Većina ljudi grčevito se drži određenih sličica i obrazaca razmišljanja, osjećanja i ponašanja čak i onda kada su svjesni da ih oni povređuju jer, nesvjesni svoje istinske prirode, u suštini ne prihvaćaju sebe i boje se da ih i drugi ne odbace. Stoga se ne usuđuju mijenjati ni poduzimati promjene koje bi željeli i koje bi im mogle donijeti nešto dobro, ali istovremeno u sebi nose i rizik od neuspjeha i/ili povrede za što se ne osjećaju spremnima.
Stoga, kako bi zaštitili krhko ranjivo dijete u sebi, svjesno ili manje svjesno odabiru i dalje živjeti unutar "sigurnih" okvira poznatoga ma koliko ih to poznato frustriralo ili čak deprimiralo. Nerijetko, nastavljajući živjeti na taj način, potiskuju svoje najdublje potrebe i želje, zanemaruju svoje snove i ne koriste svoje pune potencijale. Različite vrste bolesti i drugih tegoba načini na koje su na koje to dijete, koje predstavlja bitan dio naše autentične prirode, želi privući pozornost na sebe i potaknuti nas da se okrenemo sebi i bitnim vrijednostima života te izborimo za ono što nam je istinski važno.
Često nas upravo problemi s kojima se susretnemo navedu na to da si postavimo pitanje tko smo zapravo mi. Životne krize u kojima mnoge naše dotada ustaljene vrijednosti bivaju dovedene u pitanje, trenuci u kojima osjećamo da je nešto što je donedavno predstavljalo okosnicu našega života napuklo ili otišlo u nepovrat, a nešto novo, utješno, što bi moglo ispuniti prazninu, zavarati bol (fizičku ili emocionalnu) još se ne nazire.
Pitanja "tko sam ja, otkuda dolazim, što radim ovdje (zašto se baš ovo/baš sada/baš meni događa) i kamo idem" osnovna su filozofska pitanja koja si svjesno ili nesvjesno postavljamo tijekom cijeloga života. U trenucima kriza, ona postaju nezaobilazna i tražeći pomoć, pokušavamo zapravo naći odgovore na njh.
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET