Nadji je i podijeli sa drugima.

DAVORKA I NJEN SVIJET



Zvijezde izvan tebe su lijepe, ali one nisu nesto u poredjenju sa ljubavlju. Ljubav je najsjajnija zvijezda, ona je sunce. Ljubav je dusa tvog svijeta, njegov izvor.

Osho Rajneesh

Deva Premal Mantra1

DAVORKA I NJEN SVIJET
Kada ruku pružimo nekom tko u dubokom blatu se valja, zatreperi svemir i tamo negdje, na kraju svemira, nova se zvijezda rodi i blista najjačim sjajem. Kada pružimo ruku očajniku i lutalici što sa puta skrenu svoga, nesretan, čemeran i ubog, duša se naša ispuni mirom, srećom i blagostanjem, jer - jedan život je spašen. Kada pružimo ruku nekom tko duboko nesretan biješe, ne tražimo hvale ni ovacije, jer sve što činimo, činimo sebe radi. Duše naše, bogatstvo to je. Kada se iz naših dobrih djela na kraju svemira rodi zvijezda, milion vjekova dovoljno nije da našu dobrotu izbriše. Čovjek brzo zaboravlja, A duša je naša vječna.

DJevojka sa ružama

DAVORKA I NJEN SVIJET
DJevojka sa ružama

Stajala je na uglu ispod svjetiljke
sa korpom crvenih, svježe ubranih ruža.
Oni su prolazili pored nje, zagrljeni,
ona se smješila i izgovarala
uvijek iste riječi:
"Gospodine, kupite ružu za svoju voljenu!"

Stajala je, potpuno sama,
privijala cvijet uz grudi,
crvene latice, kao krv sjajne.
Posmatrala, mutnim okom
sretne ljude, koji prolaze
i odlaze, ne pogledavši je.

Za njih biješe ona samo sjena,
prepreka na putu koju treba obići.
Biješe mrvica, manje od ništa.
Samo sjenka, ispod lanterne,
bledja od mjeseca, nepostojeća.
Djevojka sa korpom crvenih ruža.

Znala je ona o njima sve.
Ko su i šta su i odakle dolaze.
Po izrazu lica, poznavala
njihove misli, snove i nadanja.
Za svakog birala poseban cvijet,
onakak kakav im dolikuje.

Stajala je ispod svjetiljke,
posmatrala srećnike i varalice,
preljubnike i zaljubljenje,
lopove i one čestite.
Vidjela im dušu ogoljenu i
sa lica čitala sudbinu.

Oni o njoj ništa nisu znali!
Bila je, za njih, samo sjenka.
Oni nisu znali za tugu u duši, sjetu u oku.
Oni nisu slutili da svaka ruža ima
trn koji joj se u srce zario.
Krvareći beskonačno,
ona će uvijek ostati djevojka sa ružama.

Prijatelji

DAVORKA I NJEN SVIJET
Prijatelji

Postoji izreka koja kaže da mi ne biramo prijatelje. Prijatelji, kaže izreka, biraju nas!

O, da, ima istine u tome. Mnogi su me tako našli. Mnogi su prošli kroz moj život, ne ostavivši trag. Prijatelji... Ili neprebolnu ranu. Prijatelji...

A onda sam odrasla. Naučila da ne dotičem baš svaku ispruženu ruku. I vruće i hladno peče. Jako! Ne dodirujem, ne puštam više da tako lako udju kroz vrata mog bitisanja. Nije svima tu mjesto. Nisam ja za svakog. Meni prijatelj nije više lako biti.

Sada biram ja. Polako, oprezno... Plamen je to ili led. Neću da se opečem, hoću da se ugrijem. I hoću da znam da će biti tu onda kada treba. Kada se smijejem, kada plešem, kada moja snaga vrca, neobuzdano. Da se raduju i igraju sa mnom. Da zapjevamo zajedno. Duet ili zborno, sasvim svejedno.

Hoću da znam da će biti tu kada plačem, kada me lomi, kada se gušim. Kada je teško i kad ne znam gdje bih... Kada bura tuče. Da ne dozvole da potonem. Da me ne daju... Da tuguju. I da šute sa mnom.

Da budu moj svjetionik, moja zvjezda vodilja. Moje oči, moje sunce, moje sve.

Meni prijatelj nije više lako biti. Ja prijatelje sama biram. Pažljivo, kao crvene jabuke, kao dijamantski prsten, kao bisernu ogrlicu. Oni su moje bijele perle. Moji dijamanti. Oni će trajati vječno. Uvijek će biti tu, postojani i vjerni. Da pjevaju ili da šute

Nema ih mnogo, ali je njihova vrijednost nemjerljiva. Nema tog zlata ni karata. Nema te veličine sa kojom bi se njihova srca mogla mjeriti. Nema tog blaga za koje bi me prodali. Malo ih je, ali su uvijek tu...

Zapitaj se koliko si sam sebi prijatelj i koliko pravih prijatelja ti imaš!
s ljubavlju,Davorka*
a da... Divno je imati prijatelje! One u svom gradu, susjednom mjestu, ulici, one koji žive negde u inostranstvu, pa se dopisuješ i željno očekuješ njihov izveštaj o najnovijem parfemu čuvene Coco Chanel koji košta samo 120$, ili pak one sa neta, virtuelne, kojima si ponekad spreman da otvoriš i srce i dušu više nego i sebi samom, zato što misliš da ih nikada nećeš sresti uživo. Divno je razmenjivati mišljenja, povjeravati se, davati i primati savjete iskrenog ,,druga ili drugarice.,, Ispričati neku, dugo čuvanu tajnu, neki mali skandalčić, avanturicu, izlet, fantaziju, želju, san... Pa zato prijatelji služe. Da te saslušaju.

Postoje li granice prijateljstva i granice nekih ispovjesti? Poželimo li nekad da nešto zadržimo samo za sebe? Neku malu tajnicu, neki slatki doživljaj. Ne kaže se uzalud: tajna nije tajna kada je dvoje znaju. Istina živa. I najveće, od ušiju i očiju dugo skrivane tajne, često nadju svoj put do javnosti i prerastu u skandal svjetskih razmjera. Jesi li čula da...? Strašno! Ma, nije moguće! Užas! Ona, pa ko bi rek'o!? Zato mi poželimo da nešto sačuvamo samo za sebe, za svoju dušu, kao što neko ima svoju omiljenu pjesmu, tako svako ima svoju omiljenu tajnu, samo svoju i ničiju više. Svoj mali, skriveni,tajni svijet u koji nema pristup nitko sem Tvorca samog.

U ljudskoj prirodi je da se ispovijeda, da priča, razgovara, . Na taj način mi se praznimo od negativnog i istovremeno punimo baterije pozitivnom energijom. Kroz razmjenu mišljenja saznajemo nove stvari, širimo vidike, postajemo bogatiji znanjem i iskustvom. Realnije sagledavamo stvarnost oko sebe, lišavajući se ružičastih naočala kroz konstruktivnu konverzaciju ili pak shvatimo da nije sve tako crno, da postoje i nijanse sivog. Usvajajući mišljenje sagovornika, do one mjere koju ćemo sami smatrati razumnom postaćemo svakako bolji i potpuniji.

Do koje mjere se otvoriti? Šta reći, a šta zadržati za sebe? Treba li baš svatko da zna kada smo ustali, šta smo jeli, koga smo sve upoznali, ko je od nas napravio budalu, a koga smo mi namagarčili!? Nismo valjda toliko sujetni i narcisoidni da smatramo da svijet živo zanima baš sve što činimo. U svakom slučaju, malo tajanstvenosti nikad nije na odmet. Mističnost je ono što nas čini posebnim i što nas izdvaja iz gomile običnih. Znatno je bolje pustiti ih da se pitaju, nego da prepračavaju vaše dogodovštine u svojoj varijanti. Umjerenost u jelu i piću, da! Umjerenost u svemu, jeste vJeština, ali vještine se lako savladaju, samo ako hoćete!

Imam li ja neku tajnu!? Ahahahaha!!!! Hmm...neću da vam ....+
tko sam ja????????


Vječiti istraživač i lutalica na putu svijetlosti. Nepopravljivi romantičar i mističar. Uvijek svoja i samo svoja.,
I OPET,PONAVLJAM,VOLIM VAS I LJUBIM,DAVORKA

Barbra Streisand & Ray Charles - "Crying Time"

DAVORKA I NJEN SVIJET . za velike i teške promjene svog života čovjek ne bi mogao nikad da kaže tačno kad su počele. Na tren izgleda kao da su oduvijek bile tu, na tren opet kao da su se maločas pojavile i otkrile njegovim očima. Zatim, to je podmuklo i varljivo. Ta muka izgleda ponekad teška, opipljiva, jedina i velika, kao crna planina koja zaklanja svijet i neće se nikad promijeniti ni pomjeriti s mjesta. A zatim dođu dani i čitave nedjelje kad izgleda da "planine" i nema, da nije nikada ni bila tu, da ne može uopšte biti. Dok jednog dana, jednog trena, ne iskrsne opet i ne ispriječi se pred nama, stvarna, ogromna, veća i crnja nego sto je bila prije tog kratkog i varljivog zatišja i olakšanja. Ivo Andrić