Emilija Kokić LJUBAV U SVIJEĆI

DAVORKA I NJEN SVIJET KAKO OPROSTITI,PROBAJTE Nije lako oprostiti i ne događa se to spontano. Mi ljudi nismo svi u jednakoj mjeri duhovno prosvijetljeni. Opraštanje se uči. Nije to trenutni impuls, opraštanje je zahtjevan proces, u kojem se mi kao pojedinci itekako moramo potruditi, da dostignemo krajnji cilj, a to je potpuno oproštenje. Krivo je pomisliti, da ako nas je netko u prošlosti povrijedio ili nam čak djelom naškodio, da to automatski moramo zaboraviti. Ne, baš naprotiv iz toga trebamo naučiti, kako se u buduće osigurati protiv nanesenog bola, ne bi li spriječili sličnu štetu. Ono što ne treba raditi što se prošlosti tiče, je ne dopustiti da nas prošlost opsjedne i zarobi svojom gorčinom. Najgore je, ne krenemo li naprijed. Ogorčenost, ako je njegujemo, s vremenom raste i izravno nam škodi. Prvi uvjet da bi uopće došlo do pomirenja je pokajanje. Ideja pomirenja treba u nama zaživjeti, a uvjet da se to dogodi je produbljivanje razumijevanja šire sagledane situacije, u kojoj je došlo do sukoba ili svađe. Ideja pomirenja i razumijevanje izrode viziju, koja je preduvjet da se nepoštovanje i mržnja zamijene poštovanjem i ljubavlju. Za pomirenje treba biti beskompromisno hrabar, ne smije se samo ostati na riječima, nego i djelom treba iskazati da si se promijenio. Pripremu za pomirenje treba napraviti u tri koraka: 1. korak: otvaranje vrata 2. korak: početak dijaloga 3. korak: produbljivanje razumijevanja. Nije lako otvoriti vrata, jer to znači napustiti predrasude, boli, ljutnje i zamjerke. Ta duhovna otvorenost i iskreno pokajanje za svoje nedjelo, omeđena je taktičnošću, koja ne smije biti neiskrena, već se njome moramo okoristiti da stignemo do drugog koraka, a to je početak dijaloga. Dijalog je dvosmjeran, bez obzira tražimo li oprost ili ga dajemo. Razgovor će produbiti međusobno razumijevanje i ako se netko iskreno kaje, bilo bi okrutno ne oprostiti mu. Ako iskreno osjetimo želju, da od nekog tražimo oproštenje, to je pravi put do njegova srca. U razgovoru ili izmjeni informacija, uvijek mora biti uključeno međusobno poštovanje. Ako ono postoji, ne smijemo se ustručavati i možemo krenuti na slijedeća tri koraka: 1. obratiti se 2 .pokajati se 3. zaiskati oproštenje. Postići ćemo možda samo djelomično oproštenje, ali ne smijemo odustati, jer naš je cilj potpuno oproštenje. To znači samo jedno: moramo prepoznati znakove promjene i vjerovati u nju. Kao što sam prije rekla, opraštanje je proces. Ako ima imalo znakova da ga je moguće ostvariti, ne smijemo odustati. Oprostiti možeš ako se usudiš, pa usudi se! Budi hrabar, prestani misliti na prošlost, gledaj na budućnost, vjeruj da neprijateljstvo može prerasti u povjerenje, da dobro može nadvladati zlo. Budi nadljudski hrabar i povjeruj u (ne)vjerojatno da se ljudi mogu promijeniti iz zlih u dobre, isto kao što se dobri preobraćuju u zle. Šalom volim vas,sve dobro....s ljubavlju Davorka