Snovi i sjene

DAVORKA I NJEN SVIJET

Snovi i sjene

SPOSOBNOST SANJANJA

Svakog filozofa, koliko god bio malen dio puta koji je prošao u osvajanju mudrosti, karakterizira njegova sposobnost sanjanja.
Sanjati, u ovom slučaju, nije posljedica spavanja. To znači graditi aktivnu imaginaciju, sličnu oniričkom stanju, ali uz budnu svijest. Takva imaginacija omogućuje da vidimo stvari koje se nalaze izvan svakodnevnih egzistencijalnih poslova i izvan sadašnjeg trenutka. Pomaže nam da razbijemo vremenske barijere i da prijeđemo "veo" koji stvaraju objekti koji nas okružuju.
Sanjati je način da vidimo napredak u stvarima, vidjeti ih onakve kakve će biti u budućnosti. Nadasve, to je način da vidimo sebe kako djelujemo na adekvatan način, kako bi promjene bile djelotvorne.
Sanjati znači osjećati stalno nepodudaranje sa svijetom, ne zbog čistog hira ili zbog običnog nezadovoljstva nastalog iz nedovoljno odgojenih emocija. Taj osjećaj nepodudaranja ima filozof koji neprestano traži bolji svijet i ne zadovoljava se onime što je postigao. To je zdrava ambicija onoga tko shvaća budućnost kao evoluciju i želi s njom aktivno surađivati. To znači željeti više i bolje za sebe i za ostale ljude, za danas i za sutra.
Sanjati znači osloboditi se "običnosti" koja nas opterećuje kada nam život izgleda sveden na najneposrednije potrebe preživljavanja. Nije loše tražiti adekvatna sredstva za preživljavanje. Loše je "utopiti se" u sredstvima i izgubiti iz vida ciljeve. Kada sredstva imaju prednost, tada običnost dobiva povoljne uvjete za život. Kada su glavne odrednice ciljevi, tada se rađa sjaj nastojanja da ih osvojimo.
Ima onih koji miješaju sposobnost sanjanja s lutanjem i razbacivanjem uma i emocija bez smjera i reda u traženju svega i svačega, kada se više bježi od stvarnosti nego što je se pokušava promijeniti.
Lutanje pripada slabim i nesređenim umovima. To je odlična prilika za gubljenje vremena a da se pritom ne postigne nikakav rezultat.
Da bi sanjali, moramo urediti mental, ideje, ono što nam je poznato i ono što još moramo upoznati, ono što možemo učiniti i ono što još moramo naučiti. Jednostavno, trebamo biti filozofi. Tada snovi dobivaju snagu da se pretvore u stvarnost.
Trebamo postići to da snovi stignu do vidljivog plana, odnosno da rezultati budu vidljivi i da ih netko ili mnogi mogu koristiti.

GDJE SE NALAZI SREDIŠTE SVAKOG ČOVJEKA?

Odgovor na ovo pitanje je relativan jer, pored arhetipske ideje središta koja je poput nepomičnog svjetionika u plimama i osekama života, svatko posjeduje svoje središte ondje gdje se nalazi njegova vlastita svijest. Jedno je “zamišljati” središte u uzvišenim duhovnim dimenzijama, a nešto posve drugo otkriti stvarno svakodnevno središte kako bi ga pokušali malo uzdići prema gore.
Što je to što obilježava naše središte? To je visina svijesti.
Ako se svijest gotovo nikada ne odvaja od tijela i njegovih zahtjeva, očito je da se, u tom slučaju, središte nalazi u tijelu. Ako je svijest prvenstveno zauzeta svakodnevnim brigama, uz popratne psihološke i mentalne nemire, središte se nalazi u emocijama ili u najboljem slučaju, u konfuznom razumu. Ako se uspijevamo koncentrirati na čitanje ili učenje, središte će se nalaziti u idejama koje usvajamo. Ako intenzivno proživljavamo neko mistično iskustvo, središte će se pomaknuti na plan čistog uma ili intuicije.
Ukratko: kao ljudska bića, ne posjedujemo fiksno središte. Zato se naša zadaća sastoji u tome da ustanovimo onu idealnu središnju točku za naš sadašnji trenutak evolucije. Trebamo otkriti kako postići da se svijest održi u tom središtu i tako izbjegne gotovo stalne oscilacije koje trpimo.

RASVIJETLITI NAŠE SJENE

Svako malo nastaje neki mračan period, težak i tmuran. Iako nastojimo vidjeti izlaz, okružuje nas jedino mrak. Zapadnemo u beznađe, a sve što poduzmemo krene loše, čak i prije nego što započnemo.
To su naše posebne noći, u kojima također trebamo pobijediti. Nitko neće umjesto nas u sjene unijeti svjetlo. Naučimo se ne očekivati rješenja koja dolaze izvana.
Ako negdje vani postoji svjetlost, to znači i da unutar nas, u nekom nepoznatom kutku, također postoji svjetlo. Mi nismo posebna stvorenja na svijetu: posjedujemo ono isto što postoji u Univerzumu: svjetlo i tamu, a posjedujemo i dovoljno energije da bi stvarali jedno ili drugo.
Upali svoje svjetlo. Upali jedan osmijeh, iako ti na početku on izgleda usiljen. Upali želju da naučiš nešto novo ili nešto što nikad dotad nisi razumio.
Upali sposobnost slušanja onih koji te okružuju.
Upali sposobnost pažljivog promatranja svega što se događa oko tebe; otkrit ćeš neočekivana čuda. Upali nadu za sutrašnji dan i štoviše, nadu za danas. Gledaj s veseljem to što činiš i čini to tako dobro da bi bio zadovoljan. Neka te ne ogorči ono što čine ili ne čine drugi; koncentriraj se na svoje područje i vidjet ćeš da ostali ne rade toliko loše koliko si isprva mislio. Baci se u avanturu s osjećajem uspjeha; ne otvaraj prolaz porazu niti u mislima.
Uvidi koliko je važna tvoja sudbina, koliko god ona bila skromna, jer tada ćeš moći mijenjati vlastiti život, pa čak i povijest čiji si dio. Jer, tada si počeo pobjeđivati u noći.