DAVORKA I NJEN SVIJET-HVALATRENUTAK ZAHVALNOSTI...
Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
subota, 2. lipnja 2012.
Faun - Keridwen & Gwion
DAVORKA I NJEN SVIJET-HVALATRENUTAK ZAHVALNOSTI...
"Ja imam krov nad glavom i prostrt stol na kome pretiče, i ženu i djecu koji me čekaju – toliki žive željni svega, bez ljubavi, bez cilja i strijepe od večera koje je za njih samoća, studen i užas.
Chakra del Corazon - canto estimulante
DAVORKA I NJEN SVIJET
OSJEĆAM DA TREBA PONOVITI-
Kada se ljudi u velikoj mjeri žele anestezirati alkoholom, duhanom i drogama, koji samo umrtvljuju, a ne liječe, uništavaju se živci i dolazi do živčanog sloma.
„Zvoni zvono za uzbunu“, ali to ne znači da je sada sve izgubljeno. Ono zvoni kako bi čovjeku pokazalo kako on više ne može ići tim putem. On mora promijeniti smjer. Njegove uskogrudne mentalne slike sa snažnom inteligencijom potpuno su nedovoljne na područjima koja ne mogu biti obuhvaćena samo inteligencijom.
Čim se netko bavi nečim izvan fizičke materije, inteligencija nije dovoljna. To je nepotpuno gledište, naročito kada je povezano sa uništenim živcima.
Što je izgubio dio čovječanstva koji ima snažnu inteligenciju ? Izgubio je kontakt sa okolnim svijetom na dva načina : kontakt sa svojim bližnjim i kontakt sa Bogom. Osnova života je neophodna kako bi se izbjegao mentalni brodolom. S obzirom da je degenerirao instinkt koji je u prošlosti predstavljao osnovu prirodnog i živog odnosa ljudi sa svemirom i Bogom, druga kombinacija energija mora voditi ljude dalje.
Čovjek mora imati znanost o mentalnom svijetu i njegovim zakonima i o svojoj vlastitoj mentalnoj strukturi. On mora povezati svoju inteligenciju sa živim osjećajem ili ljubavlju prema bližnjem, i ta kombinacija će voditi ljude do intuitivnog iskustva povezanosti između svih živih bića koja „žive, kreću se i postoje“ u univerzalnom organizmu Boga. Ovo sveobuhvatno gledište može pružiti tražitelju novu osnovu za život.
Ukoliko ljudi rade na sebi i otvore se, umjesto da se zatvaraju u strahu ili ogorčenosti , to im može pružiti takvu duhovnu snagu da se oni više ne boje nikoga i ničega, niti života niti smrti. Mi ne možemo dugo biti uskraćeni za svjetlost sunca koja je stvorila naše oči. Da sunce u ovom trenutku nestane, nestao bi sav fizički život na Zemlji. Isto tako mi ne možemo bez božanstvene duhovne sunčeve snage koja vibrira kroz čitavi svemir i predstavlja temeljnu snagu iza svih fizičkih pojava.
Čak i sada su naši živci i naš organizam spremni surađivati sa tom snagom, prenositi ju kao ljubav prema bližnjem i kao iskazivanje stvaralačke sposobnosti za dobrobit cjeline.
Cilj čovjekovog života je da on postupno postane duhovno sunce koje unapređuje životnu snagu i šalje svoju svjetlost na sve strane u obliku intelektualnog osjećaja, i čineći tako bude na blagoslov i radost svemu i svakome.
„Zvoni zvono za uzbunu“, ali to ne znači da je sada sve izgubljeno. Ono zvoni kako bi čovjeku pokazalo kako on više ne može ići tim putem. On mora promijeniti smjer. Njegove uskogrudne mentalne slike sa snažnom inteligencijom potpuno su nedovoljne na područjima koja ne mogu biti obuhvaćena samo inteligencijom.
Čim se netko bavi nečim izvan fizičke materije, inteligencija nije dovoljna. To je nepotpuno gledište, naročito kada je povezano sa uništenim živcima.
Što je izgubio dio čovječanstva koji ima snažnu inteligenciju ? Izgubio je kontakt sa okolnim svijetom na dva načina : kontakt sa svojim bližnjim i kontakt sa Bogom. Osnova života je neophodna kako bi se izbjegao mentalni brodolom. S obzirom da je degenerirao instinkt koji je u prošlosti predstavljao osnovu prirodnog i živog odnosa ljudi sa svemirom i Bogom, druga kombinacija energija mora voditi ljude dalje.
Čovjek mora imati znanost o mentalnom svijetu i njegovim zakonima i o svojoj vlastitoj mentalnoj strukturi. On mora povezati svoju inteligenciju sa živim osjećajem ili ljubavlju prema bližnjem, i ta kombinacija će voditi ljude do intuitivnog iskustva povezanosti između svih živih bića koja „žive, kreću se i postoje“ u univerzalnom organizmu Boga. Ovo sveobuhvatno gledište može pružiti tražitelju novu osnovu za život.
Ukoliko ljudi rade na sebi i otvore se, umjesto da se zatvaraju u strahu ili ogorčenosti , to im može pružiti takvu duhovnu snagu da se oni više ne boje nikoga i ničega, niti života niti smrti. Mi ne možemo dugo biti uskraćeni za svjetlost sunca koja je stvorila naše oči. Da sunce u ovom trenutku nestane, nestao bi sav fizički život na Zemlji. Isto tako mi ne možemo bez božanstvene duhovne sunčeve snage koja vibrira kroz čitavi svemir i predstavlja temeljnu snagu iza svih fizičkih pojava.
Čak i sada su naši živci i naš organizam spremni surađivati sa tom snagom, prenositi ju kao ljubav prema bližnjem i kao iskazivanje stvaralačke sposobnosti za dobrobit cjeline.
Cilj čovjekovog života je da on postupno postane duhovno sunce koje unapređuje životnu snagu i šalje svoju svjetlost na sve strane u obliku intelektualnog osjećaja, i čineći tako bude na blagoslov i radost svemu i svakome.
Sonidos para armonizar los chakras - Primer Chakra (Raíz) 1/7
ŽIVČANI SLOM I RELIGIJA
Ovdje Martinus govori o tome koje loše navike i načini razmišljanja mogu dovesti do živčanog sloma. No, isto tako pokazuje put izlaska iz tog nesretnog stanja.
ŽIVČANI SLOM I RELIGIJA
Martinus
Naša osjetila i živci – fizički i psihički – mogu izdržati samo određenu količinu naprezanja Naša osjetila i živci napravljeni su tako da odgovaraju sa određenom vibracijom na energije iz svijeta oko nas. Naši osjetilni instrumenti sastoje se od naročito osjetljivih stanica koje različito reagiraju na utjecaje iz naše okoline. Rezultat toga je ono što poznajemo kao iskustva svjetlosti, zvuka, okusa, mirisa i dodira.
Kada kušamo nešto slatko, kiselo, slano ili gorko, događa se to da se vibracije u tvarima koje sačinjavaju naš jezik mijenjaju u skladu sa time da li one dolaze u kontakt sa tvarima čije su vibracije ili titraji na frekvenciji koju nazivamo „slatko“ ili one dolaze u kontakt sa tvarima čije su vibracije ili titraji na frekvenciji koju nazivamo „kiselo“, „slano“ i tako dalje. Pomoću živčanih impulsa te se vibracije prenose do mozga, koji je napravljen tako da može primati takve „osjetilne slike“.
Mi možemo vidjeti jer mi imamo unutar našeg organizma – što je rezultat evolucije kroz brojne inkarnacije – genijalno konstruiran instrument sa osjetljivim lećama koje su napravljene od organske materije, to jest, živih stanica sa dnevnom sviješću na fizičkoj razini. Ove stanice reagiraju na vibracije u okolnom svijetu koje nazivamo svjetlosni valovi; i putem živaca, koji su također žive stanice, mozak dobiva „vizualne slike“.
Osjetila i živci su tako konstruirani da mogu primati vibracije određene snage ili frekvencije ; ali, ako su energije koje utječu na nas presnažne, osjetila i živci mogu biti oslabljeni ili uništeni.
Mi ne možemo gledati direktno u sunce jer bi to uništilo naše oči. Postoje ljudi koji su oslijepili gledanjem u sunce. Ako doživimo vrlo glasne eksplozije možemo izgubiti svoj sluh; klor može uništiti naše osjetilo mirisa i naše osjetilo dodira može biti uništeno kontaktom sa vatrom ili jednostavno nečime što je prevruće ili prehladno. Ali ne mogu biti uništena samo osjetila koja su usmjerena prema fizičkom svijetu; osjetila usmjerena prema psihičkom svijetu također mogu izdržati samo određenu količinu naprezanja.
Mi također možemo postati nemarni na psihičkom području, na području o kojem ljudi mnogo manje znaju nego o fizičkom, što može rezultirati time da naša psihička osjetilna sposobnost može biti preopterećena.
Čvrsta točka, naše Jastvo, ono je koje doživljava i stvara kombinacije kretanja u svijesti, materiji, vremenu i prostoru Ljudi se poistovjećuju sa svojim fizičkim organizmom i vjeruju da su fizička bića. Ali ako bi samo bili fizička bića mi ne bi mogli ništa doživljavati.
Uzmite, na primjer, fotografski aparat ! On sam po sebi ne predstavlja ništa, ali u rukama iskusnog fotografa koji zna kako njime rukovati i koji razumije kako ga ispravno postaviti u odnosu na okolinu, to postaje svrhovit, osjetljivi instrument za snimanje. No, fotografski aparat bio bi potpuno besmislen bez duha ili psihe fotografa, bez njegove sposobnosti razmišljanja i njegovog smisla za fotografiju.
Fizički svijet samo predstavlja kretanja, titraje ili vibracije i kada bi to bilo sve nikakav pravi život ne bi mogao postojati jer jedno kretanje ne može doživljavati drugo kretanje. Ne bi bilo doživljavanja života.
Mi, međutim, doživljavamo brojna kretanja u materiji, prostoru i vremenu. To se događa samo zato jer, iza svih spomenutih kretanja, kretanje postoji u svijesti, to jest, u duhovnom svijetu.
Iza svijesti nalazi se čvrsta točka ili Jastvo koje doživljava i, na temelju onoga što je upilo iz tih iskustava, ono stvara nove kombinacije kretanja u svijesti, materiji, vremenu i prostoru.
Način na koji doživljavamo „vizualne slike“ pokazuje da smo duhovna bića, ne samo fizička. Mi smo duhovna bića koja sada imaju sposobnost svjesnog doživljavanja kroz vibracije fizičkog svijeta.
Koja bi bila svrha fotografije ako ju nitko nikada nije vidio ili ju neće vidjeti u budućnosti ? To bi bilo besmisleno. Ona dobiva svoj smisao samo kroz mislećeg promatrača.
Na primjer, postoje biljke koje imaju stanice na svojem lišću koje su toliko osjetljive na svjetlost da su ljudi njima mogli eksperimentirati kao sa nekom vrstom „fotografskog papira“. No, to ne znači da biljka može vidjeti fizički svijet, jer biljka nema dnevnu svijest koja je povezana sa fizičkom razinom pomoću koje bi mogla doživjeti takve slike. Ona nema iskustva na tom području i bez tih iskustava ona ne može opažati.
Stanice osjetljive na svjetlost u ovom slučaju predstavljaju početak nečega što će se, u dalekoj budućnosti, kada biće biljke prijeđe u životinjsko carstvo, a njegova se svijest počne buditi u život na toj razini, razviti u organe koji se mogu usporediti sa našim očima.
Struktura osjetilnog opažanja U djeliću sekunde mnogo se toga događa u čovjekovoj svijesti kada on ili ona opazi nešto. Organ vida i živci primaju poticaj; ovaj poticaj se pretvara u zrake koje postaju mentalne slike.
Naša se svijest sastoji od čitave „kartoteke“ mentalnih slika. Svaka nova vizualna slika koja postaje mentalna slika trenutno se uspoređuje sa mentalnim ili iskustvenim slikama koje sačinjavaju materijal „kartoteke“ ili svijesti, i predstavlja obogaćenje naše „kartoteke“, proširenje našeg „duhovnog prostora“.
Suprotno tome mi možemo slati mentalne slike iz naše svijesti prema našim stanicama mozga, koje, kroz živčane putove, mogu pretvarati mentalne slike u fizičke.
Bol je poput zvona za uzbunu
Ako su fizički osjetilni organi i živčane stanice preopterećeni ili izloženi vibracijama koje su presnažne, oni se u većoj ili manjoj mjeri slamaju i organizam postaje oslabljen. To se osjeća kao bol i čovjek se može osloboditi bola putem anestezije. Međutim, anestezija ne znači da je došlo do izlječenja. Ona može predstavljati blagoslov kada je pritisak prevelik da se može podnijeti.
Moramo imati na umu da je bol poput zvona za uzbunu i nije nešto što bi se trebalo potiskivati anesteticima, a istovremeno nastaviti živjeti svoj život na način koji je možda uzrok bola.
Ogromna brzina kojom se danas razvijaju znanost i tehnologija nije podržava odgovarajućim razvojem čovjekove svijesti ili „duhovnog prostora“
Čovjek je biće koje trenutno prolazi kroz period ubrzanog razvoja. Ogromni napredak u tehnologiji i znanosti, koji je naravno relativno kratkog vijeka, omogućio je proširenje čovjekovog fizičkog prostora, to jest, njegovo osvajanje vremena i prostora, nije bio podržan odgovarajućim razvojem čovjekove svijesti ili duhovnog prostora.
Zbog toga je čovjek žrtva velikog nesklada. On nema dovoljno znanja da bi mentalno i moralno „držao korak“ sa ogromnom brzinom koja je postala u naše vrijeme ideal. On osjeća da je nešto pogrešno i to utječe na njegove živce. Njegovi su živci oštećeni i njegove mentalne slike postaju neuredne. Nastaje gomila različitih slika što rezultira vrlo nelogičnim oblicima.
Kada netko dobije pogrešnu sliku onoga što vidi i doživljava u svojoj svijesti, njegovo doživljavanje života postaje toliko nesavršeno da on ne postaje samo fizički bolestan već, u brojnim slučajevima, i mentalno bolestan.
Ogromna brzina koja je postala svakodnevna pojava nameće ljudima takvo mnoštvo mentalnih slika u tako kratko vrijeme da njihovi živci više ne mogu normalno registrirati te vibracije.
Istovremeno čovjek koristi duhan, alkohol i druge umjetne stimulanse u pokušaju da „zadrži ritam“ i on ne dobiva dovoljno odmora ili sna tijekom kojeg bi se oštećeni živci mogli obnoviti.
Ishod toga mora biti udarac sudbine. No takav udarac sudbine samo je upozorenje da je čovjek otišao predaleko u duhovnu „močvaru“ i da se on mora vratiti nečemu u životu što ga može podržati i držati uspravnim.
Jedina stvar koja može uistinu pomoći je pronaći uzrok „loših živaca“ i tada početi stvarati nove uzroke koji mogu postupno dovesti do novih posljedica.
Medicinska znanost može u brojnim slučajevima pomoći bolesnoj osobi na početku, ali ona samo može zakrpati posljedice koje je stvorila sama ta osoba. Ona ne može ukloniti uzrok loših živaca. Čovjek to sam mora učiniti.
No, postoji način da čovjek pomogne samome sebi, samo ako je on otvoren i prijemljiv za nove impulse. Ta pomoć je duhovna znanost pomoću koje on može učiti o svojoj fizičkoj i mentalnoj strukturi.
S razvojem inteligencije degenerira religiozni instinkt i ostali instinkti
U prošlosti ljudi sa uništenim živcima mogli su dobiti pomoć kroz utjehu religije, kroz vjeru i sugestiju. Ali za većinu ljudi našeg vremena religije predstavljaju „izgubljeni horizont“.
Ljudi koji slijepo vjeruju – od primitivnih ljudi sa njihovim obožavanjem fetiša i drugih oblika primitivne religije do današnjih ljudi koji su sljedbenici velikih svjetskih religija – osjećaju živog Boga ili bogove iza svega u svemiru. To nije nešto što su oni izmislili; to je posljedica njihovog religioznog instinkta. Ali s razvojem inteligencije degenerira religiozni instinkt i ostali instinkti.
Veliki dio čovječanstva napustio je apstraktni svijet primitivnih ljudi i ušao u svijet konkretnih, materijalističkih ideja koje slabe njegov interes za apstraktno u tolikoj mjeri da ono vjeruje da je fizička materija jedina stvarnost.
Čovjek nejasno opaža postojanje apstraktnog – isto kao što biljka opaža postojanje fizičkog svijeta – ali on to ne može objasniti.
U svijest pojedinca došle su nove mentalne slike, ali uglavnom slike koje stvaraju izolirana mentalna područja, koja često sasvim dobro odgovaraju čovjekovim vlastitim željama; ili su one izolirane jer se temelje samo na gledištima materije – na primjer, težinama i mjerama, mislima brzine, obujma i valne duljine – koje se ne mogu direktno opažati da su povezane sa drugim mentalnim područjima.
To je sve izvrsno kada se kombinira sa duhovnim principima i zakonima, ali izolirano od tih realiteta one rezultiraju zbunjujućim opažanjem života za koje čovjek vjeruje da se zasniva na logici jer se temelji na onome što je opipljivo. No, to je samo „lokalna“ vrsta logike, koja u brojnim slučajevima služi samo da bi opravdala moral koji zapravo pripada životinjskom carstvu i džungli i koji, kada se kombinira sa ljudskom inteligencijom, postaje neka vrsta „demonske svijesti“.
Čovjek ima zakone protiv ubijanja, a istovremeno ima atomske i hidrogenske bombe. Oni kažnjavaju ubojice tijekom razdoblja mira, a iskazuju im počasti tijekom rata. Oni imaju zakone koji zabranjuju krađu, prijevaru i bogaćenje na račun drugih, a istovremeno mnoštvo tih zločina cvjeta u poslovnom svijetu u prikrivenom obliku, zločini koji se smatraju neophodnim za održavanje društva. Militarizam, kapitalizam i diktatura održavaju takvu situaciju u različitim područjima Zemlje.
Uskogrudne mentalne slike sa snažnim utjecajem inteligencije koje danas dominiraju sviješću tolikih ljudi dovode do toga da se oni ponašaju u skladu sa moralom koji u ograničenoj materijalističkoj perspektivi zvuči ovako : „Čovjek živi samo jednom, tako da on treba uživati u životu i probijati se laktima do dobrih stvari u životu, čak iako to mora biti na račun drugih, jer svatko se brine za sebe“. Rezultat je civilizirani pakao gdje „vrag“ vodi rat svih protiv svih. Zbog toga jedan čovjek za drugim doživljava mentalni brodolom.
Čak i sada su naši živci i naš organizam spremni surađivati sa božanstvenom duhovnom sunčevom snagom koja vibrira kroz svemir
Dugoročno gledano čovjekovi živci ne mogu podnositi ubrzanu suparničku borbu ili potpuni rat u svim njegovim varijacijama od „hladnog“ rata do „vrućeg“ rata. Kada se ljudi u velikoj mjeri žele anestezirati alkoholom, duhanom i drogama, koji samo umrtvljuju, a ne liječe, uništavaju se živci i dolazi do živčanog sloma.
„Zvoni zvono za uzbunu“, ali to ne znači da je sada sve izgubljeno. Ono zvoni kako bi čovjeku pokazalo kako on više ne može ići tim putem. On mora promijeniti smjer. Njegove uskogrudne mentalne slike sa snažnom inteligencijom potpuno su nedovoljne na područjima koja ne mogu biti obuhvaćena samo inteligencijom.
Čim se netko bavi nečim izvan fizičke materije, inteligencija nije dovoljna. To je nepotpuno gledište, naročito kada je povezano sa uništenim živcima.
Što je izgubio dio čovječanstva koji ima snažnu inteligenciju ? Izgubio je kontakt sa okolnim svijetom na dva načina : kontakt sa svojim bližnjim i kontakt sa Bogom. Osnova života je neophodna kako bi se izbjegao mentalni brodolom. S obzirom da je degenerirao instinkt koji je u prošlosti predstavljao osnovu prirodnog i živog odnosa ljudi sa svemirom i Bogom, druga kombinacija energija mora voditi ljude dalje.
Čovjek mora imati znanost o mentalnom svijetu i njegovim zakonima i o svojoj vlastitoj mentalnoj strukturi. On mora povezati svoju inteligenciju sa živim osjećajem ili ljubavlju prema bližnjem, i ta kombinacija će voditi ljude do intuitivnog iskustva povezanosti između svih živih bića koja „žive, kreću se i postoje“ u univerzalnom organizmu Boga. Ovo sveobuhvatno gledište može pružiti tražitelju novu osnovu za život.
Ukoliko ljudi rade na sebi i otvore se, umjesto da se zatvaraju u strahu ili ogorčenosti , to im može pružiti takvu duhovnu snagu da se oni više ne boje nikoga i ničega, niti života niti smrti. Mi ne možemo dugo biti uskraćeni za svjetlost sunca koja je stvorila naše oči. Da sunce u ovom trenutku nestane, nestao bi sav fizički život na Zemlji. Isto tako mi ne možemo bez božanstvene duhovne sunčeve snage koja vibrira kroz čitavi svemir i predstavlja temeljnu snagu iza svih fizičkih pojava.
Čak i sada su naši živci i naš organizam spremni surađivati sa tom snagom, prenositi ju kao ljubav prema bližnjem i kao iskazivanje stvaralačke sposobnosti za dobrobit cjeline.
Cilj čovjekovog života je da on postupno postane duhovno sunce koje unapređuje životnu snagu i šalje svoju svjetlost na sve strane u obliku intelektualnog osjećaja, i čineći tako bude na blagoslov i radost svemu i svakome.
Originalni danski naslov : Nervesammenbrud og religion
Predavanje koje je održao Martinus na Martinusovom institutu, Danska 8.sijećnja 1955.
Uredio Mogens Møller
Prvi puta izdano u danskom izdanju Kozmosa 1971, br 21
Izdano u engleskom izdanju Kozmosa 1985, br 2
Prevela sa danskog na engleski : Mary McGovern, 1985, ponovno prevedeno 2005.
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (16.12.2011.)
DAVORKA I NJEN SVIJET
Martinus
Naša osjetila i živci – fizički i psihički – mogu izdržati samo određenu količinu naprezanja Naša osjetila i živci napravljeni su tako da odgovaraju sa određenom vibracijom na energije iz svijeta oko nas. Naši osjetilni instrumenti sastoje se od naročito osjetljivih stanica koje različito reagiraju na utjecaje iz naše okoline. Rezultat toga je ono što poznajemo kao iskustva svjetlosti, zvuka, okusa, mirisa i dodira.
Kada kušamo nešto slatko, kiselo, slano ili gorko, događa se to da se vibracije u tvarima koje sačinjavaju naš jezik mijenjaju u skladu sa time da li one dolaze u kontakt sa tvarima čije su vibracije ili titraji na frekvenciji koju nazivamo „slatko“ ili one dolaze u kontakt sa tvarima čije su vibracije ili titraji na frekvenciji koju nazivamo „kiselo“, „slano“ i tako dalje. Pomoću živčanih impulsa te se vibracije prenose do mozga, koji je napravljen tako da može primati takve „osjetilne slike“.
Mi možemo vidjeti jer mi imamo unutar našeg organizma – što je rezultat evolucije kroz brojne inkarnacije – genijalno konstruiran instrument sa osjetljivim lećama koje su napravljene od organske materije, to jest, živih stanica sa dnevnom sviješću na fizičkoj razini. Ove stanice reagiraju na vibracije u okolnom svijetu koje nazivamo svjetlosni valovi; i putem živaca, koji su također žive stanice, mozak dobiva „vizualne slike“.
Osjetila i živci su tako konstruirani da mogu primati vibracije određene snage ili frekvencije ; ali, ako su energije koje utječu na nas presnažne, osjetila i živci mogu biti oslabljeni ili uništeni.
Mi ne možemo gledati direktno u sunce jer bi to uništilo naše oči. Postoje ljudi koji su oslijepili gledanjem u sunce. Ako doživimo vrlo glasne eksplozije možemo izgubiti svoj sluh; klor može uništiti naše osjetilo mirisa i naše osjetilo dodira može biti uništeno kontaktom sa vatrom ili jednostavno nečime što je prevruće ili prehladno. Ali ne mogu biti uništena samo osjetila koja su usmjerena prema fizičkom svijetu; osjetila usmjerena prema psihičkom svijetu također mogu izdržati samo određenu količinu naprezanja.
Mi također možemo postati nemarni na psihičkom području, na području o kojem ljudi mnogo manje znaju nego o fizičkom, što može rezultirati time da naša psihička osjetilna sposobnost može biti preopterećena.
Čvrsta točka, naše Jastvo, ono je koje doživljava i stvara kombinacije kretanja u svijesti, materiji, vremenu i prostoru Ljudi se poistovjećuju sa svojim fizičkim organizmom i vjeruju da su fizička bića. Ali ako bi samo bili fizička bića mi ne bi mogli ništa doživljavati.
Uzmite, na primjer, fotografski aparat ! On sam po sebi ne predstavlja ništa, ali u rukama iskusnog fotografa koji zna kako njime rukovati i koji razumije kako ga ispravno postaviti u odnosu na okolinu, to postaje svrhovit, osjetljivi instrument za snimanje. No, fotografski aparat bio bi potpuno besmislen bez duha ili psihe fotografa, bez njegove sposobnosti razmišljanja i njegovog smisla za fotografiju.
Fizički svijet samo predstavlja kretanja, titraje ili vibracije i kada bi to bilo sve nikakav pravi život ne bi mogao postojati jer jedno kretanje ne može doživljavati drugo kretanje. Ne bi bilo doživljavanja života.
Mi, međutim, doživljavamo brojna kretanja u materiji, prostoru i vremenu. To se događa samo zato jer, iza svih spomenutih kretanja, kretanje postoji u svijesti, to jest, u duhovnom svijetu.
Iza svijesti nalazi se čvrsta točka ili Jastvo koje doživljava i, na temelju onoga što je upilo iz tih iskustava, ono stvara nove kombinacije kretanja u svijesti, materiji, vremenu i prostoru.
Način na koji doživljavamo „vizualne slike“ pokazuje da smo duhovna bića, ne samo fizička. Mi smo duhovna bića koja sada imaju sposobnost svjesnog doživljavanja kroz vibracije fizičkog svijeta.
Koja bi bila svrha fotografije ako ju nitko nikada nije vidio ili ju neće vidjeti u budućnosti ? To bi bilo besmisleno. Ona dobiva svoj smisao samo kroz mislećeg promatrača.
Na primjer, postoje biljke koje imaju stanice na svojem lišću koje su toliko osjetljive na svjetlost da su ljudi njima mogli eksperimentirati kao sa nekom vrstom „fotografskog papira“. No, to ne znači da biljka može vidjeti fizički svijet, jer biljka nema dnevnu svijest koja je povezana sa fizičkom razinom pomoću koje bi mogla doživjeti takve slike. Ona nema iskustva na tom području i bez tih iskustava ona ne može opažati.
Stanice osjetljive na svjetlost u ovom slučaju predstavljaju početak nečega što će se, u dalekoj budućnosti, kada biće biljke prijeđe u životinjsko carstvo, a njegova se svijest počne buditi u život na toj razini, razviti u organe koji se mogu usporediti sa našim očima.
Struktura osjetilnog opažanja U djeliću sekunde mnogo se toga događa u čovjekovoj svijesti kada on ili ona opazi nešto. Organ vida i živci primaju poticaj; ovaj poticaj se pretvara u zrake koje postaju mentalne slike.
Naša se svijest sastoji od čitave „kartoteke“ mentalnih slika. Svaka nova vizualna slika koja postaje mentalna slika trenutno se uspoređuje sa mentalnim ili iskustvenim slikama koje sačinjavaju materijal „kartoteke“ ili svijesti, i predstavlja obogaćenje naše „kartoteke“, proširenje našeg „duhovnog prostora“.
Suprotno tome mi možemo slati mentalne slike iz naše svijesti prema našim stanicama mozga, koje, kroz živčane putove, mogu pretvarati mentalne slike u fizičke.
Bol je poput zvona za uzbunu
Ako su fizički osjetilni organi i živčane stanice preopterećeni ili izloženi vibracijama koje su presnažne, oni se u većoj ili manjoj mjeri slamaju i organizam postaje oslabljen. To se osjeća kao bol i čovjek se može osloboditi bola putem anestezije. Međutim, anestezija ne znači da je došlo do izlječenja. Ona može predstavljati blagoslov kada je pritisak prevelik da se može podnijeti.
Moramo imati na umu da je bol poput zvona za uzbunu i nije nešto što bi se trebalo potiskivati anesteticima, a istovremeno nastaviti živjeti svoj život na način koji je možda uzrok bola.
Ogromna brzina kojom se danas razvijaju znanost i tehnologija nije podržava odgovarajućim razvojem čovjekove svijesti ili „duhovnog prostora“
Čovjek je biće koje trenutno prolazi kroz period ubrzanog razvoja. Ogromni napredak u tehnologiji i znanosti, koji je naravno relativno kratkog vijeka, omogućio je proširenje čovjekovog fizičkog prostora, to jest, njegovo osvajanje vremena i prostora, nije bio podržan odgovarajućim razvojem čovjekove svijesti ili duhovnog prostora.
Zbog toga je čovjek žrtva velikog nesklada. On nema dovoljno znanja da bi mentalno i moralno „držao korak“ sa ogromnom brzinom koja je postala u naše vrijeme ideal. On osjeća da je nešto pogrešno i to utječe na njegove živce. Njegovi su živci oštećeni i njegove mentalne slike postaju neuredne. Nastaje gomila različitih slika što rezultira vrlo nelogičnim oblicima.
Kada netko dobije pogrešnu sliku onoga što vidi i doživljava u svojoj svijesti, njegovo doživljavanje života postaje toliko nesavršeno da on ne postaje samo fizički bolestan već, u brojnim slučajevima, i mentalno bolestan.
Ogromna brzina koja je postala svakodnevna pojava nameće ljudima takvo mnoštvo mentalnih slika u tako kratko vrijeme da njihovi živci više ne mogu normalno registrirati te vibracije.
Istovremeno čovjek koristi duhan, alkohol i druge umjetne stimulanse u pokušaju da „zadrži ritam“ i on ne dobiva dovoljno odmora ili sna tijekom kojeg bi se oštećeni živci mogli obnoviti.
Ishod toga mora biti udarac sudbine. No takav udarac sudbine samo je upozorenje da je čovjek otišao predaleko u duhovnu „močvaru“ i da se on mora vratiti nečemu u životu što ga može podržati i držati uspravnim.
Jedina stvar koja može uistinu pomoći je pronaći uzrok „loših živaca“ i tada početi stvarati nove uzroke koji mogu postupno dovesti do novih posljedica.
Medicinska znanost može u brojnim slučajevima pomoći bolesnoj osobi na početku, ali ona samo može zakrpati posljedice koje je stvorila sama ta osoba. Ona ne može ukloniti uzrok loših živaca. Čovjek to sam mora učiniti.
No, postoji način da čovjek pomogne samome sebi, samo ako je on otvoren i prijemljiv za nove impulse. Ta pomoć je duhovna znanost pomoću koje on može učiti o svojoj fizičkoj i mentalnoj strukturi.
S razvojem inteligencije degenerira religiozni instinkt i ostali instinkti
U prošlosti ljudi sa uništenim živcima mogli su dobiti pomoć kroz utjehu religije, kroz vjeru i sugestiju. Ali za većinu ljudi našeg vremena religije predstavljaju „izgubljeni horizont“.
Ljudi koji slijepo vjeruju – od primitivnih ljudi sa njihovim obožavanjem fetiša i drugih oblika primitivne religije do današnjih ljudi koji su sljedbenici velikih svjetskih religija – osjećaju živog Boga ili bogove iza svega u svemiru. To nije nešto što su oni izmislili; to je posljedica njihovog religioznog instinkta. Ali s razvojem inteligencije degenerira religiozni instinkt i ostali instinkti.
Veliki dio čovječanstva napustio je apstraktni svijet primitivnih ljudi i ušao u svijet konkretnih, materijalističkih ideja koje slabe njegov interes za apstraktno u tolikoj mjeri da ono vjeruje da je fizička materija jedina stvarnost.
Čovjek nejasno opaža postojanje apstraktnog – isto kao što biljka opaža postojanje fizičkog svijeta – ali on to ne može objasniti.
U svijest pojedinca došle su nove mentalne slike, ali uglavnom slike koje stvaraju izolirana mentalna područja, koja često sasvim dobro odgovaraju čovjekovim vlastitim željama; ili su one izolirane jer se temelje samo na gledištima materije – na primjer, težinama i mjerama, mislima brzine, obujma i valne duljine – koje se ne mogu direktno opažati da su povezane sa drugim mentalnim područjima.
To je sve izvrsno kada se kombinira sa duhovnim principima i zakonima, ali izolirano od tih realiteta one rezultiraju zbunjujućim opažanjem života za koje čovjek vjeruje da se zasniva na logici jer se temelji na onome što je opipljivo. No, to je samo „lokalna“ vrsta logike, koja u brojnim slučajevima služi samo da bi opravdala moral koji zapravo pripada životinjskom carstvu i džungli i koji, kada se kombinira sa ljudskom inteligencijom, postaje neka vrsta „demonske svijesti“.
Čovjek ima zakone protiv ubijanja, a istovremeno ima atomske i hidrogenske bombe. Oni kažnjavaju ubojice tijekom razdoblja mira, a iskazuju im počasti tijekom rata. Oni imaju zakone koji zabranjuju krađu, prijevaru i bogaćenje na račun drugih, a istovremeno mnoštvo tih zločina cvjeta u poslovnom svijetu u prikrivenom obliku, zločini koji se smatraju neophodnim za održavanje društva. Militarizam, kapitalizam i diktatura održavaju takvu situaciju u različitim područjima Zemlje.
Uskogrudne mentalne slike sa snažnim utjecajem inteligencije koje danas dominiraju sviješću tolikih ljudi dovode do toga da se oni ponašaju u skladu sa moralom koji u ograničenoj materijalističkoj perspektivi zvuči ovako : „Čovjek živi samo jednom, tako da on treba uživati u životu i probijati se laktima do dobrih stvari u životu, čak iako to mora biti na račun drugih, jer svatko se brine za sebe“. Rezultat je civilizirani pakao gdje „vrag“ vodi rat svih protiv svih. Zbog toga jedan čovjek za drugim doživljava mentalni brodolom.
Čak i sada su naši živci i naš organizam spremni surađivati sa božanstvenom duhovnom sunčevom snagom koja vibrira kroz svemir
Dugoročno gledano čovjekovi živci ne mogu podnositi ubrzanu suparničku borbu ili potpuni rat u svim njegovim varijacijama od „hladnog“ rata do „vrućeg“ rata. Kada se ljudi u velikoj mjeri žele anestezirati alkoholom, duhanom i drogama, koji samo umrtvljuju, a ne liječe, uništavaju se živci i dolazi do živčanog sloma.
„Zvoni zvono za uzbunu“, ali to ne znači da je sada sve izgubljeno. Ono zvoni kako bi čovjeku pokazalo kako on više ne može ići tim putem. On mora promijeniti smjer. Njegove uskogrudne mentalne slike sa snažnom inteligencijom potpuno su nedovoljne na područjima koja ne mogu biti obuhvaćena samo inteligencijom.
Čim se netko bavi nečim izvan fizičke materije, inteligencija nije dovoljna. To je nepotpuno gledište, naročito kada je povezano sa uništenim živcima.
Što je izgubio dio čovječanstva koji ima snažnu inteligenciju ? Izgubio je kontakt sa okolnim svijetom na dva načina : kontakt sa svojim bližnjim i kontakt sa Bogom. Osnova života je neophodna kako bi se izbjegao mentalni brodolom. S obzirom da je degenerirao instinkt koji je u prošlosti predstavljao osnovu prirodnog i živog odnosa ljudi sa svemirom i Bogom, druga kombinacija energija mora voditi ljude dalje.
Čovjek mora imati znanost o mentalnom svijetu i njegovim zakonima i o svojoj vlastitoj mentalnoj strukturi. On mora povezati svoju inteligenciju sa živim osjećajem ili ljubavlju prema bližnjem, i ta kombinacija će voditi ljude do intuitivnog iskustva povezanosti između svih živih bića koja „žive, kreću se i postoje“ u univerzalnom organizmu Boga. Ovo sveobuhvatno gledište može pružiti tražitelju novu osnovu za život.
Ukoliko ljudi rade na sebi i otvore se, umjesto da se zatvaraju u strahu ili ogorčenosti , to im može pružiti takvu duhovnu snagu da se oni više ne boje nikoga i ničega, niti života niti smrti. Mi ne možemo dugo biti uskraćeni za svjetlost sunca koja je stvorila naše oči. Da sunce u ovom trenutku nestane, nestao bi sav fizički život na Zemlji. Isto tako mi ne možemo bez božanstvene duhovne sunčeve snage koja vibrira kroz čitavi svemir i predstavlja temeljnu snagu iza svih fizičkih pojava.
Čak i sada su naši živci i naš organizam spremni surađivati sa tom snagom, prenositi ju kao ljubav prema bližnjem i kao iskazivanje stvaralačke sposobnosti za dobrobit cjeline.
Cilj čovjekovog života je da on postupno postane duhovno sunce koje unapređuje životnu snagu i šalje svoju svjetlost na sve strane u obliku intelektualnog osjećaja, i čineći tako bude na blagoslov i radost svemu i svakome.
Originalni danski naslov : Nervesammenbrud og religion
Predavanje koje je održao Martinus na Martinusovom institutu, Danska 8.sijećnja 1955.
Uredio Mogens Møller
Prvi puta izdano u danskom izdanju Kozmosa 1971, br 21
Izdano u engleskom izdanju Kozmosa 1985, br 2
Prevela sa danskog na engleski : Mary McGovern, 1985, ponovno prevedeno 2005.
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (16.12.2011.)
RECITE OPROSTI
DAVORKA I NJEN SVIJET
RECI OPROSTI.....
Reci oprosti….
Ponosu ne dozvoli da to spriječi…
Nemoj tražiti razloge…
Niti jedan razlog nije veći…
Od te jednostavne riječi…. Oprosti je početak i kraj… Svega što se dešava…. Reci oprosti… Bez obzira tko je kriv… To je jedina riječ…. Kojoj dvosmislenost dobro stoji… Liječi tebe i onog koga moliš… Što smo više svjesni te riječi… To nam manje treba… Tad se više voli…
Om Mani Peme Hum - Tibetan Short Form (108 times)
Ovo je Mantra Suosjećanja, ona utjelovljuje suosjećanje i blagoslov, a posebno priziva blagoslov Avalokitesvare, Bude Suosjećanja (karmičko božanstvo Tibeta – zavjetovao se da će sva bića osloboditi patnje, da neće napustiti Zemlju prije nego sva bića postignu prosvjetljenje)
Svako od šest slogova mantre - Om Ma Ni Pad Me Hum- ima poseban i moćan uticaj na preobražaj na različitim nivoima našeg bića.
Šest slogova pročišćavaju u potpunosti šest otrovnih negativnih emocija koje predstavljaju izraz neznanja i guraju nas da negativno postupamo tijelom, govorom, umom, stvarajući na taj način samsaru i našu patnju u njoj.
Gordost, ljubomora, želja, neznanje, gramzivost i ljutnja uz pomoć mantre bivaju preobraženi u svoju istinsku prirodu, u mudrosti - koje se ispoljavaju u prosvjetljenom umu.
Kada izgovaramo Om Mani Padme Hum, šest negativnih emocija koje su uzrok šest oblasti samsare bivaju pročišćene. Izgovaranje mantre Om Mani Padme Hum u potpunosti pročišćava agregate ega i usavršava šest vrsta transcedentalnog djelovanja same biti prosvjetljenog uma: velikodušnost, skladno držanje, istrajnost, entuzijazam, koncentraciju i uvid. Mantra Om Mani Padme Hum pruža jaku zaštitu od svih negativnih utjecaja i različitih vrsta bolesti.
DAVORKA I NJEN SVIJET
KAKO OPROSTITI SEBI I DRUGIMA ?
DAVORKA I NJEN SVIJET
KAKO OPROSTITI SEBI I DRUGIMA ?
Koliko puta smo čuli da je važno znati oprostiti. Vjerojatno smo i sami bili u prilici da ponudimo takav savjet nekom drugom. Nebrojeno puta susreli smo se s riječju oprostiti, bilo to prilikom čitanja neke knjige, u nekom razgovoru ili bavljenju nekim duhovnim tehnikama. U današnje doba kada svakodnevno niču razni pokreti za samorazvoj, koji su odrazom čovjekove potrebe da spozna samoga sebe, postalo je potpuno normalno koristiti određene izraze kao što su opraštanje, neuvjetovana ljubav, suosjećanje i sl. U toj poplavi svih mogućih pristupa, opraštanje je vrlo česta tema, bliska našem uhu. Ovdje se namjerno ne dotičem Biblije i njene toliko poznate teme opraštanja, koja je duboko usađena u naše kulturološko nasljeđe, s obzirom da naši stečeni i stvoreni stavovi često znaju biti preprekom na putu.
Međutim, koliko puta i kada smo to pokušali nekome oprostiti? Ako i jesmo, koje je sve to osjećaje izazvalo u nama? Ne moram biti vidovita pa da opišem tu buru koja se uskovitlala u našem emotivnom biću. Trenutak, kada se suočavamo s našim racionalnim umom koji zna da je to potrebno i našim osjećajima koji se ne mogu tek tako uskladiti s tom potrebom, predstavlja raskorak između našeg razuma i naših osjećaja. Obratite pažnju na “naših” osjećaja. Opraštanje je najčešće vezano s našim povredama. Netko nas je povrijedio, netko nam je nešto napravio ili nije, i to nas je povrijedilo. Iznevjerena su naša očekivanja.
U svijetu dualnosti, u potrazi za cjelovitošću, sve ima svoju suprotnost da bi bilo u stanju prepoznati i spoznati sebe, tj. bitak ili jednost. Da bi spoznali i “prepoznali” sebe, a to znači prihvatili sadržaje koji su dio nas, mi se uglavnom nesvjesno zrcalimo u drugima. Preko drugih, koji su sada ogledalo, mi upoznajemo i prepoznajemo sebe. To je ustvari suština svakog partnerskog odnosa. Netko će pomisliti da je to lako reći, ali kako to prihvatiti i osvijestiti. Zar je zaista moguće da ta antipatična osoba koja me toliko živcira, da je ona u nekom svom dijelu moje ogledalo?
Mi smo sposobni prepoznati koje su to pozitivne osobine i kvaliteti čovjeka, uostalom, u našem prirodnom biću postoji jedan univerzalni moralni kodeks s kojim se svako ljudsko biće rađa. Mi jako dobro znamo kakvi bi trebali biti, a isto tako jako dobro znamo kada nismo takvi. Pitanje je samo koji dio naše svijesti registrira te podatke. Sada dolazi onaj zanimljiv dio naše vlastite podvale samom sebi. Pošto znamo što nam se kod nas ne sviđa, gotovo da imamo uvjetovani refleks negiranja i potiskivanja nećega što postoji. Nešto što postoji, ne prestaje postojati samom činjenicom negiranja.
Međutim, postoji jedan savršeni mehanizam naše podsvijesti, čiji je zadatak da pohranjuje sve sadržaje, a to znači i one neželjene, te nam pomaže da koliko toliko sačuvamo "zdrav" razum. U tom smo trenutku određeni sadržaj koji nam se nije svidio, jednostavno pohranili u drugi pretinac našeg mozga, kojeg zovemo podsvijest. Sama riječ govori da se ne radi o našoj dnevnoj svijesti, već o nečemu što je skriveno, nešto što je iza “dnevne” svijesti. Međutim, naša podsvijest ne gubi vezu s našom sviješću, već samo uspostavlja jedan drugačiji odnos s njome, odnos kojeg bismo mogli nazvati diplomatskim. Podsvijest nam “servira” svoje sadržaje na simboličan način, putem snova ili kroz ljude i događaje. Podsvijest nije trajno odlagalište neželjenih sadržaja, ona stalno procesuira sadržaj i na vrlo originalan način nam ga prezentira. Ona antipatična osoba (gore spomenuta), vjerovali ili ne, sadrži dosta od onog materijala kojeg smo pohranili u podsvijest, a koji nam se nikako ne sviđa. Mi se prepoznajemo u drugome, ali ovog puta ne na svjesnoj razini, već simbolično prikazano u drugoj osobi. Tada je vrijeme da se zapitamo i otkrijemo što je to što nam se kod nje toliko ne sviđa i tako nas iritira? To će nam svakako pomoći da što prije osvijestimo te sadržaje iz naše podsvijesti, da ih prepoznamo kao svoje i da ih prihvatimo, da si oprostimo i na njima poradimo.
Vratimo se našoj temi opraštanja. Prvo što bi bilo dobro učiniti, prije nego što krenemo u proces opraštanja, je ispitati koji je to dio našeg emotivnog bića najviše povrijeđen, da bi što lakše prepoznali potisnuti sadržaj/osjećaj, koji će nam toliko mnogo reći o nama. Pokazat će nam da smo nesavršeni (težnja ka savršenstvu naša je prirodna odlika), i to je ono što si moramo oprostiti. Prema duhovnim standardima, neosviješten čovjek je još uvijek nesavršeno biće, ali mi imamo drugačija očekivanja i jednostavno si ne dozvoljavamo da budemo nesavršeni. Ali, kada se sjetimo da je cijeli naš život put ka savršenom čovjeku, put na kojem se spotičemo i opet iznova dižemo, svaki puta s iskustvom više, tada će nam biti lakše prihvatiti činjenicu da je svatko od nas na jednoj određenoj “etapi” puta, koja nosi svoja učenja. Ako se okrenemo sebi i zaronimo u nutrinu duše, kao majka koja s ljubavlju brine o svom čedu, i kada shvatimo da na našem putu zastajkujemo, padamo i dižemo se, te tako učimo spoznavati, tada jedino što nam može pomoći je pružiti si ruku, osjetiti ljubav za to biće u nama i oprostiti mu što je tako nespretno, kao što opraštamo našoj djeci. Moramo si oprostiti što u danom trenutku nismo postupili drugačije, jer tada smo jedino tako znali. Kada stvari postavimo na ovaj način, tada ćemo prema sebi osjetiti ljubav, suosjećanje i opraštanje, jer bez ljubavi nema opraštanja. Sve poslije ovoga je mnogo lakše. Spoznat ćemo da je onaj drugi bio u tom trenutku simboličan prikaz onoga što smo htjeli zaboraviti, a on nas je na to podsjetio. Osjetimo ljubav i zahvalnost za to biće, jer je i ono kao i mi na putu, i jedino što možemo učiniti je zaželjeti mu sretan put.
Radiostezija
DAVORKA I NJEN SVIJET
Radiestezija
spavanjeMnogi zanemaruju način i mjesto spavanja. Veoma je bitno da li čovjek ima miran san? Tu prije svega mislim na položaj kreveta na kojem spavate odnosto da na mjesto na kojem spavate nepovoljno ne utiče zračenje vodenih tokova, jonskog zračenja i elektromagnetnih talasa. Tako, ako je položaj kreveta izložen zračenju energetski potencijal je u blokadi gdje dolazi do javljanja oboljenja.
Želim napomenuti, da je veoma bitno mjesto na kojem spavate jer dok se rade tretmani pacijent ne smije biti izložen štetnom zračenju jer se usporava čiščenje njegovih energetskih kanala. Moja iskustva mi govore, da osoba koja je izložena zračenju, ne može biti izlječena. S toga je moja preporuka da saznate na kakvom mjestu spavate pa tek onda da potražite pomoć i podvrgnete se tretmanu liječenja. Postoji više vrsta radiestezijskih instrumenata. To su: visak ili njihalo, rašlje, l-antene, biotenzor i druga pomagala. Sarađivao sam sa više firmi koja se bave radiesteziskim mjerenjem poput firma EFEKT iz Ljubljane i firma FULL POINT iz Kranja. Takođe sam radiestezijska mjerenja vršio sa dosadašnjim najprofesionalnijim aparatima tkz. Genijusom. Sa tim aparatom mjerenje zračenja moze raditi bili ko, dok u odnosu na rašlje i druga pomagala koja sam naveo može vršiti samo radiestezista. Nekada se mjesto boravka tj. mjesto spavanja određivalo uz pomoć životinja. Tamo gdje legne pas, bilo je preporučljivo da na tom mjestu spava i čovjek, dok se mjesto na kojem je legla mačka smatralo za nepogodno mjesto na kojem su prisutna stetna zračenja ili čak i Hartmanov čvor što u našem govoru znači ukrštanje vodnih tokova. Imao sam jedno iskustvo u Sloveniji kada sam vršio radiestezijsko mjerenje u općini Kamnik gdje je kompletno naselje oboljelo od teških bolesti poput moždanih udara, tumora, spondiloze kičmi, reumatskih oboljenja , a čak su tri bračna para imala problema sa sterilitetom a ljekarski nalazi su im bili uredni.
ZRAČENJE
DAVORKA I NJEN SVIJET
ZRAČENJE -UPLIVI ZRAČENJA PO GRUPAMA- KRAĆI PREGLED
1. HARTMAN (zemaljsko zračenje): Poteka u smjerah S-J in V-Z, širina žarka je cca 30cm. Poteka po cjeloj zemaljski obli, zato ovaj tip zračenja zovemo hartmanova mreža ili zemeljsko zračenje.
Stitišča tvore hartmanov čvor.Ovaj tip zračenja prouvzročava kronične bolesti organa i žlijezda, još su intenzivniji kada djeluju na samih čvorovih - (hartmanov čvor -slika tegobe želuca)
mjerenje zračenja
detekcija zračenja
2.VODENI TOK - (vodeno zračenje): (Pri vodenem zračenju se ne šteju potoki, rijeke, talnica, sanitarna voda ali samo globinski tokovi, )
Vodeni tok je vrlo opasan i nepredvidljiv, sakriva brojne tegobe i po naših raziskavah pruža bolje spavanje nego uopče i je poglavitan kreator t.z. sakritih bolesti, koji simptomi se kažu vrlo kasno
slika: tegobe sa štitnjačom
3.CURRY- kozmičko zračenje - kozmička mreža
Dolazi pod kutom 45 stupnjeva na Hartmanovu mrežu i je širine cca 0,5m.
Prouvzročava tegobe, smetnje sa spavanjem, nesanica, slabe naš imunološki sustav, djeluje vnetno (mjehur, bubrezi, muške i ženske genitalije, revmatoidno – na kostima, razlićite kombinacije prouvzročavaju probleme s srčanim ritmom (aritmija, tahikardija)
Moramo kazati, da razlićite kombinacije zračenja prouvzročavaju naravno razlićite tegobe, a čak i rakaste bolesti. Ovdje ima stvarno kratak opis.
Malo i o visku
DAVORKA I NJEN SVIJET
malo i o visku
VISAK
Visak može biti različitih oblika. Najidealniji je visak kružnog ili eliptičnog oblika koji prilikom gibanja stvara najmanje otpora. Kao visak možete u pomanjkanju pravog viska koristiti džepni sat na lančiću, lančić s privjeskom, prsten ili najobičniju maticu na koncu, ključeve itd. Svaki predmet obješen o nit ili uzicu može koristiti kao pomagalo prilikom radiestezijskog istraživanja. Važno je da je visak što pravilnijeg oblika. Njegovi su pokreti stoga mnogo raznovrsniji a ujedno i informativniji, ovisno o tome na kakvoj ste razini komunikacije s viskom. Uglavnom se upotrebljavaju visci koji su iznutra šuplji. Prilikom traženja vode ili metala možemo u visak staviti uzorak materijala kojeg tražimo. To nam znatno olakšava posao.
Visak može biti načinjen od različitih vrsti materijala. Najčešće se upotrebljavaju visci načinjeni od različitih vrsta metala. Pretežno su zastupljeni visci od bakra i mjedi a nešto rjeđe od srebra, željeza pa čak i zlata. Poneki radiestezisti koriste visak od jantara, stakla i različitih drugih materijala. Veoma je važno znati da visak sastavljen od više vrsti metala ili materijala ima osjetno manju provodljivost, bez obzira koliko atraktivno izgledno.
Zašto je važno u početku od kakva je materijala visak? Svaki organizam je drugačiji i netko bolje reagira na bakar, netko na srebro, jantar ili na neki drugi materijal. Nakon stanovita vremena, kada dobro ovladate tehnikom rada s viskom (što budete više radili rasti će i vaša radiestezijska sposobnost) više neće biti tako važno od kakva je materijala načinjen visak. Moći ćete s jednakim uspjehom koristiti svaki visak. Zapamtite da je visak samo dio pribora pomoću kojega možete doći do različitih saznanja, istodobno i to da je vaš mozak i tijelo taj nadasve fini i senzibilni instrument koji registrira sve promjene a putem viska ih očituje.
Način držanja viska
Uzicu viska primite između palca i kažiprsta, tako da su jagodice palca i kažiprsta okrenute prema zemlji. Dešnjaci drže visak u desnoj a ljevaci u lijevoj ruci. Uvijek treba držati visak u onoj ruci kojom se više služite u svakodnevnom životu. Obično je zapešće ruke u kojoj držite visak niže od lakta i ruka je slobodna. Ako vam je to teško ili nezgodno, možete nasloniti lakat na neko uporište. Zapamtite da prilikom rada s viskom ne smijete nipošto podupirati jednu ruku o drugu. Tako biste izazvali kratki spoj (ruke su različitog polariteta) i onemogućili kretanje viska.
Komuniciranje s viskom
Držim da nije potrebno posebno objašnjavati zašto se visak giba u ruci ljudi pojačana osjeta ili radiestezijkog naboja, jer je to opisano i objašnjeno u svim knjigama o radiesteziji, koje su izašle do sada. Notorna je činjenica da se može "razgovarati" s viskom, i to je jedino što nas ovog trenutka zanima. Valja napomenuti da je visak relej između naše svijesti i podsvijesti. Opustite se i uzmite visak u ruku, kako smo vas već uputili. U sebi ili naglas postavite pitanje "visku": "Kako ćeš mi pokazati DA?" Morate biti mirni i koncentrirani. Ponavljajte pitanje, jer morate s viskom biti veoma strpljivi. Neće možda odmah reagirati, ali neka vas to ne obeshrabri. Samo upornošću i strpljivošću doći ćete do rezultata. Ako vam taj dan visak nije odgovorio pokušajte ponovno drugoga dana. Kada vam visak svojim kretanjem pokaže odgovor DA, upitajte kako će vam pokazati odgovor za NE. Kada vam pokaže odgovor za NE, onda upitajte je li to vaš trajan dogovor (viska i vas), da vam NE pokaže na jedan način a DA na drugi. Najčešće dobijete potvrdan odgovor. Ja bih ipak preporučio da povremeno upitate visak odgovor za DA i NE, jer se zna dogoditi da visak promijeni vaš dogovor. Meni odgovor DA visak pokazuje gibajući se kružno u smjeru kazaljke na satu a NE obratno.
Inače, za sve što je dobro i pozitivno visak mi pokazuje s DA a sve loše i negativno s NE. Visak se može gibati kružno, pravolinijski i eliptidno. Pokreti viska su vrlo raznoliki i što budete više vježbali lakše ćete moći razumjeti odnosno dešifrirati svaki pokret viska. Ne zaboravite, osim odgovora DA i NE ima još mnogo drugih odgovora, primjerice: neutralno, tako ďż˝ tako, skoro DA, skoro NE, slabo, izvrsno, dosta dobro itd.
Pitanja moraju biti uvijek tako koncipirana da se na njih može egzaktno odgovoriti s DA i NE. Postavite li jedno određeno pitanje i visak miruje, razmislite. Jeste li ga dobro postavili. Ako niste, morate ga preformulirati. Ako ni tada iz dvaju pokušaja ne dobijete odgovor, odustanite od tog pitanja, jer sigurno postoji neki razlog zašto vam visak nije odgovorio. Nikada nemojte forsirati ili siliti visak. Na glupa ili besmislena pitanja dobit ćete odgovor u stilu pitanja, a može se dogoditi da vam taj dan visak neće dati nikakav odgovor. Upamtite visak nije igračka i prilikom rada s njim trebate biti i veoma ozbiljni. Zamjetit ćete da će vam komunikacija viskom biti nekada bolja a nekada slabija.
abrakabradabra
DAVORKA I NJEN SVIJET
ABRAKADABRA
6 zabluda o vješticama
Postoje mnoge tvrdnje o Wicca religiji koje su netočne ili jednostavno izmišljene
Vještica
Vještica (Shutterstock)
Ako razmišljte o tome da postanete vještac ili vještica, pogledajte što o njima nije istina.
1. Vještice su zle - negativne konotacije o čarobnjaštvu dovele su do toga se sljedbenici prestanu nazivati vješticama i koriste termin Wicca. Wicca je suprotnost negativnoj, štetnoj magiji te ne potiče ljude da si nanose štetu, bilo fizički ili emocionalno. Sljedbenici Wicce vjeruju u etički kodeks po imenu "Trostruki zakon", koji navodi da štogod osoba zaželjela nekom drugom, vratit će joj se još trostruko više.
2. Wicca je drevna religija - premda je bazirana na drevnim vjerovanjima, uključujući aspekte paganizma i spiritualnosti vezane uz prirodu, Wiccu je zapravo osnovao antropolog Geral Gardner u ranim 1950-tima. Wicca je nova religija koja kombinira preživjele narodne tradicije s modernim elementima. Bazirana je na poganskim običajima Zapadne Europe te ritualima koji su se izvodili stoljećima - prije, za vrijeme i nakon vremena Isusa - poput poštovanja prirode, proučavanja godišnjih doba, proslave žetve, te magije.
3. Wicca nije prava religija - američka vlada priznala je Wiccu kao službenu religiju, a proslava Wiccanskih praznika varira od države do države. Npr. Ured za obrazovanje New Jerseya priznaje osam Wiccanskih praznika (uključujući Mabon, kojim se obilježava početak jeseni) te je djeci sljedbenika Wicce dopušteno da tih dana ne pohađaju školu.
4. Wicca štuje vraga - iako ih se često mješa sa Sotonistima, sljedbenici Wicce ne vjeruju u vraga. Koncept vraga i pakla dio je kršćanske teologije i nikad nije postojao u Wicca religiji. Wicca također ne vjeruje u jednog svemogućeg Boga, već u mnogo bogova i božica. Ovo ju stavlja u istu kategoriju s Hinduizmom kao politeističku religiju.
5. Wicca žrtvuje životinje - s obzirom da se radi o religiji usmjerenoj na prirodu, sljedbenike se potiče da poštuju sva živa bića. Wicca sljedbenici prinose žrtve ili ponude svojim odabranim božanstvima, ali obično se radi o kruhu, voću, vinu ili cvijeću. "Vještice vole životinje. Nikad im neće nauditi ili ih ubiti tijekom svojih rituala i obreda magije. Krvna žrtva protivna je našem zakonu", stoji u "Wicca priručniku".
6. Wicca ima crnu Bibliju - ne postoji Biblija za sljedbenike Wicce. Postoji tzv. "Knjiga sjena" koju mogu sami napraviti, ili je naslijediti od učitelja, no takva knjiga služi samo kao referenca ili neka vrsta dnevnika. U knjigu se bilježe informacije koje se smatraju korisnima za prakticiranje vjere, poput mitova, obreda, čarolija, molitvi, znanosti o biljnim pripravcima, osobne zabilješke o snovima itd. Nije pravilo da svi sljedbenici Wicce moraju imati ovakvu knjigu.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)