ON i JA-Gdje sam ono stala. A da bili smo on i ja. E pa jos uvijek smo on i ja, a ja se nisam zaustavila nego sam samo zastala pred njim i pred sobom sa njim. I sad gdje cu drugo nego ponovno na stare stranice ovoga novog starog svijeta. I jos uvijek sam ista..Nekoga bi vrijeme, sati i minute promijenili iz korijena..A ne to nisam ja .Meni samo ponekad sve izgleda prazno i bez rijeci da dusu izlijeci.Kakva sam otisla ista se i vracam pa gdje god treba. Sanjam, trazim, gledam ,citam, razumijem, ucim, pokusavam, zatvaram se u osjecaje, vristim, placem, smijem se, letim u oblake,cvrsto stojim na zemlji, volim njega, volim nju, volim sebe sa njima, cuvam jednu novu dusu koja se zadrzala pored mene neocekivano dugo, koja razumije i koja trpi sve moje bubice.I kad prelistam stare rijecnike mojih misli ne zazalim nista.Neuporedivo danasnje vrijeme cuvam najjace sto mogu.Samo sam prestala sa postavljanjem pitanja zbog kojih placem prije nego sklopim oci.Sad ih samo zatvorim i zovem mu ime.I tako volim sto sam zastala kad je se pojavio u mom vremenu i sto osjecam ovo sto osjecam. Tu vise nema rijeci koja je dovoljno jaka da kaze da sad jest, da ce biti i zauvijek ostati Moj Netko.Nije ni sam svjestan koliko mi znaci i nikad necu imati dovoljno snage da mu kazem i pokazem.A znam da on to zna.Ja trajem sa njim i volim ga i ne zanima me sta ce da se desi jer mu vjerujem i…to je to..Sve..
