Univerzalna Božanska Duša I Duša čovjeka
Naše ponašanje samo je neka razina budnosti nad umom i prisutnosti u onome što zovemo život. Od budnosti direktno ovisi metabolizam, kao sklad duše i tijela, kao odgovor tijela na suptilnu energiju. Duša - energija u nama budi neki doživljaj, dobar ili loš, što direktno osjećamo po dahu i ritmu srca. Osjećamo život i po volji, po snazi, ljubavi, radosti, ali i nezadovoljstva, pa i bolesti.
Ponašanje čovjeka je u direktnoj vezi sa umom. Gdje je um tu je i energija. Zato je pogrešno fokusirati um samo na jedno mjesto, možda vanjski doživljaj, možda neka misao, emocija i dr., već um treba biti sveprisutan, neovisan od misli i osjećanja.
Mjerilo sklada duše i tijela, energije i metabolizma je istina, kroz formu ljubavi i mirnog srca.
Od optimalnog metabolizma, temperatura tijela je optimalna. Proces metaboliziranja energije uzroči stvaranje vatre i vode.
Yin stanje stvara vodu, pretilost i pojavu bolesti.
Yang stanje pogoduje kompaktnosti tijela.
Ne valja ni velika temperatura, ni višak vode u tijelu.
Pravilnom prehranom sa integralnim žitaricama, tijelo je pročišćeno, temperatura uvijek normalna, nema potrebe za pijenjem vode, tlak i otkucaji srca su uvijek optimalni. Integralne žitarice daju najbolje ugljikohidrate za stvaranje glukoze u tijelu, koja naviše godi metabolizmu. Pored toga, celulozna vlakna žitarica najbolje reguliraju probavu i čišćenje crijeva. Integralne žitarice možete jesti koliko hoćete, nikada neće doći do stvaranja viškova u tijelu, jer se one lako probavljaju. Druge namirnice su problematične za metabolizam, bez obzira na tradiciju, navike i strast prema hrani.
Običan čovjek ne razmišlja životno i ova priča njemu ništa ne znači, jer uživa u hrani i živi da bi jeo.
Duhovnjaci prilaze hrani na način: jedu da bi živjeli.
Duhovnost nije moguća bez pročišćenja, gdje se, na kraju puta, morate osloboditi i tijela. Pravilnom prehranom i metabolizmom, lako ćete se osloboditi tijela, jer je vaša duša prilično pročišćena, samo joj treba još malo usmjerenosti pažnje uma prema duhu.
Sve ovo pričamo zbog ponašanja čovjeka, koji najprije mora biti slobodan i miran, a onda s doživljajem istine i ljubavi.
Potrebno je znanje, ljubav, sloboda u smislu da radite samo ono što vas smiruje i istina kojom osvjetljavate životni put. Kada se duša sabere, kada se sve složi u jedan duh, onda on dalje radi sam. Međutim, duh se stalno mora obnavljati kao takt u motoru, upravo koliko je taktova srca toliko puta trebamo prevesti um u duh.
Navikavanjem uma na duh, on stvara iskustvo i kasnije se sve dešava automatski. Doživljaj života ne smije biti napor u smislu brojanja taktova srca, već prava radost. Samo kada pažnju uma usmjeravate na duh i život, on neće lutati izvan bića, tumarajući po mislima i osjećanjima. Naravno, ego uvijek postoji, jer postoji tijelo, ali ga um preskače kada je usmjeren na ljubav, istinu i duh. Što se više čistite i što više prizivate mir, to će metabolizam biti normalniji, a um vezan za duh, jer je i njemu tada lakše.
S nemirnim srcem osjećamo se loše. Sa pročišćenom dušom zaista imamo doživljaj prave snage i zadovoljstva.
Gdje počinje i završava životni put čovjeka?
Početak je od stvaranja nove duše. U seksualnom odnosu muškarca i žene, može doći do spajanja njihovih sjemena, to nazivamo oplodnjom, kada se stvori zametak života mlade duše. Od tog trenutka ona već počinje sebe metabolizirati u fizičko tijelo novog bića.
Prvo što se stvori jest krvna žilica od koje kasnije postaje srce i možemo reći da životni put čovjeka počinje s prvim otkucajem srca. Duša i tijelo kao jedno, stvaraju kotač života, što doživljavamo preko ritma srca. Kada metabolizam oslabi, duša više nije vezana za tijelo, srce prestaje kucati, a duša napušta tijelo (kao duh).
Univerzalna božanska duša nema polarnost energije i uvijek je jedno. Duša čovjeka je komadić od univerzalne duše, kao individualizirani život tijela i obavezno dobiva polarnost. Da bi tijelo bilo cjelina s dušom mora joj se približiti, a to se postiže preko mentalnog procesa i osvješćivanja. Buđenje duha nije luksuz, nego stvarna potreba čovjeka, temeljem spiritualnih moći. Apsolutna svijest je moguća s duhom.
Nesvjestan čovjek je prava opasnost po okoliš. Životinja je cjelovita, nema um, ali joj instnkt za preživljavanjem, savršeno veže tijelo za dušu. Kod čovjeka nije tako, jer on ima um i kalkulira. Ali, sa nesvjesnim umom, čovjek ostaje podvojen od duše i može poludjeti, u smislu da ne može kontrolirati nagon i ponašanje. Zato je osvješćivanje preko potrebno.
Društvena kultura ne prihvaća duhovnost, zato je mnogo bolesnih ljudi koje poznajemo i srećemo, jer ljudi nemaju adekvatno znanje, a još manje ljubavi i probuđenu svijest. Veliki je procenat ljudi s poremećenim karakterima, kojima se ego brani. Posljedica toga su šizici, pohlepni ljudi, psihopate, mazohisti i kruti moralisti, s lažnim ponosom.
Preko svijesti, polarizirana energija duše se ponovo vraća u najčistije stanje univerzalne duše. Znači, svijest čovjeka je doživljaj najšireg uvida, temeljem istine i energije svjetlosti.
Kod dominacije sjemena muškarca rodiće se žensko dijete, jer se sve odvija suprotno. Kada je žensko sjeme jače, onda se rodi muško dijete.
Muškarac lakše oslobađa duh, a žena je obdarena da može roditi.
U odnosu muškarca i žene, ženi je uvijek stalo do pravih vrijednosti, do ljubavi. Ona prirodno zna što treba raditi u odnosu. Žena ne želi seksualni odnos bez ljubavi, jer je veoma odgovorna za dijete. Ona se nema čega učiti. Za nju je život stvarnost. Muškarac o tome nema pojma, zato su muškarci više skloni nevjerstvu. Kada je i u muškarcu ljubav probuđena i on postaje veoma pažljiv i odgovoran prema ženi i njenoj prirodi.
Ljubav trajno veže muškarca i ženu, i u tom odnosu suvišan je treći.
Sve počinje iz sjemena, iz vibracije energije Univerzalne duše, s najvišim dometom svjetlosti istine i apsolutne svijesti. Ispada da ništa nije stvarno, da se ništa nije ni dogodilo, sve je već postojalo u apsolutnom prostoru Boga.
I kada se probudimo u punoj svijesti, ništa nismo novo otkrili, sve već postoji. Svijest jedino služi da se oslobodimo materijalizma, ovisnosti od tijela, da se oslobodimo želja, patnji i da se konačno oslobodimo straha od neizbježne smrti tijela.
Ako bih trebao poručiti kako urediti doživljaj života, proizilazi da je najbolje biti na razini bezbrižnog kućnog ljubimca, ali sa punom svijesti i moćnom intuicijom.
Stvoreni smo od energije - duše; najprirodnije je, bezuvjetno se predati njoj već sada i postati jedno s njom. Svaka podvojenost od vlastite duše remeti metabolizam, uzroči nezadovoljstvo, bolesti i naše ponašanje postaje upitno, jer mijenjamo karakter. I nepismeni znaju reći, čovjek bez karaktera kao da nije čovjek.
Ponovit ću zbog početnika, karakter je skladno ponašanje pojidinca, sa svjesnim umom, izvan obrane ega, kao usklađenost duše i tijela. Napadnut karakter slabi kreativnost čovjeka, jer sva energija odlazi na obranu ega.
Ako je netko postigao sve u životu, a ipak osjeća strah, to znači da mu karakterna obrana straha, oduzima svaku radost života. Bolje je ne posjedovati ništa, a biti karakterno čist, umom usmjeren, s mirom i ljubavi u srcu.
Učili su nas da moramo stvarati, posjedovati mnogo toga, i na kraju ispada koliko nešto prigrabiš, toliko ćeš i živjeti. To je naivno i smiješno. Možemo posjedovati samo materijalne vrijednosti, od kojih nas uvijek boli glava; zbog njih dodatno opterećujemo misli i um, čime narušavamo vlastiti metabolizam. Kažu kada netko ima mnogo novaca na bankovnom računu, da ne može u miru umrijeti.
Život je moguć samo sada i svi oni koji žive za jedan dan, uvijek žive u sadašnjem trenutku.
Duhovne vrijenosti ne možemo posjedovati, a život nam znače. To sigurno znači da ljudi vegetiraju u neznanju, željama i patnji, bez dubljeg doživljaja života.
Dok je dijete malo, njegovo tijelo i duša su jedno, jer između njih još nije razvijen um, koji će ih podijeliti. Božanski je princip kada su duša i tijelo jedno. Pojavom osjećanja, misli, govora, razvija se um i zauzima mjesto u trećem oku, točnije pinealnoj žlijezdi hipofize mozga. Gdje je pažnja uma usmjerena, za njim duša vibrira.
Za čovjeka je um najbitniji, jer od njega ovisi ponašanje. U društvu ništa nije postavljeno temeljem duhovnosti pojedinca, nema preventive i sve se svodi na saniranje posljedica, kada je već kasno. Zato su bolnice prepune ljudi koji se najviše žale na nezadovoljstvo, strah i psihosomatsko reagiranje, a to je u suštini poremećaj metaboliziranja energije duše u tijelo, kada karakter nije čist, već se karakternim obranama brani ego. Oko nas su nezadovoljni ljudi, puni bijesa i tuge, uznemirenih srca bez ljubavi. Nitko nije miran, jer je opće prihvaćeni društveni stav da se radi o suvremenom življenju, koji guta ljude ne dajući im predaha za mir.
Ako nam je stalo do napredovanja, onda se jedino trebate baviti umom. To je direktan put buđenja snage. U tu svrhu služi meditativna praksa. Nepraktično je baviti se nečim što ne smiruje um. Bilo koja aktivnost, za um je dodatno uznemirenje. Um jedino miruje kada prati kreativnost čovjeka, a vi razmislite što bi to moglo biti. Kreativnost je sve ono što vas čini mirnim. Možete biti nemirni dok spavate, ali također možete biti mirni kod težih fizičkih napora, u ovisnosti da li radite ono što želite biti.
Snaga uma se očituje kroz mir koji možete sebi dopuštiti.
Nezrelo i nedovoljno osvješćeno dijete se raduje željama, a čovjek se raduje ljubavi i životu. Djeca su zbog želja uzbuđena i nemirna. To i jest princip materijalizacije fizičkog tijela. Kada dijete postan čovjek i ono će se radovati životu.
Ako zreloj osobi misli i dalje služe radi želja, onda nije dobro, jer je želja izvor patnje i svih poremećaja metabolizma.
Svaka aktivnost čovjeka, preko tijela i uma, samo je najdublja želja za doživljaj života. Uviđamo da nas želje čine tužnim, ali je također točno da nismo u stanju percipirati duhovnu stvarnost. Vapimo da smo u ljubavi, da smo radosni, da smo živi, ali na sasvim pogrešan način, preko nekog trećeg (preko hrane, novca, sexa), a sve je u nama, u našoj duši, u našem umu i mislima. Doživljaj života je potpun sklad duše i tijela, kao potpun mir misli i uma. Za mir ne smije biti podvojenosti duše i tijela, mentalnog i fizičkog aspekta.
Kada bi čovjek bio apsolutno svjestan, onda se ne bi morao ni roditi. Ovaj svijet kao božanska čarolija, beskrajno je zanimljiv. Naravno, u čaroliji će uživat samo oni koji sebe smire, koji shvate što je duhovna stvarnost (da je to apsolutno čist prostor bez ičega), i onda se ne bi smarali materijalnim željama, nego bi imali samo duhovnu želju. Međutim, ni sama duhovna želja nema smisla, jer prelazi u potpun uvid stvari, kada postajemo svjesni i oslobođeni svake ovisnosti.
Percipiranje stvarnosti ili moć prosuđivanja čovjeka, praktički je cjeli životni vijek tijela radi prevođenja u čistu dušu - energiju. Na početku je bila samo duša i sve mora završiti kroz dušu. Tijelo mora nestati, jer je to stvar postojanja. Kako gubitak tijela ne bi bio bolan i kako ne bi izravno čekali taj bolan trenutak, postoji duhovnost koja nas može osloboditi tog straha. Procedura osvješćivanja tijela je čitav proces kroz odrastanje i sazrijevanje ličnosti čovjeka. Netko u tome uspije, a netko ne.
Mentalni sadržaj čovjeka, kroz misli i um, između je slijepog tijela i božanske duše - energije, u trećem oku i pinealnoj žlijezdi hipofize mozga. Normalno je da um „hoda“ po vertikali bića, od glave, do tabana nogu, preko kralježnice i prednje strane tijela, preko simpatičkih i parasimpatičkih nerava, preko arterija i vena, preko limfotoka. Samo na taj način život ima pun smisao, mir, ljubav, istinu, radost i slobodu. To je taj osvjetljeni put, gdje postoji i tijelo i duša i energija i duh i svijest. Izvan tijela postoji nešto što pripada drugome. Samo ono što je u biću, možemo reći da je cjelina. Ono izvan tijela samo može biti umišljena želja, zato što nam mnoge stvari izgledaju lijepo i očarani smo njima. Zajedničko za naše biće i ono izvan njega je samo energija i upravo sve moramo promatrati kroz nju. Čovjek kao svjestan entitet ne mora biti hrčak i skupljati sve što mu treba za život, jer to nije moguće. Zato postoji svijest, kao čist duhovni kanal kojom primamo energiju u izobilju.
Bez svijesti nije moguće biti sveprisutan kroz sva tri aspekta života, nego će uvijek biti neka prevaga prema fizičkom ili mentalnom aspektu, ali to čini čovjeka podjeljenim na duši, mijenja se karakter i ukupno ponašanje.
Ako je duhovnost prava stvar, koju još uvijek nismo spoznali, onda moramo poslušati iskusne majstore života koji će nam tu stvar približiti. Kroz misli i um moramo se odreći svega, od logike do svih želja. Praktički, ničega se ne odričemo, samo dajemo upute umu i vežemo ga kao psića da bude miran, jer tek tada najdublje doživljavamo život.
Učite i probajte.
