DOBRO SE UVIJEK DOBRIM VRATI
Nastojim oduvijek živjeti po načelu - ne čini drugima što ne želiš da drugi čine tebi....no nastojati ne znači uvijek i uspjeti.
Ponekad me ponese ponos, ponekad ludost, ponekad se jednostavno desi.
Ne smatram se sveticom, daleko, daleko od toga, ali nikad, ama baš nikad nisam činila ili rekla nešto loše nekome pa pomislila - e neka sam, zaslužio je!
Uvijek mi bude žao, nekad se ispričam, a ponekad niti ne priznam, taštine valjda radi.
Ali u meni postoji nešto, veće od svega što čini mene, snažnije od sve siline mog karaktera, nešto što uvijek pobijedi. I mogu reći, sretna sam zbog tog.
Sretna sam zbog mog osjećaja za dobro, zbog nepobjedive potrebe da učinim dobro, čak i kad naizgled netko to ne zaslužuje.
Kad npr. pomognem nekome milion puta, i naravno vjerujem da će i on biti tu za mene ako kad zatrebam...međutim, kad zatrebam pomoć, ne dobijem je....
U prvom trenutku nevjerica, pa bijes, i na kraju tuga...I onda na tren pomislim, e neću više ni ja...Ali to kod mene traje zaista tren, ili malo više...I opet sam tu ako zatreba pomoć.
Mnogi, ma šta mnogi, svi mi kažu da sam luda, čak i jadna, da gazim sebe, zašto to činim za drugog kad on to neće za mene???
Zato što se osjećam bolje kad pomognem negoli kad odbijem (sebični razlozi), šta gubim kad pomognem nekome, malo svog vremena ? Ta imam čitav život pred sobom!!! Svoj ponos? Mislim da ni to nije potrošna tvar.
Zato što je dobrota sama po sebi nagrada, i vrati se kad-tad, samo ako život gledamo srcem. Vrati se kroz razna mala čuda u životu. I nije potrebno pomoći nekome da bi i on pomogao tebi. Drugima se pomaže radi njihova dobra a ne vlastita, zauzvrat nam treba biti dovoljan sam taj predivni osjećaj koji razgali dušu. Jer ako pomognemo nekome, ako činimo dobro samo da bi nam on nešto slično učinio zauzvrat, jeli to uistinu dobro za drugoga ili samo utiremo put sebi?
Ne potičem slijepi altruizam, kad uništiš sve svoje za drugoga, ali vjerujem dokle god imam snage pomoći drugome,
uvijek će mi nagonski moj pametni organizam ostaviti i snagu za samu sebe.
Pa neka govore da sam luda, neka sam, takva sam kakva sam, i biti ću dovijeka....i činiti dobro, zaslužili oni to ili ne, jer eto, na kraju krajeva, činim to radi sebe,...it makes me smile!!!
Dakle, meni se dobro istog trena dobrim vrati!!!
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET