San o leptiru

PORUKA Može li križ, može li zvijezda, Može li crescent, Božiji znaci... Jednom mogu li, pod jednim Nebom, Nebeski mir, svi ljudi naći? ... Može li čovjek ukrotit silu!? Može li sila ma kakva bila, Biti slabija od svakog čovjeka, Poticaj biti, a ne prepreka. Može li pupoljak postati ruža, Može li dijete postati čovjek, Od slova umnih biti knjiga, Sloboda čovjeka, najviša briga? Može, kad mržnju pobjedi ljubav

DAVORKA I NJEN SVIJET

PLEASE, Help Save Our Children

često osobe imaju u duši mnogo, ali nemaju još izgrađene stavove, prepuni su raznih emocija koje im zamućuju stvarnost, ne znaju to izraziti, još valjda nisu naučili. i ako je uz njih zrelija ličnost, daje im poticaja, otvori ih i oni također krenu naprijed. čestitam što si imao toliko strpljivosti, razumijevanja i upornosti, tako se ponaša zrela i odgovorlžna osoba. hvala Ti u ime svih koji pate zbog takvih stvari, što postoje i takvi ljudi, a znam ih više , koji nam daju nadu da nije se tak črno kak zgledi. ima osoba koje ostaju u emotivnoj fazi malih cendraavih cartljivih dječaka, nesposobnih da izraze ono što osjećaju na pravi način i da se adekvatno ponašaju. mogu oni biti i doktori nauka, uvažene ličnosti, poštovani od kolega i susjeda, ali doma su kreteni. moj exitus magistar, na visokom položaju, obrazovan, kulturan (ne daj bok da prdne u stanu, ili da ga klinci vide golog, ili da ja ostanem na nekoj fešti do kraja jer to delaju samo kurvetine, u stanu se mora imat cepter, a dobra bogata kuća, a svaka dobra domaćica mora prat sudje, peglat, brinut za klince, i trošit svoju plaću na kuću, a on svoju na svoje potrebe, etc., etc.), otkad mi je stavio prsten na prst, iz njega su iskočile sve one pritajene aveti i strašila konzervativnog odgoja, primitivizma, kamenjarskog mentaliteta, i što je najgore: siromaštvo duha i emocija. odgajan kao mačo, samo malo moduliran tokom g života, vanjsko lakiranje, samo je naučio ponašati se, uzimati obrasce od pajdaša, kolega i ostalih "uzora", a svojeg pravog mišljenja zapravo nema. ide se po metodi neuspješnih pokušaja. ak ova metoda ne upali, upalit će druga. to rade ljudi koji nemaju nikakav unutarnji život, nikakvo vlastito mišljenje, umjesto da na stečenim iskustvima izgrade svoju ličnost, oni i dalje ostaju na obrascu uzora koje smatraju vlastitim mišljenjem. jadno, užasno, na štetu svih ostalih oko njega. najgora je ona emotivna praznina, nemogućnost doživljavanja drugih bića i empatije prema nekome, takvi ljudi intenzivno osjećaju relacije s drugima samo ako se radi isključivo o njihovim potrebama, jer za tuđe nemaju nikakvog razumijevanja. naprosto su se uvjerili da su uvijek oni u pravu, oni jadni pate, njima su svi drugi krivi, drugi su oni loši itd. sve te stvari su zapravi izvjesni oblik autizma, tkzv. border-line sindrom, gdje osoba ne funkcionira u samo određenim segmentima socijalnog i psihičkog života, a ostale društvene relacije su uglavnom u redu. bilo mi je jako teško prihvatiti te činjenice, pokušala sam ga nagovoriti na stručnu pomoć, razgovor s prijateljima, kumvima. ništa. povukao se u svoju pijandursku špilju i samo tu i tamo bacao svoje otrovne pipke prema djeci i meni. i sad to pokušava. nesposoban da jedan razgovor dovuče do kraja, laprda bez čvrstih argumenata, uvjerava me da sam bila grozna majka, domaćica, oddržavala loše higijenske uvjete jer nisam prala suđe svaki dan (laže!), nisam brinula o djeci (laže!), nisam vodila brigu o higijeni (lae, ja sam doktorica pa valjda znam kaj je higijena!!!), nisam peglala (istina, prestala sam mu peglat košulje za posel kad je počeo opasno ševrdat), previše sam troškarila (on pojma nije ni imal kaj kolko košta jer mi nikad nije pomagal nosit s placa ni špeceraj)... kaj da velim, nije čudo da sam digla zahtjev za rastavu. po ne znam koji put sam mu rekla ak tak nastavi naprosto ne biti prisutan u obiteljskom životu, odlazit na kartanja, cuge, vraćat se u sitne sate ili tek za dan-dva, ja ću dići rastavu. ne pozdravivši se ni s djecom, onda sam digla rastavu. a on je bio iznenađen i uvređen, kak sam se usudila, pa on je bio super muž i otac, kaj je meni, pa ja sam luda. i onda nije dolazio na socijalno i na sud, presuda je donesena bez njegove prisutnosti, i sad mi se taj luđak sjeti da nakon 36na ima dva sina, i unuke i baš bi bilo zdgodno ,da sad postane ,tata,i djed! da a sada,je shvatio,da me i voli,i da sam bila dobra ,,majka,žena i što sve ne,sve u superlativima,možeš misliti.koda neznam razlog.Znam i to vrlo dobro!Podjela imovine još je u toku,i to ga još uvjek,pere,dobro je rekao,,sve ću imati na groblju,da pretnje ,,kao i uvijek!NEKA,IDEMO DALJE,VJERA U BOGA,LJUBAV,SVJETLOST,NAĆI ĆE PUT I ZA MENE A I ZA NJEGA! ENERGIJU DAVORKA I NJEN SVIJET