TI SI TU

DAVORKA I NJEN SVIJET,,OVO SAM BILA NAPISALA NEDAVNO

sad trenutak,a nekima san u beskraj Što god misliš o drugom,misli i on o tebi,jer od srca do srca put ima..” ..... Sadašnjost je ionako prošlost.. Tražite ljude koje bi ste voljeli. ..,volite,jer mi smo ljubav Eto,BOŽIĆ!Svima Vama Blagoslovljen! Ponekad odem,stavim na noge cipke i krenem.Krenem u svoje snove.Nema interneta,nema buke,nema gomile ljudi.Samo mi,on i ja.Jelka posebno lijepa,posebna svijelost,posebna ljubav...............i sve je posebno........ A onda se vratim,i telegram,zbilja.........uh.umro mi neko drag,prijatelj.Poznajemo se on 15 god,puno toga se u tom periodu promijenilo,i on i ja.Prve ljubavi,brakovi,rat,sastanci ,rastanci,ali uvijek sam znala da je tu negdje,a sad...........,nisam još spremna za takve rastanke,ne....to nije moguće,a on je strašno volio Božić,i umro prije ,samo jedan dan prije.Od rata bez nogu,bivši rukometaš,a toliko energije,ljubavi u njemu...........koliko puta sam mu morala reći,DA ZNAM,DA VIDIM,DA PATI,ALI TU SAM ,NEGDJE,I DA NEKI LJUDI NEMAJU NOGE,ALI IMAJU DUŠU....ILI OBRATNO. A ON JE CIJELI DUŠA.I da ga volim istim prijateljskim žarom,kao i nekad,i da sam puno puta postavljala žaruljice,lampice za bor,i sadila cvijeće... Otišao mi je ,otišao u svijetlost,otišao među anđele,i gleda me sa visokog,a ja sad mala,tužna.Znam da mi govori,sad sam ja tvoja svijetlost,tvoja lampica.,imam sve ono što si mi govorila,svi su moji snovi sad ispunjeni.,a ja znam da ću uvijek biti u tvom srcu,sjećanju. Hvala ti moj prijatelju,.znaš uvijek od sada pa do našeg ponovnog susreta moći ćeš nas gledati sa visin...e,visine svijetlosti,ljubavi,beskraja.Hvala ti na SVEMU,mirno sanjaj svoje snove,hvala ti što sam bila dio tvog života. ovo sam posvetila mom prerano umrlom prijatelju Velimiru,i podijelila sa vama