nekoga voljeti

DAVORKA I NJEN SVIJET
NEKOGA MORAŠ VOLJETI

Nekoga moraš voljeti,
makar i trave, rijeku, stablo ili kamen,
nekome moraš ruku nasloniti na rame
da se gladna nasiti blizine,
nekome moraš, moraš,
to je kao kruh, kao gutljaj vode,
moraš dati svoje bijele oblake,
svoje smjele ptice snova,
svoje plahe ptice nemoći
– negdje mora biti za njih
gnijezdo spokojstva i nježnosti -
nekoga moraš voljeti,
makar i travu, rijeku, stablo ili kamen -
jer stabla i trave znadu za samoću
– kad koraci svagda odu dalje
premda se trenutak zaustave –
jer rijeka zna za tugu
– samo da se nagne nad svoju dubinu -
jer kamen pozna bol
– koliko je već teških nogu
išlo preko njegova nijemog srca -
nekoga moraš voljeti,
nekoga moraš voljeti,
s nekim moraš ukorak,
istim tragom -
ah, trave, rijeka, kamen, stablo,
šutljiva pratnja osamljenika i čudaka,
velika, dobra bića
što progovore
samo kad zašute ljudi.

Ivan Minatti (1924-)