Svi znamo da inspiraciju, poticaj i pomoć u osobnom razvoju možemo pronaći svuda: u drugim ljudima, u različitim knjigama, predavanjima i šetnjama, kroz razgovore s prijateljima ili neznancima, kroz pisanje dnevnika… i još na milijardu načina.
Zašto nam je onda (barem nekima od nas) povratak sebi tako težak ?
Zašto nam se čini da tapkamo težim putem ?
Da, tuđi problemi su uvijek lakši… tuđi primjeri jednostavniji… a tuđi putevi utabaniji…
Ipak, svi smo mi povezani s drugima… i drugi s nama… i nije teško zaključiti ("samo" treba povjerovati !) da smo baš ondje gdje jesmo i da smo baš onakvi kakvi jesmo baš zbog toga što su ljudi oko nas takvi kakvi jesu.
Drugim riječima, ljudi oko nas mijenjaju naš život, a mi mijenjamo njihov. Naravno, sebe mijenjamo “kako mi hoćemo” (znamo da nije baš tako, ali znate na što mislim), a druge "kako Bog da". Kružnica kojom smo svi povezani proteže se od svakoga od nas na sve strane svijeta i dopire jako, jako daleko… s tim da je svatko od nas središte. Divno !
Ali… što ako i uz stalan rad na sebi "vidimo" da se rezultati ne pojavljuju…?
Što ako "vidimo" da cijelo vrijeme tapkamo na mjestu? Trebamo li se umoriti i odustati?
Što ako u jednom trenutku pomislimo da taj mukotrpan-i-uzaludan-rad-na-sebi-koji-nikamo-ne-vodi zbilja NE VODI NIKAMO?
Da li bi vas u tom slučaju utješila činjenica da se rezultat može pojaviti (i uglavnom se pojavljuje) “preko noći”?
Meni osobno bila je preteška ona ideja o "puštanju" (tada mi nije bila dovoljno konkretna jer nije TOČNO rekla što i kako se to treba napraviti!), pa sam prihvatila ovo jednostavno objašnjenje: zamislite da je svima nama dodijeljena ogromna bačva vode (od naprimjer 500 litara !)… i da nam je zadan naoko vrlo jednostavni zadatak: treba je do vrha napuniti vodom.
"Ništa jednostavnije", pomislili bismo. Ali… tada na red dolazi okrutno saznanje : za ovu misiju dodijeljen nam je blago rečeno "nepravedan" alat: obična, mala kapaljka.
A zadatak kaže: 500 litara… Uh!
I naravno… koliko god se trudili, koliko god bili aktivni i uporni, i optimisti i sve što “treba” (sve što nas uče one divne knjige i divni ljudi s početka priče)… morali bismo se katkada obeshrabriti, jer rezultat nikako, nikako i NIKAKO ne dolazi brzinom kojom bismo mi to htjeli.
A onda… samo, jednoga dana… dovoljna je jedna kap… i fenomenalno otkriće je upravo pred nama : misija je imala dublji smisao ! Cilj je postignut preko noći…
I tek u tom trenutku sve postaje jasno : sva ta silna ulaganja, sva ta kapanja kapaljkom… jednom su morala donijeti rezultat !
I odjednom, preplavit će nas zahvalnost (ta čarobna riječ o kojoj svi toliko pričaju, ali koju baš i ne shvaćamo dok uzaludno pokušavamo napuniti preveliku bačvu nepravednim alatom!)… Zato (možda) u tim trenucima i postavljamo besmisleno pitanje bez odgovora : "Zašto baš ja dobih kapaljku, dok neki drugi (isti kao ja, ili možda ne?!) umjesto kapaljke baštine vrč od litre, a neki još sretniji vrč od 10 litara ?!"
P.S : za utjehu, i zahvalnost “unatrag” se isto broji!
Jednom, kad preko noći umirovimo svoju kapaljku, i kad počnemo uživati blagodati pune bačve koja se prelijeva, takva pitanja nam više neće biti potrebna.
Ali ćemo i tada biti svjesni koliko su nam NEKADA ta saznanja mogla pomoći, i koliko dijeljenje ovakvih saznanja SADA može biti bitno nekim drugim ljudima…
Upravo dok pretačemo te kapi u napola praznu (ili napola punu) bačvu, ta informacija da u svojim traganjima NISMO SAMI NA SVIJETU od ogromne je, čak presudne važnosti, jer pomaže da ne odustanemo i da ne puknemo od posljedica neumitne uzaludnosti, kako se tada čini.
Zato je ova priča namijenjena svima nama, svim bivšim, sadašnjim i budućim fizikalcima s kapaljkama, kao utjeha… ili kao svjedočenje da zakon zbilja funkcionira !
NAŠU istinu možemo pronaći BILO KADA i BILO GDJE… samo ako sročimo pravo pitanje i ako ostanemo budni za odgovor.
I na kraju, samo jedan drski savjet: budimo pažljivi i nježni i prema sebi i prema drugima, jer u životu nikad ne znamo tko i kada će nam pomoći pretočiti onu ključnu, zadnju kap… ili kome ćemo mi učiniti to isto…
Larisa Malin Mravunac
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET