Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
subota, 30. travnja 2011.
DAVORKA I NJEN SVIJET: REIKI IZ ŽIVOTA
DAVORKA I NJEN SVIJET: REIKI IZ ŽIVOTA: "DAVORKA I NJEN SVIJET Reiki, praktički, nema ograničenja u iscjeljivanju bilo koje i bilo kakve bolesti. Stoga se samo po sebi nameće pitan..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
REIKI IZ ŽIVOTA
DAVORKA I NJEN SVIJET
Reiki, praktički, nema ograničenja u iscjeljivanju bilo koje i bilo kakve bolesti. Stoga se samo po sebi nameće pitanje kako je moguće da ispravno proveden tretman uspije samo djelomično, ili ne daje neke vidljive rezultate. Ključ za odgovor nalazi se u dobroj ili lošoj karmi pacijenta, koju on donosi sa sobom iz ovoga i/ili prošlih života.
Nastavljamo dalje s Reikijem u konkretnim primjerima iz života, vjerujući da će oni sami za sebe najbolje opisati ono što je Reiki u stvarnosti. Katkad treba brzo djelovati zbog situacije koja to zahtijeva, dok je drugi puta Reiki dugačak i složen proces iscjeljivanja tijela i duše pacijenta.
Radost koja se osjeća kada uspije tretman najveća je nagrada za nesebično služenje bližnjemu, i ona ima izuzetnu iscjeljujuću snagu koju terapeut, kada se odmara od tretmana u miru i spokoju, treba kroz sebe spontano propuštati.
Za taj odmor i pacijent i terapeut uvijek moraju naći vremena. Na taj se način ujedno liječi i sam terapeut koji obnavlja svoje zdravlje iz dana u dan svakim novim odrađenim tretmanom. Ovo je ujedno i ključ za uspješni završetak tretmana, s obzirom da se u Reikiju radi na astralnom tijelu pacijenta kojemu treba dati vremena da se ponovno stopi s materijalnim tijelom i prenese mu sve pozitivne promjene koje su se na njemu dogodile za vrijeme tretmana.
Treba izrazito napomenuti da se NIKADA I NIKAKO ne smije zapostaviti klasična medicina, koja stalno treba biti u skladu s alternativom, naročito kada su u pitanju teže bolesti. Terapeut se nema pravo miješati ili nagovarati pacijenta da odustane od terapije koju mu je liječnik propisao ili mu sam određivati medikamente po vlastitom nahođenju (osim ukoliko nije i sam po zvanju liječnik), ne smije ga odgovarati od drugih oblika terapija ili liječenja koje mu je liječnik propisao. Ovo pravilo treba slijediti čak i onda kada kod pacijenta osjeti nespremnost ili dozu prezira prema klasičnoj medicini. Iscjelitelj treba pomoći pacijentu da odbaci takve predrasude. Samo uska suradnja iscjelitelja i liječnika daje na kraju prave i pune rezultate koji su u interesu svih koji sudjeluju u procesu liječenja, a to naročito vrijedi za samoga pacijenta.
Vrlo je važno da se terapeut i pacijent uzajamno poštuju, da pacijenti za terapeuta nisu samo brojevi u nizu s kojima treba što prije završiti tretman. S druge strane, pacijent mora imati povjerenja u terapeuta i Božansku Energiju koju mu ovaj prenosi tijekom liječenja. Jedino na ovaj način moguće je pravo i istinsko liječenje i iscjeljivanje.
U protivnom, ako se ova etika u iscjeljivanju ne poštuje, s obzirom da Bogu ništa nije nepoznato, sam proces liječenja ne teče kako bi trebao jer nema Božanske prisutnosti u tretmanu, a terapeut svoju vlastitu energiju troši umjesto da samo bude prolazni Kanal Energije Više Svijesti, a pacijent ima površne, nikakve, ili samo vrlo kratke učinke od tretmana koji nisu trajni.
Mome prijatelju očito nije još bilo suđeno da se riješi i tog problema, a kako je terapeut samo Kanal za Božansku Iscjeljujuću Energiju Reikija, ni jednog trena nije došlo u pitanje treba li dalje nastaviti liječiti taj problem ili ne.
Glas koji se javio imao je miran ali zapovjedni ton, koji nije dozvoljavao daljnju raspravu. Sam po sebi zahtijevao je povjerenje i duboko poštovanje.
Kao da je telepatski govorio: “Kao i do sada, ti radi svoj posao, a moj prepusti meni. Nije još došlo vrijeme da ovu dušu oslobodimo tog tereta, jer iz njega ima još nešto za naučiti... Ne boj se, radi dalje i imaj puno povjerenje u mene!”
Moram priznati da je i dan danas taj trenutak duboko prisutan u meni pri mom prenošenju Božanske Energije Reikija. On mi često služi kao zvijezda vodilja u trenucima u kojima nisam siguran kako izaći na kraj s problemima koji se znaju javiti za vrijeme tretmana.
Da bi terapeut bio uspješan i mogao kroz sebe propustiti dovoljno Icjeljujuće Energije, on mora stalno raditi na sebi i biti što više u kontaktu sa svojom nutrinom koja je njegovo pravo Ja, njegova Viša Svijest, sam Bog, koji boravi u srcu svakog živog bića, pa tako i čovjeka. Najviši cilj koji se može postići je doći u potpuno suglasje s tom Božanskom Svjetlošću, prvo u sebi, a potom u pacijentu. Nakon toga, uspjeh liječenja je osiguran i gotovo uvijek, ako se to suglasje postigne, trenutan.
Astralni iscjelitelji često dolaze u liku liječnika i obično dolaze po dvoje ili četvero, s jedne i druge strane terapeutovog ramena. Kako se spajamo na Kanal Božanske Energije, najbolje je zamoliti Božanski Lik, koji nam je najdraži (to može biti neki svetac za kojega smo vrlo vezani i kojemu se inače uvijek molimo), da nas vodi tijekom čitavog tretmana kako bi bili sigurni da će sve ići dobro i da će on dobro završiti.
Opet ćemo se vratiti na primjer moga prijatelja i one večeri kada je sve teklo kako treba, ali se njemu činilo da nakon toga Energija ne djeluje isto kao i prethodnih dana. Iz toga je razloga nekoliko puta protestirao, tražeći da se Reiki pojača. Ja sam se branio riječima da radim s istom količinom energije kao i prije, i da ne shvaćam zašto on tretman osjeća slabije. Na njegovo uporno traženje, pojačao sam dotok Energije, propuštajući je kroz sebe u većoj količini kako bi zadovoljio želju pacijenta. Još i danas čujem njegov glas koji mi je govorio "da nekako ne grijem baš dobro", te da mu je "više hladno nego toplo". Sjećam se i svoga odgovora da ne radim ništa drukčije nego što sam to radio prije. Tretman je završio i ja sam, nakon propisanog odmora (minimalno 15 min, a po potrebi i više), još neko vrijeme ostao s mojim prijateljem u razgovoru. Drugoga sam dana došao na četvrti tretman u nizu. No, na vratima me dočekalo nimalo prijateljski raspoloženo lice moga prijatelja. Učinilo mi se kao da je vidio duha pred sobom ili, u najmanju ruku, lice nekog ljutog neprijatelja ili neželjenog gosta. Osjetio sam da nešto nije u redu i stoga sam čekao da mi on to sam kaže. Kratko smo popričali o svakodnevnim temama, a kada sam mu predložio da napravimo zadnji tretman za ovaj tjedan, kao da ga je netko polio vrućom vodom. On se istog trena uozbiljio i odbio tretman govoreći: "A, ne, ne više! Sinoć, kad si ti otišel, skoro sam zgorel! Nisam spal skoro celu noć. Svake dve vure sam se s hladnom vodom poleval, tak je fest kurilo po meni. Ne, dosta mi je svega i tog Reikija, neću više!" U prvom trenutku nisam shvaćao što se dogodilo, da bi mi potom u trenu došla poruka koja mi je rekla da je moj prijatelj tražio više Reikija "jer ga je nekako slabo grijalo u odnosu na prethodne dane", pa je dobio koliko je tražio sa svim popratnim posljedicama. Počeo sam se odjednom smijati, na što se on još više razljutio, misleći da mu ne vjerujem, ili da mu se rugam. Tada sam mu rekao: "Tak ti je to, moj prijatel, kad hoćeš više nego kaj ti treba! Sam si rekel da te nekak preslabo grije i nagovoril si me da ti pojačam dozu energije u tretmanu." Ovo je bila nezaboravna i vrlo važna pouka prvo meni, a potom i njemu, da nikada ne tražimo više nego što nam je dano za prenijeti i primiti. To je bio jasan znak da mi ne vodimo Reiki, nego da smo samo prenositelji te Božanske Energije koja nas ujedno liječi i uči onome što nam je potrebno. Na moj nagovor, moj je prijatelj pristao i na četvrti tretman u nizu za taj tjedan. Kao što sam i pretpostavio, nakon tretmana nije više imao osjećaj gorenja kao prethodnog dana, već se osjećao ugodno, zadovoljno i sretno. Dakle, upravo onako kako bi se i trebao osjećati svaki pacijent nakon tretmana koji se ne miješa u rad terapeuta.
Reiki, praktički, nema ograničenja u iscjeljivanju bilo koje i bilo kakve bolesti. Stoga se samo po sebi nameće pitanje kako je moguće da ispravno proveden tretman uspije samo djelomično, ili ne daje neke vidljive rezultate. Ključ za odgovor nalazi se u dobroj ili lošoj karmi pacijenta, koju on donosi sa sobom iz ovoga i/ili prošlih života.
Nastavljamo dalje s Reikijem u konkretnim primjerima iz života, vjerujući da će oni sami za sebe najbolje opisati ono što je Reiki u stvarnosti. Katkad treba brzo djelovati zbog situacije koja to zahtijeva, dok je drugi puta Reiki dugačak i složen proces iscjeljivanja tijela i duše pacijenta.
Radost nakon tretmana i etika iscjeljivanja
Radost koja se osjeća kada uspije tretman najveća je nagrada za nesebično služenje bližnjemu, i ona ima izuzetnu iscjeljujuću snagu koju terapeut, kada se odmara od tretmana u miru i spokoju, treba kroz sebe spontano propuštati.Za taj odmor i pacijent i terapeut uvijek moraju naći vremena. Na taj se način ujedno liječi i sam terapeut koji obnavlja svoje zdravlje iz dana u dan svakim novim odrađenim tretmanom. Ovo je ujedno i ključ za uspješni završetak tretmana, s obzirom da se u Reikiju radi na astralnom tijelu pacijenta kojemu treba dati vremena da se ponovno stopi s materijalnim tijelom i prenese mu sve pozitivne promjene koje su se na njemu dogodile za vrijeme tretmana.
Treba izrazito napomenuti da se NIKADA I NIKAKO ne smije zapostaviti klasična medicina, koja stalno treba biti u skladu s alternativom, naročito kada su u pitanju teže bolesti. Terapeut se nema pravo miješati ili nagovarati pacijenta da odustane od terapije koju mu je liječnik propisao ili mu sam određivati medikamente po vlastitom nahođenju (osim ukoliko nije i sam po zvanju liječnik), ne smije ga odgovarati od drugih oblika terapija ili liječenja koje mu je liječnik propisao. Ovo pravilo treba slijediti čak i onda kada kod pacijenta osjeti nespremnost ili dozu prezira prema klasičnoj medicini. Iscjelitelj treba pomoći pacijentu da odbaci takve predrasude. Samo uska suradnja iscjelitelja i liječnika daje na kraju prave i pune rezultate koji su u interesu svih koji sudjeluju u procesu liječenja, a to naročito vrijedi za samoga pacijenta.
Vrlo je važno da se terapeut i pacijent uzajamno poštuju, da pacijenti za terapeuta nisu samo brojevi u nizu s kojima treba što prije završiti tretman. S druge strane, pacijent mora imati povjerenja u terapeuta i Božansku Energiju koju mu ovaj prenosi tijekom liječenja. Jedino na ovaj način moguće je pravo i istinsko liječenje i iscjeljivanje.
U protivnom, ako se ova etika u iscjeljivanju ne poštuje, s obzirom da Bogu ništa nije nepoznato, sam proces liječenja ne teče kako bi trebao jer nema Božanske prisutnosti u tretmanu, a terapeut svoju vlastitu energiju troši umjesto da samo bude prolazni Kanal Energije Više Svijesti, a pacijent ima površne, nikakve, ili samo vrlo kratke učinke od tretmana koji nisu trajni.
Snaga terapeuta, karma pacijenta i astralni iscjelitelji
Reiki kao Božanska Energija praktički nema ograničenja u iscjeljivanju bilo koje i bilo kakve bolesti. Stoga se samo po sebi nameće pitanje kako je moguće da ispravno proveden tretman uspije samo djelomično, ili ne daje neke vidljive rezultate. Ključ za odgovor nalazi se prvo u dobroj ili lošoj karmi pacijenta, koju on donosi sa sobom iz ovoga i/ili prošlih života. Našim zapadnjačkim rječnikom mi bismo rekli da mu nije suđeno da u cijelosti ozdravi.Praksa - visoki tlak
Jedan lijep primjer iz prakse ponovno će biti jedan moj dragi prijatelj, koji je bio na tretmanima Reikija zbog visokog tlaka. Za vrijeme tretmana sve je teklo dobro i išlo svojim Božanskim redom, tako da sam stekao utisak i veliko samopouzdanje da će se moj prijatelj pored problema s visokim tlakom izliječiti i od puno više toga. Kako je on uvijek govorio nekako kroz nos, pri tretmanu sam usmjerio svoje ruke na to mjesto puštajući zrake svjetlosti, ljubavi i energije da ga riješe i toga problema. Imao sam snažnu i iskrenu želju dobiti bitku s tom bolešću, tako da sam joj se svim srcem i dušom predao. No što se dogodilo?Astralni iscjelitelj
Prenoseći neko vrijeme intenzivno energiju Reikija, iznenada sam vrlo jasno čuo Glas s astralne razine, koji mi je nedvosmisleno i doslovno izdao naredbu: “PUSTI TAJ NOS!” Nisam vidio astralnog iscjelitelja, koji me očito pratio u mome radu, i kao i ja bio Kanal za iscjeljivanje, ali na Višoj Razini, ali sam ga itekako dobro čuo i, dakako, odmah se povukao, istog trena odustajući od svoje namjere.Mome prijatelju očito nije još bilo suđeno da se riješi i tog problema, a kako je terapeut samo Kanal za Božansku Iscjeljujuću Energiju Reikija, ni jednog trena nije došlo u pitanje treba li dalje nastaviti liječiti taj problem ili ne.
Glas koji se javio imao je miran ali zapovjedni ton, koji nije dozvoljavao daljnju raspravu. Sam po sebi zahtijevao je povjerenje i duboko poštovanje.
Kao da je telepatski govorio: “Kao i do sada, ti radi svoj posao, a moj prepusti meni. Nije još došlo vrijeme da ovu dušu oslobodimo tog tereta, jer iz njega ima još nešto za naučiti... Ne boj se, radi dalje i imaj puno povjerenje u mene!”
Moram priznati da je i dan danas taj trenutak duboko prisutan u meni pri mom prenošenju Božanske Energije Reikija. On mi često služi kao zvijezda vodilja u trenucima u kojima nisam siguran kako izaći na kraj s problemima koji se znaju javiti za vrijeme tretmana.
Da bi terapeut bio uspješan i mogao kroz sebe propustiti dovoljno Icjeljujuće Energije, on mora stalno raditi na sebi i biti što više u kontaktu sa svojom nutrinom koja je njegovo pravo Ja, njegova Viša Svijest, sam Bog, koji boravi u srcu svakog živog bića, pa tako i čovjeka. Najviši cilj koji se može postići je doći u potpuno suglasje s tom Božanskom Svjetlošću, prvo u sebi, a potom u pacijentu. Nakon toga, uspjeh liječenja je osiguran i gotovo uvijek, ako se to suglasje postigne, trenutan.
Astralni iscjelitelji često dolaze u liku liječnika i obično dolaze po dvoje ili četvero, s jedne i druge strane terapeutovog ramena. Kako se spajamo na Kanal Božanske Energije, najbolje je zamoliti Božanski Lik, koji nam je najdraži (to može biti neki svetac za kojega smo vrlo vezani i kojemu se inače uvijek molimo), da nas vodi tijekom čitavog tretmana kako bi bili sigurni da će sve ići dobro i da će on dobro završiti.
Doziranje točno potrebne energije iscjeljivanja
Kada pacijent osjeti Iscjeljujuću Energiju koja prolazi kroz terapeuta na njega, on počinje silno tražiti što veće količine te Energije. On je poput žednog u pustinji kojega se našlo i koji silno želi popiti što više vode koja mu se daje jer mu o njoj ovisi život. To u pravilu, osim ako terapeut nije u cijelosti otvoren na Kanal Božanske Energije (što znači da je prosvijetljen). izrazito opterećuje terapeuta, a nije dobro niti za pacijenta. Kao što se nakon dugog posta ne smije puno jesti, a nakon dehidracije piti puno vode, tako i samo iscjeljivanje mora biti pod nadzorom i ispravno dozirano.Opet ćemo se vratiti na primjer moga prijatelja i one večeri kada je sve teklo kako treba, ali se njemu činilo da nakon toga Energija ne djeluje isto kao i prethodnih dana. Iz toga je razloga nekoliko puta protestirao, tražeći da se Reiki pojača. Ja sam se branio riječima da radim s istom količinom energije kao i prije, i da ne shvaćam zašto on tretman osjeća slabije. Na njegovo uporno traženje, pojačao sam dotok Energije, propuštajući je kroz sebe u većoj količini kako bi zadovoljio želju pacijenta. Još i danas čujem njegov glas koji mi je govorio "da nekako ne grijem baš dobro", te da mu je "više hladno nego toplo". Sjećam se i svoga odgovora da ne radim ništa drukčije nego što sam to radio prije. Tretman je završio i ja sam, nakon propisanog odmora (minimalno 15 min, a po potrebi i više), još neko vrijeme ostao s mojim prijateljem u razgovoru. Drugoga sam dana došao na četvrti tretman u nizu. No, na vratima me dočekalo nimalo prijateljski raspoloženo lice moga prijatelja. Učinilo mi se kao da je vidio duha pred sobom ili, u najmanju ruku, lice nekog ljutog neprijatelja ili neželjenog gosta. Osjetio sam da nešto nije u redu i stoga sam čekao da mi on to sam kaže. Kratko smo popričali o svakodnevnim temama, a kada sam mu predložio da napravimo zadnji tretman za ovaj tjedan, kao da ga je netko polio vrućom vodom. On se istog trena uozbiljio i odbio tretman govoreći: "A, ne, ne više! Sinoć, kad si ti otišel, skoro sam zgorel! Nisam spal skoro celu noć. Svake dve vure sam se s hladnom vodom poleval, tak je fest kurilo po meni. Ne, dosta mi je svega i tog Reikija, neću više!" U prvom trenutku nisam shvaćao što se dogodilo, da bi mi potom u trenu došla poruka koja mi je rekla da je moj prijatelj tražio više Reikija "jer ga je nekako slabo grijalo u odnosu na prethodne dane", pa je dobio koliko je tražio sa svim popratnim posljedicama. Počeo sam se odjednom smijati, na što se on još više razljutio, misleći da mu ne vjerujem, ili da mu se rugam. Tada sam mu rekao: "Tak ti je to, moj prijatel, kad hoćeš više nego kaj ti treba! Sam si rekel da te nekak preslabo grije i nagovoril si me da ti pojačam dozu energije u tretmanu." Ovo je bila nezaboravna i vrlo važna pouka prvo meni, a potom i njemu, da nikada ne tražimo više nego što nam je dano za prenijeti i primiti. To je bio jasan znak da mi ne vodimo Reiki, nego da smo samo prenositelji te Božanske Energije koja nas ujedno liječi i uči onome što nam je potrebno. Na moj nagovor, moj je prijatelj pristao i na četvrti tretman u nizu za taj tjedan. Kao što sam i pretpostavio, nakon tretmana nije više imao osjećaj gorenja kao prethodnog dana, već se osjećao ugodno, zadovoljno i sretno. Dakle, upravo onako kako bi se i trebao osjećati svaki pacijent nakon tretmana koji se ne miješa u rad terapeuta.
DAVORKA I NJEN SVIJET: Relaxation Music - Robert Norton: By the Seashore
DAVORKA I NJEN SVIJET: Relaxation Music - Robert Norton: By the Seashore: "“Duša se nikada ne rađa niti ikada umire. Jednom postojeća nikada ne prestaje postojati. Nerođena je, vječna, uvijek pos..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
Relaxation Music - Robert Norton: By the Seashore
“Duša se nikada ne rađa niti ikada umire. Jednom postojeća nikada ne prestaje postojati. Nerođena je, vječna, uvijek postojeća, neumiruća i prvobitna. Nije uništena ni kada je tijelo uništeno.” - Bhagavad-gita
Karmičko čišćenje i iscjeljenje
Duša, rađajući se u fizičkom tijelu, izabrala je naučiti i odraditi 12 lekcija (kvaliteta): spoznaju, strpljenje, progresivnost, iskrenost, snošljivost, inteligenciju, radost, komunikativnost, iskustvo, ravnotežu, mudrost i integrativnost.
Karmičko čišćenje omogućava da u ovome životu postignemo ublažavanje ili potpunu odradu nekih ograničenja koja imamo: zabluda, naglost, regresivnost, neodgovornost, nesnošljivost, egocentrizam, tuga, mržnja, nesigurnost, strah, zavist, destruktivnost, kao i fizičke bolesti.
Riječ “karma” najčešće se prevodi kao “djelovanje”. Svojom slobodnom voljom od Univerzuma (Boga) danom, odlučujemo o načinu našega djelovanja ograničeni svojim mogućnostima, spoznajama, uvjetima i životnim okolnostima. Zakon karme povezuje uzrok i njegovu posljedicu. To znači da karmičke nagrade i dugovi ne ovise o našem ljudskom shvaćanju vremena i prostora, već o božanskom. Oni su vječni i odrađujemo ih u mnogim životima. Svojim mislima, riječima i djelima možemo ih ublažiti ili povećati. Današnje životne okolnosti odraz su naših prošlih djelovanja. Naša dobra djela, prema nama samima i prema drugima u prošlosti, vidjet će se danas ukoliko živimo životom sretne osobe pročišćene karme. Takva osoba živjet će život u dobrom zdravlju, materijalno i emotivno sređena.
Posljedice prošlih djela
Nažalost, naši nepravedni, loši postupci rezultirat će lošim iskustvima u ovome životu - bolešću, problematičnim vezama, siromaštvom... Mnoge emotivno teške i stresne situacije, kao i bolesti kroz koje prolazimo u ovome životu, događaju se jer su baš sada sazreli uvjeti za njihovu odradu.
Dakle, naš sadašnji život je posljedica naših prošlih djela, a načinom kako živimo ovaj život odredit ćemo onaj budući. Zato, obogatimo naš život suosjećanjem, pomaganjem, davanjem, mudrošću i praštanjem. Karmičko čišćenje je tehnika kojom iscjelitelj u suradnji s Anđelima Karme spaja energetska tijela, čisti veze između njih i aktivira energetske razine.
Evo jednoga primjera. Danijela iz Zagreba, u vrijeme kada je došla na tretmane, imala je mnogo problema. “Vidjet ćemo koji će problem Anđeli odlučiti riješiti ovim karmičkim iscjeljivanjem”, rekla sam ovoj mladoj, lijepoj ženi koja je bila spremna na suradnju.
Motiviranost je bitan faktor jer privlači energije uspjeha. Karmičkim čišćenjem iscijeli se karma ovoag života, kao i onoga prošlog koji je bitan za sadašnji problem. Nakon devetog tretmana sanjala sam Energetski štap s kojim trebam raditi na Danijeli za iscjeljenje od neplodnosti. Anđeli su riješili jedan od problema. Prekrasna Lucija rodila se prošli mjesec, a na ostalim problemima radimo.
Ostajte u miru, svjetlosti i ljubavi.
Karmičko čišćenje je tehnika kojom iscjelitelj u suradnji s Anđelima Karme spaja energetska tijela, čisti veze između njih i aktivira energetske razine
Karmičko čišćenje omogućava da u ovome životu postignemo ublažavanje ili potpunu odradu nekih ograničenja koja imamo: zabluda, naglost, regresivnost, neodgovornost, nesnošljivost, egocentrizam, tuga, mržnja, nesigurnost, strah, zavist, destruktivnost, kao i fizičke bolest
DAVORKA I NJEN SVIJET
Duša, rađajući se u fizičkom tijelu, izabrala je naučiti i odraditi 12 lekcija (kvaliteta): spoznaju, strpljenje, progresivnost, iskrenost, snošljivost, inteligenciju, radost, komunikativnost, iskustvo, ravnotežu, mudrost i integrativnost.
Karmičko čišćenje omogućava da u ovome životu postignemo ublažavanje ili potpunu odradu nekih ograničenja koja imamo: zabluda, naglost, regresivnost, neodgovornost, nesnošljivost, egocentrizam, tuga, mržnja, nesigurnost, strah, zavist, destruktivnost, kao i fizičke bolesti.
Riječ “karma” najčešće se prevodi kao “djelovanje”. Svojom slobodnom voljom od Univerzuma (Boga) danom, odlučujemo o načinu našega djelovanja ograničeni svojim mogućnostima, spoznajama, uvjetima i životnim okolnostima. Zakon karme povezuje uzrok i njegovu posljedicu. To znači da karmičke nagrade i dugovi ne ovise o našem ljudskom shvaćanju vremena i prostora, već o božanskom. Oni su vječni i odrađujemo ih u mnogim životima. Svojim mislima, riječima i djelima možemo ih ublažiti ili povećati. Današnje životne okolnosti odraz su naših prošlih djelovanja. Naša dobra djela, prema nama samima i prema drugima u prošlosti, vidjet će se danas ukoliko živimo životom sretne osobe pročišćene karme. Takva osoba živjet će život u dobrom zdravlju, materijalno i emotivno sređena.
Posljedice prošlih djela
Nažalost, naši nepravedni, loši postupci rezultirat će lošim iskustvima u ovome životu - bolešću, problematičnim vezama, siromaštvom... Mnoge emotivno teške i stresne situacije, kao i bolesti kroz koje prolazimo u ovome životu, događaju se jer su baš sada sazreli uvjeti za njihovu odradu.
Dakle, naš sadašnji život je posljedica naših prošlih djela, a načinom kako živimo ovaj život odredit ćemo onaj budući. Zato, obogatimo naš život suosjećanjem, pomaganjem, davanjem, mudrošću i praštanjem. Karmičko čišćenje je tehnika kojom iscjelitelj u suradnji s Anđelima Karme spaja energetska tijela, čisti veze između njih i aktivira energetske razine.
Evo jednoga primjera. Danijela iz Zagreba, u vrijeme kada je došla na tretmane, imala je mnogo problema. “Vidjet ćemo koji će problem Anđeli odlučiti riješiti ovim karmičkim iscjeljivanjem”, rekla sam ovoj mladoj, lijepoj ženi koja je bila spremna na suradnju.
Motiviranost je bitan faktor jer privlači energije uspjeha. Karmičkim čišćenjem iscijeli se karma ovoag života, kao i onoga prošlog koji je bitan za sadašnji problem. Nakon devetog tretmana sanjala sam Energetski štap s kojim trebam raditi na Danijeli za iscjeljenje od neplodnosti. Anđeli su riješili jedan od problema. Prekrasna Lucija rodila se prošli mjesec, a na ostalim problemima radimo.
Ostajte u miru, svjetlosti i ljubavi.
Karmičko čišćenje je tehnika kojom iscjelitelj u suradnji s Anđelima Karme spaja energetska tijela, čisti veze između njih i aktivira energetske razine
Karmičko čišćenje omogućava da u ovome životu postignemo ublažavanje ili potpunu odradu nekih ograničenja koja imamo: zabluda, naglost, regresivnost, neodgovornost, nesnošljivost, egocentrizam, tuga, mržnja, nesigurnost, strah, zavist, destruktivnost, kao i fizičke bolest
DAVORKA I NJEN SVIJET
DAVORKA I NJEN SVIJET: VIZIJA LJUBAVI,SMISAO MEDITACIJE,PLANET REIKI
DAVORKA I NJEN SVIJET: VIZIJA LJUBAVI,SMISAO MEDITACIJE,PLANET REIKI: "DAVORKA I NJEN SVIJET Svaki je čovjek svijet u malom, a u razvoju jedinke od rođenja do smrti manifestiraju se sve faze nastanka svijeta ..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
VIZIJA LJUBAVI,SMISAO MEDITACIJE,PLANET REIKI
DAVORKA I NJEN SVIJET
Svaki je čovjek svijet u malom, a u razvoju jedinke od rođenja do smrti manifestiraju se sve faze nastanka svijeta i evolucije vrste. To potvrđuje filogeneza, koja je u biti ponovljena ontogeneza. Razvoj fetusa ide prijenosom genetskog zapisa od jednostaničnog oblika preko svih faza evolucije čovjeka do roditeljskog genoma i specifične varijante našeg nastanka u obliku jedinstvenog i neponovljivog bića. U djetinjstvu prolazimo faze razvoja od prvobitnih ljudi do danas, a nakon zadnjeg izdaha i smrti fizičko tijelo svakog ljudskog organizma se raspada u niže organske i anorganske oblike, jer nema više životne sile koja sprečava ovu entropiju.
Jedinka je nastala iz „praha“ i „prahu“ se vratila, ali prije fizičkog nestanka svaki je čovjek ostavio neki doprinos kao infinitezimalni trag u kolektivnoj svijesti i kolektivno nesvjesnom. Slično su povezani i mikro i makro aspekti spoznaje unutar znanosti i i njezine primjene putem tehnologije. Koliko znanost više pronikne u svijet molekula, atoma i subatomskih struktura toliko više raste spoznaja o svijetu koji nas okružuje, uključujući i znanja o tajnama nastanka Svemira, našeg okruženja i nas samih. Koliko čovjek više i brže ovladava mikro svijetom, a danas već možemo govoriti i o nano tehnologijama, toliko više i brže ljudska vrsta proširuje svoju moć i otkriva tajne svemira i njegovih prostranstava. Što više kao pojedinci otkrivamo nesvjesne sadržaje svoje psihe to više osvještavamo spoznaje o vanjskome svijetu. Kako, međutim, spoznati smisao, svrhu i cilj ovih procesa? Kako ostvarivati željenu introspekciju? Kod prahistorijskih ljudi i plemena koja nisu još posve uronila u suvremenu civilizaciju elementarne pojave, drveće, stijene ili životinje imaju osobnost, a često i božanska svojstva. Maloj djeci je svijet bajki i basni jednako stvaran kao njihovim roditeljima dramska serija ili dnevnik na televiziji. Jednako tako umjetnicima i šamanima moćan svijet simbola i nadahnuća predstavlja stvarnost koja leži izvan svjesnog uma, a književnost je puna romana koji stoljećima daju ilustrativne primjere koji mogu poslužiti našem otkrivanju i razumijevanju nesvjesnog. U Bibliji su aspekti nesvjesnih dijelova psihe prisutni kroz tumačenje snova, koja su zapisana kao čisti stvaralački čin proroka koji su prenosili značajne poruke za širu zajednicu. U grčkoj mitologiji je nadahnuće dolazilo od Atene, za koju su vjerovali da je božica rođena iz Zeusove glave. Sigmund Freud je prvi razjasnio potrebu psihoanalize i razumijevanja nesvjesnog. Dokazao je da nesvjesni dijelovi psihe sadrže osobna iskustva i želje koje su bile potisnute iz svjesnih dijelova. Njegov doprinos predstavlja izuzetan pomak u razumijevanju ljudske psihe, ali tek Jungovo otkriće kolektivnog nesvjesnog objašnjava zašto se naše nesvjesno može sastojati i od materijala koji nikada prije nisu dotakli našu svijest. Dublje razine uma su za njega objektivne, jer pripadaju cijeloj ljudskoj vrsti, a ne samo osobnom i subjektivnom vlasništvu neke osobe. Nesvjesne su jer postoje u za nas skrivenom obliku, koji nije dostupan našoj pažnji. Poput neke šifrirane poruke koja se ne može izravno razumjeti, najdublje nesvjesne razine ne mogu izravno doći do naše svijesti.
Prema Jungovom mišljenju kolektivno nesvjesne kao i individualno nesvjesne razine postoje u našoj psihi i posredno se manifestiraju. Metoda introspekcije je za svakog istraživača psihičkih fenomena nezamjenjiva psihološka metoda, ali je ograničena međusobnim isključivanjem svjesnog i nesvjesnog. Kad spavamo nismo svjesni okruženja i tek po sjećanju kada se probudimo analiziramo snove, koje možda nismo dobro zapamtili. Stoga je meditacija korisna kao komplementarna metoda introspekcije koja povezuje neke aspekte budnog stanja i počinka. Bez meditacije i općenito zadubljenja kroz kontemplaciju muskulature i koncentraciju pažnje na mantru koja nas vodi u istraživanje njezinih nesvjesnih sadržaja preostalo bi samo indirektno istraživanje kroz analizu snova, asocijacija, simbola i hipnozu. Trening meditacije je stoga od izuzetne važnosti, jer s jedne strane daje mogućnost poniranja u nesvjesne sfere, a s druge strane proširuje našu svijest i ujedno čisti podsvijest, koja je kao dio nesvjesnoga dijela psihe ispunjena između ostaloga i stresom iz bližih i ranijih razdoblja života. Meditaciju zato definiramo kao zadubljenje uz pomoć kontemplacije tijela i koncentracije uma na mantru, koja nas vodi u nesvjesne sfere našega postojanja. Kroz dugi niz stoljeća se potvrdila kao metoda, kojom se čovjek višegodišnjim prakticiranjem može osloboditi dominacije lokalnog uma. Ona je ujedno i vrsta introspekcije, koju tisućama godina prakticiraju duhovni tragaoci u različitim kulturama.
Postoji puno tehnika meditacije, autogenog treninga i duhovnih vježbi. Neke od njih su se stoljećima prenosile
posebnim procesom inicijacije, ili su bile prezahtjevne za široke slojeve stanovništva, koje nije imalo dovoljno obrazovanja i slobodnog vremena za rad na sebi, jer se borilo za puko preživljavanje. Danas možemo reći da smo na pragu Doba nano-tehnologija. Njegovi temelji i materijalna podloga, koja omogućava širenje kvalitetne duhovnosti su razvoj znanosti i novih tehnologija te nećemo pogriješiti, promatrano šire od samog tehnološkog aspekta, ako kažemo da je naličje iste suštine reći počelo je Doba duhovnosti. Zahvaljujući rastu životnog standarda i obrazovanosti, kao i sve bržem razvoju sredstava moderne komunikacije, duhovnost je postala dostupna većini ljudi. Hoćemo li je, i koliko, razviti zavisi od osobne motivacije. Carl Gustav Jung je upozorio da u stvarnom životu veoma rijetko obraćamo pažnju na ono što je iza riječi, na ideje, koje su u njihovoj osnovi: «A ipak, ideja je jedina realnost. Cijeli moj rad je zapravo davanje novih imena tim idejama, tim realnostima» pisao je Jung. Pogledajmo na primjer riječ “nesvjesno”, upozorio je ovaj veliki istraživač psihičkih sadržaja inspiriran knjigom jednog kineskog zen-budiste. „Izgleda mi da govorimo o istoj stvari. Jedina je razlika među nama što smo istu realnost nazvali različitim imenima. Riječ nesvjesno nije važna, već ono što stoji iza te riječi kao ideja nesvjesnoga“.
Da bi lakše razumjeli pojam, svrhu i smisao meditacije u duhovnom razvoju čovjeka i svakodnevnom životu i izbjegli eventualne nesporazume, koji nastaju kada se zaboravlja da različite pojmove ponekad označavaju iste riječi, ili se pak isti pojmovi nazivaju različitim riječima, u ovom ću uvodu definirati osnovne kategorije s kojima će se čitatelj sretati. Iskustvo nas uči da su česte situacije u kojima ponekad isto mislimo i drugačije govorimo, a potom se ne razumijemo, jer ne znamo kojim je riječima kao simbolima misli onaj koji nam nešto kazuje definirao svoje misli. Nekome je Bog vrhovno biće njegove vjeroispovijedi, bitno drugačije od vrhovnih bića drugih vjera. Može se čuti i mišljenje da ne samo svaka vjera, već i svaka konfesija i sekta, pa čak i nacija imaju svojega Boga. Neki su se ograničili na povijesnu ili suvremenu karizmatsku ličnost i pokušavaju sve metafizičke nedoumice riješiti klanjajući se njezinom liku, a ima i onih koji su umislili da su upravo sami na cijelom svijetu jedina Božja emanacija. Kako vidimo ima dosta različitih poimanja, a kada ih pobliže razmotrimo često su paradoksalna, kao i činjenica da su mnogi od onih koji se prikazuju u svojoj monoteističkoj vjeri, ustvari mitski mnogobošci, koji toga čak nisu ni svjesni. U nedostatku mogućnosti cjelovite definicije Boga, pođimo od pretpostavke da ovaj pojam predstavlja vječno i sveobuhvatno duhovno i materijalno-energetski beskonačno, nespoznatljivo Jedno, kojim je bez ostatka ispunjen Univerzum. Budući smatram da je pojam Boga racionalnim putem nespoznatljiv ovim se razmatranjima niti dokazuje niti osporava njegovo različito religijsko poimanje. Uspješna meditacija je dostupna i ateistima i vjernicima, bez obzira na konfesiju, sektu, rasu ili naciju. Pretpostavka uspjeha u njezinoj primjeni je pravilno nastojanje i entuzijazam pojedinca. Ovdje nema odabranog naroda, sloja, profesije ili karizmatskog vođe. Svi se mogu osloboditi stresa i proširiti svijest o sebi, a oni koji nastave dugogodišnji rad na sebi preobražavaju se u samoostvarene ljude. Svrha vlastitog života im postupno postaje jasnija, jer izoštravaju intuitivne uvide. Nazvao sam ih prema terminu samoostvarene ličnosti, koji je u humanističku psihologiju uveo Abraham Maslow, uvidima ispunjenog života samoostvarenih ličnosti, koji su u biblijskoj terminologiji „preobraženje“, u srednjovjekovnoj literaturi «mistično iskustvo», a u budističkoj tradiciji „oslobođenje“ i „prosvjetljenje“, ali i „samoostvarenje“.
Problemi, nastaju kada nešto tvrdimo, a ne znamo dovoljno jasno što podrazumijevamo izgovorenim pojmom, ili krivo pretpostavimo što je netko drugi pod time mislio. Kada znamo što podrazumijevamo pod pojmom Boga, nebitno je hoćemo li reći Jahve, Allah, Apsolutni duh, Univerzum, Jedno, priroda, ili ćemo Boga označiti simbolom. Pa ipak najbolje je ono što ne razumijemo ne spominjati. Nije li i u Bibliji zapisano „Ne spominji ime moje uzalud“. Neke religije u svom sustavu Boga uopće ne spominju. Niti ga osporavaju niti potvrđuju. Slično lutamo kod značenja pojma ja (ego) i značenja pojma jastva (sebstva). Stoga bez obzira kako je to netko drugi obilježio u ovoj knjizi ego označava čovjeka bez slobode preuzimanja odgovornosti za vlastite odluke, lokalizirani um, odnosno pojedinca otuđenog od samoga sebe, prirode i drugih ljudi, koji je ograničen na egocentričan i nedovoljno osviješteni aspekt njegovih, s okruženjem suboptimalno usklađenih potencijalnih psihičkih sadržaja. Jastvo (sebstvo) je nasuprot tome oznaka za nelokalizirani um, odnosno duhovnim rastom oslobođen i s bližim i daljim okruženjem (Univerzumom), usklađen total čovjekovih ukupnih psihičkih sadržaja samoostvarenja. Jastvo je prema tome utjelovljeni Bog kroz individualno očitovanje u svakom pojedincu. Zbog svoje sveobuhvatnosti, onaj koji je samo mala točka u njegovom beskraju ne može ga potpuno shvatiti i iskazati riječima, već samo spoznati njegovu suštinu kroz vlastito prosvjetljenje, ukoliko je vlastitom „alkemijskom“ preobrazbom dotakao razinu čiste svijesti. Možemo ga stoga odrediti kao sve prožimajući duh koji se, između ostaloga manifestira i kroz osviještenu materiju, odnosno osobnost čovjeka. Različito u slučajevima dominacije nelokaliziranog uma koje vidimo kroz osobnost Sokrata, Buddhe, Konfucija, Isusa nego kroz osobnost boljih ili loših primjera dominacije lokaliziranog uma, ali se ipak manifestira u svima. Odluka na koji način će se manifestirati je uz sva zadata ograničenja ljudskog života uvijek na samom čovjeku kao jedinstvenom i neponovljivom pojedincu, koji kontinuirano odlučuje između dobra i zla i arbitrira što će u svijetu u kojem živi prihvatiti kao istinu na kojoj gradi svoju spoznaju, a što od onoga što mu se nameće odbaciti kao manipulaciju i laž. Duhovni razvoj čovjeka je ujedno i evolucija naše vrste, od bića kojemu je zbog egzistencijalnih razloga bilo primarno zadovoljavanje potreba najnižega reda, prema samoostvarenom biću. Ovaj proces je započeo davno prije vremena u kojem su živjeli Buddha, Lao Tse, Konfucije i Sokrat. U znak zahvalnosti prema svim ranijim, a danas nepoznatim ljudima kao i prema velikim duhovnim učiteljima, čije zapise i iskustvo u direktnom ili indirektnom obliku posjedujemo, svoju meditaciju s najvećim poštovanjem uvijek završavam suptilnom i s puno ljubavi i poštovanja izgovorenom sintagmom: «pozdrav učiteljima».
Svaki je čovjek svijet u malom, a u razvoju jedinke od rođenja do smrti manifestiraju se sve faze nastanka svijeta i evolucije vrste. To potvrđuje filogeneza, koja je u biti ponovljena ontogeneza. Razvoj fetusa ide prijenosom genetskog zapisa od jednostaničnog oblika preko svih faza evolucije čovjeka do roditeljskog genoma i specifične varijante našeg nastanka u obliku jedinstvenog i neponovljivog bića. U djetinjstvu prolazimo faze razvoja od prvobitnih ljudi do danas, a nakon zadnjeg izdaha i smrti fizičko tijelo svakog ljudskog organizma se raspada u niže organske i anorganske oblike, jer nema više životne sile koja sprečava ovu entropiju.
Jedinka je nastala iz „praha“ i „prahu“ se vratila, ali prije fizičkog nestanka svaki je čovjek ostavio neki doprinos kao infinitezimalni trag u kolektivnoj svijesti i kolektivno nesvjesnom. Slično su povezani i mikro i makro aspekti spoznaje unutar znanosti i i njezine primjene putem tehnologije. Koliko znanost više pronikne u svijet molekula, atoma i subatomskih struktura toliko više raste spoznaja o svijetu koji nas okružuje, uključujući i znanja o tajnama nastanka Svemira, našeg okruženja i nas samih. Koliko čovjek više i brže ovladava mikro svijetom, a danas već možemo govoriti i o nano tehnologijama, toliko više i brže ljudska vrsta proširuje svoju moć i otkriva tajne svemira i njegovih prostranstava. Što više kao pojedinci otkrivamo nesvjesne sadržaje svoje psihe to više osvještavamo spoznaje o vanjskome svijetu. Kako, međutim, spoznati smisao, svrhu i cilj ovih procesa? Kako ostvarivati željenu introspekciju? Kod prahistorijskih ljudi i plemena koja nisu još posve uronila u suvremenu civilizaciju elementarne pojave, drveće, stijene ili životinje imaju osobnost, a često i božanska svojstva. Maloj djeci je svijet bajki i basni jednako stvaran kao njihovim roditeljima dramska serija ili dnevnik na televiziji. Jednako tako umjetnicima i šamanima moćan svijet simbola i nadahnuća predstavlja stvarnost koja leži izvan svjesnog uma, a književnost je puna romana koji stoljećima daju ilustrativne primjere koji mogu poslužiti našem otkrivanju i razumijevanju nesvjesnog. U Bibliji su aspekti nesvjesnih dijelova psihe prisutni kroz tumačenje snova, koja su zapisana kao čisti stvaralački čin proroka koji su prenosili značajne poruke za širu zajednicu. U grčkoj mitologiji je nadahnuće dolazilo od Atene, za koju su vjerovali da je božica rođena iz Zeusove glave. Sigmund Freud je prvi razjasnio potrebu psihoanalize i razumijevanja nesvjesnog. Dokazao je da nesvjesni dijelovi psihe sadrže osobna iskustva i želje koje su bile potisnute iz svjesnih dijelova. Njegov doprinos predstavlja izuzetan pomak u razumijevanju ljudske psihe, ali tek Jungovo otkriće kolektivnog nesvjesnog objašnjava zašto se naše nesvjesno može sastojati i od materijala koji nikada prije nisu dotakli našu svijest. Dublje razine uma su za njega objektivne, jer pripadaju cijeloj ljudskoj vrsti, a ne samo osobnom i subjektivnom vlasništvu neke osobe. Nesvjesne su jer postoje u za nas skrivenom obliku, koji nije dostupan našoj pažnji. Poput neke šifrirane poruke koja se ne može izravno razumjeti, najdublje nesvjesne razine ne mogu izravno doći do naše svijesti.
Prema Jungovom mišljenju kolektivno nesvjesne kao i individualno nesvjesne razine postoje u našoj psihi i posredno se manifestiraju. Metoda introspekcije je za svakog istraživača psihičkih fenomena nezamjenjiva psihološka metoda, ali je ograničena međusobnim isključivanjem svjesnog i nesvjesnog. Kad spavamo nismo svjesni okruženja i tek po sjećanju kada se probudimo analiziramo snove, koje možda nismo dobro zapamtili. Stoga je meditacija korisna kao komplementarna metoda introspekcije koja povezuje neke aspekte budnog stanja i počinka. Bez meditacije i općenito zadubljenja kroz kontemplaciju muskulature i koncentraciju pažnje na mantru koja nas vodi u istraživanje njezinih nesvjesnih sadržaja preostalo bi samo indirektno istraživanje kroz analizu snova, asocijacija, simbola i hipnozu. Trening meditacije je stoga od izuzetne važnosti, jer s jedne strane daje mogućnost poniranja u nesvjesne sfere, a s druge strane proširuje našu svijest i ujedno čisti podsvijest, koja je kao dio nesvjesnoga dijela psihe ispunjena između ostaloga i stresom iz bližih i ranijih razdoblja života. Meditaciju zato definiramo kao zadubljenje uz pomoć kontemplacije tijela i koncentracije uma na mantru, koja nas vodi u nesvjesne sfere našega postojanja. Kroz dugi niz stoljeća se potvrdila kao metoda, kojom se čovjek višegodišnjim prakticiranjem može osloboditi dominacije lokalnog uma. Ona je ujedno i vrsta introspekcije, koju tisućama godina prakticiraju duhovni tragaoci u različitim kulturama.
Postoji puno tehnika meditacije, autogenog treninga i duhovnih vježbi. Neke od njih su se stoljećima prenosile
posebnim procesom inicijacije, ili su bile prezahtjevne za široke slojeve stanovništva, koje nije imalo dovoljno obrazovanja i slobodnog vremena za rad na sebi, jer se borilo za puko preživljavanje. Danas možemo reći da smo na pragu Doba nano-tehnologija. Njegovi temelji i materijalna podloga, koja omogućava širenje kvalitetne duhovnosti su razvoj znanosti i novih tehnologija te nećemo pogriješiti, promatrano šire od samog tehnološkog aspekta, ako kažemo da je naličje iste suštine reći počelo je Doba duhovnosti. Zahvaljujući rastu životnog standarda i obrazovanosti, kao i sve bržem razvoju sredstava moderne komunikacije, duhovnost je postala dostupna većini ljudi. Hoćemo li je, i koliko, razviti zavisi od osobne motivacije. Carl Gustav Jung je upozorio da u stvarnom životu veoma rijetko obraćamo pažnju na ono što je iza riječi, na ideje, koje su u njihovoj osnovi: «A ipak, ideja je jedina realnost. Cijeli moj rad je zapravo davanje novih imena tim idejama, tim realnostima» pisao je Jung. Pogledajmo na primjer riječ “nesvjesno”, upozorio je ovaj veliki istraživač psihičkih sadržaja inspiriran knjigom jednog kineskog zen-budiste. „Izgleda mi da govorimo o istoj stvari. Jedina je razlika među nama što smo istu realnost nazvali različitim imenima. Riječ nesvjesno nije važna, već ono što stoji iza te riječi kao ideja nesvjesnoga“.
Da bi lakše razumjeli pojam, svrhu i smisao meditacije u duhovnom razvoju čovjeka i svakodnevnom životu i izbjegli eventualne nesporazume, koji nastaju kada se zaboravlja da različite pojmove ponekad označavaju iste riječi, ili se pak isti pojmovi nazivaju različitim riječima, u ovom ću uvodu definirati osnovne kategorije s kojima će se čitatelj sretati. Iskustvo nas uči da su česte situacije u kojima ponekad isto mislimo i drugačije govorimo, a potom se ne razumijemo, jer ne znamo kojim je riječima kao simbolima misli onaj koji nam nešto kazuje definirao svoje misli. Nekome je Bog vrhovno biće njegove vjeroispovijedi, bitno drugačije od vrhovnih bića drugih vjera. Može se čuti i mišljenje da ne samo svaka vjera, već i svaka konfesija i sekta, pa čak i nacija imaju svojega Boga. Neki su se ograničili na povijesnu ili suvremenu karizmatsku ličnost i pokušavaju sve metafizičke nedoumice riješiti klanjajući se njezinom liku, a ima i onih koji su umislili da su upravo sami na cijelom svijetu jedina Božja emanacija. Kako vidimo ima dosta različitih poimanja, a kada ih pobliže razmotrimo često su paradoksalna, kao i činjenica da su mnogi od onih koji se prikazuju u svojoj monoteističkoj vjeri, ustvari mitski mnogobošci, koji toga čak nisu ni svjesni. U nedostatku mogućnosti cjelovite definicije Boga, pođimo od pretpostavke da ovaj pojam predstavlja vječno i sveobuhvatno duhovno i materijalno-energetski beskonačno, nespoznatljivo Jedno, kojim je bez ostatka ispunjen Univerzum. Budući smatram da je pojam Boga racionalnim putem nespoznatljiv ovim se razmatranjima niti dokazuje niti osporava njegovo različito religijsko poimanje. Uspješna meditacija je dostupna i ateistima i vjernicima, bez obzira na konfesiju, sektu, rasu ili naciju. Pretpostavka uspjeha u njezinoj primjeni je pravilno nastojanje i entuzijazam pojedinca. Ovdje nema odabranog naroda, sloja, profesije ili karizmatskog vođe. Svi se mogu osloboditi stresa i proširiti svijest o sebi, a oni koji nastave dugogodišnji rad na sebi preobražavaju se u samoostvarene ljude. Svrha vlastitog života im postupno postaje jasnija, jer izoštravaju intuitivne uvide. Nazvao sam ih prema terminu samoostvarene ličnosti, koji je u humanističku psihologiju uveo Abraham Maslow, uvidima ispunjenog života samoostvarenih ličnosti, koji su u biblijskoj terminologiji „preobraženje“, u srednjovjekovnoj literaturi «mistično iskustvo», a u budističkoj tradiciji „oslobođenje“ i „prosvjetljenje“, ali i „samoostvarenje“.
Problemi, nastaju kada nešto tvrdimo, a ne znamo dovoljno jasno što podrazumijevamo izgovorenim pojmom, ili krivo pretpostavimo što je netko drugi pod time mislio. Kada znamo što podrazumijevamo pod pojmom Boga, nebitno je hoćemo li reći Jahve, Allah, Apsolutni duh, Univerzum, Jedno, priroda, ili ćemo Boga označiti simbolom. Pa ipak najbolje je ono što ne razumijemo ne spominjati. Nije li i u Bibliji zapisano „Ne spominji ime moje uzalud“. Neke religije u svom sustavu Boga uopće ne spominju. Niti ga osporavaju niti potvrđuju. Slično lutamo kod značenja pojma ja (ego) i značenja pojma jastva (sebstva). Stoga bez obzira kako je to netko drugi obilježio u ovoj knjizi ego označava čovjeka bez slobode preuzimanja odgovornosti za vlastite odluke, lokalizirani um, odnosno pojedinca otuđenog od samoga sebe, prirode i drugih ljudi, koji je ograničen na egocentričan i nedovoljno osviješteni aspekt njegovih, s okruženjem suboptimalno usklađenih potencijalnih psihičkih sadržaja. Jastvo (sebstvo) je nasuprot tome oznaka za nelokalizirani um, odnosno duhovnim rastom oslobođen i s bližim i daljim okruženjem (Univerzumom), usklađen total čovjekovih ukupnih psihičkih sadržaja samoostvarenja. Jastvo je prema tome utjelovljeni Bog kroz individualno očitovanje u svakom pojedincu. Zbog svoje sveobuhvatnosti, onaj koji je samo mala točka u njegovom beskraju ne može ga potpuno shvatiti i iskazati riječima, već samo spoznati njegovu suštinu kroz vlastito prosvjetljenje, ukoliko je vlastitom „alkemijskom“ preobrazbom dotakao razinu čiste svijesti. Možemo ga stoga odrediti kao sve prožimajući duh koji se, između ostaloga manifestira i kroz osviještenu materiju, odnosno osobnost čovjeka. Različito u slučajevima dominacije nelokaliziranog uma koje vidimo kroz osobnost Sokrata, Buddhe, Konfucija, Isusa nego kroz osobnost boljih ili loših primjera dominacije lokaliziranog uma, ali se ipak manifestira u svima. Odluka na koji način će se manifestirati je uz sva zadata ograničenja ljudskog života uvijek na samom čovjeku kao jedinstvenom i neponovljivom pojedincu, koji kontinuirano odlučuje između dobra i zla i arbitrira što će u svijetu u kojem živi prihvatiti kao istinu na kojoj gradi svoju spoznaju, a što od onoga što mu se nameće odbaciti kao manipulaciju i laž. Duhovni razvoj čovjeka je ujedno i evolucija naše vrste, od bića kojemu je zbog egzistencijalnih razloga bilo primarno zadovoljavanje potreba najnižega reda, prema samoostvarenom biću. Ovaj proces je započeo davno prije vremena u kojem su živjeli Buddha, Lao Tse, Konfucije i Sokrat. U znak zahvalnosti prema svim ranijim, a danas nepoznatim ljudima kao i prema velikim duhovnim učiteljima, čije zapise i iskustvo u direktnom ili indirektnom obliku posjedujemo, svoju meditaciju s najvećim poštovanjem uvijek završavam suptilnom i s puno ljubavi i poštovanja izgovorenom sintagmom: «pozdrav učiteljima».
DAVORKA I NJEN SVIJET: The Butterfly Colors Song
DAVORKA I NJEN SVIJET: The Butterfly Colors Song: "MOJ KORAK U REIKI Već godinama koračam stazama mog života. Nekad su bile posute mirisnim laticama ruža boje ljuba..."
DAVORKA I NJEN SVIJET
The Butterfly Colors Song
MOJ KORAK U REIKI
Već godinama koračam stazama mog života. Nekad su bile posute mirisnim laticama ruža boje ljubavi, a nekad obrasle trnovitim viticama koje su se ovijale oko moje duše, dok su oči boje suza molile za pomoć i snagu. U jednom takvom trenutku duševne boli i suza, pred očima su mi se počela pojavljivati velika slova od svjetlosti: "Odabrana si od Boga da budeš..." Bila sam opijena trenutkom, svjetlošću, bojama ljubavi, mirisima radosti...Srce je zapjevalo nezemaljskom harmonijom nota, a duša zaplesala nebesima dotičući krajnje granice Svemira i vraćala se k tijelu donoseći mu slike nekih novih svjetova i vremena. Osjećala sam se slobodna kao ptica koja je otkrila da ima krila koja je mogu ponijeti u visine. Nebesa su slavila vjenčanje ptice i neba, brišući rane srca svojim zlatnim zrakama sunca, ispirući ožiljke duše svojim nebeskim izvorima žive vode, rasvjetljavajući sjećanja tmine srebrnim sjajem svojih zvijezda... Činilo mi se da je ovaj trenutak poljupca zemlje i neba trajao cijelu vječnost. Pred mojim očima su se nizale slike iz mog života, sati rada na sebi, učenje, darivanje sebe i svog vremena drugima, odricanja i patnje koje su me gradile... Shvatila sam da ću dalje biti vođena, jer sam odabrana za nešto veoma važno. Iako mi u tom trenutku mnogo toga još nije bilo jasno, prepustila sam se vodstvu mentalne ruke koju sam osjetila kao toplinu na svom dlanu desne ruke i kasnije na svom desnom ramenu. Dodir te mentalne, tople ruke ulijevao mi je povjerenje i sigurnost, da više nikada neću biti sama i da netko, tko može sagledati moj životni put u cijelosti i cilj kamo idem, brine da učenje koje slijedi prođe što bezbolnije. Put me odveo DO FILIPAkoji je nakon nekoliko mjeseci postao moj učitelj REIKIJA. Zakoračila sam u REIKI raširenih ruku i otvorena srca. Shvatila sam da me je Božja ljubav i mudrost dovela do mog zemaljskog učitelja i do ove metode koja je u tom trenutku za mene bila poput blagoslova. Od prvog trenutka kad sam bila dotaknuta REIKI energijom, do danas, u svakom trenu otvaram se toj Božjoj ljubavi i mudrosti da bude moj put, misao, da kroz mene izriče svoje istine i svoju riječ, da kroz mene ljubi i iscjeljuje, da se potvrđuje kroz moja djela... Moj korak u REIKI bio je kroz mala, uska, jedva zamjetljiva vrata, kroz koja sam morala ući pognute glave, ali kad sam nakon prolaska kroz vrata podignula pogled k visinama preda mnom se pojavila svjetlost REIKIJA duginih boja i mentalni REIKI učitelji s Božjom mudrošću na usnama i ljubavlju u srcu koja me i danas prati na mom putu u vječnost.
DAVORKA I NJEN SVIJET
Pretplati se na:
Postovi (Atom)