Karmičko čišćenje i iscjeljenje

DAVORKA I NJEN SVIJET

Duša, rađajući se u fizičkom tijelu, izabrala je naučiti i odraditi 12 lekcija (kvaliteta): spoznaju, strpljenje, progresivnost, iskrenost, snošljivost, inteligenciju, radost, komunikativnost, iskustvo, ravnotežu, mudrost i integrativnost.
Karmičko čišćenje omogućava da u ovome životu postignemo ublažavanje ili potpunu odradu nekih ograničenja koja imamo: zabluda, naglost, regresivnost, neodgovornost, nesnošljivost, egocentrizam, tuga, mržnja, nesigurnost, strah, zavist, destruktivnost, kao i fizičke bolesti.

Riječ “karma” najčešće se prevodi kao “djelovanje”. Svojom slobodnom voljom od Univerzuma (Boga) danom, odlučujemo o načinu našega djelovanja ograničeni svojim mogućnostima, spoznajama, uvjetima i životnim okolnostima. Zakon karme povezuje uzrok i njegovu posljedicu. To znači da karmičke nagrade i dugovi ne ovise o našem ljudskom shvaćanju vremena i prostora, već o božanskom. Oni su vječni i odrađujemo ih u mnogim životima. Svojim mislima, riječima i djelima možemo ih ublažiti ili povećati. Današnje životne okolnosti odraz su naših prošlih djelovanja. Naša dobra djela, prema nama samima i prema drugima u prošlosti, vidjet će se danas ukoliko živimo životom sretne osobe pročišćene karme. Takva osoba živjet će život u dobrom zdravlju, materijalno i emotivno sređena.

Posljedice prošlih djela
Nažalost, naši nepravedni, loši postupci rezultirat će lošim iskustvima u ovome životu - bolešću, problematičnim vezama, siromaštvom... Mnoge emotivno teške i stresne situacije, kao i bolesti kroz koje prolazimo u ovome životu, događaju se jer su baš sada sazreli uvjeti za njihovu odradu.
Dakle, naš sadašnji život je posljedica naših prošlih djela, a načinom kako živimo ovaj život odredit ćemo onaj budući. Zato, obogatimo naš život suosjećanjem, pomaganjem, davanjem, mudrošću i praštanjem. Karmičko čišćenje je tehnika kojom iscjelitelj u suradnji s Anđelima Karme spaja energetska tijela, čisti veze između njih i aktivira energetske razine.
Evo jednoga primjera. Danijela iz Zagreba, u vrijeme kada je došla na tretmane, imala je mnogo problema. “Vidjet ćemo koji će problem Anđeli odlučiti riješiti ovim karmičkim iscjeljivanjem”, rekla sam ovoj mladoj, lijepoj ženi koja je bila spremna na suradnju.

Motiviranost je bitan faktor jer privlači energije uspjeha. Karmičkim čišćenjem iscijeli se karma ovoag života, kao i onoga prošlog koji je bitan za sadašnji problem. Nakon devetog tretmana sanjala sam Energetski štap s kojim trebam raditi na Danijeli za iscjeljenje od neplodnosti. Anđeli su riješili jedan od problema. Prekrasna Lucija rodila se prošli mjesec, a na ostalim problemima radimo.

Ostajte u miru, svjetlosti i ljubavi.

Karmičko čišćenje je tehnika kojom iscjelitelj u suradnji s Anđelima Karme spaja energetska tijela, čisti veze između njih i aktivira energetske razine

Karmičko čišćenje omogućava da u ovome životu postignemo ublažavanje ili potpunu odradu nekih ograničenja koja imamo: zabluda, naglost, regresivnost, neodgovornost, nesnošljivost, egocentrizam, tuga, mržnja, nesigurnost, strah, zavist, destruktivnost, kao i fizičke bolesti.

JA JESAM.wmv

DAVORKA I NJEN SVIJET

DRVO ŽIVOTA

DAVORKA I NJEN SVIJET
Keter
Riječ Keter znači kruna i on je odista kruna drveta. Keter sugeriše kraljevske kvalitete
moći, mudrosti, pravde i svakog drugog kvaliteta koji bi trebalo da posjeduje arhetipski
kralj.
Keter znači svemoć, sveznanje i Prvi uzrok. Različito se još zove Drevni, Najviši,
Makroprosopus i drugo.
Smješten na vrhu Srednjeg stuba Ravnoteže, Keter predstavlja apsolutno savršenstvo
Boga. Pošto je on prva Sfera iz koje se sve druge manifestuju, on sadrži usavršenu suštinu svih njih.
Njegov spiritualni doživljaj je sjedinjenje sa Bogom, poslije koga postoji samo Nirvana.

Hokmah znači "mudrost". On je na vrhu pozitivnog ili muškog stuba, sa svim onim što te riječi podrazumijevaju u apsolutnom ili arhetipskom smislu. To je moć Ketera u
dinamičkoj akciji, koja stimuliše i aktivira Binah.
Binah znači "Razumijevanje" i ona se nalazi nasuprot Hokmahu na vrhu negativnog ili ženskog stuba. Ona je prijemčiva na protočnu moć Hokmaha i poznata je kao "Veliko
more" ili "Velika majka". Pošto je Hokmah Najviši Otac, analogija sa ljudskom
seksualnošću je očigledna. Međutim, ne treba da zaboravite da su fizički svjetovi nejasni
odrazi duhovnih, a ne obrnuto.
Hokmah i Binah su stoga sila odnosno forma.
U ljudskom smislu, Binah je sve ono što se odnosi na stabilnost forme koja služi
obezbjeđenju života. To jest, Binah je arhetipska Materica, arhetipski hram. Hokmah je
sila koja daje energiju ovim formama.
Ne zaboravite da su za sada oni samo ideje o sili i formi, koje se materijalizuju kao stvarnosti na nižim nivoima.

E sad: Hrist je razapet na brdu koje se zove Lubanja. Na Lubanji po Drvetu Života se nalazi Keter. (znači li to da je Hrist neko ko je postigao kraljevske kvalitete
moći, mudrosti, pravde i svakog drugog kvaliteta koji bi trebalo da posjeduje arhetipski
kralj). Vrhunsko prosvjetljenje.
Sa lijeve strane nalazi se Hokmah –mudrost. Razbojnik kaže logičnu stvar po svjetkim mjerilima: ako si Sin Božiji siđi s krsta. Označava svjetsko. A Isus kaže na jednom mjestu: Ja nisam od svijeta. Hokmah je po Kabali pozitivna muška strana, ali po Pismu lijeva strana je negativna što se ostvaruje i u ovom slučaju raspeća.
Sa Desne strane je Binah - razumijevanje : Razbojnik kaže: zar se ti ne bojiš Boga kad si sam osuđen tako? I mi smo još pravedno osuđeni jer primamo po djelima svojim kao što smo zaslužili, ali on nikakva zla nije učinio. Označava duhovno sagledavanje stvari u pozitivnom smislu. Binah je po Kabali negativna ženska strana, po Svetom Pismu desna strana je pozitivna.

Čudno ispreplitanje strana, odnosno percepcije dobra i zla u ovim našim stvarnostima.
Otkud sad to? Jednostavno, princip ogledala: duhovno naspram materijalnog. Naša desna strana kada se gledamo u ogledalu je lijeva i obrnuto.
Hokman podstiče Binah. Hokman je Otac i broj mu je dva, Binah je Majka broj joj je tri, Keter je 1, Tvorac - sjedinjenje. O ovome se može puno polemisati ali otišla bi od teme. Ponovo ću citirati jednu izreku: Zlo je put prema spoznaji istine, spoznaji samoga sebe. Svako zlo djeluje u pozitivnom smjeru! Da onaj razbojnik nije rekao: ako si sin božiji siđi s krsta, da li bi onaj drugi bio podstaknut da kaže ono što je rekao i time zaslužio da mu Isus obeća raj. Svako je sa svoje strane stvarnosti rekao pravu stvar..

Ali Isus je u centru (Keter) i to iznad pozitivnog i negativnog (Hokmah i Binah) u sredini drveta života, u ravnoteži. Na vrhu središnjeg stuba Drveta Života odnosno srednjeg stuba ravnoteže. U sferi iz koje se se manifestuju sve druge sfere i sadrži usavršenu suštinu svih njih.
Hokmah i Binah (pozitivno i negativno) su samo ideje o formi koje se materijalizuju kao stvarnosti na nižim nivoima.

Ne kaže li Isus na nekoliko mjesta hajdete za mnom i bićete tamo gdje sam ja?

Jednostavno je ti voliš taj život koji pulsira oko tebe i ti si ta ljubav i ti si taj život.

DAVORKA I NJEN SVIJET

Shvatila sam (mnogo godina kasnije) da sam imala sasvim pogrešnu predstavu i o ljubavi i o vezanosti.
Ljubav nije igrica pa da je imaš u različitim "levelima" (nekog nikako,nekog manje, nekog više,a nekoga previše).
Kada si u stanju ljubavi tada voliš sve,i one koje voliš i one koje nikada nisi volio.
Tada ne postoji intenzitet,ni način,ni uslov.
Jednostavno je ti voliš taj život koji pulsira oko tebe i ti si ta ljubav i ti si taj život.
Ti nisi ono što misliš da jesi

Ljudi nisu ono što govore da jesu, niti su ono što rade. Ništa nije onako kako izgleda da jeste. Vrlo je važno da smo svjesni činjenice da ljudi rade ono što rade jer njihova dominantna genetska potreba zahtjeva da se izrazi na takav način. Svako ima neku dominantnu potrebu koja mu nalaže da radi ono što radi. Svako cijeni događaje i situacije po sebi. Oni imaju pravo na svoje mišljenje, bez obzira da li je ono tačno ili nije. Uistinu, ni jedno mišljenje nije tačno, ali čovjek treba da dođe do tog saznanja kad on to želi.

Ko si ti? Jesi li ti ono što radiš_ Glumac, profesor, doktor, biznismen?
Ne, ti nisi ono što radiš. Ako se baviš tim profesijama, to ne znači da si ti ta profesija. Ti nisi taj rad i ta profesija. Izabrao si profesiju iz straha za opstanak, ali to nisi ti.

Postao si vlasnik kuće, fabrike ili nekog biznisa, ali to nisi ti. Ti nisi stvar, a ovo su sve stvari. Nisi ono što uobražavaš da jesi. Nisi, dakle, ono što radiš i čime se baviš. To što radiš, manifestuje i izražava tvoje trenutno stanje svjesnosti koje je ograničeno. To je stanje tvojih imaginarnih potreba.

Jesi li ti tijelo?
Ne, ti nisi tijelo.

Naravno, ti imaš tijelo, ali sebe nikad ne zoves tijelom, nego sebe oslovljavas sa "Ja".Tvoje tijelo je školska učionica, instrument u kojem se tvoje "Ja" budi, prelazeći iz jednog razreda u drugi dok ne dodje do diplome, tj. iz "nizeg nivoa" svijesti u "viši nivo". Čak i ako izgubiš tijelo smrću, tvoje "Ja" ostaje živo i onakvo kakvo je oduvijek i postojalo.



Jesi li ti tvoj intelekt?
Ne, to nisi, jer tvoj mozak je kosmički kompjuter, koji registruje i prima pet čula. Tvoja objektivna svjesnost (nametnuta) funkcioniše kroz taj moždani instrument.

Jesi li ti ono što sada misliš?
Ne, nisi ni to.



Ko si onda?
Ti si svijest koja je uvijek svjesna.

Ono što ti sada misliš je produkt tvog iskustva, uslovljenosti, kulture u kojoj živiš. Tvoja svijest funkcioniše kroz tijelo, ali ti nisi tijelo. Ti si idejno, plansko Duhovno biće. Možeš sebe nazvati drugim imenom, nuklearnim bićem npr. Ti si rezultat genetskog plana i zakona. Ti si "Drvo života". Ti si "Kralj" i "Kraljevina Božija". Sve ono sto si ti, u stvari je čisti Um.



"Zbogom iluzije", Milena Marović

Taština je bolest od koje ljudi mogu biti izliječeni,ali ne žele!

DAVORKA I NJEN SVIJET

Tragalac je onaj koji traga za samim sobom.

Napustite sva pitanja osim jednog: Ko sam ja? Konačno, jedina činjenica u koju ste sigurni je da vi jeste. "Ja jesam" je izvesno, "Ja sam ovo" nije. Težite da spoznate šta ste vi u stvarnosti.

Da biste znali ko ste vi, morate najpre tragati i saznati šta vi niste.

Otkrijte sve što vi niste - telo, osećanja, misli, vreme, prostor, ovo ili ono - ništa konkretno ili apstraktno što vi opažate ne možete biti vi. Sam čin opažanja pokazuje da vi niste ono što opažate.

Što jasnije shvatite da na nivou uma vi možete biti opisani samo u negativnim pojmovima, to ćete brže doći do kraja vašeg traganja i uvideti da ste vi bezgranično biće.

Sri Nisargadatta Maharaj
Svaki čovjek je sam. Sam se rađa, sam živi i sam umire. Ne postoji stvarni odnos između ljudi. Čovjek je sam u svijetu unutar sebe i sam je u onom svijetu koji poima oko sebe. Istina je da svako stvara percepciju o svemu što se dešava unutar i izvan njega. Svi kontakti koje preživljava nisu kontakti s drugim ljudima. To su isključivo i jedino kontakti sa samim sobom, odnosno sa svojim slikama o sebi i o svemu sa čim se susreće. Čovjek je sve ono što vidi, osjeti, čuje i doživljava. Čovjek je kompletan univerzum, a univerzum živi i diše isključivo unutar njega. Naravno, izvan tog čovjek-univerzuma postoji mnoštvo čovjek-univerzuma koji paralelno postoje i svaki je univerzalan upravo za sebe. Kada kažem da ne postoji odnos između ljudi govorim da čovjek ne komunicira da drugim čovjekom. On uvijek komunicira jedino i samo sa slikom koju je stvorio o tom čovjeku. U konačnici, sve je izuzetno prosto. Čovjek stvara kompletnu predstavu (sliku) o drugom čovjeku jer je izuzetno vezan za definisanje svega oko sebe. On poznaje samo svoje predrasude o onome šta vidi i ništa više. Na osnovu definisanih slika stvara se precizno definisan odnos. Pošto je odnos definisan samo lažnom slikom o osobi koja nije u skladu sa stvarnošću i odnos je lažan ili da se preciznije izjasnim ne postoji. To je u suštini samo odnos čovjeka sa samim sobom. Kao što je predstava jednog čovjeka o drugom čovjeku lažna tako je lažna i slika o svemu što čovjek percipira što dovodi do zaključka da čovjek ima lažnu predstavu o samom sebi.

Primjer koji može dosta dobro da definiše ovu činjenicu možemo da vidimo u bojama. Svi mi imamo precizno definisana imena boja. Neko ima širu paletu pa ubacuje terakotu, boju breskve, limun žutu i slično, a neko se bazira na osam ili šesnaest boja i kraj priče. To za ovu temu nije pretjerano bitno. Pravo pitanje je da li vi vidite žutu boju na isti način na koji je ja vidim. Šta ako vi moju žutu vidite kao boju koju sam ja definisala plavom. Mi imamo fiksiranu poziciju na kojoj se nalazi boja i imamo niz primjera koji nose istu boju i svi ćemo se složiti da je npr. krv crvena, ali ne možemo nikako utvrditi da je ta crvena svima nama baš ista crvena. Isto je ime i možemo je uporediti sa niz drugih stvari koje smo imenovali tim nazivom boje i to je sve.

Pošto je svijet koji vidimo samo projekcija onoga što jesmo ili još bolje onoga što mislimo da jesmo sve se dešava u pojedincu. Kada uspijemo da prihvatimo ovu činjenicu uspjećemo da se nosimo sa problemom koji vidimo izvan sebe kao vlastitim problemom koji se nalazi u nama. Naravno, svi se možemo složiti da je izjava da sam ja centar svijeta, u najmanju ruku, egoistična, ali tako je samo i jedino ako kažem da postoji samo jedan svijet, moj svijet. Ako sam svjesna činjenice da je svaki čovjek centar svoga svijeta i da ja ne egzistiram stvarno u tuđem svijetu čak i ako se naši svjetovi prepliću stvar suštinski postaje drugačija. Takav stav daje potencijal za odbacivanje posjedovnog odnosa prema drugim ljudima, čak i ako pričamo o djeci, roditeljima, bračnim partnerima ili bilo kojim drugim ljudima za koje nas veže određeni skup emocija.

Jedan od aktivnijih problema čovjeka je vezivanje koje je suštinski besmisleno. Prvo formiramo lažnu sliku sebe za koju se vežemo, zatim po uzoru na tu sliku stvaramo lažne slike o osobama s kojima ostvarujemo kontakt. Vežemo se i za svoju sliku o drugim ljudima. Smatramo da imamo pravo da je posjedujemo, odnosno da posjedujemo osobu koja stoji iza te slike. Čovjek koji je odbacio posjedovnu ili bilo koju drugu vezanost za ljude ili čak za predmete nije postao robot. Nije odbacio čovječnost nego je napravio mali korak ka buđenju čovjeka.

Isto tako, mnogi smatraju da bi prestali biti ČOVJEK kada bi on kao čovjek bio gospodar emocijama, a ne da emocije budu gospodari čovjeka. Neću da budem radikalna i da kažem odbaci emocije, a čak i da kažem ne bi puno pogriješila. Šta je emocija koja upravlja čovjekom? Kako uopšte čovjek može da gospodari emocijama?

Ako čovjek dozvoli da ga određene situacije u kojima se nalazi bacaju iz stanja ogromnih ushićenja do stanja malodušnosti sve što će postići je samo trošenje samog sebe (onog sebe kojeg bi trebao da izgradi). Postoji ustaljen šablon razmišljanja da vrijedimo upravo onoliko koliko se „dajemo“ za druge, otuda i potreba da s vremena na vrijeme nekome objasnimo da smo njegova/njena žrtva. Ako samo malo pomjerimo percepciju sa potrebe da naturamo nekome svoju žrtvu koja nije tražena ni potrebna i usmjerimo se na razvoj umjesto razaranje vidjećemo da nas emocije ne vode nikuda. Kada mi vodimo emocije ili kada se postavimo u ulogu posmatrača promijenićemo im svrhu. Izdvojeni iz emotivnog ludila, posmatrajući učimo i iz uloge potrošača samog sebe dolazimo u ulogu onoga ko nadograđuje.
Mi smo duše(ne svi mnogi su je davno izgubili ili je nikada nisu ni imali :? ) zarobljene u fizičkom tijelu i materijalnoj dimenziji,mnogi toga nisu svjesni,rijetki jesu,da bi toga bio svjestan,trebaš biti duhovan i ne biti ovisan i vezama s ljudima i sa stvarima.

The Matrix - Spoon (cro sub)

DAVORKA I NJEN SVIJET Kahune vjeruju da su misli stvari, te da su sastavljene od suptilne energetske supstancije koju oni nazivaju kino mea, odnosno "nevidljiva tjelesna supstancija". Stoga, nakon što napuste naš um, naše nade, strahovi, planovi, brige, krivnje, snovi i zamišljanja ne nestaju nego se vraćaju u misaone oblike, te oni, također, postaju neke od grubih niti iz kojih više jastvo tka našu budućnost. Većina ljudi nema nadzor nad vlastitim mislima, rekli su kahune, i neprestano bombardiraju svoja viša jastva s nekontroliranom i proturječnom mješavinom planova, želja i strahova. To zbunjuje više jastvo i predstavlja razlog zašto se većina ljudskih života čini podjednako kaotičnima i nekontroliranima. Smatraju da je od presudne važnosti da si ljudi često odvoje malo vremena kako bi razmislili o svojim životima i u konkretnom smislu vizualizirali ono što žele da im se dogodi. Kahune tvrde da ljudi na taj način mogu svjesnije upravljati događajima koji im dolaze i stvarati vlastitu budućnost. Tantrički mistici iz Tibeta «supstanciju» od koje su sastavljene misli nazivaju tsal i drže da svaka mentalna akcija proizvodi valove te tajanstvene energije. Vjeruju da je cijeli svemir proizvod uma, te da ga stvara i život mu udahnjuje zajednički tsal svih bića. Većina ljudi nije svjesna da posjeduju tu moć, kažu tantristi, jer prosječni ljudski mozak funkcionira kao «mala mlaka, odvojena od velikog oceana». Samo je za velike yogije, koji imaju iskustvo stupanja u vezu s dubljim slojevima uma, rečeno da mogu svjesno koristiti takve sile, a jedna od stvari koju rade kako bi postigli taj cilj jest opetovano, svjesno vizualiziranje željene kreacije. Tibetanski tantrički spisi puni su vizualizacijskih tehnika, odnosno «sadhana», osmišljenih za te svrhe. Važnost vizualizacije u mijenjanju i preoblikovanju čovjekove sudbine naglašavali su i perzijski sufiji iz dvanaestog stoljeća. Oni su suptilnu tvar od koje su sastavljene misli nazivali alam almithal. Kao i mnogi vidovnjaci, i oni su vjerovali da ljudska bića posjeduju suptilno tijelo kojim upravljaju energetski centri nalik čakrama. I oni su držali da je stvarnost podijeljena na niz suptilnijih razina postojanja, ili Hadarata, te da je razina postojanja neposredno iznad ove neka vrsta šablone stvarnosti u kojoj se alam almithal čovjekovih misli oblikuje u ideje-slike koje, sa svoje strane, na kraju određuju smjer čovjekova života. Međutim, sufiji su dodali i jednu vlastitu posebnost. Držali su da je nadzor nad srčanom čakrom, odnosno himmom, sredstvo odgovorno za taj proces, pa stoga i preduvjet za upravljanje čovjekovom sudbinom. I Edgar Cayce je o mislima govorio kao o opipljivim stvarima, profinjenijem obliku materije, a kada je bio u transu, više je puta svojim klijentima rekao da su misli stvorile njihovu sudbinu, te da je "misao graditelj". Njegov je stav bio da je proces mišljenja poput pauka koji neprekidno plete, bez prestanka dodaje niti svojoj mreži. U svakom trenutku svojih života stvaramo predodžbe i obrasce koji našoj budućnosti daju energiju i oblik, rekao je Cayce. Paramahansa Yogananda savjetovao je ljudima da vizualiziraju budućnost koju žele za sebe i nabiju je energijom koncentracije. Njegovim riječima rečeno, "ispravna vizualizacija uz pomoć vježbe koncentracije i snage volje omogućava nam da materijaliziramo misli, ne samo kao snove i vizije u mentalnom carstvu, nego i kao iskustva u materijalnom carstvu." Doista, slične ideje mogu se pronaći u širokom spektru najrazličitijih izvora. "Ono smo što mislimo da jesmo.", rekao je Buddha. "Sve što jesmo nastaje iz naših misli. Svojim mislima stvaramo svijet.", ističe se u hinduskoj pretkršćanskoj Brihadaranyaka Upanišadi. "Svim stvarima u svijetu Prirode ne upravlja Sudbina, jer duša posjeduje vlastito načelo", rekao je grčki filozof iz četvrtog stoljeća, Jamblik. "Ištite i dat će vam se ... ako imate vjeru, ništa vam neće biti nemoguće.", zapisano je u Bibliji. Pa zatim, "sudbina osobe uvjetovana je onime što ona sama stvara i čini.", napisao je Rabbi Steinsaltz u kabalističkoj Thirteen-Petaled Rose (Ruža s trinaest latica). Je li trenutna popularnost ideje da stvaramo svoju sudbinu tek prolazni hir, ili je pak njezina prisutnost u brojnim kulturama i razdobljima pokazatelj nečeg mnogo dubljeg, znak da je to nešto za što svi ljudi intuitivno znaju da je istina? Za sada to pitanje ostaje bez odgovora, ali u holografskom svemiru - svemiru u kojemu um sudjeluje u stvarnosti, i u kojem se najdublja sastojina naših misli može očitovati kao sinkronicitet u objektivnom svijetu - zamisao da smo također stvaratelji vlastite sudbine nije tako nategnuta. Štoviše, čini se vjerojatnom. Izvor iz knjige: Michael Talbot - Holografski Svemir