Mandala i labirint
|
Koje su karakteristike simbola?
Prema formi, simbol može biti riječ, slika, situacija, ili bilo koja forma iz života prirode i čovjeka, univerzuma.
Prema sadržaju, simbol posjeduje više od izravnog značenja forme. Njime predočavamo pojmove koje ne možemo u potpunosti odrediti i shvatiti. Simbol je, na neki način, šifra tajne koja u sebi skriva određenu istinu o čovjeku, prirodi, o zakonima postojanja. To su sadržaji koji poprimaju ulogu simbola, jer riječima ne možemo u potpunosti izraziti ni njihovo bogatstvo, ni dubinu, ni različite aspekte.
Pri susretu sa simbolom često se pitamo o njegovom značenju i neovisno o vlastitom iskustvu ili znanju, osjećamo važnost tog značenja. Ono nas neshvatljivo dira, bez obzira pripada li simbol nekoj minuloj kulturi, umjetnosti, ili snu kojega smo upravo sanjali.
Tu se krije još jedna bitna karakteristika simbola: osim što posjeduje vlastitu sadržajnu vrijednost, također sadrži i različite nivoe značenja, s obzirom na osobu koja se s njime susreće. Zato je simbol vrsta maske, zaklona pojma.
To je veoma važno znati zbog čestog običaja da se simbolu pridaje fiksna jednoznačnost, uzimajući kao objašnjenje samo jedan od mnogih aspekata koje simbol posjeduje. Takva površna tumačenja ne samo da osiromašuju sadržajno bogatstvo simbola, nego ga zapravo čine mrtvom formom u odnosu na različite promatrače.
Moderna psihologija smatra da su simboli sheme koje stavljaju u pokret čitavu psihu čovjeka. Naime, čovjek se susreće ne samo s mnogostrukim značenjima određene forme, već ih stavlja u određeni odnos s drugim pojavama i samim sobom. Na taj način, on u psihu uvodi novi poredak mnogostrukih dimenzija.
Prilikom doživljaja jednog aspekta simbola, u njemu se već nazire sljedeći, još neotkriveni aspekt koji ponovno zahtijeva čovjekovu nutarnju aktivnost.
Tako se s pravom može reći da je simbol čuvar tajne iza koje se skriva još jedna, zatim još jedna i tako dalje, u beskraj...
Govoreći o mandali i labirintu kao o simbolima, pristupamo im kao kompleksnim sadržajima iz kojih ćemo naglasiti odnos: skriveno i vidljivo u čovjeku; psiha i djelovanje psihe na djelo, život čovjeka.
MANDALA
Za stare civilizacije man dala je bila jedan od načina ostvarivanja veze
čovjeka s prirodom i sa samim sobom. "Ostvariti vezu" značilo je upoznati prirodne zakone koji istovremeno vladaju u čovjeku i u svijetu koji ga okružuje. Ostvariti vezu značilo je i upoz nati sebe kao cjelovito biće, te vlastiti život uskladiti sa životom prirode kao cjeline.
Pojam "mandala" sadržavao je ideju harmonije unutar makrokozmosa - svemira i mikrokozmosa - čovjeka, harmonije koja se procesom življenja ostvaruje u čovjeku i u prirodi.
Forme mandale izražavale su viziju ove ideje i zato nikada u povijesti nisu konstruirane dvije iste mandale.
Riječ mandala znači krug ili "ono što okružuje", a njeno značenje sadrži i osnovne karakteristike forme: niz različitih simboličkih likova i prikaza koji su smješteni u formu kruga ili četverokuta oko središta.
Mandala kružnog oblika naziva se još i univerzalna man dala. Prikazuje sliku koja se širi oko duhovnog centra svijeta. Izražava viziju zakona u makrokozmosu - svijetu.
Četverokut kao krajnji okvir mandale vezan je uz sliku čovjeka - mikrokozmosa. Takve mandale izražavaju strukturu jezgre ljudske duše i nazivaju se individualne mandale.
Središte je zajednička komponenta individualne i univerzalne mandale. Simbolizira počelo, apsolutnu zbilju koja daje inicijalni impuls života univerzumu i svim njegovim dijelovima, pa i čovjeku.
Središte je žarište, polazište kretanja svih procesa: od jednostrukog ka mnogostrukom, od unutrašnjeg ka vanjskom, od neočitovanog ka očitovanom. Svi ovi vidljivi i nevidljivi životni procesi vraćaju se ponovno svom izvorištu u traženju jedinstva.
Središte označava magnetsku točku čovjeka i svijeta; "sveti grad" - spoj težnje i ostvarenja evolucijskog puta.
Forme mandale, kroz povijest civilizacija, zadržavajući svoje osnovne komponente, sadržavale su i simbole karakteristične za pojedinu civilizaciju. Danas možemo promatrati ovaj simbol konstruiran kroz specifične simboličke prikaze Indije, Kine, Tibeta, Južne i Srednje Amerike, kršćanstva, islama. Čitave kulture ogledale su se u različitim varijantama ovog simbola. Čak su i mnoge građevine i čitavi gradovi bili sagrađeni u formi mandale.
Konstruiranje mandale je za čovjeka nekad imalo svoju svrhu: usmjeravanje svijesti na duhovnu dimenziju u čovjeku i prirodi, te prepoznavanje i življenje vječnog zakona. Man dala je zbog toga bila sredstvo harmoniziranja i jačanja nutarnjeg bića.
I za čovjeka danas, man dale su zadržale svoj smisao. Radom C.G. Junga ispreplele su se drevna misao i suvremena znanost. Proučavajući mandale koje su se javljale u crtežima i snovima njegovih pacijenata, C.G. Jung zaključuje da one izražavaju stanje u kojem se nalazi psiha, te da su istovremeno sredstvo komunikacije svjesnog i nesvjesnog, koje u promatraču budi vedrinu i osjećaj da život ima svoj red i smisao.
Koristeći se formama mandale u psihoterapiji, on ih promatra kao "instrumente uz čiju se pomoć u postojanje uvodi poredak". Zbog toga, kao definiciju mandale navodi stih iz Goetheovog Fausta: "...oblikovanje, preoblikovanje, vječnog smisla vječni razgovor."
LABIRINT
Prema formi, on predstavlja splet putova među kojima postoji samo jedan kojim
se može doći do središta labirinta ili do njegovog izlaza. Mitološki, on
predstavlja građevinu uz koju je vezan grčki mit o Tezeju: Tezej, prijestolonasljednik Atene, odlučuje svoju zemlju spasiti od strašnog danka koji su prisiljeni davati kralju Minosu. Svake devete godine, sedam mladića i sedam djevojaka mora otići na Kretu, gdje ih Minos zatvara u labirint u kojem ih proždire Minotaur, čudovište, pola čovjek-pola bik. Tezej odlučuje otići zajedno s odabranim mladićima i djevojkama i ubiti Minotaura. Prije polaska zavjetuje se i moli za pomoć božicu ljubavi, Afroditu.
Na Kreti mu pruža pomoć Arijadna, kćerka kralja Minosa, koja se u njega zaljubljuje i daruje mu oružje i klupko konca. Tezej u labirintu obilježava put koncem, pronalazi Minotaura, ubija ga i obilježenim putem pronalazi izlaz...
LABIRINT NA PODU
KATEDRALE U CHARTRESU
Jedno od objašnjenja labirinta kao simbola krije se upravo u ovom mitu.
Tezej, Minotaur i labirint predstavljaju odnos skrivenog i vidljivog čovjeka,
njegove pozitivne i negativne potencijale. Sadržaj mita predstavlja još jedan
aspekt labirinta: put i proces harmoniziranja čovjeka, kao i opasnosti koje na
tom putu nužno susreće. Forma labirinta prikazuje ljudsku psihu i njenu dvojaku prirodu. Zamršeni splet emocija, nagona, predodžbi u kojima živi Minotaur, čudovište, animalni dio psihe. U isto vrijeme, labirint posjeduje i najveće bogatstvo - središte koje u sebi sadrži ljudsku bit, istinskog čovjeka; spoj neba i zemlje - "više ja".
Mitski labirint predstavlja stanje psihe u kojoj vlada Minotaur. Tu je prikazana ona strana psihe koja potiče animalnu prirodu čovjeka i koja u jednom trenutku može postati samostalni pokretač ljudskog djelovanja.
Ali, sam čovjek je onaj koji treba odabrati kvalitetu vlastitog življenja i zbog toga Tezej, čovjek - heroj u grčkom mitu, odlučuje ubiti Minotaura.
Ova borba predstavlja borbu između plemenitog i profanog, dobra i zla unutar čov jeka. Obje strane su podjednako jake i ishod borbe je uvijek neizvjestan.
Smrt Minotaura znači smrt nižeg bića u čovjeku. Tezejeva pobjeda oslobađa psihu - labirint njegovog negativnog utjecaja. Predstavlja pobjedu čovjeka nad samim sobom, nutarnje pročišćenje, harmonizaciju.
Ali, Tezej svoju borbu nije vodio potpuno sam. Put do središta i izlaza iz labirinta pronalazi uz pomoć niti konca koji mu poklanja Arijadna. Ona predstavlja odraz Tezejeva zavjeta Afroditi - ljubavi. Ljubav u ovom aspektu ne znači emocionalni odnos, već predstavlja životnu snagu, fenomen "čuda", mudrost duše koja vodi čovjeka na putu ostvarivanja vlastitog smisla. Slijedeći ovu nit vodilju, iz mitskog labirinta izlazi novi čovjek, gospodar vlastite nutrine, onaj koji je došao do vlastitog središta i potčinio "višem" svoje "niže ja".
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET