Priča o rabinu

DAVORKA I NJEN SVIJET

Rabin Harold Kushner gledao je djecu koja su na obali zidala kulu iz pijeska. Upravo kad su završila zamišljenu kulu, na čiju su izradu potrošila puno vremena i strpljenja, došao je val i izravnao kulu sa zemljom. Rabin je očekivao suze i bijes. Djeca su sjela, primila se za ruke i počela se smijati. Malo zatim, počela su graditi novu kulu.

Rekao je: 'Spoznao sam da su me naučila veoma važnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Prije ili kasnije doci će val i odnijeti ono što smo sagradili s tolikim trudom. Kada se to dogodi, moći će se smijati samo oni koji će se imati s kime držati za ruke.

Izvor: mail od Branislave

Čarolija razmjene

DAVORKA I NJEN SVIJET

Svi znamo da inspiraciju, poticaj i pomoć u osobnom razvoju možemo pronaći svuda: u drugim ljudima, u različitim knjigama, predavanjima i šetnjama, kroz razgovore s prijateljima ili neznancima, kroz pisanje dnevnika… i još na milijardu načina.
Zašto nam je onda (barem nekima od nas) povratak sebi tako težak ?
Zašto nam se čini da tapkamo težim putem ?
Da, tuđi problemi su uvijek lakši… tuđi primjeri jednostavniji… a tuđi putevi utabaniji…

Ipak, svi smo mi povezani s drugima… i drugi s nama… i nije teško zaključiti ("samo" treba povjerovati !) da smo baš ondje gdje jesmo i da smo baš onakvi kakvi jesmo baš zbog toga što su ljudi oko nas takvi kakvi jesu.
Drugim riječima, ljudi oko nas mijenjaju naš život, a mi mijenjamo njihov. Naravno, sebe mijenjamo “kako mi hoćemo” (znamo da nije baš tako, ali znate na što mislim), a druge "kako Bog da". Kružnica kojom smo svi povezani proteže se od svakoga od nas na sve strane svijeta i dopire jako, jako daleko… s tim da je svatko od nas središte. Divno !

Ali… što ako i uz stalan rad na sebi "vidimo" da se rezultati ne pojavljuju…?
Što ako "vidimo" da cijelo vrijeme tapkamo na mjestu? Trebamo li se umoriti i odustati?
Što ako u jednom trenutku pomislimo da taj mukotrpan-i-uzaludan-rad-na-sebi-koji-nikamo-ne-vodi zbilja NE VODI NIKAMO?
Da li bi vas u tom slučaju utješila činjenica da se rezultat može pojaviti (i uglavnom se pojavljuje) “preko noći”?

Meni osobno bila je preteška ona ideja o "puštanju" (tada mi nije bila dovoljno konkretna jer nije TOČNO rekla što i kako se to treba napraviti!), pa sam prihvatila ovo jednostavno objašnjenje: zamislite da je svima nama dodijeljena ogromna bačva vode (od naprimjer 500 litara !)… i da nam je zadan naoko vrlo jednostavni zadatak: treba je do vrha napuniti vodom.
"Ništa jednostavnije", pomislili bismo. Ali… tada na red dolazi okrutno saznanje : za ovu misiju dodijeljen nam je blago rečeno "nepravedan" alat: obična, mala kapaljka.
A zadatak kaže: 500 litara… Uh!

I naravno… koliko god se trudili, koliko god bili aktivni i uporni, i optimisti i sve što “treba” (sve što nas uče one divne knjige i divni ljudi s početka priče)… morali bismo se katkada obeshrabriti, jer rezultat nikako, nikako i NIKAKO ne dolazi brzinom kojom bismo mi to htjeli.

A onda… samo, jednoga dana… dovoljna je jedna kap… i fenomenalno otkriće je upravo pred nama : misija je imala dublji smisao ! Cilj je postignut preko noći…

I tek u tom trenutku sve postaje jasno : sva ta silna ulaganja, sva ta kapanja kapaljkom… jednom su morala donijeti rezultat !
I odjednom, preplavit će nas zahvalnost (ta čarobna riječ o kojoj svi toliko pričaju, ali koju baš i ne shvaćamo dok uzaludno pokušavamo napuniti preveliku bačvu nepravednim alatom!)… Zato (možda) u tim trenucima i postavljamo besmisleno pitanje bez odgovora : "Zašto baš ja dobih kapaljku, dok neki drugi (isti kao ja, ili možda ne?!) umjesto kapaljke baštine vrč od litre, a neki još sretniji vrč od 10 litara ?!"

P.S : za utjehu, i zahvalnost “unatrag” se isto broji!

Jednom, kad preko noći umirovimo svoju kapaljku, i kad počnemo uživati blagodati pune bačve koja se prelijeva, takva pitanja nam više neće biti potrebna.
Ali ćemo i tada biti svjesni koliko su nam NEKADA ta saznanja mogla pomoći, i koliko dijeljenje ovakvih saznanja SADA može biti bitno nekim drugim ljudima…

Upravo dok pretačemo te kapi u napola praznu (ili napola punu) bačvu, ta informacija da u svojim traganjima NISMO SAMI NA SVIJETU od ogromne je, čak presudne važnosti, jer pomaže da ne odustanemo i da ne puknemo od posljedica neumitne uzaludnosti, kako se tada čini.

Zato je ova priča namijenjena svima nama, svim bivšim, sadašnjim i budućim fizikalcima s kapaljkama, kao utjeha… ili kao svjedočenje da zakon zbilja funkcionira !

NAŠU istinu možemo pronaći BILO KADA i BILO GDJE… samo ako sročimo pravo pitanje i ako ostanemo budni za odgovor.

I na kraju, samo jedan drski savjet: budimo pažljivi i nježni i prema sebi i prema drugima, jer u životu nikad ne znamo tko i kada će nam pomoći pretočiti onu ključnu, zadnju kap… ili kome ćemo mi učiniti to isto…

Larisa Malin Mravunac

Muž, žena, magarac

DAVORKA I NJEN SVIJET

Živio jednom jedan bračni par koji je imao dvanaestogodišnjeg sina i magarca. Odlučili oni malo putovati, raditi i upoznati svijet i tako krenuše na put.
Kad su dosli u prvo selo ljudi su komentirali: «Pogledajte vi ovog neodgojenog dječaka. On sjedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji vuku magarca.»
Žena tada rece mužu:” Nećemo dozvoliti da ljudi tako loše pričaju o našem sinu.»
Muž je skinuo dijete s magarca i sam sjeo na njega.
Kad su dosli u drugo selo ljudi su mrmljali: » Pogledajte ovo, sram nek’ bude ovog covjeka kad pušta da mu žena i dijete vuku magarca dok on sjedi.»
Odlučili oni da će žena sjesti na magarca, a muž i sin će drzati uzde.
Došli oni tako i u treće selo gdje su ljudi ponovo komentirali: «Jadan čovjek! Cijeli dan je radio, a žena mu je sjela na magarca. I jadan sin! Tko zna što ga sve čeka s takvom majkom.”
Tada odlučiše da se svo troje popnu na magarca i nastave put.
Kad su dosli do sljedećeg sela čuli su mještane kako komentiraju da će jadnom magarcu puknuti leđa zbog prevelike težine. I tada oni svo troje siđu dolje i odlučiše hodati pored njega.
Kad su prolazili kroz sljedeće selo, nisu mogli vjerovati komentarima ljudi koji su im se smijali: „Pogledajte ove tri budale... hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi.”

POUKA :
Uvijek će te kritizirati i pričati loše o tebi što god ti napravio.... Teško je svima ugoditi, a i teško je pronaći osobu kojoj ćeš biti dobar upravo takav kakav si. Pusti selo neka priča... Pjevaj, smij se, pleši, ljubi i uživaj u svakom trenutku svojeg života... Ako na svom putu do cilja budeš zastajkivao da kamenom gađaš svakog psa koji na tebe zalaje ... nikad nećeš stici do cilja..(Dostojevski).


Izvor : kružni mail, dobiven tko zna kada od tko zna koga

Od sebe prema drugome

DAVORKA I NJEN SVIJET

"Sebičnost je prirodna", piše Osho i sugerira da pažnju prvo posvetite sebi. Ugodite sebi, darujte sebi što vam je potrebno i za čime čeznete. Budite sebični kako biste mogli davati!

Samo su neznalice nesebične, rekao je nekom prilikom Osho. "Više od svega želim podučavati sebičnosti, iako je ona na lošem glasu. Svatko se osjeća pozvan da ju osuđuje!"

Priča o djevojčici i njezinoj majci

Djevojčica je razgovarala sa svojom mamom.
Majka ju je podučavala:"Sjeti se da uvijek pomogneš drugima."

Djevojčicu je zanimalo: "A što će oni raditi?"

I naravno, majka je objasnila: "Oni će pomagati ostalima."

Djevojčica je ostala zbunjena. "Ovo je zbilja čudno. Zašto ne bi pomogli sami sebi, nego posao prebacuju na druge i prave nepotrebnu zbrku?"

Posvetite pažnju sebi!

Sebičnost je prirodna, bar je tako promišljao Osho. A u svakoj sebičnosti dolazi trenutak davanja. Kada si prepun radosti, onda imaš nešto što možeš podijeliti.

Kako to izgleda kad nesretni pomažu drugim nesretnim ljudima? Slijepci vode slijepce. Kako im mogu pomoći? Što im mogu dati? Princip nesebičnosti može biti opasna igra, bez obzira što dominira stoljećima.

Iskoristite priliku i tijekom praznika ljubavi posvetite pažnju osobi s kojom provodite cijeli život. Osobi s kojom liježete i s kojom ustajete. Onoj s kojom imate najduži i najintenzivniji odnos.

Posvetite pažnju sebi, ugodite sebi i darujte sami sebi ono što vam treba. Budite sebični kako biste mogli davati.

Izvor: Osho, Intimacy: Trusting Oneselg and the Other (Preuzeto sa web stranice "Via positiva"

Može biti

DAVORKA I NJEN SVIJET

Stari čovjek je radio na svojim usjevima mnogo godina. Jednoga dana pobjegne mu konj. Kada su čuli vijest, susjedi dođu u posjetu.

"Koja loša sreća", rekli su suosjećajući.
"Može biti", odgovori čovjek.

Sljedeće jutro konj se vrati i s njim još druga tri divlja konja.
"Kako predivno", povikaše susjedi.

"Može biti", odgovori stari čovjek.

Sljedećega dana, njegov sin je pokušao jahati jednog od neukroćenih konja, te ga ovaj zbaci, i sin slomi nogu. Susjedi ponovno dođu kako bi izrazili svoje žaljenje zbog zle sreće.
"Može biti", odgovorio je čovjek.

Sljedeći dan u selo dođu vojnici unovačiti mladiće za vojsku. Vidjevši da je sinu slomljena noga, nije morao u vojsku. Susjedi su čestitali starom čovjeku kako mu je dobro sve ispalo. "Može biti", kaže on.


Izvor: kružni mail, dobiven tko zna kada od tko zna koga

Ja sam ovdje da radim svoju stvar, a ti da radiš svoju.

DAVORKA I NJEN SVIJET

Nisam na ovom svijetu zato da ispunim tvoja očekivanja,

Niti si ti ovdje da ispuniš moja.



Ti si ti, i ja sam ja, i ako se kojim slučajem pronađemo, to je prekrasno.

Ako ne, ne može se ništa kontra toga.

Fritz Perls, 1969

Pravila za biti čovjekom

DAVORKA I NJEN SVIJET

Pravila za biti čovjekom

1. Primit ćete tijelo. Možete ga voljeti ili mrziti, ali to je jedina sigurna stvar koju ćete zadržati do kraja života.

2. Učit ćete lekcije. Upisani ste u redovnu neformalnu školu zvanu „Život na planeti Zemlji". Svaka osoba ili slučaj na kojeg naiđete Univerzalni je Učitelj.

3. Ne postoje greške, samo lekcije. Razvoj je proces eksperimentiranja. „Neuspjeh" je isto tako dio procesa kao i „uspjeh".

4. Lekcija se ponavlja dok nije naučena. Prikazuje vam se u različitim oblicima dok ju ne naučite - nakon čega možete krenuti na sljedeću lekciju.

5. Ako ne naučite lagane lekcije, one postaju sve teže. Vanjski problemi su precizan odraz vašeg unutarnjeg stanja. Kada očistite unutarnje zapreke vaš vanjski svijet se mijenja. Bol je način kako Univerzum privlači vašu pažnju.

6. Da ste naučili lekciju znat ćete kada se vaše akcije promijene. Mudrost je stvar prakse. Malo nečega je bolje nego puno ničega.

7. „Tamo" nije nimalo bolje nego „ovdje". Kad vaše „tamo" postane „ovdje" jednostavno ćete dobiti novo „tamo" koje opet izgleda bolje nego „ovdje".

8. Drugi ljudi samo su odraz vas. Voljeti ili mrziti nešto na drugome možete jedino ako to odražava nešto što volite ili mrzite na samome sebi.

9. Život ovisi o vama. Život daje platno; vi slikate. Preuzmite odgovornost za svoj život - ili će to učiniti netko drugi.

10. Uvijek dobivate ono što želite. Vaša podsvijest pravilno određuje koje energije, iskustva i ljude privlačite - dakle, jedini pravi način da doznate što želite je da pogledate što imate. Ne postoje žrtve, samo učenici.

11. Ne postoji dobro ili zlo, ali postoje posljedice. Moraliziranje ne pomaže. Osude samo zadržavaju obrasce na mjestu. Jednostavno činite najbolje što možete.

12. Odgovori leže unutar vas samih. Djeca trebaju vodstvo drugih; što smo zreliji sve više učimo vjerovati našem srcu, tamo gdje su napisani Zakoni Duha. Znate više nego što ste čuli ili pročitali ili vam je rečeno. Sve što trebate učiniti je gledati, slušati i vjerovati.

13. Sve ćete to zaboraviti.

14. Možete se sjetiti kad god zaželite.


Izvor: Internet (navodno citat iz knjige „Ako je život igra, ovo su pravila" autorice Cherie Carter-Scott)

left:1em; margin-right:1em">