I riba i ptica i cvijet

DAVORKA I NJEN SVIJET
za one koji nisu sa nama

Bio si riba, ptica i cvijet u jednom. Snalazio si se u vodi, na nebu i na zemlji. Nije nam bilo suđeno da se sretnemo, a kad si otišao u mojoj molitvi je bio vapaj da se upoznamo kad ja dođem u čarobno plavetnilo Tvojeg neba, Tvojeg mora i Tvoje zemlje. Pružit ću ti ruku još toplu od života, a Ti ćeš meni pokazati razlog zašto si tako rano odlučio ostaviti nas sve tamo same, poznate i nepoznate, one koji su Te voljeli i one koje si Ti volio. Razlog je moralo biti Tvoje novo nebo po kojem slobodno letiš, ljepota od koje oslijepiš, ali Ti si prevladao sve nametnute strahove i nisi želio biti rob nepravde koje su Ti redovito nanosili, uvreda kojima su te obasipali.
Reci mi samo, kako je sada Tvoje srce? Da li si prevladao ograničenja, našao sklad i hamoniju za kojima si težio?
Sada si riba, ptica i cvijet u jednom i mirno živiš u vodi, na nebu i na zemlji. Kad dođem, pokazat ćeš mi svoj raj.

Emilija Kokić - Što nisam jezik pregrizla (TV in Slovenia)

DAVORKA I NJEN SVIJET Ne želim na slijepo opisivati sva čuda na ovom svijetu, koja se događaju drugima, želim govoriti o čudima u kojima sam osobno sudjelovala. I onako mi nitko ne bi vjerovao da mrtvi vole pomagati živima, nalaziti im izgubljene stvari, spriječiti ih da naprave krivi korak, spriječiti zla i povrede, koje bi mogle biti kobne. Mi takve “angažirane mrtve” zovemo anđelima, čak im se i molimo da nas zaštite. Ja ću zamoliti svog anđela čuvara da mi stavlja riječi u usta kad ga predstavljam ljudima. Ono što sam osjetila je, da je strpljiv bezgranično, voli onog kojeg štiti cijelog i bez zadrške. Nasuprot anđelovoj ljubavi, majčinska ljubav je blijedi odraz prave ljubavi, a anđeoska ljubav je odmah iza Božje, apsolutne ljubavi. Moj me anđeo voli darivati, često mi dolazi u snu. Voli bijelu čipku poput pjene, koja se stvori na plavom moru. Nikad me ne napušta i bdije nada mnom. On sprečava moje tjelesne i duševne povrede ili ih ublažava. Prije dva godine pala sam . Pukla mi je trtična kost,pomaknuli se kralješci itd...!no što je samo mogao anđeo napraviti, napravljeno je. Čime sam zaslužila ljubav svog anđela čuvara? Usudim se reći da je uz mene i da mu je stalo, da me čuva i bdije nada mnom. To da ga s ponosom predstavim ljudima, to je njemu dovoljno. Nameće se pitanje, zašto sam uopće pala zašto to moj vrli anđeo nije spriječio? To bi mogla biti tema, ali neću sada o tome. Samo bi se stvorila nepotrebna pomutnja. Zlo se događa, toliko za sada. Kod anđela svi putovi vode u VJEČNOST, blaženstvo i radost koja traje zauvijek.

Emilija Kokić LJUBAV U SVIJEĆI

DAVORKA I NJEN SVIJET KAKO OPROSTITI,PROBAJTE Nije lako oprostiti i ne događa se to spontano. Mi ljudi nismo svi u jednakoj mjeri duhovno prosvijetljeni. Opraštanje se uči. Nije to trenutni impuls, opraštanje je zahtjevan proces, u kojem se mi kao pojedinci itekako moramo potruditi, da dostignemo krajnji cilj, a to je potpuno oproštenje. Krivo je pomisliti, da ako nas je netko u prošlosti povrijedio ili nam čak djelom naškodio, da to automatski moramo zaboraviti. Ne, baš naprotiv iz toga trebamo naučiti, kako se u buduće osigurati protiv nanesenog bola, ne bi li spriječili sličnu štetu. Ono što ne treba raditi što se prošlosti tiče, je ne dopustiti da nas prošlost opsjedne i zarobi svojom gorčinom. Najgore je, ne krenemo li naprijed. Ogorčenost, ako je njegujemo, s vremenom raste i izravno nam škodi. Prvi uvjet da bi uopće došlo do pomirenja je pokajanje. Ideja pomirenja treba u nama zaživjeti, a uvjet da se to dogodi je produbljivanje razumijevanja šire sagledane situacije, u kojoj je došlo do sukoba ili svađe. Ideja pomirenja i razumijevanje izrode viziju, koja je preduvjet da se nepoštovanje i mržnja zamijene poštovanjem i ljubavlju. Za pomirenje treba biti beskompromisno hrabar, ne smije se samo ostati na riječima, nego i djelom treba iskazati da si se promijenio. Pripremu za pomirenje treba napraviti u tri koraka: 1. korak: otvaranje vrata 2. korak: početak dijaloga 3. korak: produbljivanje razumijevanja. Nije lako otvoriti vrata, jer to znači napustiti predrasude, boli, ljutnje i zamjerke. Ta duhovna otvorenost i iskreno pokajanje za svoje nedjelo, omeđena je taktičnošću, koja ne smije biti neiskrena, već se njome moramo okoristiti da stignemo do drugog koraka, a to je početak dijaloga. Dijalog je dvosmjeran, bez obzira tražimo li oprost ili ga dajemo. Razgovor će produbiti međusobno razumijevanje i ako se netko iskreno kaje, bilo bi okrutno ne oprostiti mu. Ako iskreno osjetimo želju, da od nekog tražimo oproštenje, to je pravi put do njegova srca. U razgovoru ili izmjeni informacija, uvijek mora biti uključeno međusobno poštovanje. Ako ono postoji, ne smijemo se ustručavati i možemo krenuti na slijedeća tri koraka: 1. obratiti se 2 .pokajati se 3. zaiskati oproštenje. Postići ćemo možda samo djelomično oproštenje, ali ne smijemo odustati, jer naš je cilj potpuno oproštenje. To znači samo jedno: moramo prepoznati znakove promjene i vjerovati u nju. Kao što sam prije rekla, opraštanje je proces. Ako ima imalo znakova da ga je moguće ostvariti, ne smijemo odustati. Oprostiti možeš ako se usudiš, pa usudi se! Budi hrabar, prestani misliti na prošlost, gledaj na budućnost, vjeruj da neprijateljstvo može prerasti u povjerenje, da dobro može nadvladati zlo. Budi nadljudski hrabar i povjeruj u (ne)vjerojatno da se ljudi mogu promijeniti iz zlih u dobre, isto kao što se dobri preobraćuju u zle. Šalom volim vas,sve dobro....s ljubavlju Davorka