REIKI IZ ŽIVOTA

DAVORKA I NJEN SVIJET
Reiki, praktički, nema ograničenja u iscjeljivanju bilo koje i bilo kakve bolesti. Stoga se samo po sebi nameće pitanje kako je moguće da ispravno proveden tretman uspije samo djelomično, ili ne daje neke vidljive rezultate. Ključ za odgovor nalazi se u dobroj ili lošoj karmi pacijenta, koju on donosi sa sobom iz ovoga i/ili prošlih života.

Nastavljamo dalje s Reikijem u konkretnim primjerima iz života, vjerujući da će oni sami za sebe najbolje opisati ono što je Reiki u stvarnosti. Katkad treba brzo djelovati zbog situacije koja to zahtijeva, dok je drugi puta Reiki dugačak i složen proces iscjeljivanja tijela i duše pacijenta.

Radost nakon tretmana i etika iscjeljivanja

Radost koja se osjeća kada uspije tretman najveća je nagrada za nesebično služenje bližnjemu, i ona ima izuzetnu iscjeljujuću snagu koju terapeut, kada se odmara od tretmana u miru i spokoju, treba kroz sebe spontano propuštati.
Za taj odmor i pacijent i terapeut uvijek moraju naći vremena. Na taj se način ujedno liječi i sam terapeut koji obnavlja svoje zdravlje iz dana u dan svakim novim odrađenim tretmanom. Ovo je ujedno i ključ za uspješni završetak tretmana, s obzirom da se u Reikiju radi na astralnom tijelu pacijenta kojemu treba dati vremena da se ponovno stopi s materijalnim tijelom i prenese mu sve pozitivne promjene koje su se na njemu dogodile za vrijeme tretmana.
Treba izrazito napomenuti da se NIKADA I NIKAKO ne smije zapostaviti klasična medicina, koja stalno treba biti u skladu s alternativom, naročito kada su u pitanju teže bolesti. Terapeut se nema pravo miješati ili nagovarati pacijenta da odustane od terapije koju mu je liječnik propisao ili mu sam određivati medikamente po vlastitom nahođenju (osim ukoliko nije i sam po zvanju liječnik), ne smije ga odgovarati od drugih oblika terapija ili liječenja koje mu je liječnik propisao. Ovo pravilo treba slijediti čak i onda kada kod pacijenta osjeti nespremnost ili dozu prezira prema klasičnoj medicini. Iscjelitelj treba pomoći pacijentu da odbaci takve predrasude. Samo uska suradnja iscjelitelja i liječnika daje na kraju prave i pune rezultate koji su u interesu svih koji sudjeluju u procesu liječenja, a to naročito vrijedi za samoga pacijenta.
Vrlo je važno da se terapeut i pacijent uzajamno poštuju, da pacijenti za terapeuta nisu samo brojevi u nizu s kojima treba što prije završiti tretman. S druge strane, pacijent mora imati povjerenja u terapeuta i Božansku Energiju koju mu ovaj prenosi tijekom liječenja. Jedino na ovaj način moguće je pravo i istinsko liječenje i iscjeljivanje.
U protivnom, ako se ova etika u iscjeljivanju ne poštuje, s obzirom da Bogu ništa nije nepoznato, sam proces liječenja ne teče kako bi trebao jer nema Božanske prisutnosti u tretmanu, a terapeut svoju vlastitu energiju troši umjesto da samo bude prolazni Kanal Energije Više Svijesti, a pacijent ima površne, nikakve, ili samo vrlo kratke učinke od tretmana koji nisu trajni.

Snaga terapeuta, karma pacijenta i astralni iscjelitelji

Reiki kao Božanska Energija praktički nema ograničenja u iscjeljivanju bilo koje i bilo kakve bolesti. Stoga se samo po sebi nameće pitanje kako je moguće da ispravno proveden tretman uspije samo djelomično, ili ne daje neke vidljive rezultate. Ključ za odgovor nalazi se prvo u dobroj ili lošoj karmi pacijenta, koju on donosi sa sobom iz ovoga i/ili prošlih života. Našim zapadnjačkim rječnikom mi bismo rekli da mu nije suđeno da u cijelosti ozdravi.

Praksa - visoki tlak

Jedan lijep primjer iz prakse ponovno će biti jedan moj dragi prijatelj, koji je bio na tretmanima Reikija zbog visokog tlaka. Za vrijeme tretmana sve je teklo dobro i išlo svojim Božanskim redom, tako da sam stekao utisak i veliko samopouzdanje da će se moj prijatelj pored problema s visokim tlakom izliječiti i od puno više toga. Kako je on uvijek govorio nekako kroz nos, pri tretmanu sam usmjerio svoje ruke na to mjesto puštajući zrake svjetlosti, ljubavi i energije da ga riješe i toga problema. Imao sam snažnu i iskrenu želju dobiti bitku s tom bolešću, tako da sam joj se svim srcem i dušom predao. No što se dogodilo?

Astralni iscjelitelj

Prenoseći neko vrijeme intenzivno energiju Reikija, iznenada sam vrlo jasno čuo Glas s astralne razine, koji mi je nedvosmisleno i doslovno izdao naredbu: “PUSTI TAJ NOS!” Nisam vidio astralnog iscjelitelja, koji me očito pratio u mome radu, i kao i ja bio Kanal za iscjeljivanje, ali na Višoj Razini, ali sam ga itekako dobro čuo i, dakako, odmah se povukao, istog trena odustajući od svoje namjere.
Mome prijatelju očito nije još bilo suđeno da se riješi i tog problema, a kako je terapeut samo Kanal za Božansku Iscjeljujuću Energiju Reikija, ni jednog trena nije došlo u pitanje treba li dalje nastaviti liječiti taj problem ili ne.
Glas koji se javio imao je miran ali zapovjedni ton, koji nije dozvoljavao daljnju raspravu. Sam po sebi zahtijevao je povjerenje i duboko poštovanje.
Kao da je telepatski govorio: “Kao i do sada, ti radi svoj posao, a moj prepusti meni. Nije još došlo vrijeme da ovu dušu oslobodimo tog tereta, jer iz njega ima još nešto za naučiti... Ne boj se, radi dalje i imaj puno povjerenje u mene!”
Moram priznati da je i dan danas taj trenutak duboko prisutan u meni pri mom prenošenju Božanske Energije Reikija. On mi često služi kao zvijezda vodilja u trenucima u kojima nisam siguran kako izaći na kraj s problemima koji se znaju javiti za vrijeme tretmana.
Da bi terapeut bio uspješan i mogao kroz sebe propustiti dovoljno Icjeljujuće Energije, on mora stalno raditi na sebi i biti što više u kontaktu sa svojom nutrinom koja je njegovo pravo Ja, njegova Viša Svijest, sam Bog, koji boravi u srcu svakog živog bića, pa tako i čovjeka. Najviši cilj koji se može postići je doći u potpuno suglasje s tom Božanskom Svjetlošću, prvo u sebi, a potom u pacijentu. Nakon toga, uspjeh liječenja je osiguran i gotovo uvijek, ako se to suglasje postigne, trenutan.
Astralni iscjelitelji često dolaze u liku liječnika i obično dolaze po dvoje ili četvero, s jedne  i druge strane terapeutovog ramena. Kako se spajamo na Kanal Božanske Energije, najbolje je zamoliti Božanski Lik, koji nam je najdraži (to može biti neki svetac za kojega smo vrlo vezani i kojemu se inače uvijek molimo), da nas vodi tijekom čitavog tretmana kako bi bili sigurni da će sve ići dobro i da će on dobro završiti.

Doziranje točno potrebne energije iscjeljivanja

Kada pacijent osjeti Iscjeljujuću Energiju koja prolazi kroz terapeuta na njega, on počinje silno tražiti što veće količine te Energije. On je poput žednog u pustinji kojega se našlo i koji silno želi popiti što više vode koja mu se daje jer mu o njoj ovisi život. To u pravilu, osim ako terapeut nije u cijelosti otvoren na Kanal Božanske Energije (što znači da je prosvijetljen). izrazito opterećuje terapeuta, a nije dobro niti za pacijenta. Kao što se nakon dugog posta ne smije puno jesti, a nakon dehidracije piti puno vode, tako i samo iscjeljivanje mora biti pod nadzorom i ispravno dozirano.
Opet ćemo se vratiti na primjer moga prijatelja i one večeri kada je sve teklo kako treba, ali se njemu činilo da nakon toga Energija ne djeluje isto kao i prethodnih dana. Iz toga je razloga nekoliko puta protestirao, tražeći da se Reiki pojača. Ja sam se branio riječima da radim s istom količinom energije kao i prije, i da ne shvaćam zašto on tretman osjeća slabije. Na njegovo uporno traženje, pojačao sam dotok Energije, propuštajući je kroz sebe u većoj količini kako bi zadovoljio želju pacijenta. Još i danas čujem njegov glas koji mi je govorio "da nekako ne grijem baš dobro", te da mu je "više hladno nego toplo". Sjećam se i svoga odgovora da ne radim ništa drukčije nego što sam to radio prije. Tretman je završio i ja sam, nakon propisanog odmora (minimalno 15 min, a po potrebi i više), još neko vrijeme ostao s mojim prijateljem u razgovoru. Drugoga sam dana došao na četvrti tretman u nizu. No, na vratima me dočekalo nimalo prijateljski raspoloženo lice moga prijatelja. Učinilo mi se kao da je vidio duha pred sobom ili, u najmanju ruku, lice nekog ljutog neprijatelja ili neželjenog gosta. Osjetio sam da nešto nije u redu i stoga sam čekao da mi on to sam kaže. Kratko smo popričali o svakodnevnim temama, a kada sam mu predložio da napravimo zadnji tretman za ovaj tjedan, kao da ga je netko polio vrućom vodom. On se istog trena uozbiljio i odbio tretman govoreći: "A, ne, ne više! Sinoć, kad si ti otišel, skoro sam zgorel! Nisam spal skoro celu noć. Svake dve vure sam se s hladnom vodom poleval, tak je fest kurilo po meni. Ne, dosta mi je svega i tog Reikija, neću više!" U prvom trenutku nisam shvaćao što se dogodilo, da bi mi potom u trenu došla poruka koja mi je rekla da je moj prijatelj tražio više Reikija "jer ga je nekako slabo grijalo u odnosu na prethodne dane", pa je dobio koliko je tražio sa svim popratnim posljedicama. Počeo sam se odjednom smijati, na što se on još više razljutio, misleći da mu ne vjerujem, ili da mu se rugam. Tada sam mu rekao: "Tak ti je to, moj prijatel, kad hoćeš više nego kaj ti treba! Sam si rekel da te nekak preslabo grije i nagovoril si me da ti pojačam dozu energije u tretmanu." Ovo je bila nezaboravna i vrlo važna pouka prvo meni, a potom i njemu, da nikada ne tražimo više nego što nam je dano za prenijeti i primiti. To je bio jasan znak da mi ne vodimo Reiki, nego da smo samo prenositelji te Božanske Energije koja nas ujedno liječi i uči onome što nam je potrebno. Na moj nagovor, moj je prijatelj pristao i na četvrti tretman u nizu za taj tjedan. Kao što sam i pretpostavio, nakon tretmana nije više imao osjećaj gorenja kao prethodnog dana, već se osjećao ugodno, zadovoljno i sretno. Dakle, upravo onako kako bi se i trebao osjećati svaki pacijent nakon tretmana koji se ne miješa u rad terapeuta.