ponedjeljak, 28. studenoga 2011.

Deva Premal Mantra1

DAVORKA I NJEN SVIJET
Kada ruku pružimo nekom tko u dubokom blatu se valja, zatreperi svemir i tamo negdje, na kraju svemira, nova se zvijezda rodi i blista najjačim sjajem. Kada pružimo ruku očajniku i lutalici što sa puta skrenu svoga, nesretan, čemeran i ubog, duša se naša ispuni mirom, srećom i blagostanjem, jer - jedan život je spašen. Kada pružimo ruku nekom tko duboko nesretan biješe, ne tražimo hvale ni ovacije, jer sve što činimo, činimo sebe radi. Duše naše, bogatstvo to je. Kada se iz naših dobrih djela na kraju svemira rodi zvijezda, milion vjekova dovoljno nije da našu dobrotu izbriše. Čovjek brzo zaboravlja, A duša je naša vječna.

Nema komentara:

Objavi komentar

DAVORKA I NJEN SVIJET