Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
Da ne bih slucajno ostala nedorecena... I da ti ne bi slucajno izgubio razlog da me mrzis... Evo ti post... Prvi i posljednji ;)
OdgovoriIzbrišiMisleci da sam pogrijesila nocima nisam mogla sklopiti oka. Pitanja su me mucila... Da li i ti ne mozes da spavas? Da li i tebe boli ova tisina? Da li ti nedostajem, kao ti meni sada dok se zora nevoljko budi, a moje roletne dijele nebo na jednake parcele. Jedna meni. Jedna tebi. I tako do beskraja. Nista si nakon toliko vremena nemamo reci. U cemu sam pogrijesila? U svemu, vjerovatno, i zamjerit ces mi dok sam ziva, kriveci me za sve... Mozda jesam kriva. Ali sam od nas nekako malo vise ocekivala. Zajebah se, zestoko. Trebala sam znati da ce na kraju biti ovako i ne drukcije. Zasto? Pa jer smo razliciti ljudi. Pas i macka... Sve o meni znas, sve o tebi znam... Ali to ocito u vrijednosnom sistemu nema znacaja. Ti si savrsen... A ja ne. Ne okreci ocima, Boga ti... Znas da je tako, i eto tjesi se... Napusi sebi muda, kao balone i hodaj ponosno i gordo cestom misleci da si Bog, a ja vrag... Ne'a veze. Ako ce ti biti lakse-postujem to. Samo sam... Majku mu... Mislila da cemo jedno drugom ostati bar stub na koji se uvijek mozemo osloniti... Nismo. Ni slamka... Ni dlaka... Ni zrak koji disemo nas vise ne povezuje. Ojdada. Zgrijesila sam prema tebi, a i ti si prema meni... Pokidane su veze, i ja sada buljim u ovaj tekst, ne znajuci da li je uopce neophodno da ga objavim. Eto, mozda ga procitas, i mozda shvatis da si u mome zivotu imao vrlo znacajno mjesto... Jebi ga, mozda i najznacajnije... A sada... Nakon svega... Nakon par dana nesanice, i bezbroj tupih pitanja sjedim ovdje i nemam sta da mislim. Sta je-tu je. Nek' je. Gdje je nekad bila ljubav, dosla je zbunjenost, a sad tu praznuje jedno veliko, duboko, tamno nista. Da Bog da ti se ostvario svaki san... Zivio ti meni, jos 100 godina... Disuci svoj zrak, i gledajuci svoju parcelu neba... Necu dirati u tvoje vlasnistvo... To je ipak najvise stvarno pravo... I ja znam kad treba napraviti korak nazad. Pravim ga. Sad. I uhvatit ce me grc tako da korak naprijed vise nikad necu napraviti, kao neki dan. Tvoj izbor. Eto. Zbogom? Nope. Suvise pateticno. Reci cu gledamo se... Sto je neizbjezno... Ali se ne vidimo. Nikad vise. ;)
Sayonara, try tomorrow, nice to know ya. ;)