DAVORKA I NJEN SVIJET
Od ovih šest neprijatelja ljudske svijesti, taština se može smatrati najgorom. Ona je umišljenost, bahatost, drskost, pojačani egoizam.
Ponos je hvalisanje da smo postigli više, ili da imamo više od drugih. Da smo bolji od drugih i zato važni. Kako je za ego karakteristično da nebitne stvari smatra bitnim, a bitne nebitnim, tako moć, slavu, bogatstvo, sposobnosti i ostala svjetovna dostignuća smatra bitnim. Uživa u posjedovanju istih i veže se uz njih u smislu: “ovo je moje” ili “ja sam u pravu”.
Ponos egzistira u dualnosti, podijeljenosti, konfliktima. I ovdje je ego uzrok čovjekove odvojenosti. Postoji osam vrsta ponosa, zbog novca, učenosti, kaste, bogatstva, ljepote, mladosti, položaja ili autorieta, i duhovni ponos. Najvažnije pravilo u prevazilaženju neprijatelja zvanog taština, je da pogledamo oko sebe i uvidimo da u pogledu svake od ovih osam vrsta postoje mnogi ljudi koji su nadmoćniji od nas. Zatim treba uvjek imati na znanje da novac, slava, mladost i ostalo je prolazno, stoga se trebamo osloboditi ponosa kao i ostalih pet otrova koji zamagljuju i prekrivaju ogledalo našeg uma. Najbolji način je – razvijanje ljubavi prema svemu.
Od svih vrsta ponosa, najgori je ponos na učenost. Zašto? Jer tada je osoba zaokuljena umom, vani, ambicijma, stlnim djelovanjem itada često nedostaje osjećaj srca, ljubav. Takvi pojedinci obično imaju nejasnu koncepciju o sebi, koje su samo imaginacije. Oni posjeduju određene ideale i zamisli o sebi, i samo misle, odnosno teže da budu to što zamišljaju, zato što to nisu, događa se da izgrade ponos kojim se dokazuju. Mentalna identifikacija oblikuje sadržaj života, obično uvjetovana podobnim okvirima društva i slici sebe u tome. U tom smislu živjeti
ljudske vrijednosti, treba osvještavati superiornost znanja o Sebstvu (Atmi) u usporedbi sa svjetovnim znanjem (Loka). A to znači da je najvažnije pronaći odgovor na pitanje “Tko sam ja?”. Mi možemo reći ime koje je dano tijelu, ali tko je taj “ja” u našem odgovoru, koji je odvojen od imena za tijelo?
Trebamo shvatiti prirodu tog “ja”, a to je srce-atma, sveprožimajuće i sveprisutno. Ona esenca Boga u nama, iskra svijesti. Iako se u današnjim društvima, uslijed zablude, ponos smatra odlikom, sve vrste ponosa srozavaju čovjeka, zarobljava i odvode u krivom smjeru. Uzrok sz mržnji i netoleranciji. Rezultati su očiti i egzistiraju kao sebičnost u odnosima, u kojem nedostaje ljubav i briga za druge.
Intelekt ponosna čovjeka radi na abnormalni način, te takav čovjek živi daleko od Istine ili Boga. Preispitajte koliko ste puta u vašim životima nailazili i još uvijek nailazite na situacije u kojima svi misle da je ponos nešto pozitivno i odlika dobrote. Društvo dokazuje koliko su u odgojnom sistemu nejasno i nedovoljno objašnjene ljudske vrijednosti. Ovo najveće neznanje je uzrok mnogim teškim obmanama i manipulacijama nad ljudima i društvima.
Ego je hobotnica sa bezbroj pipaka, hrani se svim oblicima neznanja. Ponos je specifično osjećanje kroz koje se ego ispoljava. Tako čovjek može biti ponosan na bilo koju nevažnu i besmislenu stvar. Postoje mnogi slučajevi nebitnih i nevrijednih dokazivanja pojedinaca koje čine, usprkos teškoćama, samo da bi istakli svoju različitost od drugih ljudi. Da bi opstao, ego svoja postignuća uveličava do grotesknih razmjera.
Uobičajena manifestacija ponosa su razna razmetanja u društvu, bilo pojedinaca ili grupa, čak i cijelog određenog društva vođenim moćima i utjecajima svog ega. Naročito primjer klevetanja, ogovaranja, isticanja, kao pokušaj veličanja sebe kroz razne usporedbe, u cilju boljih rezultata sebičnih namjera. Moramo znati da ego, po svojoj prirodi, koristi sve metode da opstane. Tako može nastati i duhovni ego: “ja sam duhovan”, taj grubi ego je i dalje ograničen i sklon samoobmanama. Vi stvarate vas svijet, stav, karakter. Ego je suptilni zid oko vas Zid, u smislu, da su sve formalnosti, etikete, lica, maske, samo pomoć našem egu. To su laži-neiskrenosti. Ego želi da se osjeća posebnim i jedinstvenim, te sebe nalazi u ulogama boljim od ostalih. Aspekti ovih otrova stvra nemorlno društvo.
Sve dok postoji ego, u njegovoj je pozadini dvojnost (“ja” sam bolji). Ponos, u odnosu na ego, dovodi do odvojenosti, i stvara misli koje uzrokuju povrede, opet izazvane egom drugih osoba. Opasnost leži u tome, kad mi sebe identificiramo sa imaginiranom slikom o sebi—gradimo lažnu ličnost. Održavanje “mene” i “moje” u smislu posebnosti, izuzetnosti, važnosti kao i želje da se potvrdimo u svijetu i njegovanjem vrlina, su sve aktivnosti ega, poriv da nešto postanemo. Nezadovoljstvo proizilazi zbog poistovjećivanja vječne Atme sa tijelom, koje propada.
Istraživanjem “tko sam ja” uništava se ego, odnosno, sagledavanjem naše prave prirode. Bitno je u svemu razumjeti taj proces izdvajanja “mene” kao posebnog. To treba osvjestiti. Ego postoji kao jedan obrazac, njemu je stalno potrebna pomoć drugih. Poistovjećivanje sa školovanjem, porodicom, religijom, domovinom, sve su djelovi našeg ega, a ne djelovi našeg stvrnog bića..
Sebstvo ono što mi jesmo, ne pripada nasim roditeljima, religiji, domovini, zemlji, ne pripada ni nama. Atma je totalno slobodna—ona jeste. Ne zavisi ni od čega, ne pripada nikome, jednostavno jeste.
Bilo koja osobina neke stvari, mijenja se shodno
promatraču.
Um je samo vrsta mosta s kojim su dvojnosti neminovne. Vrijeme, prostor i objekti postoje samo kao kategorije individualne svijesti. Ako nema individualne svijesti, onda nema ni prostora, ni vremena ni objekata i obrnuto.
