DJevojka sa ružama

DAVORKA I NJEN SVIJET
DJevojka sa ružama

Stajala je na uglu ispod svjetiljke
sa korpom crvenih, svježe ubranih ruža.
Oni su prolazili pored nje, zagrljeni,
ona se smješila i izgovarala
uvijek iste riječi:
"Gospodine, kupite ružu za svoju voljenu!"

Stajala je, potpuno sama,
privijala cvijet uz grudi,
crvene latice, kao krv sjajne.
Posmatrala, mutnim okom
sretne ljude, koji prolaze
i odlaze, ne pogledavši je.

Za njih biješe ona samo sjena,
prepreka na putu koju treba obići.
Biješe mrvica, manje od ništa.
Samo sjenka, ispod lanterne,
bledja od mjeseca, nepostojeća.
Djevojka sa korpom crvenih ruža.

Znala je ona o njima sve.
Ko su i šta su i odakle dolaze.
Po izrazu lica, poznavala
njihove misli, snove i nadanja.
Za svakog birala poseban cvijet,
onakak kakav im dolikuje.

Stajala je ispod svjetiljke,
posmatrala srećnike i varalice,
preljubnike i zaljubljenje,
lopove i one čestite.
Vidjela im dušu ogoljenu i
sa lica čitala sudbinu.

Oni o njoj ništa nisu znali!
Bila je, za njih, samo sjenka.
Oni nisu znali za tugu u duši, sjetu u oku.
Oni nisu slutili da svaka ruža ima
trn koji joj se u srce zario.
Krvareći beskonačno,
ona će uvijek ostati djevojka sa ružama.