trima glavnim vrstama ljudi. Oni koji su željeli izbjeći patnju primili su informacije o uzroku i posljedici. Onima koji su željeli učiniti više za druge bile su dane instrukcije o suosjećanju i mudrosti. Kada su ljudi imali snažno povjerenje u vlastitu Buda-prirodu i Budinu prirodu ostalih, podijelio je izravan pogled uma, poznat pod imenom Veliki pečat (tib. Čhagčhen, skt. Mahamudra). Prvi od ova tri stupnja se naziva "Mali put" ili "Teravada", drugi se naziva "Veliki put" ili "Mahajana" i treći nosi ime "Dijamantni put" ili "Vadžrajana".
Meditacija

Što je meditacija?

Meditacija pretvara primljene informacije u iskustvo. Na prvoj razini njena svrha je umiriti um i držati ga na jednom mjestu. Stvara prostor između onoga tko proživljava i njegovog iskustva, dopuštajući mudrosti da izabere uloge u životnim komedijama i izbjegne njegove tragedije. Zaštitna distanca je vrlo često postignuta kroz svjesnost disanja ili koncentraciju na Budinu formu - meditaciju zvanu "Šamatha" na sanskritu i "Šine" na tibetanskom jeziku. Tko god može održavati ovo stanje uma u laboratorijskim uvjetima meditacije, postepeno će to isto postići i u svakodnevnom životu. Ovo je prvi korak u nečijem razvoju i potrebna osnova za bistar uvid i više dobro razrađenih praksi.

Slijedeći nivo meditacije se naziva "Vipassana" na sanskritu i "Lhaktong" na tibetanskom.

Ovdje je meditacija bez formi i usmjerena je na prirodu samog uma. Biti svjestan bez objekta kojeg bi trebali biti svjesni - uvid i razumijevanje izlaze spontano.

Meditacija je koncentracija uma na nešto i jasnoća koja iz toga izlazi.
Da li je meditacija dobra za svakoga?

Meditacije Dijamantnog puta su za one ljude koji teže prosvjetljenju. Ako se netko želi samo opustiti, druga sredstva su bolja za tu svrhu.

Općenito, meditacija je za ljude koji imaju dovoljno pozitivnih dojmova u njihovim skladištima svjesnosti, dovoljno uvida i radosti kako da bi mogli izdržati susret s njihovom vlastitom podsvješću. Za psihotične ljude meditiranje može biti opasno, jer oni imaju tendenciju svoje osjećaje i unutarnja stanja uzimati preozbiljno i mogu doživjeti mnoge neugodne projekcije. U ovom slučaju je bolje izgovarati mantre i pokušati djelovati pozitivno nego prerano početi s koncentriranim meditacijama. Samo kada se netko osjeća dobro bez uzimanja tableta i ako je sposoban za rad, živi samostalno i održava veze, vrijeme je početi s meditacijama. Ovdje su također meditacije koje se ne bi trebale prakticirati bez nečeg što se zove Budističko Utočište. Ono daje zaštitu i stvara vezu s vlastitom budinom prirodom, vezu s učenjima, s prijateljima koji su na istom putu i s lamom koji daje Utočište.

Štoviše, meditacije može donijeti samo pozitivne rezultate ljudima koji imaju ispravne osnove za vrstu meditacije koju prakticiraju. Ako se s teškim meditacijama počne prerano i izvan dobro provjerenog postupnog sustava, ono bi moglo rezultirati takozvanim "bijeli zid" stanjem: pojedinac se umjesto smiren osjeća pospan. Ovo stanje bi moglo ograničiti inteligenciju i energiju.

Ono što mi nastojimo postići je svjesnost oštra i čista poput dijamanta.
Kako smiriti zaposleni um tijekom meditacije?

Na način da nepraktične ili uznemirujuće misli tretiramo kao lopova u praznoj kući. Ništa mu ne dati, pustiti ga traži ovdje i tamo, ali bez da bilo što pronađe. Ako imate zaposlen um i ako se ne vežete za misli koje se pojavljuju, ne može nastati povreda. Nemoj davati svojim mislima nikakvu energiju i nećeš biti njima uznemiravan.
Kakvu meditaciju možemo preporučiti prijateljima koji nisu budisti?

Dobra sugestija je da probaju "Meditaciju na svjetlo i dah". U budističkim centrima Karma Kagjü koristi se knjižica s različitim praksama. Također pogledajte temu "Meditacije" na ovom serveru.
Ključne riječi u Budizmu

Što je to Vadžrajana ili Dijamantni put?

Dijamantni put (tib. Dorje Thekpa) je često opisivan kao krunski dragulj Budinog učenja. Njegov cilj je postići van-dualističko stanje Velikog pečata, gdje je svaki događaj autentičan zato što izražava neograničeni potencijal uma. Radeći s nivoa posljedica i nadahnut uvidom da pretvori sva iskustva u samooslobođenje i prirodnu čistoću, upotrebljava metode potpune identifikacije s prosvjetljenjem za najbrže rezultate. Kada su učenici vidjeli Budu ne kao boga, osobu ili neku drugu silu, već su mu vjerovali kao ogledalu njihovih vlastitih umova, tada im je Buda mogao prenijeti Dijamantni put. Budeći kvalitete bića kroz njegovu snagu i uvid, on zapošljava nebrojene vrline u smislu njihovog potpunog razvoja. U biti, ovaj krajnji ili "treći" nivo se sastoji od tri pristupa; koji se nazivaju "Put metoda", "Put uvida" i "Guru joga". Koristeći ih, um može prepoznati sebe samog kroz energiju, svjesnost ili snagu identifikacije.

Gurujoga, kao najprakticiranija metoda danas na Zapadu, sadrži najširi pristup prosvjetljenju, ako je učitelj pouzdan. Ovo se također može dogoditi kroz puteve metoda i uvida. Iako svi ne smatraju ovaj put prikladnim, um se najbolje prepoznaje u svakodnevnom životu kroz identifikaciju s suosjećajnim Lamom koji je prevladao strah. Ako netko može počivati u učiteljevom prostoru uma dok ne razvije svoje vlastite kvalitete, bit će sudionik začuđujućeg rasta.
Što je prosvjetljenje?

Ako pogledamo što je Buda otkrio o umu prije 2550. godina, naći ćemo da je realizirao da je um čisto svjetlo. Um nije bio rođen, i nemože umrijeti. Premda se tijela, misli i osjećaji pojavljuju, mijenjaju i ponovno nestaju, um sam, kao otvoreni, čisti i bezgraničan prostor, nikako nemože biti povrijeđen ili oštećen. Dakle, kada je Buda postigao oslobođenje, shvatio je da više nije meta. Nije bio to tijelo koje može biti u nevolji, niti je bio misli i osjećaji koji se mogu promijeniti i nestati - umjesto toga bio je isijavajuća svjesnost. To vodi ka prosvjetljenju; realizacija toga da nema odijeljenosti između prostora i energije u bilo kojem vremenu ili prostoru. Znao je i bio je svjestan svih stvari. Osjećao je veliku radost i izražavao veliku ljubav, što je značenje svega; što svaki atom spaja zajedno i vibrira, te zbog kojih se događaju sve stvari u svijetu.
Koje je značenje učitelja?

Popularan zapadni koncept odlaska ka prosvjeteljenju "sam" siromašan je u usporedbi s brzim uspjehom potpune prakse s učiteljem ili grupom. Iako modernoj osobi, koja osjeća da ima kontrolu nad svojim životom, zvuči vrlo privlačno postati prosvjetljen samo uz svoju pomoć, ovdje je jednostavno jako puno zamki. Učiti o umu je puno zamršenije od učenja o drugim fenomenima, i ovdje su uvijek neprijatelji koji vrebaju, poput ponosa i antipatije koji nečiji razvoj mogu izbaciti s tračnica.

Najviši nivo učenja nemože biti ispravno shvaćen ili podržan bez učitelja. Ako nedostaje komunikacija koja neutralizira ponos, sentimentalnost i površnost, pojedinac može ostati sam ili beskorisan u svakodnevnom životu. Lama upotrebljava metode za razvijanje potencijala svojih učenika, dozvoljavajući im da odgurnu slojeve naviknutog ponašanja. Lamin posao je da učenike učini nezavisnima, suosjećajnima i snažnima. Na najvišem nivou, lama pušta učenike da uđu u neustrašivi kabinet s ogledalima njegovog ili njezinog uma. Kada otkriju da su od te iste prirode, neće više ništa ostati, što bi se trebalo tražiti.
Kako funkcionira ponovno rođenje?

Za shvaćanje ovoga, važno je znati da um nije proizvod nestalnog mozga, već je njime transformiran. Njegova rijeka informacija je držana zajedno iluzijom "ja", te se kreće od jedne uvjetovane egzistencije do slijedeće, noseći tako iskustva koja sazriju kao nečiji slijedeći život. Prostor kao što je priroda uma, nemože umrijeti ili biti rođena. Ono što je ustvari ponovno rođeno je konstantno promjenjiv tok, poput rijeke. Počivanje u trajnom "ja", je ustvari osnovna pogrešna predodžba, koju nosimo nakon smrti i koja će rezultirati u našem slijedećem uvjetovanom ponovnom rođenju.

Nečije tijelo i um doživi seriju konstantnih promjena čula i podsvjesnih impresija, jednu zasijanu drugom, gdje se nemože naći ništa trajno u našim tijelima, osjećajima ili mislima. Prilikom smrti, ova rijeka je odsječena od čulnih doživljaja tijela. Najsnažnije tendencije uma će tada sazrijeti i spojiti će osobu s jednim slijedećim tijelom, psihom i intelektualnošću.
Zašto budisti rade sa svojim umom?

Zato što um sve proživljava i ostaje vrlo subjektivan sve do oslobođenja. Moguće je postati sposoban pomagati bićima i proživjeti vanvremensku sreću. Ljudi odlučuju svojim djelima da li će gledati svijet kroz ružičaste ili crne naočale. Ovo objašnjava zašto je puno tako puno raznih objašnjenja kada svjedoci opisuju nesreće. Budistički učenici oslobađaju sami sebe, i time mogu odabrati svoje raspoloženje. Isto kao muškarac s puno kravata koji ujutro odlučuje kojoj će kravati dati prednost. Na kraju postaje jasno, da je činjenica da um može biti svjestan puno važnija od toga čega je svjestan. Čovjek realizira to, da su slike u ogledalu manje važne od sjaja ogledala.
Što je karma?

S budističke točke gledišta, karma ne znači "sudbina", već može biti prevedena kao "radnja" ili "uzrok i posljedica". Grubo govoreći, karma funkcionira ovako: Svaka aktivnost - pozitivna ili negativna - ostavlja otiske u umu. Obzirom da sadržaj uma određuje kako je svijet proživljavan, negativni će dojmovi neizbježno voditi budućoj patnji. To znači da naše misli, govor i djela siju sjemena naših budućih iskustava. U našim je rukama dakle, da razumijevanjem ovoga promijenimo naše živote.

Korišteno na ispravan način, razumijevanje karme znači sloboda. U svakoj situaciji daje bićima slobodu da odluče o svojoj budućnosti. Dijamantni put nudi posebno učinkovite metode da bi se uklonili dojmovi negativnih, štetnih djela iz uma. Time se možemo riješiti onoga što bi u budućnosti sazrelo kao teška stanja i situacije. Kroz budističku meditaciju, možemo savladati cijeli proces uzroka i posljedica. Dakle, ako ne izaberemo rad s našim umom, uopće nećemo imati kontrolu i jednostavno ćemo biti žrtve naših vlastitih postupaka.
Koje je simboličko značenje muškog i ženskog principa u Budizmu Dijamantnog puta?

Na razini koncepata, žene su povezane s mudrošću a muškarci su povezani sa suosjećanjem. Ako se mudrost i suosjećanje spoje, unutarnji rast se povećava. Ženski aspekt izražava pet vrsta Budinih mudrosti do različitih stupnjeva, nazvanih zrcalo-kao mudrost, mudrost jednakosti, razlikovna mudrost, sveobuhvaćajuća mudrost, Dharmadhatu mudrost. Muška strana izražava različite kombinacije četiriju Budinih aktivnosti: umirujuću, rastuću, fascinirajuću i snažnu zaštitnu aktivnost.

U Tantrama neposrednog iskustva, žena i muškarac su u biti prostor i radost. Prostor i radost se smatraju nerazdvojivi. Zbog toga su najviši nivoi budističkih tantri pradstavljeni sjedinjenim Budinim formama. Naš cilj je savršenstvo svih unutarnjih i skrivenih mogućnosti našeg uma. Dakle, žena i muškarac trebaju koristiti svoju vezu kako bi naučili nešto jedno od drugog. Žena će tada također postići muške kvalitete kao što su radost i energija, a muškarac će razviti intuitivnu mudrost i puno prostora.

Svakodnevni život

Koja je priroda snova?

Sva uvjetovana iskustva mogu se usporediti sa snom. Vanjski svijet, koji pojedinac doživljava kroz osjete, čini se stvaran i čvrst i sadržan od trenutnih djelića koji se ne mogu odijeliti dok ne nestanu. Neprestano ga dijelimo s ostalima i uključuje tijelo, govor i um. Ono što proživljavamo noću je osobni san i uključuje uglavnom jedan um.
Buda uspoređuje vanjske i unutarnje svjetove sa snovima zato što u njima ništa nije trajno. Svi se mentalni i fizički fenomeni pojavljuju, mijenjaju i onda nestaju. Raspoloženje, obrazovanje, odgoj i prošla iskustva bojaju nečiji pogled. Osim toga mi proživljavamo samo vibracije koje naši osjeti pokupe i zato ne percipiraju stvari kakve jesu. Na primjer, ako se osjećamo sretno, sve se čini prelijepo i drago, a tijekom stanja kada nismo sretni sve postaje grozno i teško. Naša percepcija je zbog toga određena vanjskim uvjetima i promjenjivim stanjima uma.
U stanju sna je izvjesna mudrost zato što smo u njemu još više svjesni nestvarne prirode stvari. Lakoća s kojom dobijemo ili izgubimo milijun dolara u snu, ili smo u stanju putovati bilo gdje ustvari nam pokazuje duboku mudrost pri shvaćanju prirode našeg uma.
Ako se tijekom sna podigne svjesnost da ustvari sanjamo, moguće je raširiti blistavu jasnoću u prošlost i budućnost tako da postanu prosvijetljene. Ova iskustva često ne mogu biti zadržana i nakon buđenja su zaboravljena. Važno je međutim, da ako postanemo sposobni kontrolirati naše snove, trebali bi također biti u stanju kontrolirati našu smrt. Počivanje u jasnoj esenciji uma tijekom procesa umiranja nudi najbolju šansu za prosvjetljenje. Budističke meditacije ciljaju izravno na to. One proizvode snagu za ostanak u esenciji uma kao goloj svjesnosti.

Što je važno za osnivanje budizma na Zapadu?

Budizam potiče iz Indije prije 2.500 godina i uvijek mijenja izraz kako bi odgovarao potrebama i inspirirao ljude u novim zemljama. Indijci i Tibetanci su vrlo različiti i također u našem zapadnom svijetu danas ništa egzotično ili strano neće se razviti. Kao što najviša učenja o prirodi uma sliče dijamantu, prozirna su i neuništiva, ona također odražavaju boju društva u koje su uvedena. Današnji budizam također ima stil koji je primjereniji obrazovanim i nezavisnim umovima sa Zapada. To ne znači da je bilo što novo izmišljeno ili dodano učenjima. S izborom od 84.000 učenja to i nije neophodno.

Svećenički put odricanja je manje privlačan modernim ljudima koji na ovakva nastojanja zapadnjaka gledaju kao na izbjegavanje punoće života i kao znak slabosti. Ovaj pogled, međutim, ne pristaje pri posjeti Budističkim svećenicima. Ljudi vide odore i rituale kao način za očuvanje njihove baštine. Buda je predao bezbroj metoda za dobrobit bićima, a na zapadu je danas najujedinjeniji okvir onaj s laičkim praktikantima i joginima.
Europljani su vrlo svjesni površnosti koja može narasti iz miješanja različitih kultura i tradicija. Oni koji vjeruju samo onome što mogu logički analizirati i koji su zbunjeni egzotičnim životnim stilom mogu se identificirati s transparentnošću i djelotvornošću budističkih praksi kada su predstavljene bez kulturnih zamki. Uvijek je šteta kada ljudi završe u nihilizmu, političkoj korektnosti ili drogama zato što ne mogu naći duhovni smjer kojem mogu vjerovati.

Trebamo li samostane danas na Zapadu?

Da, za očuvanje pred nestankom učenja koja nemaju mogućnost izravnog pojavljivanja. Na Tibetu su tri moguća načina kako pratiti Budistički put: može se postati svećenik, prakticirati kao laik ili biti jogin. Svećenici i svećenice žive odvojeno u samostanima i imaju stroga pravila ponašanja. Laici imaju obitelji i normalno zanimanje i pokušavaju koristiti učenja u svom svakodnevnom životu. Jogini žive bez ograničenja društvenim normama, često u špiljama s različitim partnerima, koncentrirajući cijeli svoj život na duhovno razvijanje.
Od kada su ljudi u modernim, razvijenim zemljama u mogućnosti odlučivati o broju njihovih potomaka, neće postojati potreba za velikim Budističkim samostanima.
Razlog zašto su muškarci i žene nekad živjeli odvojeno nije zato što je Buda bio puritanac ili zato što je njegovo učenje bilo neprijateljski raspoloženo prema tijelu. Također se nije bojao da će se budući nasljednici sporiti oko nagomilanih dobara kao što je to očito kod katoličke crkve. Ljudi jednostavno nisu mogli voditi ljubav bez da dobiju djecu, što bi im ograničilo vremenski period namijenjen za učenje i meditaciju. Zavjeti za svećenike i svećenice nastali iz Budinog savjeta koji mogu izgledati čudno u modernoj situaciji, ne mogu se mijenjati kako bi odgovarali novim uvjetima.
Na Zapadu međutim, na početku odijeljene grupe jogina i laika danas su se zbližile. Više nije nužno da se jogin natječe sa svećenicima i svećenicama u crvenim
odorama oko materijalne potpore produktivnog stanovništva i zato više ne moraju upotrebljavati upadljiva vanjska obilježja, npr. lepršava bijela odijela i nesređene frizure koji su ih nekad razlikovali od svećenika.
Laički praktikanti su također zahvaljujući današnjoj socijalnoj politici osigurani za starost i ne moraju osnivati velike obitelji koje će se kasnije brinuti o njima. Distanca između dviju skupina se tako smanjila i većina su laici dok rade svoje poslove i jogini za vrijeme godišnjih odmora kada sele svoje šatore s jednog meditacijskog seminara do drugog.


Zašto ima više muških držitelja linije i lama od ženskih?

Što se tiče držitelja linije razlog je u svećeničkoj organizaciji koja je u prijašnjim vremenima bila potrebna za očuvanje i nastavak učenja. Skoro svi Karmape bili su svećenici i njihova tradicionalna sjedišta bila su svećenički samostani, dakle bilo je teško za žensku inkarnaciju da bude prihvaćena u ovakvoj klimi. Međutim, isto tako postoji puno ženskih držitelja linije. Evo nekoliko primjera iz Tibeta gdje su bile: Machig Labdrön koja je osnovala transmisiju linije “Chöd Mahamudre”, Machig Dropa Gyalmo koja je započela prakse na Budu dugog života Amitayus. Gelongma Pamo koja je predstavila Njungne ritual pošćenja. Niguma koja je započela posebnu žensku transmisiju linije od šest učenja, različitih od onih njenog brata Narope. Sukhasiddhi, studentica Virupe je poznata po “šest Sukhasiddhinih učenja”. I slavna Ješe Tsogyal, glavna učenica Guru Ripočhea držiteljica je linije u našoj Phowa transmisiji. Ovdje je također i nekoliko tajnih transmisija linije sa zajedničkim praksama gdje žene prevladavaju.
A što se tiče ženskih lama moguće je naslutiti da je u prijašnjim vremenima bilo puno više duhovno naprednijih žena nego što ih sada znamo po imenu. Padma Norbu Rinpočhe, lama iz Njingma tradicije je rekla da je bilo puno teže pronaći ponovno rođenje žene iz sljedećih razloga: premda će tibetanske joginke postići najviša stanja svjesnosti baš kao i njihovi muški kolege, oni su samostalne prirode i voljet će meditirati sami u špiljama. Dakle, možda u jednu ruku napredne ženske praktikantice nisu okupljale toliko studenata oko sebe kao muški na sličnoj duhovnoj razini. U drugu pak ruku se čini vjerojatnim da su žene također manje zastupljene u povijesnim bilješkama od kada žive izvan službenih institucija.

Ima li još ženskih lama danas?

Lama Ole Nydahl kaže da od njegovih studenata koje je poslao da poučavaju i vode centre ima podjednako žena i muškaraca. Ustvari u Dijamantnom putu ne postoji razlika. Žena ima potpuno iste mogućnosti da napravi dobar napredak. Razlog zašto muškarci još uvijek prevladavaju u nekim zapadnim budističkim institucijama leži dijelom u ostacima tibetanske samostanske kulture koja nema ništa zajedničko s Budizmom Dijamantnog puta.
Drugi razlog je hijerarhijska struktura. U tibetanskom Budizmu općenito, postoje tri stare škole (Kagjü, Njingma, Sakja) koje nisu mnogo hijerarhijski strukturirane i koje više rade u krugu prijatelja, i ovdje je žena vrlo važna. Međutim, linija Gelugpa iliti “čestiti” koji također vode vladu, vrlo je hijerarhijski organizirana i tamo su uglavnom samo muškarci. Premda muškarac očigledno voli graditi ovakve hijerarhijske sisteme, za žene nije dobro da žive u takvoj klimi. One bolje rade u otvorenom krugu sastanaka nego od vrha prema dolje.

I žena također može biti jaka bez da mora biti još jača. Ako su u društvu muškarca i djeteta biti će mirne. Ali ako muškarac čuje da u drugoj dolini netko tvrdi da je jači od njega, on će prijeći i visoku planinu da bi to provjerio. Dakle muškarac za razliku od žene daje puno više energije u konkurenciju za apsolutno vodeći položaj.
Štoviše, čini se da su žene manje voljne ostaviti njihov osobni život sa strane i posvetiti se potpuno nečem izvanosobnom. Većina ih želi muškarca i obitelj kao nešto za sebe. I majčinstvo samo po sebi je definitivno pobjeda u osobnom razvoju. Na sreću postoje inteligentne i sposobne žene koje mogu svladati oboje; i Dharmu i njihov privatan život i obitelj.

Da li budistički učitelji daju savjete koji se tiču veza?

Da, pogotovo laički učitelji i jogini koji imaju praktična iskustva. Bilo da je glavni razlog veze fizička privlačnost, unutarnji osjećaj da s nekim dijelimo iste interese ili duboka identifikacija, ovdje je puno toga za naučiti. Ako pojedinac reagira inteligentno s onim što je u vezi, još više će se kompletan ljudski razvoj materijalizirati. Kako je to moguće samo u opuštenoj atmosferi, važno je izbjeći očekivanja i rivalstvo u vezama. Podržavati jedno drugo u radu ima puno smisla i ovo se najbolje događa kada mislimo “mi” ili “nas” umjesto “ja” i “ona” ili “on”.
Iako će oba partnera često dijeliti uspone i padove, sreća i patnja će uvijek ovisiti o pojedinačnom pogledu. Prema tome ako jedan partner ima posebne kvalitete može od njih učiniti zajedničko bogatstvo.
Da bi izbjegli gubitak ove otvorenosti, važno je biti svjestan da muškarac teži odijeliti preživljavanje i zabavu dok žena vidi život kao cjelinu. Muškarci mogu biti grubi na poslu i obično se ne sjete promijeniti ton kada su žene u blizini. Kad padne noć sve je zaboravljeno. Tada misle na ljubav i zabavu. Međutim, ako se prema ženi nije postupalo lijepo tijekom dana, ona navečer jednostavno neće “zagrijati puno vode”. Kako obje strane mogu biti vrlo osjetljive na ovom polju, to je nešto što bi trebali imati na umu.
Žene koje su imale nekoliko ili nijedno dijete, trebale bi izbjegavati poriv odgajati svoje muževe, i muškarci također koji gledaju na svoje žene kao na investicije, trebalo bi im biti drago ako se one razvijaju. U oba slučaja, pokušavati kontrolirati druge je bolno gubljenje vremena. Oboje bi trebali znati da svaki trenutak može biti posljednji te da partner koji voli iz “stanja viška” i povjerenja je puno uzbudljiviji od onog koji to radi iz straha i samoće ili da izbjegne nevolje.

Kako se nositi s ljubomorom?

Želi drugima sve najbolje i sreću. Oni to žele tako duboko kao i svatko drugi. I bilo što dobro da ne učiniš, kažeš ili pomisliš danas, možda nikada nećeš imati šansu to ponoviti.

Trebaju li budisti biti vegetarijanci?

To je zaista pitanje tvoje motivacije. Ne možeš živjeti u fizičkom tijelu bez da povrijediš druge. Čak i za napraviti šalicu čaja, zemlja se prvo trebala izorati i mnoge male životinjica su umrle. Ako zaista misliš da će manje bića biti ubijeno ako prestaneš jesti meso onda je to divno.
Što je Buda rekao o jedenju mesa je vrlo zanimljivo. Rekao je da jedemo što si možemo priuštiti bez stvaranja problema oko toga, ali da ne dozvolimo da životinje bude ubijene izravno zbog tebe. Iz budističke točke gledanja, glavni razlog za ubijanje je loša karmička veza između životinje i mesara. Ta karma će prije ili kasnije sazrijeti čak i ako tamo niste bili i niste jeli odreske proizašle iz tog lošeg susreta. Karma kruži između mesara i teleta: mesar je u jednom životu, tele je u sljedećem. Stvar je u tome da ne biste smjeli umiješati sebe u to.
Ono što možete učiniti je izgovarati mantru kao što je “OM MANI PEME HUNG” i puhnuti na meso. Ako je starije od sedam tjedana (zamrznuto), tada više ne postoji nikakva veza između uma i tijela životinje. Međutim, unutar sedam tjedana nakon smrti životinje, njezina svjesnost bi još mogla biti prisutna, kao i osjećaj da izgovarate mantre i imate prijateljski osjećaj prema tome. Ovo može biti jako od pomoći kod ponovnog rođenja životinje.

Da li su poslovna karijera i “biti budist” kompatibilni?

Budina učenja i meditacije će vam pomoći da bistrije mislite, što je svakako vrlo korisno na svim poljima. Vaša koncentracija će se također poboljšati. Biti ćete sposobni puno efektivnije surađivati s ljudskim bićima, bilo da su kolege, poslovni partneri ili klijenti. Kao budist nemate probleme s konkurencijom tako dugo do kada ste fer. Kada pobijedite možete podijeliti vaš uspjeh sa svim bićima na način da im dozvolite da budu dio vaših dostignuća.

Kako postupati s teškim ljudima?

Svatko ima budinu prirodu i budine kvalitete od kojih možete učiti. Dakle, probajte naći nešto zanimljivo u svakome koga sretnete. Ako je to teško, mislite na nešto što vam se sviđa na njima. Ako niti to ne pomaže, budite im zahvalni što vas uče strpljivosti. Ako to nije moguće, mislite kako morate s njima provesti samo nekoliko minuta ili sati, dok su oni sami sa sobom 24 sata dnevno svaki dan. Ako i dalje imate poteškoće u ponašanju prema njima, probajte ih izbjegavati i željeti im sreću i sve najbolje, što dalje od vas.

Jesu li dobri budisti ovdje uvijek za druge?

Postoje tri usporedbe o tome kako se Bodisatva može odnositi prema drugima. Kao kralj koji ojača sam sebe i onda je u stanju doprinijeti mnogim bićima, vozač broda koji zajedno sa svojim putnicima stiže na drugu obalu, i pastir koji se brine za sve ostale prije nego što misli na sebe. Dok je kraljevo područje utjecaja najveće, pastir će se najbrže razviti jer se koncentrira na druge i zaboravlja na sebe.

Kako kontrolirati ljutnju?

Ljutnja je jedini luksuz koji si ne možemo priuštiti. Dobri dojmovi, sakupljeni tijekom života su kapital uma i jedini izvor trajne sreće. Buda je rekao da izbjegavati ljutnju je najteža i najljepša svećenička odora koju možemo odjenuti i dao je mnoga objašnjenja za postizanje tog cilja.
Jedna vrlo korisna metoda je - biti svjestan nepostojane i uvjetovane prirode svakog iskustva, znajući da će se teške situacije promijeniti i da će naša ljutnja proći. Drugi koristan pristup je da zapamtimo uzrok i posljedicu. Ako nas neki neprijatelj provocira trebali bi znati da oni sami sebi kreiraju lošu karmu, što će im se sigurno vratiti. Umjesto da se u to upuštamo i kreiramo još više negativnosti, možemo prema njima osjećati empatiju. Možemo se koristiti i mantrama, koje dopuštaju nepoželjnim osjećajima da prođu bez da im dozvole pojačati bilo koju lošu naviku. Biti jednostavno svjestan osjećaja bez glumatanja, nepoželjnim osjećajima ne dajemo nikakvu energiju. Neće se pojavljivati tako često i na kraju ostaju sa strane.
Dobar lijek za ljutnju je strpljenje, kvaliteta koja je definitivno poželjna za učinkovit rad s umom. Bez neprijatelja ili teških situacija ne bi bilo prilike razviti strpljenje i bez strpljenja ne bi bilo prosvjetljenja. Zato bi trebali biti zahvalni za ove povoljne prilike. Reagiranje bez ljutnje na bilo što, što se pojavljuje, oslobodit će izvanvremensku mudrost tijela, govora i uma!

MISLI I RAZMIŠLJANJA DOBRIM JE NAMJERAMA POPLOČAN PUT U PAKAO... KONTRAPRODUKTIVNOST

DAVORKA I NJEN SVIJET

DOBRIM JE NAMJERAMA POPLOČAN PUT U PAKAO...

KONTRAPRODUKTIVNOST

Piše: JOSIP SANKO RABAR

Što li su sve ljudi izmislili da opravdaju svoje maltretiranje bližnjega? Svaka "dobra svrha" može tome dobro poslužiti.

Kada bismo prestali nasilno se boriti protiv nepravde, svijet bi postao pravedniji. Kada bismo se opustili, i odustali od previše žestokog popravljanja svijeta, svijet bi postao bolji.

Svijeće kao simbol tihe molitve i miraZa razliku od ideološkog programa i revolucionarne strasti, koji su isključivo praktički, religijska mudrost može učiti čovjeka i meditativnom "nedjelovanju", umijeću da se ne učini ništa; umijeću trpljenja, strpljivosti i duhovnom obogaćivanju. Tamo gdje bi se inače brzopleto prepustilo silovitosti i gnjavljenju bližnjih, religiozni čovjek može djelovati samozatajno i neprimjetno, čak samom vedrinom duha i prijateljskim osmijehom. (Ovdje ne računam kršćanske ideološke bukače, inkvizitore i progonitelje vještica, preteče totalitaristâ dvadesetog stoljeća.) Mistika i meditacija pomažu "djelovanju iz polja nedjelovanja". Nasilnik preokreće brda, sve se trese, svi se guše, a od toga na kraju ne bude ništa. Duhovan čovjek obično ne čini ništa spektakularno, no, s vremenom, iz sjemenja izraste šuma.

Naizgled veliko i moćno - málo je i nemoćno; i obratno: naizgled neugledno i bespomoćno - veliko je i moćno.

Piti iz vlastite dubine, iz Onoga koji nas sveobuhvatno ljubi, djelovati blagotvorno i nenasilno: takvih je ljudi uvijek bilo malo, a pogotovo danas. Vjera je mnogo koristila malobrojnima, malo - mnogobrojnima. Nikada nije koristila svima: vlastohlepcima i fanaticima bila je na štetu.

* * *

Koliko samo u čovjeku ima unutarnjih proturječja, gluposti i kontraproduktivnih nastojanja! Sretan je ako ne uspije! Borci protiv zla učinili su više zla nego ljudi koji su naprosto zli. Kad bi bar prestali, i ne činili više ništa! Ali, tko će raspoznati u kojoj se mjeri protiv zla bori na naopaki, nasilan i glup način, kada tako čini upravo zato jer to ne vidi?

U ljubavi i u vjeri ne pomaže prisila. (Kontraproduktivnost takve prisile arhetipski je obrazac književnih i drugih fabula.)

Što je neko djelovanje važnije i spasonosnije za nas, bliže ljubavi i izvorištu vjere, utoliko u njemu možemo biti kontraproduktivniji. Teško je biti potpuno nenasilan i samozatajan bez odgovarajućih vježbi, bez strpljivoga vjerskoga treninga. Većina je ljudi u tom jedinom bitnom nastojanju bar donekle kontraproduktivna: nastojeći ugrabiti, utoliko više gubi iz ruku. Tko uistinu postiže ono što mu najviše treba? I što mu to, zapravo, treba?

Nosimo u sebi duboku potrebu za drugom osobom. Drugi je slobodan, drugi nam se daruje. No, ako previše osjećamo nedostatak Drugog u Duhu, žedni u dubini onom žeđi koju tek Krist gasi, možemo krenuti putem uzimanja drugog, i tu se krije klopka i paradoks naše kontraproduktivnosti. Vlastohleplje, slavohleplje, žudnja za bogatstvom, a osobito sadizam, kontraproduktivni su načini zadovoljavanja potrebe za drugim, za ljubavlju.

Što više grabimo bližnjega, to ga manje imamo; što ga više silimo, manje nam se daje, manje nas voli. Što smo moćniji - nemoćniji smo. Što smo slabije u stanju doživjeti drugu osobu, osjećamo sve dublju i podmukliju (nesvjesnu!) potrebu nanositi joj patnju. Sve više moramo bližnjega mučiti da bismo ga doživjeli, da bismo osjetili osobu ispod naše šape! Zvono kao simbol glasnog, borbenog kršćanstva

* * *

Suće je ljubav: međuosobnost, prisutnost drugoga. Osjećanje druge osobe najjače je i najdjelotvornije u njezinoj patnji. Sadistom rukovode nesvjesni i dubinski porivi, kao lukavi demoni. On je poput ovisnika koji se narkotizira do propasti, ne bi li tako suzbio strah od propasti, pa se uspinje sve dublje padajući. Ako smo nemoćni, lupat ćemo glavom o zid i za nas ima nade. Ali, ako smo moćni, i sve moćniji, ako nas nitko ne može spriječiti?

Što li su sve ljudi izmislili da opravdaju svoje maltretiranje bližnjega? Svaka "dobra svrha" može tome dobro poslužiti. Često se pravdamo "dobrom" bližnjega kojeg mučimo, poput mnogih roditelja i supružnika, bolničara i liječnika, vlastodržaca i revolucionara. Nekom nesretniku veliki ideali nadimlju grudi; on ruši i gradi novi svijet, a nesvjesno je sadist.

Nietzsche i Dostojevski pišu o takvima. Razbojnik misli da ubija zbog novca, a zapravo to čini zbog "radosti noža". Sadomazohizam je u nama dublje ukorijenjena svrha od materijalne koristi. Naš vanjski život, naše društvene uloge, profesije, ideologije, mogu se providjeti kao maska dubljih motiva.

Sadizmom nastupa progresivna i beskonačna ekonomija kontraproduktivnosti. Što više hvatamo bližnjega, sve nam je dalji, nalik slobodnome padu u bezdan. Padamo sve dublje, a dolje nema dna.

Pakao je slobodni pad. Samo nas ruka Božja može zaustaviti nad tim bezdnom. Ruka Božja: ponekad vidljiva upravo kao mučna i bolna kontraproduktivnost nemoćnoga To je vanjska, vidljiva kontraproduktivnost, koja nas čuva i spašava od one dublje i nevidljive, one ugodne i perolake moći, koju mnogi želimo.