utorak, 1. studenoga 2011.
Emilija Kokić - Što nisam jezik pregrizla (TV in Slovenia)
DAVORKA I NJEN SVIJET
Ne želim na slijepo opisivati sva čuda na ovom svijetu, koja se događaju drugima, želim govoriti o čudima u kojima sam osobno sudjelovala. I onako mi nitko ne bi vjerovao da mrtvi vole pomagati živima, nalaziti im izgubljene stvari, spriječiti ih da naprave krivi korak, spriječiti zla i povrede, koje bi mogle biti kobne. Mi takve “angažirane mrtve” zovemo anđelima, čak im se i molimo da nas zaštite.
Ja ću zamoliti svog anđela čuvara da mi stavlja riječi u usta kad ga predstavljam ljudima. Ono što sam osjetila je, da je strpljiv bezgranično, voli onog kojeg štiti cijelog i bez zadrške. Nasuprot anđelovoj ljubavi, majčinska ljubav je blijedi odraz prave ljubavi, a anđeoska ljubav je odmah iza Božje, apsolutne ljubavi.
Moj me anđeo voli darivati, često mi dolazi u snu. Voli bijelu čipku poput pjene, koja se stvori na plavom moru. Nikad me ne napušta i bdije nada mnom. On sprečava moje tjelesne i duševne povrede ili ih ublažava.
Prije dva godine
pala sam . Pukla mi je trtična kost,pomaknuli se kralješci itd...!no što je samo mogao anđeo napraviti, napravljeno je.
Čime sam zaslužila ljubav svog anđela čuvara?
Usudim se reći da je uz mene i da mu je stalo, da me čuva i bdije nada mnom. To da ga s ponosom predstavim ljudima, to je njemu dovoljno.
Nameće se pitanje, zašto sam uopće pala zašto to moj vrli anđeo nije spriječio? To bi mogla biti tema, ali neću sada o tome. Samo bi se stvorila nepotrebna pomutnja. Zlo se događa, toliko za sada.
Kod anđela svi putovi vode u VJEČNOST, blaženstvo i radost koja traje zauvijek.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET