DOBRO SE UVIJEK DOBRIM VRATI

DAVORKA I NJEN SVIJET

DOBRO SE UVIJEK DOBRIM VRATI


Nastojim oduvijek živjeti po načelu - ne čini drugima što ne želiš da drugi čine tebi....no nastojati ne znači uvijek i uspjeti.

Ponekad me ponese ponos, ponekad ludost, ponekad se jednostavno desi.
Ne smatram se sveticom, daleko, daleko od toga, ali nikad, ama baš nikad nisam činila ili rekla nešto loše nekome pa pomislila - e neka sam, zaslužio je!
Uvijek mi bude žao, nekad se ispričam, a ponekad niti ne priznam, taštine valjda radi.

Ali u meni postoji nešto, veće od svega što čini mene, snažnije od sve siline mog karaktera, nešto što uvijek pobijedi. I mogu reći, sretna sam zbog tog.

Sretna sam zbog mog osjećaja za dobro, zbog nepobjedive potrebe da učinim dobro, čak i kad naizgled netko to ne zaslužuje.
Kad npr. pomognem nekome milion puta, i naravno vjerujem da će i on biti tu za mene ako kad zatrebam...međutim, kad zatrebam pomoć, ne dobijem je....
U prvom trenutku nevjerica, pa bijes, i na kraju tuga...I onda na tren pomislim, e neću više ni ja...Ali to kod mene traje zaista tren, ili malo više...I opet sam tu ako zatreba pomoć.

Mnogi, ma šta mnogi, svi mi kažu da sam luda, čak i jadna, da gazim sebe, zašto to činim za drugog kad on to neće za mene???

Zato što se osjećam bolje kad pomognem negoli kad odbijem (sebični razlozi), šta gubim kad pomognem nekome, malo svog vremena ? Ta imam čitav život pred sobom!!! Svoj ponos? Mislim da ni to nije potrošna tvar.

Zato što je dobrota sama po sebi nagrada, i vrati se kad-tad, samo ako život gledamo srcem. Vrati se kroz razna mala čuda u životu. I nije potrebno pomoći nekome da bi i on pomogao tebi. Drugima se pomaže radi njihova dobra a ne vlastita, zauzvrat nam treba biti dovoljan sam taj predivni osjećaj koji razgali dušu. Jer ako pomognemo nekome, ako činimo dobro samo da bi nam on nešto slično učinio zauzvrat, jeli to uistinu dobro za drugoga ili samo utiremo put sebi?

Ne potičem slijepi altruizam, kad uništiš sve svoje za drugoga, ali vjerujem dokle god imam snage pomoći drugome,

uvijek će mi nagonski moj pametni organizam ostaviti i snagu za samu sebe.

Pa neka govore da sam luda, neka sam, takva sam kakva sam, i biti ću dovijeka....i činiti dobro, zaslužili oni to ili ne, jer eto, na kraju krajeva, činim to radi sebe,...it makes me smile!!!
Dakle, meni se dobro istog trena dobrim vrati!!!

NE BOJTE SE ŽELJETI

DAVORKA I NJEN SVIJET

NE BOJTE SE ŽELJETI



Dok smo bili djeca, mala bezbrižna, razigrana, bili smo puni želja, svaki tren bio je protkan nekom slatkom malom željom....

I nismo uopće sumnjali u njihovo ostvarenje, ustvari možda nismo toliko grčevito niti težili ostvarenju, jednostavno smo željeli, jednostavno smo sanjali, i to nas je činilo djecom, to nas je činilo bezbrižnima.

I sada kad smo odrasli, kad smo postali veliki, i naše želje su se malo povećale, naše težnje a shodno tomu i naša očekivanja a onda pak, nažalost i česta razočarenja koja znaju tolike tragove ostaviti na osobi i toliko je promjeniti!



Neispunjene želje, ako im dozvolimo, pretvore nas u osobu koja ne vjeruje niti u sebe, niti u sreću, niti u snove.

U osobu koja se boji nešto željeti jer vjeruje ukoliko nešto previše zaželi, tada se to zasigurno neće ostvariti!

U osobu koja vjeruje da su snovi i želje samo suvišan teret, samo put ka razočaranju, jer bolje je kad ne želiš ništa, na taj način ništa ne možeš ni izgubiti!

Pa da, to jest istina!

Ako ništa ne želiš, ništa nećeš izgubiti, ali isto tako ništa nećeš ni dobiti.

A ako želiš, ako sanjaš, ako imaš sto želja, možda ćeš se 99 puta razočarati, 99 puta nećeš uspjeti, 99 puta ćeš pasti, ali onaj jedan put kad se digneš, kad uspiješ, kad ti se ostvari tvoj san, pomesti će kao vihor sve neuspjehe, i vrijedit će za svih sto pokušaja!

Jedna stvar je važna - a to je znati smireno prihvatiti svaki neuspjeh, i ne dozvoliti mu da poljulja našu vjeru i ustrajnost, ne dozvoliti mu da nas obori s nogu!



Ja osobno, imam jednu vrlinu, ili bolje to nazvati sretnu osobinu, a to je nesposobnost pamćenja ili sposobnost zaboravljanja!

Neki mi kažu da to nije dobro, jer jako brzo zaboravim neko učinjeno mi nedjelo, neki loš događaj, zaboravim gotovo potpuno kao da se nikad nije dogodio, zaista, ne pretjerujem!

Doduše ostane neka gorka emotivna nijansa pri pogledu na neki sličan životni put, ili osobu, ali to je samo nijansa za koju da bi je definirala, trebala bi se duboko skoncentrirati, a zato opet nisam sposobna.

Smatram da je takvo selektivno pamćenje dobro, da treba zaboravljati neke loše stvari koje su nam se dogodile, ostaviti ih tamo gdje im je mjesto- u prošlosti, iz neuspjeha izvući pouku i samo nju ponijeti u novo sutra.

Ne se grčevito prisjećati, čuvati neuspjehe kao da će nas oni sačuvati od budućih, hoće, ali isto tako "sačuvati" će nas i od uspjeha!



Puno je korisnije pamtiti svoje uspjehe, kuražiti se njima i isto tako hrabro grabiti ka novima!



Kad radim neki posao koji mi nije baš mio, onako nešto čeprkavo, dosadno i dugotrajno, primjetila sam da puno bolje napredujem kad radim ovako: Kad sam na trećini obavljenog posla, ni slučajno ne smijem pogledati koliko ga još moram obaviti, već pogledam koliko već jesam obavila, na polovici još uvijek pogledam iza sebe sva ponosna jer je već pola obavljeno, a kad pređem polovicu sve bliže kraju, pogledam još jednom iza sebe preponosna a onda bacim pogled prema kraju kojeg sam eto dostigla puno lakše nego sam vjerovala, i potapšam sama sebe po ramenu, jer eto - ponovo sam uspjela!



Recite da sam sanjar, recite da sam idealist, recite šta želite, ali čvrsto vjerujem da se svi naši snovi mogu ostvariti samo ako ih imamo hrabrosti i volje slijediti.

Nitko nam nije obećao da će biti lako, niti da će nam se želje ispunjavati čim ugasimo svjećice na torti, niti nam je dan čarobni štapić, ali dane su nam neslućene mogućnosti, možemo sve što želimo, malo je toga što spada u domenu nemogućih misija, čisto sumnjam da su vaše želje baš jedne od tih!

OSTANI VJERAN ČOVJEKU U OGLEDALU

DAVORKA I NJEN SVIJET

Možemo varati, lagati i pritom nikada biti uhvaćeni, a svoju savjest smirivati govoreći si - ne boli ih ono što ne znaju...Možemo činiti male nepodopštine u svoju korist il pak, ako nas okolnosti "natjeraju" i velike čak, i možemo izoštriti svoje glumačko umijeće da nitko nikad ne pomisli da smo sposobni na takvo što.

A ako nas ipak nekad uhvate u laži, onda možemo naći milijun isprika i opravdanja za naše čini, i uvjerena sam, u takvim trenucima svatko od nas se može pretvoriti u najboljeg odvjetnika i govornika, jer riječi naviru same kad branimo sebe. I za svaki svoj postupak imamo opravdanje, nismo mogli drugačije, i ustvari, nismo baš skroz krivi...
Isto kao niti jedan zatvorenik u zatvoru. Svaki od njih, pa i oni najokrutniji imaju opravdanje za svoje postupke.

I ponekad uspijemo uvjeriti slušaoca da ustvari nismo tako loši kako se čini, ili pak da nismo imali loše namjere.

Možemo prevariti cijeli svijet a da nitko ne posumnja.

Ali voljela bih sresti onoga tko je prevario čovjeka u ogledalu

Njemu recite - nisam kriv.
Pa ga pogledajte u oči.
Nije upalilo, zar ne?

Njemu recite - ono što ne znaju, ne boli ih.
I ugledat ćete ranjene oči koje boli.

Sve što činite, sebi činite.
Svaka laž, kao bumerang se vrati.
Svaka ružna, oštra riječ, zapara prvo vaše srce.
A isto tako lijepa riječ prvo oplemeni ono otkud je i potekla.

I ništa ne možete sakriti čovjeku u ogledalu, sve vidi, sve zna i sve osjeća!
I šta vrijedi ako vas čitav svijet voli i cijeni jer ste ga malo zavarali, ako čovjek u ogledalu pati jer zna da ste ga iznevjerili.

Ostanite vjerni čovjeku u ogledalu, da ne spuštate pogled, kako pred njim tako onda i pred cijelim svijetom.

I sve što trebate, imati ćete, jer u biti, čovjek kad ima ljubav, kad ima čisto srce, tako mu malo treba a čini mu se da posjeduje čitav svemir.!!!

I zato, idite, ako već niste, izmirite se sa čovjekom u ogledalu, i onda obratite pažnju: zar vam oči odjedanput nemaju ljepšu boju?