Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
Ponekad zivot nas iznevjeri i krene putem kojim mi nismo htjeli.. Ponekad radimo greske, a znamo da to nismo smjeli, postajemo slabi i nemocni suociti se sa istinom, ali srce kao da ne zeli slusati i uporno ide po svom… Prolaze sati, prolaze dani i godisnja doba... Prolaze godine, prolaze neki novi ljudi, ali ne i uspomena.. ona je jos ziva i blista kao i onog dana kad je rodjena… Ponekad je tesko vjerovati da mozda i povratka nema, da treba prihvatiti cinjenicu da zivot ide dalje bez onoga koga dusa treba. Tesko je prihvatiti bol kao posljednjeg i jedinog pobjednika, sto tijelo ispunjava tjeskobom jednog gubitnika. Taj osjecaj sto u grudima steze i ne pusta, razdire i lomi dok te ne slomi, dok te gleda na koljenima kako padas bez milosti... Zapitas se vrijedi li uopce takav zivot zivjeti? A onda u tom trenutku slabosti osjetis spokoj i pravi smisao koji trazis i sva ona bol i tjeskoba se ublazi, osjecaj izgubljenosti u potpunosti nestaje, cak i rijeka suza iz ociju teci prestaje… Sreca vrati osmijeh na lice, sunce se iznova na nebu pojavi i zablista, sve je vedrije, sve je iznova ozivilo.. Ponekad ne vidimo rjesenje koje je cijelo vrijeme ispred nas, ne cujemo nista osim svoj unutarnji glas, ne zelimo krenuti dalje u potragu za srecom, vec se oslanjamo na nesto sto je odavno izgubljeno, ali svaka bol kao bol na kraju s vremenom zacijeli, tuzna slika malo po malo izblijedi, stvaraju se nova poglavlja, nove stranice, koje zivot na svoj nacin opet ispise…
OdgovoriIzbriši,i opet,sunce sjs,srce ispunjeno,voliš i voljen si.Kako je život opet lijep!