DAVORKA I NJEN SVIJET
Uzroci bolesti i njihovo liječenje
Svaki čovjek na planeti misli da o zdravlju zna dosta stvari, informacija i podataka, ali da li je to zaista tako? I ako jeste, koliko od tog znanja i informacija svako od nas primjenjuje u svakodnevnom životu kako bi postigao uravnotežen i srećan život, lišen bolesti, patnje i svega onog što bolesno stanje organizma nosi sobom?
Šta mi o zdravlju zapravo znamo? Netko je rekao da ljekari mnogo više znaju o bolestima, ali skoro ništa o zdravlju. Pa, kad je tako s ljekarima, šta tek reći za „obične“ ljude? Spomenula sam ljekare kako bismo već na početku razjasnili koliko je sistem današnjeg liječenja u biti neefikasan i sekundaran kad se radi o klasičnoj medicini. Evo i zašto! Dok je klasična medicina uznapredovala znakovito u oblasti korištenja novih tehnologija i znanja općenito u pogledu sistema funkcionisanja hemijskih i bioloških procesa u organizmu, dotle ta ista medicina i dalje stoji u mjestu /tačnije na samom početku/ kad se radi o utvrđivanju samog uzroka svake bolesti. Stoga, pošto zna veoma malo ili gotovo ništa o pravim uzrocima bolesti i poremećaja u ljudskom tijelu i umu, medicina uglavnom liječi posljedice tih uzroka, a te posljedice (čitaj bolesti) onda samo „šetaju“ od organa do organa i preuzimaju novi oblik, a uzrok i dalje ostaje – neizlječen. S druge strane, klasična (alopatska) medicina izuzetno je korisna kad se radi o tzv. brzom djelovanju, npr. ako nas nešto boli, popit ćemo tabletu koja vrlo brzo djeluje na receptore bola ili ako smo slomili nogu, klasična medicina će nam ponuditi svoje čuvene longete, gips i ostale vrste fiksatora za slomljene kosti ili by pass za naše oštećeno srce. I s te strane, možemo blagosiljati postojanje klasičnog opšteprihvaćenog načina liječenja u svijetu danas. (Mada, i u alternativnoj medicini postoje načini za brzo uklanjanje bola, opšte je prihvaćeno mišljenje da to klasična medicina u nekim slučajevima „brže postiže“.)
No, da se vratimo na uzrok. Tačka na kojoj se neminovno razilaze klasična i alternativna medicina jest upravo u uzroku bolesti. Klasična medicina smatra da su uzrok većine bolesti određeni hemijski ili biološki procesi u organizmu, a alternativna – da su to prije svega bolesne misli i bolesne emocije, pogrešni mentalni stavovi, karma, te opšte stanje duha, najkraće rečeno. I stoga je učenje o ovoj oblasti odnosno o suštinskoj povezanosti stanja našeg duha, misli i emocija sa stanjem našeg organizma od esencijalnog značaja za postizanje zdravog i uravnoteženog življenja. Ovaj web site bavi se kroz raznovrsne oblike, osvještavanjem ljudi upravo o toj rekli bismo za klasičnu medicinu nedostajućoj karici koja priječi postizanje pravih i trajnih rezultata u liječenju brojnih bolesti današnjice. Uz to, na ovom web sajtu možete steći znanje o pravim uzrocima bolesti putem educiranja o funkcionisanju našeg sistema mišljenja, osjećanja i djelovanja. Stoga ćemo sada preći na uzroke naših bolesti.
Ako o ovoj tematici ne znate gotovo ništa, onda da kažemo na samom početku da se prvi korak ka ozdravljivanju sastoji u tome da utvrdite pravi, istinski uzrok vaše bolesti. A taj uzrok najčešće leži ili nekom vašem pogrešnom mentalnom stavu simboliziranom kroz određeni organ u organizmu ili u nekoj vašoj dugo gajenoj (negativnoj) emociji koje ne možete (ili ne želite) da se oslobodite. „Ono smo što mislimo...“ i upravo zbog ove sintagme dobro je da provedemo sljedeći postupak kad god osjetimo neku nelagodu u tijelu. Ako želimo ići ovim sistemom koji vam ovdje prezentiramo, onda je dobro da prvo konsultiramo izvore koji govore o uzrocima ovih bolesti na opisani način (na ovom web sajtu imate Tabelu o uzrocima bolesti od Louise Hay koja je veoma slična i reiki sistemu dijagnosticiranja oboljenja). Dakako, osim pobrojanih pisanih izvora, možete se obratiti i iskusnim i verificiranim iscjeliteljima koji će vam pomoći da zajedno otkrijete pravi uzrok vašeg oboljenja. Kada ste utvrdili gdje i u čemu se nalazi uzrok vaše bolesti, potrebno je skoncentrirati se određeni period (par dana, sedmica ili mjeseci) na pronađeni uzrok, raditi na njemu tako što ćemo propitivati sebe o tom svom mentalnom stavu ili emociji i vidjeti da li ga možemo zamjeniti nekim boljim, pozitivnijim i za zdravlje efikasnijim načinom mišljenja ili osjećanja. Pri tom vam opet mogu pomoći iscjelitelji da vas provedu kroz ovaj proces. Ili kako to kaže >Louise Hay u svojoj knjizi Iscjelite duh i tijelo, potrebno je da samo snažno želite da bolest ode od vas čak i ako joj ne znate pravi uzrok, i postići ćete ogromne rezultate. No, osvještavanje i dovođenje na površinu naše Svijesti tog uzroka naše bolesti proces je čije trajanje je vrlo individualno. Njegova duljina ovisi o težini bolesti te u dubini uzroka koji ponekad može ležati i u prethodnim /paralelnim životima. U svakom slučaju, ma kako kratkotrajna bila kontemplacija o uzroku bolesti, ona je neophodan korak ka izlječenju. Potom slijedi i njegova konačna eliminacija.
Dakako, bolest neće nestati odmah, ali čim smo osvjestili njen pravi uzrok, već smo postigli 50 posto izlječenja. Drugih 50 posto otpada na uklanjanje posljedica koje su već nastale dok smo lutali u mraku i tragali za pravim lijekom bilo da smo posjećivali ljekare ili iscjelitelje. Srećna je okolnost da veliki broj ljudi već duži niz godina uzroke svojim bolestima ili manjim tjelesnim neugodama traži upravo na gore opisani način i postiže izvanredne rezultate. Sve drugo – predstavlja samo dobar pokušaj, ali i ništa više od toga. Dakle, sve dok ne pronađete istinski uzrok vašoj bolesti (ili bolestima) nećete imati nade za oporavak. Pri tom, možete koristiti i molitvu ako ste vjernik, ili snagu kreativnog uma (i ako jeste i ako niste vjernik) i stvoriti odluku da želite ozdraviti te zamoliti Boga/Univerzum/Život da vam pokaže pravi put do vašeg izlječenja.
Ako nakon utvrđivanja uzroka, vaš put bude liječenje putem klasične medicine i ako osjetite da vam liječenje posljedice najviše odgovara korištenjem hemijskih lijekova ili medicinskih aparata, onda idite za svojim osjećajem i koristite dostignuća klasične medicine. S druge strane, ako osjetite da bi vam neka od alternativnih metoda mogla više pomoći, opet slijedite svoj vlastiti osjećaj. Zbog vlastite nesigurnosti ili često nedovoljne informisanosti o uspješnosti alternativnih metoda, ljudi najčešće pribjegavaju kombinaciji ove dvije vrste medicine nakon što su utvrdili stvarni mentalni ili emocionalni ili karmički uzrok svojoj bolesti. I to je također dobro, ako ste sami osjetili da je to miješanje dva postojeća sistema liječenja „dobitna kombinacija“ za vas. Dakle,oblik liječenja koji odaberete na osnovu svog dubokog intuitivnog osjećaja upravo je taj koji vam najviše i odgovara u tom trenutku života.Stoga, iako možete saslušati savjete bližnjih, na kraju ne dozvolite da vam pri konačnom odlučivanju za sistem liječenja, bilo ko sugeriše na koji način ćete se izlječiti ako to istovremeno ne „zazvoni“ iznutra u vama kao istina. Dakle, ako u dosadašnjem toku teksta nije bilo dovoljno jasno, želim ovdje istaknuti stav u pogledu klasične medicine: mi ne zastupamo negativne stavove o klasičnoj medicini, već radije želimo, zarad istine, prezentirati drugačije stavove o bolesti i zdravlju od onih opšteprihvaćenih u svijetu i kod nas. Poznajem dosta ljekara koji su altruisti prije svega i cijenim jako njihove napore koje čine da drugom čovjeku osiguraju zdravlje. No,ne smatram da su ljekari glavni krivci što sve veći broj ljudi doživljava u ambulantama ili bolnicama da im, nakon svih urađenih nalaza, obavljenih pregleda ultrazvukom, rentgenom, CT-om, magnetnom rezonancom itd...ljekari kažu da je s njima prividno sve uredu (a oni su i dalje bolesni). Naime, SISTEM je ono što ne valja u cijeloj ovoj priči, a ne izvršioci koji rade u tom sistemu. Stoga, okrivljavati ljekare za neuspjeh u liječenju ne bi bilo blizu istini, jer oni drugi način i put do zdravlja njihovih pacijenata ne znaju - osim onog kojeg su ih učili na fakultetima medicine. A na tim visokoškolskim institucijama provodi se upravo onaj sistem koji je od starta pogrešan. Uči svoje studente kako da liječe posljedice, ali također i kako da na samo polovičan način utvrde uzroke. Jer, hemijski proces odvijanja bolesti u organizmu samo je pola priče, a pravi uzrok i dalje ostaju svi oni elementi što smo ih spomenuli na početku teksta.
Dakako, ovdje smo naveli samo osnovni i do kraja ogoljeni postupak pronalaženja uzroka i načina njihovog liječenja, a mnogo konkretnije ovom temom bavit ćemo se u narednim tekstovima na ovu tematiku. Govorit ćemo o štetnosti hemijskih lijekova, ali i o štetnosti rada pojedinih iscjelitelja, zatim o načinima liječenja, dok ćemo posebnu pažnju posvećivati vakcinama te farmaceutskoj industriji i pružiti vam jednu drugačiju sliku o tome ko danas izvlači najveću korist iz naše bolesti i kako da istinski i uglavnom besplatno dođemo do zdravog stanja organizma.
Amaltea
nedjelja, 5. veljače 2012.
petak, 3. veljače 2012.
Karmičko čišćenje i iscjeljenje
DAVORKA I NJEN SVIJET
Duša, rađajući se u fizičkom tijelu, izabrala je naučiti i odraditi 12 lekcija (kvaliteta): spoznaju, strpljenje, progresivnost, iskrenost, snošljivost, inteligenciju, radost, komunikativnost, iskustvo, ravnotežu, mudrost i integrativnost.
Karmičko čišćenje omogućava da u ovome životu postignemo ublažavanje ili potpunu odradu nekih ograničenja koja imamo: zabluda, naglost, regresivnost, neodgovornost, nesnošljivost, egocentrizam, tuga, mržnja, nesigurnost, strah, zavist, destruktivnost, kao i fizičke bolesti.
Riječ “karma” najčešće se prevodi kao “djelovanje”. Svojom slobodnom voljom od Univerzuma (Boga) danom, odlučujemo o načinu našega djelovanja ograničeni svojim mogućnostima, spoznajama, uvjetima i životnim okolnostima. Zakon karme povezuje uzrok i njegovu posljedicu. To znači da karmičke nagrade i dugovi ne ovise o našem ljudskom shvaćanju vremena i prostora, već o božanskom. Oni su vječni i odrađujemo ih u mnogim životima. Svojim mislima, riječima i djelima možemo ih ublažiti ili povećati. Današnje životne okolnosti odraz su naših prošlih djelovanja. Naša dobra djela, prema nama samima i prema drugima u prošlosti, vidjet će se danas ukoliko živimo životom sretne osobe pročišćene karme. Takva osoba živjet će život u dobrom zdravlju, materijalno i emotivno sređena.
Posljedice prošlih djela
Nažalost, naši nepravedni, loši postupci rezultirat će lošim iskustvima u ovome životu - bolešću, problematičnim vezama, siromaštvom... Mnoge emotivno teške i stresne situacije, kao i bolesti kroz koje prolazimo u ovome životu, događaju se jer su baš sada sazreli uvjeti za njihovu odradu.
Dakle, naš sadašnji život je posljedica naših prošlih djela, a načinom kako živimo ovaj život odredit ćemo onaj budući. Zato, obogatimo naš život suosjećanjem, pomaganjem, davanjem, mudrošću i praštanjem. Karmičko čišćenje je tehnika kojom iscjelitelj u suradnji s Anđelima Karme spaja energetska tijela, čisti veze između njih i aktivira energetske razine.
Evo jednoga primjera. Danijela iz Zagreba, u vrijeme kada je došla na tretmane, imala je mnogo problema. “Vidjet ćemo koji će problem Anđeli odlučiti riješiti ovim karmičkim iscjeljivanjem”, rekla sam ovoj mladoj, lijepoj ženi koja je bila spremna na suradnju.
Motiviranost je bitan faktor jer privlači energije uspjeha. Karmičkim čišćenjem iscijeli se karma ovoag života, kao i onoga prošlog koji je bitan za sadašnji problem. Nakon devetog tretmana sanjala sam Energetski štap s kojim trebam raditi na Danijeli za iscjeljenje od neplodnosti. Anđeli su riješili jedan od problema. Prekrasna Lucija rodila se prošli mjesec, a na ostalim problemima radimo.
Ostajte u miru, svjetlosti i ljubavi.
Karmičko čišćenje je tehnika kojom iscjelitelj u suradnji s Anđelima Karme spaja energetska tijela, čisti veze između njih i aktivira energetske razine
Karmičko čišćenje omogućava da u ovome životu postignemo ublažavanje ili potpunu odradu nekih ograničenja koja imamo: zabluda, naglost, regresivnost, neodgovornost, nesnošljivost, egocentrizam, tuga, mržnja, nesigurnost, strah, zavist, destruktivnost, kao i fizičke bolesti.
Duša, rađajući se u fizičkom tijelu, izabrala je naučiti i odraditi 12 lekcija (kvaliteta): spoznaju, strpljenje, progresivnost, iskrenost, snošljivost, inteligenciju, radost, komunikativnost, iskustvo, ravnotežu, mudrost i integrativnost.
Karmičko čišćenje omogućava da u ovome životu postignemo ublažavanje ili potpunu odradu nekih ograničenja koja imamo: zabluda, naglost, regresivnost, neodgovornost, nesnošljivost, egocentrizam, tuga, mržnja, nesigurnost, strah, zavist, destruktivnost, kao i fizičke bolesti.
Riječ “karma” najčešće se prevodi kao “djelovanje”. Svojom slobodnom voljom od Univerzuma (Boga) danom, odlučujemo o načinu našega djelovanja ograničeni svojim mogućnostima, spoznajama, uvjetima i životnim okolnostima. Zakon karme povezuje uzrok i njegovu posljedicu. To znači da karmičke nagrade i dugovi ne ovise o našem ljudskom shvaćanju vremena i prostora, već o božanskom. Oni su vječni i odrađujemo ih u mnogim životima. Svojim mislima, riječima i djelima možemo ih ublažiti ili povećati. Današnje životne okolnosti odraz su naših prošlih djelovanja. Naša dobra djela, prema nama samima i prema drugima u prošlosti, vidjet će se danas ukoliko živimo životom sretne osobe pročišćene karme. Takva osoba živjet će život u dobrom zdravlju, materijalno i emotivno sređena.
Posljedice prošlih djela
Nažalost, naši nepravedni, loši postupci rezultirat će lošim iskustvima u ovome životu - bolešću, problematičnim vezama, siromaštvom... Mnoge emotivno teške i stresne situacije, kao i bolesti kroz koje prolazimo u ovome životu, događaju se jer su baš sada sazreli uvjeti za njihovu odradu.
Dakle, naš sadašnji život je posljedica naših prošlih djela, a načinom kako živimo ovaj život odredit ćemo onaj budući. Zato, obogatimo naš život suosjećanjem, pomaganjem, davanjem, mudrošću i praštanjem. Karmičko čišćenje je tehnika kojom iscjelitelj u suradnji s Anđelima Karme spaja energetska tijela, čisti veze između njih i aktivira energetske razine.
Evo jednoga primjera. Danijela iz Zagreba, u vrijeme kada je došla na tretmane, imala je mnogo problema. “Vidjet ćemo koji će problem Anđeli odlučiti riješiti ovim karmičkim iscjeljivanjem”, rekla sam ovoj mladoj, lijepoj ženi koja je bila spremna na suradnju.
Motiviranost je bitan faktor jer privlači energije uspjeha. Karmičkim čišćenjem iscijeli se karma ovoag života, kao i onoga prošlog koji je bitan za sadašnji problem. Nakon devetog tretmana sanjala sam Energetski štap s kojim trebam raditi na Danijeli za iscjeljenje od neplodnosti. Anđeli su riješili jedan od problema. Prekrasna Lucija rodila se prošli mjesec, a na ostalim problemima radimo.
Ostajte u miru, svjetlosti i ljubavi.
Karmičko čišćenje je tehnika kojom iscjelitelj u suradnji s Anđelima Karme spaja energetska tijela, čisti veze između njih i aktivira energetske razine
Karmičko čišćenje omogućava da u ovome životu postignemo ublažavanje ili potpunu odradu nekih ograničenja koja imamo: zabluda, naglost, regresivnost, neodgovornost, nesnošljivost, egocentrizam, tuga, mržnja, nesigurnost, strah, zavist, destruktivnost, kao i fizičke bolesti.
DRVO ŽIVOTA
DAVORKA I NJEN SVIJET
Keter
Riječ Keter znači kruna i on je odista kruna drveta. Keter sugeriše kraljevske kvalitete
moći, mudrosti, pravde i svakog drugog kvaliteta koji bi trebalo da posjeduje arhetipski
kralj.
Keter znači svemoć, sveznanje i Prvi uzrok. Različito se još zove Drevni, Najviši,
Makroprosopus i drugo.
Smješten na vrhu Srednjeg stuba Ravnoteže, Keter predstavlja apsolutno savršenstvo
Boga. Pošto je on prva Sfera iz koje se sve druge manifestuju, on sadrži usavršenu suštinu svih njih.
Njegov spiritualni doživljaj je sjedinjenje sa Bogom, poslije koga postoji samo Nirvana.
Hokmah znači "mudrost". On je na vrhu pozitivnog ili muškog stuba, sa svim onim što te riječi podrazumijevaju u apsolutnom ili arhetipskom smislu. To je moć Ketera u
dinamičkoj akciji, koja stimuliše i aktivira Binah.
Binah znači "Razumijevanje" i ona se nalazi nasuprot Hokmahu na vrhu negativnog ili ženskog stuba. Ona je prijemčiva na protočnu moć Hokmaha i poznata je kao "Veliko
more" ili "Velika majka". Pošto je Hokmah Najviši Otac, analogija sa ljudskom
seksualnošću je očigledna. Međutim, ne treba da zaboravite da su fizički svjetovi nejasni
odrazi duhovnih, a ne obrnuto.
Hokmah i Binah su stoga sila odnosno forma.
U ljudskom smislu, Binah je sve ono što se odnosi na stabilnost forme koja služi
obezbjeđenju života. To jest, Binah je arhetipska Materica, arhetipski hram. Hokmah je
sila koja daje energiju ovim formama.
Ne zaboravite da su za sada oni samo ideje o sili i formi, koje se materijalizuju kao stvarnosti na nižim nivoima.
E sad: Hrist je razapet na brdu koje se zove Lubanja. Na Lubanji po Drvetu Života se nalazi Keter. (znači li to da je Hrist neko ko je postigao kraljevske kvalitete
moći, mudrosti, pravde i svakog drugog kvaliteta koji bi trebalo da posjeduje arhetipski
kralj). Vrhunsko prosvjetljenje.
Sa lijeve strane nalazi se Hokmah –mudrost. Razbojnik kaže logičnu stvar po svjetkim mjerilima: ako si Sin Božiji siđi s krsta. Označava svjetsko. A Isus kaže na jednom mjestu: Ja nisam od svijeta. Hokmah je po Kabali pozitivna muška strana, ali po Pismu lijeva strana je negativna što se ostvaruje i u ovom slučaju raspeća.
Sa Desne strane je Binah - razumijevanje : Razbojnik kaže: zar se ti ne bojiš Boga kad si sam osuđen tako? I mi smo još pravedno osuđeni jer primamo po djelima svojim kao što smo zaslužili, ali on nikakva zla nije učinio. Označava duhovno sagledavanje stvari u pozitivnom smislu. Binah je po Kabali negativna ženska strana, po Svetom Pismu desna strana je pozitivna.
Čudno ispreplitanje strana, odnosno percepcije dobra i zla u ovim našim stvarnostima.
Otkud sad to? Jednostavno, princip ogledala: duhovno naspram materijalnog. Naša desna strana kada se gledamo u ogledalu je lijeva i obrnuto.
Hokman podstiče Binah. Hokman je Otac i broj mu je dva, Binah je Majka broj joj je tri, Keter je 1, Tvorac - sjedinjenje. O ovome se može puno polemisati ali otišla bi od teme. Ponovo ću citirati jednu izreku: Zlo je put prema spoznaji istine, spoznaji samoga sebe. Svako zlo djeluje u pozitivnom smjeru! Da onaj razbojnik nije rekao: ako si sin božiji siđi s krsta, da li bi onaj drugi bio podstaknut da kaže ono što je rekao i time zaslužio da mu Isus obeća raj. Svako je sa svoje strane stvarnosti rekao pravu stvar..
Ali Isus je u centru (Keter) i to iznad pozitivnog i negativnog (Hokmah i Binah) u sredini drveta života, u ravnoteži. Na vrhu središnjeg stuba Drveta Života odnosno srednjeg stuba ravnoteže. U sferi iz koje se se manifestuju sve druge sfere i sadrži usavršenu suštinu svih njih.
Hokmah i Binah (pozitivno i negativno) su samo ideje o formi koje se materijalizuju kao stvarnosti na nižim nivoima.
Ne kaže li Isus na nekoliko mjesta hajdete za mnom i bićete tamo gdje sam ja?
Keter
Riječ Keter znači kruna i on je odista kruna drveta. Keter sugeriše kraljevske kvalitete
moći, mudrosti, pravde i svakog drugog kvaliteta koji bi trebalo da posjeduje arhetipski
kralj.
Keter znači svemoć, sveznanje i Prvi uzrok. Različito se još zove Drevni, Najviši,
Makroprosopus i drugo.
Smješten na vrhu Srednjeg stuba Ravnoteže, Keter predstavlja apsolutno savršenstvo
Boga. Pošto je on prva Sfera iz koje se sve druge manifestuju, on sadrži usavršenu suštinu svih njih.
Njegov spiritualni doživljaj je sjedinjenje sa Bogom, poslije koga postoji samo Nirvana.
Hokmah znači "mudrost". On je na vrhu pozitivnog ili muškog stuba, sa svim onim što te riječi podrazumijevaju u apsolutnom ili arhetipskom smislu. To je moć Ketera u
dinamičkoj akciji, koja stimuliše i aktivira Binah.
Binah znači "Razumijevanje" i ona se nalazi nasuprot Hokmahu na vrhu negativnog ili ženskog stuba. Ona je prijemčiva na protočnu moć Hokmaha i poznata je kao "Veliko
more" ili "Velika majka". Pošto je Hokmah Najviši Otac, analogija sa ljudskom
seksualnošću je očigledna. Međutim, ne treba da zaboravite da su fizički svjetovi nejasni
odrazi duhovnih, a ne obrnuto.
Hokmah i Binah su stoga sila odnosno forma.
U ljudskom smislu, Binah je sve ono što se odnosi na stabilnost forme koja služi
obezbjeđenju života. To jest, Binah je arhetipska Materica, arhetipski hram. Hokmah je
sila koja daje energiju ovim formama.
Ne zaboravite da su za sada oni samo ideje o sili i formi, koje se materijalizuju kao stvarnosti na nižim nivoima.
E sad: Hrist je razapet na brdu koje se zove Lubanja. Na Lubanji po Drvetu Života se nalazi Keter. (znači li to da je Hrist neko ko je postigao kraljevske kvalitete
moći, mudrosti, pravde i svakog drugog kvaliteta koji bi trebalo da posjeduje arhetipski
kralj). Vrhunsko prosvjetljenje.
Sa lijeve strane nalazi se Hokmah –mudrost. Razbojnik kaže logičnu stvar po svjetkim mjerilima: ako si Sin Božiji siđi s krsta. Označava svjetsko. A Isus kaže na jednom mjestu: Ja nisam od svijeta. Hokmah je po Kabali pozitivna muška strana, ali po Pismu lijeva strana je negativna što se ostvaruje i u ovom slučaju raspeća.
Sa Desne strane je Binah - razumijevanje : Razbojnik kaže: zar se ti ne bojiš Boga kad si sam osuđen tako? I mi smo još pravedno osuđeni jer primamo po djelima svojim kao što smo zaslužili, ali on nikakva zla nije učinio. Označava duhovno sagledavanje stvari u pozitivnom smislu. Binah je po Kabali negativna ženska strana, po Svetom Pismu desna strana je pozitivna.
Čudno ispreplitanje strana, odnosno percepcije dobra i zla u ovim našim stvarnostima.
Otkud sad to? Jednostavno, princip ogledala: duhovno naspram materijalnog. Naša desna strana kada se gledamo u ogledalu je lijeva i obrnuto.
Hokman podstiče Binah. Hokman je Otac i broj mu je dva, Binah je Majka broj joj je tri, Keter je 1, Tvorac - sjedinjenje. O ovome se može puno polemisati ali otišla bi od teme. Ponovo ću citirati jednu izreku: Zlo je put prema spoznaji istine, spoznaji samoga sebe. Svako zlo djeluje u pozitivnom smjeru! Da onaj razbojnik nije rekao: ako si sin božiji siđi s krsta, da li bi onaj drugi bio podstaknut da kaže ono što je rekao i time zaslužio da mu Isus obeća raj. Svako je sa svoje strane stvarnosti rekao pravu stvar..
Ali Isus je u centru (Keter) i to iznad pozitivnog i negativnog (Hokmah i Binah) u sredini drveta života, u ravnoteži. Na vrhu središnjeg stuba Drveta Života odnosno srednjeg stuba ravnoteže. U sferi iz koje se se manifestuju sve druge sfere i sadrži usavršenu suštinu svih njih.
Hokmah i Binah (pozitivno i negativno) su samo ideje o formi koje se materijalizuju kao stvarnosti na nižim nivoima.
Ne kaže li Isus na nekoliko mjesta hajdete za mnom i bićete tamo gdje sam ja?
Jednostavno je ti voliš taj život koji pulsira oko tebe i ti si ta ljubav i ti si taj život.
DAVORKA I NJEN SVIJET
Shvatila sam (mnogo godina kasnije) da sam imala sasvim pogrešnu predstavu i o ljubavi i o vezanosti.
Ljubav nije igrica pa da je imaš u različitim "levelima" (nekog nikako,nekog manje, nekog više,a nekoga previše).
Kada si u stanju ljubavi tada voliš sve,i one koje voliš i one koje nikada nisi volio.
Tada ne postoji intenzitet,ni način,ni uslov.
Jednostavno je ti voliš taj život koji pulsira oko tebe i ti si ta ljubav i ti si taj život.
Ti nisi ono što misliš da jesi
Ljudi nisu ono što govore da jesu, niti su ono što rade. Ništa nije onako kako izgleda da jeste. Vrlo je važno da smo svjesni činjenice da ljudi rade ono što rade jer njihova dominantna genetska potreba zahtjeva da se izrazi na takav način. Svako ima neku dominantnu potrebu koja mu nalaže da radi ono što radi. Svako cijeni događaje i situacije po sebi. Oni imaju pravo na svoje mišljenje, bez obzira da li je ono tačno ili nije. Uistinu, ni jedno mišljenje nije tačno, ali čovjek treba da dođe do tog saznanja kad on to želi.
Ko si ti? Jesi li ti ono što radiš_ Glumac, profesor, doktor, biznismen?
Ne, ti nisi ono što radiš. Ako se baviš tim profesijama, to ne znači da si ti ta profesija. Ti nisi taj rad i ta profesija. Izabrao si profesiju iz straha za opstanak, ali to nisi ti.
Postao si vlasnik kuće, fabrike ili nekog biznisa, ali to nisi ti. Ti nisi stvar, a ovo su sve stvari. Nisi ono što uobražavaš da jesi. Nisi, dakle, ono što radiš i čime se baviš. To što radiš, manifestuje i izražava tvoje trenutno stanje svjesnosti koje je ograničeno. To je stanje tvojih imaginarnih potreba.
Jesi li ti tijelo?
Ne, ti nisi tijelo.
Naravno, ti imaš tijelo, ali sebe nikad ne zoves tijelom, nego sebe oslovljavas sa "Ja".Tvoje tijelo je školska učionica, instrument u kojem se tvoje "Ja" budi, prelazeći iz jednog razreda u drugi dok ne dodje do diplome, tj. iz "nizeg nivoa" svijesti u "viši nivo". Čak i ako izgubiš tijelo smrću, tvoje "Ja" ostaje živo i onakvo kakvo je oduvijek i postojalo.
Jesi li ti tvoj intelekt?
Ne, to nisi, jer tvoj mozak je kosmički kompjuter, koji registruje i prima pet čula. Tvoja objektivna svjesnost (nametnuta) funkcioniše kroz taj moždani instrument.
Jesi li ti ono što sada misliš?
Ne, nisi ni to.
Ko si onda?
Ti si svijest koja je uvijek svjesna.
Ono što ti sada misliš je produkt tvog iskustva, uslovljenosti, kulture u kojoj živiš. Tvoja svijest funkcioniše kroz tijelo, ali ti nisi tijelo. Ti si idejno, plansko Duhovno biće. Možeš sebe nazvati drugim imenom, nuklearnim bićem npr. Ti si rezultat genetskog plana i zakona. Ti si "Drvo života". Ti si "Kralj" i "Kraljevina Božija". Sve ono sto si ti, u stvari je čisti Um.
"Zbogom iluzije", Milena Marović
Shvatila sam (mnogo godina kasnije) da sam imala sasvim pogrešnu predstavu i o ljubavi i o vezanosti.
Ljubav nije igrica pa da je imaš u različitim "levelima" (nekog nikako,nekog manje, nekog više,a nekoga previše).
Kada si u stanju ljubavi tada voliš sve,i one koje voliš i one koje nikada nisi volio.
Tada ne postoji intenzitet,ni način,ni uslov.
Jednostavno je ti voliš taj život koji pulsira oko tebe i ti si ta ljubav i ti si taj život.
Ti nisi ono što misliš da jesi
Ljudi nisu ono što govore da jesu, niti su ono što rade. Ništa nije onako kako izgleda da jeste. Vrlo je važno da smo svjesni činjenice da ljudi rade ono što rade jer njihova dominantna genetska potreba zahtjeva da se izrazi na takav način. Svako ima neku dominantnu potrebu koja mu nalaže da radi ono što radi. Svako cijeni događaje i situacije po sebi. Oni imaju pravo na svoje mišljenje, bez obzira da li je ono tačno ili nije. Uistinu, ni jedno mišljenje nije tačno, ali čovjek treba da dođe do tog saznanja kad on to želi.
Ko si ti? Jesi li ti ono što radiš_ Glumac, profesor, doktor, biznismen?
Ne, ti nisi ono što radiš. Ako se baviš tim profesijama, to ne znači da si ti ta profesija. Ti nisi taj rad i ta profesija. Izabrao si profesiju iz straha za opstanak, ali to nisi ti.
Postao si vlasnik kuće, fabrike ili nekog biznisa, ali to nisi ti. Ti nisi stvar, a ovo su sve stvari. Nisi ono što uobražavaš da jesi. Nisi, dakle, ono što radiš i čime se baviš. To što radiš, manifestuje i izražava tvoje trenutno stanje svjesnosti koje je ograničeno. To je stanje tvojih imaginarnih potreba.
Jesi li ti tijelo?
Ne, ti nisi tijelo.
Naravno, ti imaš tijelo, ali sebe nikad ne zoves tijelom, nego sebe oslovljavas sa "Ja".Tvoje tijelo je školska učionica, instrument u kojem se tvoje "Ja" budi, prelazeći iz jednog razreda u drugi dok ne dodje do diplome, tj. iz "nizeg nivoa" svijesti u "viši nivo". Čak i ako izgubiš tijelo smrću, tvoje "Ja" ostaje živo i onakvo kakvo je oduvijek i postojalo.
Jesi li ti tvoj intelekt?
Ne, to nisi, jer tvoj mozak je kosmički kompjuter, koji registruje i prima pet čula. Tvoja objektivna svjesnost (nametnuta) funkcioniše kroz taj moždani instrument.
Jesi li ti ono što sada misliš?
Ne, nisi ni to.
Ko si onda?
Ti si svijest koja je uvijek svjesna.
Ono što ti sada misliš je produkt tvog iskustva, uslovljenosti, kulture u kojoj živiš. Tvoja svijest funkcioniše kroz tijelo, ali ti nisi tijelo. Ti si idejno, plansko Duhovno biće. Možeš sebe nazvati drugim imenom, nuklearnim bićem npr. Ti si rezultat genetskog plana i zakona. Ti si "Drvo života". Ti si "Kralj" i "Kraljevina Božija". Sve ono sto si ti, u stvari je čisti Um.
"Zbogom iluzije", Milena Marović
Taština je bolest od koje ljudi mogu biti izliječeni,ali ne žele!
DAVORKA I NJEN SVIJET
Tragalac je onaj koji traga za samim sobom.
Napustite sva pitanja osim jednog: Ko sam ja? Konačno, jedina činjenica u koju ste sigurni je da vi jeste. "Ja jesam" je izvesno, "Ja sam ovo" nije. Težite da spoznate šta ste vi u stvarnosti.
Da biste znali ko ste vi, morate najpre tragati i saznati šta vi niste.
Otkrijte sve što vi niste - telo, osećanja, misli, vreme, prostor, ovo ili ono - ništa konkretno ili apstraktno što vi opažate ne možete biti vi. Sam čin opažanja pokazuje da vi niste ono što opažate.
Što jasnije shvatite da na nivou uma vi možete biti opisani samo u negativnim pojmovima, to ćete brže doći do kraja vašeg traganja i uvideti da ste vi bezgranično biće.
Sri Nisargadatta Maharaj
Svaki čovjek je sam. Sam se rađa, sam živi i sam umire. Ne postoji stvarni odnos između ljudi. Čovjek je sam u svijetu unutar sebe i sam je u onom svijetu koji poima oko sebe. Istina je da svako stvara percepciju o svemu što se dešava unutar i izvan njega. Svi kontakti koje preživljava nisu kontakti s drugim ljudima. To su isključivo i jedino kontakti sa samim sobom, odnosno sa svojim slikama o sebi i o svemu sa čim se susreće. Čovjek je sve ono što vidi, osjeti, čuje i doživljava. Čovjek je kompletan univerzum, a univerzum živi i diše isključivo unutar njega. Naravno, izvan tog čovjek-univerzuma postoji mnoštvo čovjek-univerzuma koji paralelno postoje i svaki je univerzalan upravo za sebe. Kada kažem da ne postoji odnos između ljudi govorim da čovjek ne komunicira da drugim čovjekom. On uvijek komunicira jedino i samo sa slikom koju je stvorio o tom čovjeku. U konačnici, sve je izuzetno prosto. Čovjek stvara kompletnu predstavu (sliku) o drugom čovjeku jer je izuzetno vezan za definisanje svega oko sebe. On poznaje samo svoje predrasude o onome šta vidi i ništa više. Na osnovu definisanih slika stvara se precizno definisan odnos. Pošto je odnos definisan samo lažnom slikom o osobi koja nije u skladu sa stvarnošću i odnos je lažan ili da se preciznije izjasnim ne postoji. To je u suštini samo odnos čovjeka sa samim sobom. Kao što je predstava jednog čovjeka o drugom čovjeku lažna tako je lažna i slika o svemu što čovjek percipira što dovodi do zaključka da čovjek ima lažnu predstavu o samom sebi.
Primjer koji može dosta dobro da definiše ovu činjenicu možemo da vidimo u bojama. Svi mi imamo precizno definisana imena boja. Neko ima širu paletu pa ubacuje terakotu, boju breskve, limun žutu i slično, a neko se bazira na osam ili šesnaest boja i kraj priče. To za ovu temu nije pretjerano bitno. Pravo pitanje je da li vi vidite žutu boju na isti način na koji je ja vidim. Šta ako vi moju žutu vidite kao boju koju sam ja definisala plavom. Mi imamo fiksiranu poziciju na kojoj se nalazi boja i imamo niz primjera koji nose istu boju i svi ćemo se složiti da je npr. krv crvena, ali ne možemo nikako utvrditi da je ta crvena svima nama baš ista crvena. Isto je ime i možemo je uporediti sa niz drugih stvari koje smo imenovali tim nazivom boje i to je sve.
Pošto je svijet koji vidimo samo projekcija onoga što jesmo ili još bolje onoga što mislimo da jesmo sve se dešava u pojedincu. Kada uspijemo da prihvatimo ovu činjenicu uspjećemo da se nosimo sa problemom koji vidimo izvan sebe kao vlastitim problemom koji se nalazi u nama. Naravno, svi se možemo složiti da je izjava da sam ja centar svijeta, u najmanju ruku, egoistična, ali tako je samo i jedino ako kažem da postoji samo jedan svijet, moj svijet. Ako sam svjesna činjenice da je svaki čovjek centar svoga svijeta i da ja ne egzistiram stvarno u tuđem svijetu čak i ako se naši svjetovi prepliću stvar suštinski postaje drugačija. Takav stav daje potencijal za odbacivanje posjedovnog odnosa prema drugim ljudima, čak i ako pričamo o djeci, roditeljima, bračnim partnerima ili bilo kojim drugim ljudima za koje nas veže određeni skup emocija.
Jedan od aktivnijih problema čovjeka je vezivanje koje je suštinski besmisleno. Prvo formiramo lažnu sliku sebe za koju se vežemo, zatim po uzoru na tu sliku stvaramo lažne slike o osobama s kojima ostvarujemo kontakt. Vežemo se i za svoju sliku o drugim ljudima. Smatramo da imamo pravo da je posjedujemo, odnosno da posjedujemo osobu koja stoji iza te slike. Čovjek koji je odbacio posjedovnu ili bilo koju drugu vezanost za ljude ili čak za predmete nije postao robot. Nije odbacio čovječnost nego je napravio mali korak ka buđenju čovjeka.
Isto tako, mnogi smatraju da bi prestali biti ČOVJEK kada bi on kao čovjek bio gospodar emocijama, a ne da emocije budu gospodari čovjeka. Neću da budem radikalna i da kažem odbaci emocije, a čak i da kažem ne bi puno pogriješila. Šta je emocija koja upravlja čovjekom? Kako uopšte čovjek može da gospodari emocijama?
Ako čovjek dozvoli da ga određene situacije u kojima se nalazi bacaju iz stanja ogromnih ushićenja do stanja malodušnosti sve što će postići je samo trošenje samog sebe (onog sebe kojeg bi trebao da izgradi). Postoji ustaljen šablon razmišljanja da vrijedimo upravo onoliko koliko se „dajemo“ za druge, otuda i potreba da s vremena na vrijeme nekome objasnimo da smo njegova/njena žrtva. Ako samo malo pomjerimo percepciju sa potrebe da naturamo nekome svoju žrtvu koja nije tražena ni potrebna i usmjerimo se na razvoj umjesto razaranje vidjećemo da nas emocije ne vode nikuda. Kada mi vodimo emocije ili kada se postavimo u ulogu posmatrača promijenićemo im svrhu. Izdvojeni iz emotivnog ludila, posmatrajući učimo i iz uloge potrošača samog sebe dolazimo u ulogu onoga ko nadograđuje.
Mi smo duše(ne svi mnogi su je davno izgubili ili je nikada nisu ni imali :? ) zarobljene u fizičkom tijelu i materijalnoj dimenziji,mnogi toga nisu svjesni,rijetki jesu,da bi toga bio svjestan,trebaš biti duhovan i ne biti ovisan i vezama s ljudima i sa stvarima.
Tragalac je onaj koji traga za samim sobom.
Napustite sva pitanja osim jednog: Ko sam ja? Konačno, jedina činjenica u koju ste sigurni je da vi jeste. "Ja jesam" je izvesno, "Ja sam ovo" nije. Težite da spoznate šta ste vi u stvarnosti.
Da biste znali ko ste vi, morate najpre tragati i saznati šta vi niste.
Otkrijte sve što vi niste - telo, osećanja, misli, vreme, prostor, ovo ili ono - ništa konkretno ili apstraktno što vi opažate ne možete biti vi. Sam čin opažanja pokazuje da vi niste ono što opažate.
Što jasnije shvatite da na nivou uma vi možete biti opisani samo u negativnim pojmovima, to ćete brže doći do kraja vašeg traganja i uvideti da ste vi bezgranično biće.
Sri Nisargadatta Maharaj
Svaki čovjek je sam. Sam se rađa, sam živi i sam umire. Ne postoji stvarni odnos između ljudi. Čovjek je sam u svijetu unutar sebe i sam je u onom svijetu koji poima oko sebe. Istina je da svako stvara percepciju o svemu što se dešava unutar i izvan njega. Svi kontakti koje preživljava nisu kontakti s drugim ljudima. To su isključivo i jedino kontakti sa samim sobom, odnosno sa svojim slikama o sebi i o svemu sa čim se susreće. Čovjek je sve ono što vidi, osjeti, čuje i doživljava. Čovjek je kompletan univerzum, a univerzum živi i diše isključivo unutar njega. Naravno, izvan tog čovjek-univerzuma postoji mnoštvo čovjek-univerzuma koji paralelno postoje i svaki je univerzalan upravo za sebe. Kada kažem da ne postoji odnos između ljudi govorim da čovjek ne komunicira da drugim čovjekom. On uvijek komunicira jedino i samo sa slikom koju je stvorio o tom čovjeku. U konačnici, sve je izuzetno prosto. Čovjek stvara kompletnu predstavu (sliku) o drugom čovjeku jer je izuzetno vezan za definisanje svega oko sebe. On poznaje samo svoje predrasude o onome šta vidi i ništa više. Na osnovu definisanih slika stvara se precizno definisan odnos. Pošto je odnos definisan samo lažnom slikom o osobi koja nije u skladu sa stvarnošću i odnos je lažan ili da se preciznije izjasnim ne postoji. To je u suštini samo odnos čovjeka sa samim sobom. Kao što je predstava jednog čovjeka o drugom čovjeku lažna tako je lažna i slika o svemu što čovjek percipira što dovodi do zaključka da čovjek ima lažnu predstavu o samom sebi.
Primjer koji može dosta dobro da definiše ovu činjenicu možemo da vidimo u bojama. Svi mi imamo precizno definisana imena boja. Neko ima širu paletu pa ubacuje terakotu, boju breskve, limun žutu i slično, a neko se bazira na osam ili šesnaest boja i kraj priče. To za ovu temu nije pretjerano bitno. Pravo pitanje je da li vi vidite žutu boju na isti način na koji je ja vidim. Šta ako vi moju žutu vidite kao boju koju sam ja definisala plavom. Mi imamo fiksiranu poziciju na kojoj se nalazi boja i imamo niz primjera koji nose istu boju i svi ćemo se složiti da je npr. krv crvena, ali ne možemo nikako utvrditi da je ta crvena svima nama baš ista crvena. Isto je ime i možemo je uporediti sa niz drugih stvari koje smo imenovali tim nazivom boje i to je sve.
Pošto je svijet koji vidimo samo projekcija onoga što jesmo ili još bolje onoga što mislimo da jesmo sve se dešava u pojedincu. Kada uspijemo da prihvatimo ovu činjenicu uspjećemo da se nosimo sa problemom koji vidimo izvan sebe kao vlastitim problemom koji se nalazi u nama. Naravno, svi se možemo složiti da je izjava da sam ja centar svijeta, u najmanju ruku, egoistična, ali tako je samo i jedino ako kažem da postoji samo jedan svijet, moj svijet. Ako sam svjesna činjenice da je svaki čovjek centar svoga svijeta i da ja ne egzistiram stvarno u tuđem svijetu čak i ako se naši svjetovi prepliću stvar suštinski postaje drugačija. Takav stav daje potencijal za odbacivanje posjedovnog odnosa prema drugim ljudima, čak i ako pričamo o djeci, roditeljima, bračnim partnerima ili bilo kojim drugim ljudima za koje nas veže određeni skup emocija.
Jedan od aktivnijih problema čovjeka je vezivanje koje je suštinski besmisleno. Prvo formiramo lažnu sliku sebe za koju se vežemo, zatim po uzoru na tu sliku stvaramo lažne slike o osobama s kojima ostvarujemo kontakt. Vežemo se i za svoju sliku o drugim ljudima. Smatramo da imamo pravo da je posjedujemo, odnosno da posjedujemo osobu koja stoji iza te slike. Čovjek koji je odbacio posjedovnu ili bilo koju drugu vezanost za ljude ili čak za predmete nije postao robot. Nije odbacio čovječnost nego je napravio mali korak ka buđenju čovjeka.
Isto tako, mnogi smatraju da bi prestali biti ČOVJEK kada bi on kao čovjek bio gospodar emocijama, a ne da emocije budu gospodari čovjeka. Neću da budem radikalna i da kažem odbaci emocije, a čak i da kažem ne bi puno pogriješila. Šta je emocija koja upravlja čovjekom? Kako uopšte čovjek može da gospodari emocijama?
Ako čovjek dozvoli da ga određene situacije u kojima se nalazi bacaju iz stanja ogromnih ushićenja do stanja malodušnosti sve što će postići je samo trošenje samog sebe (onog sebe kojeg bi trebao da izgradi). Postoji ustaljen šablon razmišljanja da vrijedimo upravo onoliko koliko se „dajemo“ za druge, otuda i potreba da s vremena na vrijeme nekome objasnimo da smo njegova/njena žrtva. Ako samo malo pomjerimo percepciju sa potrebe da naturamo nekome svoju žrtvu koja nije tražena ni potrebna i usmjerimo se na razvoj umjesto razaranje vidjećemo da nas emocije ne vode nikuda. Kada mi vodimo emocije ili kada se postavimo u ulogu posmatrača promijenićemo im svrhu. Izdvojeni iz emotivnog ludila, posmatrajući učimo i iz uloge potrošača samog sebe dolazimo u ulogu onoga ko nadograđuje.
Mi smo duše(ne svi mnogi su je davno izgubili ili je nikada nisu ni imali :? ) zarobljene u fizičkom tijelu i materijalnoj dimenziji,mnogi toga nisu svjesni,rijetki jesu,da bi toga bio svjestan,trebaš biti duhovan i ne biti ovisan i vezama s ljudima i sa stvarima.
The Matrix - Spoon (cro sub)
DAVORKA I NJEN SVIJET Kahune vjeruju da su misli stvari, te da su sastavljene od suptilne energetske supstancije koju oni nazivaju kino mea, odnosno "nevidljiva tjelesna supstancija". Stoga, nakon što napuste naš um, naše nade, strahovi, planovi, brige, krivnje, snovi i zamišljanja ne nestaju nego se vraćaju u misaone oblike, te oni, također, postaju neke od grubih niti iz kojih više jastvo tka našu budućnost. Većina ljudi nema nadzor nad vlastitim mislima, rekli su kahune, i neprestano bombardiraju svoja viša jastva s nekontroliranom i proturječnom mješavinom planova, želja i strahova. To zbunjuje više jastvo i predstavlja razlog zašto se većina ljudskih života čini podjednako kaotičnima i nekontroliranima. Smatraju da je od presudne važnosti da si ljudi često odvoje malo vremena kako bi razmislili o svojim životima i u konkretnom smislu vizualizirali ono što žele da im se dogodi. Kahune tvrde da ljudi na taj način mogu svjesnije upravljati događajima koji im dolaze i stvarati vlastitu budućnost. Tantrički mistici iz Tibeta «supstanciju» od koje su sastavljene misli nazivaju tsal i drže da svaka mentalna akcija proizvodi valove te tajanstvene energije. Vjeruju da je cijeli svemir proizvod uma, te da ga stvara i život mu udahnjuje zajednički tsal svih bića. Većina ljudi nije svjesna da posjeduju tu moć, kažu tantristi, jer prosječni ljudski mozak funkcionira kao «mala mlaka, odvojena od velikog oceana». Samo je za velike yogije, koji imaju iskustvo stupanja u vezu s dubljim slojevima uma, rečeno da mogu svjesno koristiti takve sile, a jedna od stvari koju rade kako bi postigli taj cilj jest opetovano, svjesno vizualiziranje željene kreacije. Tibetanski tantrički spisi puni su vizualizacijskih tehnika, odnosno «sadhana», osmišljenih za te svrhe. Važnost vizualizacije u mijenjanju i preoblikovanju čovjekove sudbine naglašavali su i perzijski sufiji iz dvanaestog stoljeća. Oni su suptilnu tvar od koje su sastavljene misli nazivali alam almithal. Kao i mnogi vidovnjaci, i oni su vjerovali da ljudska bića posjeduju suptilno tijelo kojim upravljaju energetski centri nalik čakrama. I oni su držali da je stvarnost podijeljena na niz suptilnijih razina postojanja, ili Hadarata, te da je razina postojanja neposredno iznad ove neka vrsta šablone stvarnosti u kojoj se alam almithal čovjekovih misli oblikuje u ideje-slike koje, sa svoje strane, na kraju određuju smjer čovjekova života. Međutim, sufiji su dodali i jednu vlastitu posebnost. Držali su da je nadzor nad srčanom čakrom, odnosno himmom, sredstvo odgovorno za taj proces, pa stoga i preduvjet za upravljanje čovjekovom sudbinom. I Edgar Cayce je o mislima govorio kao o opipljivim stvarima, profinjenijem obliku materije, a kada je bio u transu, više je puta svojim klijentima rekao da su misli stvorile njihovu sudbinu, te da je "misao graditelj". Njegov je stav bio da je proces mišljenja poput pauka koji neprekidno plete, bez prestanka dodaje niti svojoj mreži. U svakom trenutku svojih života stvaramo predodžbe i obrasce koji našoj budućnosti daju energiju i oblik, rekao je Cayce. Paramahansa Yogananda savjetovao je ljudima da vizualiziraju budućnost koju žele za sebe i nabiju je energijom koncentracije. Njegovim riječima rečeno, "ispravna vizualizacija uz pomoć vježbe koncentracije i snage volje omogućava nam da materijaliziramo misli, ne samo kao snove i vizije u mentalnom carstvu, nego i kao iskustva u materijalnom carstvu." Doista, slične ideje mogu se pronaći u širokom spektru najrazličitijih izvora. "Ono smo što mislimo da jesmo.", rekao je Buddha. "Sve što jesmo nastaje iz naših misli. Svojim mislima stvaramo svijet.", ističe se u hinduskoj pretkršćanskoj Brihadaranyaka Upanišadi. "Svim stvarima u svijetu Prirode ne upravlja Sudbina, jer duša posjeduje vlastito načelo", rekao je grčki filozof iz četvrtog stoljeća, Jamblik. "Ištite i dat će vam se ... ako imate vjeru, ništa vam neće biti nemoguće.", zapisano je u Bibliji. Pa zatim, "sudbina osobe uvjetovana je onime što ona sama stvara i čini.", napisao je Rabbi Steinsaltz u kabalističkoj Thirteen-Petaled Rose (Ruža s trinaest latica). Je li trenutna popularnost ideje da stvaramo svoju sudbinu tek prolazni hir, ili je pak njezina prisutnost u brojnim kulturama i razdobljima pokazatelj nečeg mnogo dubljeg, znak da je to nešto za što svi ljudi intuitivno znaju da je istina? Za sada to pitanje ostaje bez odgovora, ali u holografskom svemiru - svemiru u kojemu um sudjeluje u stvarnosti, i u kojem se najdublja sastojina naših misli može očitovati kao sinkronicitet u objektivnom svijetu - zamisao da smo također stvaratelji vlastite sudbine nije tako nategnuta. Štoviše, čini se vjerojatnom. Izvor iz knjige: Michael Talbot - Holografski Svemir
četvrtak, 2. veljače 2012.
WINTER SONATA
DAVORKA I NJEN SVIJET
Nepoznati putevi
Ima tome pet, šest godina, jedan pisac je u svojoj knjizi napisao nešto u stilu: lako vama običnim ljudima, mi duhovnjaci uvijek ostajemo sami...
Sjećam se, naglo sam se povukla. Do tada sam već podosta naučila i živjela duhovnost, Istinu, Ljubav i Svjetlost, al' ta rečenica me blokirala, jako!
Tada sam bila uvjerena, gotovo je. Pokušavala sam, trudila se živjeti "običan", "normalan" život, i svakim danom lagano umirala.
Prošlo je nekoliko godina nakon što me su me anđeli pozvali, a Univerzum otvorio za put ka Svjetlosti.
Vratila sam se, ponovo!
Sada sam svjesna da je to jedini ispravni i iskreni put za mene. Duhovnost je jedino što u ovom životu želim živjeti.
Zašto se dogodilo sada, a ne još onda, očigledno je. Nisam bila spremna.
Oduvijek znam da su neki ljudi, mislioci, filozofi, znanstvenici, naučenjaci proganjani, izopčeni... Oduvijek sam bila svjesna negodovanja i mračenja. Sada se mogu nositi s tim!
Ništa nije slučajno. Stvari su uvijek jednostavne i događaju se onim redom i na onaj način koji je najbolji za nas.
Prvo što sam morala naučiti bilo je shvatiti da nisu svi jednaki, da ima onih koji me neće razumjeti, još manje prihvatiti ono što im je novo, nepoznato...da im se ja neću svidjeti, niti će se meni nužno sve svidjeti. Da, sad se mogu nositi s tim!
Bilo je potrebno da shvatim da se možda mnoge stvari neće nikad promijeniti, i da ću se naprosto od toga na neki način oprostiti...
Ljudski je imati strah od nepoznatog!
Makar, iz iskustva znam, da što više čovjek bježi, to ga više napada. Što više grči i stišče, to mu više izmiče. Hmm, ima nešto u ovom stilu: prvo se moraš moći odreći onoga što želiš, da bi to mogao dobiti... Pusti!!!
Ljudska patnja nije ništa drugo negoli neznanje i ne razumijevanje.
Sada znam zašto sam se godinama borila, a istovremeno bila žalosna i sama. Iz istog razloga, kao i nažalost još velika večina oko mene. Pomozite si, molite, tražite i pomoći će vam se!
Osječaj ugroženosti, prezira je nešto najgore u čovjeku. Stanje straha...
"Većina nas nije svjesna svoje pripadnosti grupi cvilidreta i gunđala, dok ne prestanemo cendrati i gunđati"
Susan Jeffers: "Osjeti strah, a ipak to učini"
Mislimo pozitivno, udišimo ljubav, izdišimo strah, živimo ljubav, budimo za ljubav.
Sasvim je prirodno da kad promijenimo obrazac ponašanja da ćemo dobiti i pozitivne i negativne reakcije. Radi se samo o navikama, našim kako i ljudi oko nas. To samo znači da uspijevamo, idemo naprijed. Promjene se vide, to je bitno!
Nikako, ne, neću odustati... Mogu samo posustati. Sasvim je prirodno da osjećamo bol, ona postoji, ne može se nijekati. Valja je priznati, u tom trenutku isto osvjestiti, naučiti, prepoznati i drugi put reakciju na istu i/ili sličnu situaciju promijeniti.
Sada ja želim pomoći vama, prenijeti vam svoju ljubav i radost postojanja podijeliti s vama!
Ovim putem zahvaljujem se svojoj majci koja je za mene baš takva kakva je u prostoru i vremenu, u svakom trenutku s vjerom ili bez nje učinila svjesno ili nesvjesno sve da ja krenem ovim, svojim putem, kao i ostalim članovima svoje obitelji, te prijateljima koji su bili, ostali i otišli u raznim trenucima moga života, kako bih bolje shvatila što život za mene jest, što želim, izabirem biti, što jesam. Hvala vama, koji upravo sada dolazite.
Posebno se zahvaljujem svojoj Majstorici Učiteljici Reikija na svesrdnoj pomoći, na svakom trenutku poklonjenom mom rastu, beskrajnom strpljenju, bezuvjetnoj ljubavi, nepokolebljivoj vjeri u mene, moje mogućnosti te podizanju samopouzdanja.
Hvala ti, hvala vam svima, svima na mom putu, koji me vole i onima koji to ne osječaju. Svi ste vi moji učitelji. Svaki mi je dio sebe dao.
NAMASTE!
S ljubavlju,Davorka-VOLIM VAS!
nedjelja, 29. siječnja 2012.
MOŽETE-------------
DAVORKA I NJEN SVIJET
MOŽETE IZGRADITI ZIDOVE SVE DO NEBA VISOKE, ja ću ipak pronaći načina da ih preletim; možete me sa sto hiljada ruku pokušavati prikovati za tlo, ALI JA ĆU SE IPAK NEKAKO IZVUĆI. Mnogo nas je takvih, više nego što mislite. Ljudi koji odbijaju prestati da vjeruju. Ljudi koji odbijaju da se spuste na zemlju. Ljudi koji VOLE u svijetu bez zidova, ljudi koji VOLE uprkos mržnji i odbijanju, ljudi koji se NADAJU uprkos tome što nade baš i nema i koji su u tome neustrašivi. Volim VAS. ZAPAMTITE. Ne mogu mi to oduzeti!Davorka-Dobra Vještica
MOŽETE IZGRADITI ZIDOVE SVE DO NEBA VISOKE, ja ću ipak pronaći načina da ih preletim; možete me sa sto hiljada ruku pokušavati prikovati za tlo, ALI JA ĆU SE IPAK NEKAKO IZVUĆI. Mnogo nas je takvih, više nego što mislite. Ljudi koji odbijaju prestati da vjeruju. Ljudi koji odbijaju da se spuste na zemlju. Ljudi koji VOLE u svijetu bez zidova, ljudi koji VOLE uprkos mržnji i odbijanju, ljudi koji se NADAJU uprkos tome što nade baš i nema i koji su u tome neustrašivi. Volim VAS. ZAPAMTITE. Ne mogu mi to oduzeti!Davorka-Dobra Vještica
Ogledalo duse
DAVORKA I NJEN SVIJET
Ogledalo duse
Pogledaj me u oči i otkrićeš me!
Već i vrapci na grani znaju da su oči ogledalo duše. Poznavaoci očiju kažu da se karakter čita iz položaja, boje očiju i iz načina gledanja. Možda ne veruješ u takve stvari, ali pogledaj malo dublje u prijateljeve oči i saznaj o kakvom se karakteru radi. Ako ništa drugo, bar ćete se zabaviti ali i bolje upoznati boju, položaj i pogled svojih očiju!
Mnogima se iz očiju može iščitati sve – ljubav, mržnja, ljutnja, briga...
POLOŽAJ
Nesimetrične oči – oči ili nisu sasvim iste veličine ili nisu simetrično smeštene. Ove osobe imaju jedinstven način razmišljanja. Stvari mogu videti iz sasvim nove perspektive i zato vrlo često reše nerešive probleme. Svojom improvizacijom često ćete ostaviti bez teksta, a tvoje komentare će analizirati na sasvim neočekivane načine. U svom su pristupu nezamenjivi.
Ukošene prema gore – ove osobe se veliki oportunisti, a pogotovo ako im i obrve prate liniju očiju. Manekenke Elle McPherson i Claudia Schiffer imaju ovakve oči. Osobe s takvim očima uvijek nađu načina da dobiju što žele.
Ukošene prema dole – ako su oči ukošene prema dole, osoba uvijek umanjuje svoja dostignuća, gotovo nikada ne može reći ¨ne¨ i vrlo često je u milosti i nemilosti drugih.
Simetričan razmak – oči su razmaknute jedno od drugog za širinu jednog oka, to je idealna mera, a osoba pravilno rasuđuje i ima racionalan pogled na sviet oko sebe.
Malo razmaknute – što su oči bliže jedno drugom, to je osoba koja ih ima plićih razmišljanja i pogleda na stvari. Takođe, vrlo je zavisna od porodice i najčešće je treba doslovno gurnuti od sebe da bi razvila nezavisan život i mišljenje. Za sve ju je potrebno ohrabrivati, ima vrlo malo tolerancije za druge i lako se slomi pod stresom.
Što su oči razmaknutije, to je osoba širih pogleda na sviet
Vrlo razmaknute – što je razmak veći, to je osoba tolerantnija i širih pogleda na sviet. Vrlo često jasno pokazuju prezir prema autoritetima. Postoji li napetost između tebe i ovakve osobe, izgladit ćeš ga nuđenjem alternativnih izbora i razumevanjem.
U školi i poslu im je potrebno mnogo mesta za delovanje i ne vole kad im neko stoji iznad glave kako bi mogli istraživati granice svoje kreativnosti. Ponekad imaju preširoko gledanje na stvari.
Duboko smještene oči – ove osobe imaju posesivnu i duboku, ali opet pronicljivu narav.
Idealisti su i vrlo se često bave pisanjem i ostalim granama umetnosti i filozofijom. Takođe, romantični su do svoje srži. Ovakve oči imaju Omar Shariff i Val Kilmer. Imaju pouzdano rasuđivanje, saosećajni su i trezveni. Ima li osoba s duboko smještenim očima i uglatu ili okruglu bradu, sa obe noge čvrsto stoji na zemlji.
POGLED
Nemiran pogled – ako osoba ne može smiriti pogled i gledati te za vrijeme razgovora u oči, želi prikriti svoje ciljeve. Može se raditi i o sramežljivoj ili obeshrabrenoj osobi.
¨Pijani¨ pogled – ima osoba koje izgledaju pijano i ako nisu popile ni jednu jedinu kapljicu alkohola. Kapci su im spušteni, a beonjače crvene. Ovakve osobe imaju snažan seksualni nagon, pogotovo ako su im usne pune i lagano otvorene. Osim toga, vrlo često se radi i o lenim ljudima. U ovakvom pogledu se krije potištenost i neuspeh. Ne želiš li samo neobavezni flert – pobegni od njih glavom bez obzira!
Hladan, prodoran pogled – često je praćen malim zenicama, a radi se zaista o hladnoj osobi. Ako uz ovo još ima i šiljast nos i uglasto lice, radi se o osobi koja je vrlo nemilosrdna i u fizičkom i u mentalnom smislu. Radi se o nemilosrdnom stvoru!
BOJA
Tamnoplava – radi se o vrlo osećajnom i nežnom biću, kojem je seksualnost jako bitna u životu.
Ljubitelji flerta često imaju svetloplave oči
Svetloplava – ova osoba voli flert i zanimaju je površni životni užici.
Zelena – imaju mnogo energije i vrlo su inventivni i praktični. Trebaće ti mnogo vremena kako bi razumeo spontanu i često svojevoljnu i upornu prirodu zelenookih ljudi. Genijalci vrlo često imaju zelene oči! S osobom sa zelenim očima hteo-ne htio moraš izoštriti svoje intelektualne veštine.
Siva – osobe sa sivim očima vrlo su inteligentne i imaju bujnu maštu. One su uglađene i vrlo su izbirljive, bilo da se radi o hrani i piću bilo o prijateljima.
Smeđe oči - prijateljske namjere
Crna – crne oči su vrlo retke i kad ih vidimo retko mogu proći neopaženo. Imaju jaku ličnost i svoje stavove iznose otvoreno i jasno, bez uvijanja, bez dlake na jeziku. Imaš li crnookog prijatelja, već si shvatio da ti koža mora što pre odebljati da bi postao imun na sve njegove primedbe.
Smeđa – radi se o prijateljski nastrojenoj osobi. Često nisu baš pričljive pa ostavljaju rezerviran utisak, ali kad ih jednom bolje upoznaš, želiš ih zauvijek imati uz sebe!
Promjenljiva šarenica – ovaj pojam označava pojavu kad se u šarenici vidi belina koja se nalazi ispod nje. Ovakve oči ima Michael Jackson, a imala ih je i princeza Diana. Radi se o osobi u čijoj se unutrašnjosti događaju jake turbulencije i koja je u velikoj suprotnosti sa svetom. Po prirodi su duhovni, teško ih je zadovoljiti i razumeti, imaju velika očekivanja od drugih. Martin Luther King i Abraham Lincoln su imali ovakve oči.
Ogledalo duse
Pogledaj me u oči i otkrićeš me!
Već i vrapci na grani znaju da su oči ogledalo duše. Poznavaoci očiju kažu da se karakter čita iz položaja, boje očiju i iz načina gledanja. Možda ne veruješ u takve stvari, ali pogledaj malo dublje u prijateljeve oči i saznaj o kakvom se karakteru radi. Ako ništa drugo, bar ćete se zabaviti ali i bolje upoznati boju, položaj i pogled svojih očiju!
Mnogima se iz očiju može iščitati sve – ljubav, mržnja, ljutnja, briga...
POLOŽAJ
Nesimetrične oči – oči ili nisu sasvim iste veličine ili nisu simetrično smeštene. Ove osobe imaju jedinstven način razmišljanja. Stvari mogu videti iz sasvim nove perspektive i zato vrlo često reše nerešive probleme. Svojom improvizacijom često ćete ostaviti bez teksta, a tvoje komentare će analizirati na sasvim neočekivane načine. U svom su pristupu nezamenjivi.
Ukošene prema gore – ove osobe se veliki oportunisti, a pogotovo ako im i obrve prate liniju očiju. Manekenke Elle McPherson i Claudia Schiffer imaju ovakve oči. Osobe s takvim očima uvijek nađu načina da dobiju što žele.
Ukošene prema dole – ako su oči ukošene prema dole, osoba uvijek umanjuje svoja dostignuća, gotovo nikada ne može reći ¨ne¨ i vrlo često je u milosti i nemilosti drugih.
Simetričan razmak – oči su razmaknute jedno od drugog za širinu jednog oka, to je idealna mera, a osoba pravilno rasuđuje i ima racionalan pogled na sviet oko sebe.
Malo razmaknute – što su oči bliže jedno drugom, to je osoba koja ih ima plićih razmišljanja i pogleda na stvari. Takođe, vrlo je zavisna od porodice i najčešće je treba doslovno gurnuti od sebe da bi razvila nezavisan život i mišljenje. Za sve ju je potrebno ohrabrivati, ima vrlo malo tolerancije za druge i lako se slomi pod stresom.
Što su oči razmaknutije, to je osoba širih pogleda na sviet
Vrlo razmaknute – što je razmak veći, to je osoba tolerantnija i širih pogleda na sviet. Vrlo često jasno pokazuju prezir prema autoritetima. Postoji li napetost između tebe i ovakve osobe, izgladit ćeš ga nuđenjem alternativnih izbora i razumevanjem.
U školi i poslu im je potrebno mnogo mesta za delovanje i ne vole kad im neko stoji iznad glave kako bi mogli istraživati granice svoje kreativnosti. Ponekad imaju preširoko gledanje na stvari.
Duboko smještene oči – ove osobe imaju posesivnu i duboku, ali opet pronicljivu narav.
Idealisti su i vrlo se često bave pisanjem i ostalim granama umetnosti i filozofijom. Takođe, romantični su do svoje srži. Ovakve oči imaju Omar Shariff i Val Kilmer. Imaju pouzdano rasuđivanje, saosećajni su i trezveni. Ima li osoba s duboko smještenim očima i uglatu ili okruglu bradu, sa obe noge čvrsto stoji na zemlji.
POGLED
Nemiran pogled – ako osoba ne može smiriti pogled i gledati te za vrijeme razgovora u oči, želi prikriti svoje ciljeve. Može se raditi i o sramežljivoj ili obeshrabrenoj osobi.
¨Pijani¨ pogled – ima osoba koje izgledaju pijano i ako nisu popile ni jednu jedinu kapljicu alkohola. Kapci su im spušteni, a beonjače crvene. Ovakve osobe imaju snažan seksualni nagon, pogotovo ako su im usne pune i lagano otvorene. Osim toga, vrlo često se radi i o lenim ljudima. U ovakvom pogledu se krije potištenost i neuspeh. Ne želiš li samo neobavezni flert – pobegni od njih glavom bez obzira!
Hladan, prodoran pogled – često je praćen malim zenicama, a radi se zaista o hladnoj osobi. Ako uz ovo još ima i šiljast nos i uglasto lice, radi se o osobi koja je vrlo nemilosrdna i u fizičkom i u mentalnom smislu. Radi se o nemilosrdnom stvoru!
BOJA
Tamnoplava – radi se o vrlo osećajnom i nežnom biću, kojem je seksualnost jako bitna u životu.
Ljubitelji flerta često imaju svetloplave oči
Svetloplava – ova osoba voli flert i zanimaju je površni životni užici.
Zelena – imaju mnogo energije i vrlo su inventivni i praktični. Trebaće ti mnogo vremena kako bi razumeo spontanu i često svojevoljnu i upornu prirodu zelenookih ljudi. Genijalci vrlo često imaju zelene oči! S osobom sa zelenim očima hteo-ne htio moraš izoštriti svoje intelektualne veštine.
Siva – osobe sa sivim očima vrlo su inteligentne i imaju bujnu maštu. One su uglađene i vrlo su izbirljive, bilo da se radi o hrani i piću bilo o prijateljima.
Smeđe oči - prijateljske namjere
Crna – crne oči su vrlo retke i kad ih vidimo retko mogu proći neopaženo. Imaju jaku ličnost i svoje stavove iznose otvoreno i jasno, bez uvijanja, bez dlake na jeziku. Imaš li crnookog prijatelja, već si shvatio da ti koža mora što pre odebljati da bi postao imun na sve njegove primedbe.
Smeđa – radi se o prijateljski nastrojenoj osobi. Često nisu baš pričljive pa ostavljaju rezerviran utisak, ali kad ih jednom bolje upoznaš, želiš ih zauvijek imati uz sebe!
Promjenljiva šarenica – ovaj pojam označava pojavu kad se u šarenici vidi belina koja se nalazi ispod nje. Ovakve oči ima Michael Jackson, a imala ih je i princeza Diana. Radi se o osobi u čijoj se unutrašnjosti događaju jake turbulencije i koja je u velikoj suprotnosti sa svetom. Po prirodi su duhovni, teško ih je zadovoljiti i razumeti, imaju velika očekivanja od drugih. Martin Luther King i Abraham Lincoln su imali ovakve oči.
petak, 27. siječnja 2012.
Lippen Schweigen - from Merry Widow by Lehar
Cafe del Mar - Levitation
DAVORKA I NJEN SVIJET
RENE EGLI - OTLA PRINCIP
U beskraju svemira lebdi zrno prašine - jedno od milijardi zrna prašine - a njegovi ga stanovnici nazvaše 'planet Zemlja'.
Vec tisucama godina, tamo se dogadaju cudne stvari. Bica koja tamo žive,
koja sama sebe nazvaše ljudima, troše velik dio svog vremena na medusobne borbe:
ponekad se cak i medusobno ubijaju. A to se dogada iz razloga koji su jednom izvanjskom promataracu sasvim neshvatljivi. Ne radi se naime o vladanju cijelim
zrnom prašine 'Zemlja', ne, radi se uvijek tek o vladanju jednim njezinim
neshvatljivo malim djelicem.
Isto je tako neshvatljiva i cinjenica da ti ljudi vec tisucama godina misle,da ne
postoji nikakva inteligencija u beskraju svemira, koja bi bila viša od njih. Iako ta bica
ne znaju kako svemir funkcionira, ona su se oduvijek smatrala krunom Stvaranja. Još
i danas postoje teorije koje polaze od toga da je covjek, kruna Stvaranja, u osnovi
agresivan i da su zbog toga sukobi, ratovi i ubojstva nešto, s cime covjecanstvo uvijek
mora živjeti.
Ako Zemlju stvarno uzmemo kao zrno prašine u beskraju svemira, tada je lako
zamisliv sljedeci prizor: visoko razvijena bica iz dubina svemira posjecuju Zemlju u
razmacima od nekoliko stotina ili tisuca godina (što u svemiru znaci tisucu godina).
Oni dolaze, da bi vidjeli, da li je covjecanstvo u meduvremenu shvatilo kako 'on',
život, funkcionira. Do sada su ti posjetioci sasvim sigurno uvijek iznova ponovo otišli
klimajuci glavama, jer im jednostavno nije bilo jasno, zašto ljudi ne žele shvatiti. Za
svaki razvijeni duh, svakako je zagonetka zašto ljudski duh ne funkcionira.
Ono, o cemu se u ovoj knjizi izvještava, naziva se životom. Ovo je pokušaj
pisanja 'uputa za upotrebu' što se odnose na život. Mi imamo upute za upotrebu za
automobile, mašine za pranje rublja, hladionike, televizijske aparate itd., itd. Ovdje je
uputa za upotrebu života. Ona bi za neke ljude možda mogla biti sasvim korisna.
Moglo bi biti, da ne postoji prirodni zakon, koji kaže da se moramo
medusobno boriti i cak ubijati.
Moglo bi biti, da ne postoji prirodni zakon koji kaže da se život mora nužno
sastojati od serije vecih ili manjih problema.
Moglo bi biti, da postoje životni zakoni, koje možda cesto, suviše cesto,
kršimo, i time nepotrebno sebi otežavamo život.
A moglo bi biti i to, da nam OTLA-princip stvarno pokazuje mogucnost za
rješavanje svih problema. Ali to cete moci ustanoviti samo ako ga u vašem životu
isprobate. Tada cete sami moci ustanoviti, da lije Hermann Hesse imao pravo, kada je
u svojoj knjizi Siddhartha napisao sljedece rijeci:
'Svijet, prijatelju Govinda, nije nesavršen, niti se ne nalazi na polaganom putu
usavršavanja: ne, on je u svakom trenutku savršen.'
Kada je rijec o mudrim ucenjima ili životnim zakonitostima, cesto se misli na
mudrosti Istoka. Tamo je stvarno bilo - a i sada ih ima - gurua, majstora itd., koji su
došli do velikih uvida. Što se ove knjige tice, želim napomenuti sljedece: kao prvo, ja ne dijelim istocne i zapadne mudrosti i znanja: ili je nešto zakonitost, tada vrijedi
svuda na svijetu i u svemiru, ili nije zakonitost, tada ne vrijedi nigdje. Drugo, ja ne
obradujem temu sa zapadnjackog gledišta, vec, a to je odlucujuce, s ekonomskog
gledišta. Ja sam u prvom redu ekonom, a ta cinjenica nalazi svoj odraz i u OTLA principu.
OTLA-princip
http://www.4shared.com/account/file/56442467/71e50f8f/Rene_Egle_-_OTLA-PDF.html
Ovdje se radi o univerzalnoj životnoj zakonitosti,
kojoj podliježe svaki covjek bez izuzetka.
OTL2A je skracenica za
OT = otpustiti
L = ljubav
(L2 = ljubav puta ljubav, odnosno
na kvadrat)
A = akcija / reakcija
OTLA-princip je najradikalniji izražaj
ekonomskog principa, i to stoga, jer se tu radi o
supravodljivosti u životu covjeka. To znaci:
OTLA-princip pokazuje, kako cete svaki cilj
postici u najkrace vrijeme i s manje napora nego što se
postiže na uobicajen nacin.
L2 ukazuje na to, da se povecavanje ljubavi ne
odražava linearno na ucinak odredene osobe, vec djeluje
na kvadrat (analogno Ohmovom zakonu)!
http://www.4shared.com/file/56442467/71e50f8f/Rene_Egle_-_OTLA-PDF.html?dirPwdVerified=b8530870
srijeda, 25. siječnja 2012.
Priča o rabinu
DAVORKA I NJEN SVIJET
Rabin Harold Kushner gledao je djecu koja su na obali zidala kulu iz pijeska. Upravo kad su završila zamišljenu kulu, na čiju su izradu potrošila puno vremena i strpljenja, došao je val i izravnao kulu sa zemljom. Rabin je očekivao suze i bijes. Djeca su sjela, primila se za ruke i počela se smijati. Malo zatim, počela su graditi novu kulu.
Rekao je: 'Spoznao sam da su me naučila veoma važnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Prije ili kasnije doci će val i odnijeti ono što smo sagradili s tolikim trudom. Kada se to dogodi, moći će se smijati samo oni koji će se imati s kime držati za ruke.
Izvor: mail od Branislave
Rabin Harold Kushner gledao je djecu koja su na obali zidala kulu iz pijeska. Upravo kad su završila zamišljenu kulu, na čiju su izradu potrošila puno vremena i strpljenja, došao je val i izravnao kulu sa zemljom. Rabin je očekivao suze i bijes. Djeca su sjela, primila se za ruke i počela se smijati. Malo zatim, počela su graditi novu kulu.
Rekao je: 'Spoznao sam da su me naučila veoma važnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Prije ili kasnije doci će val i odnijeti ono što smo sagradili s tolikim trudom. Kada se to dogodi, moći će se smijati samo oni koji će se imati s kime držati za ruke.
Izvor: mail od Branislave
Čarolija razmjene
DAVORKA I NJEN SVIJET
Svi znamo da inspiraciju, poticaj i pomoć u osobnom razvoju možemo pronaći svuda: u drugim ljudima, u različitim knjigama, predavanjima i šetnjama, kroz razgovore s prijateljima ili neznancima, kroz pisanje dnevnika… i još na milijardu načina.
Zašto nam je onda (barem nekima od nas) povratak sebi tako težak ?
Zašto nam se čini da tapkamo težim putem ?
Da, tuđi problemi su uvijek lakši… tuđi primjeri jednostavniji… a tuđi putevi utabaniji…
Ipak, svi smo mi povezani s drugima… i drugi s nama… i nije teško zaključiti ("samo" treba povjerovati !) da smo baš ondje gdje jesmo i da smo baš onakvi kakvi jesmo baš zbog toga što su ljudi oko nas takvi kakvi jesu.
Drugim riječima, ljudi oko nas mijenjaju naš život, a mi mijenjamo njihov. Naravno, sebe mijenjamo “kako mi hoćemo” (znamo da nije baš tako, ali znate na što mislim), a druge "kako Bog da". Kružnica kojom smo svi povezani proteže se od svakoga od nas na sve strane svijeta i dopire jako, jako daleko… s tim da je svatko od nas središte. Divno !
Ali… što ako i uz stalan rad na sebi "vidimo" da se rezultati ne pojavljuju…?
Što ako "vidimo" da cijelo vrijeme tapkamo na mjestu? Trebamo li se umoriti i odustati?
Što ako u jednom trenutku pomislimo da taj mukotrpan-i-uzaludan-rad-na-sebi-koji-nikamo-ne-vodi zbilja NE VODI NIKAMO?
Da li bi vas u tom slučaju utješila činjenica da se rezultat može pojaviti (i uglavnom se pojavljuje) “preko noći”?
Meni osobno bila je preteška ona ideja o "puštanju" (tada mi nije bila dovoljno konkretna jer nije TOČNO rekla što i kako se to treba napraviti!), pa sam prihvatila ovo jednostavno objašnjenje: zamislite da je svima nama dodijeljena ogromna bačva vode (od naprimjer 500 litara !)… i da nam je zadan naoko vrlo jednostavni zadatak: treba je do vrha napuniti vodom.
"Ništa jednostavnije", pomislili bismo. Ali… tada na red dolazi okrutno saznanje : za ovu misiju dodijeljen nam je blago rečeno "nepravedan" alat: obična, mala kapaljka.
A zadatak kaže: 500 litara… Uh!
I naravno… koliko god se trudili, koliko god bili aktivni i uporni, i optimisti i sve što “treba” (sve što nas uče one divne knjige i divni ljudi s početka priče)… morali bismo se katkada obeshrabriti, jer rezultat nikako, nikako i NIKAKO ne dolazi brzinom kojom bismo mi to htjeli.
A onda… samo, jednoga dana… dovoljna je jedna kap… i fenomenalno otkriće je upravo pred nama : misija je imala dublji smisao ! Cilj je postignut preko noći…
I tek u tom trenutku sve postaje jasno : sva ta silna ulaganja, sva ta kapanja kapaljkom… jednom su morala donijeti rezultat !
I odjednom, preplavit će nas zahvalnost (ta čarobna riječ o kojoj svi toliko pričaju, ali koju baš i ne shvaćamo dok uzaludno pokušavamo napuniti preveliku bačvu nepravednim alatom!)… Zato (možda) u tim trenucima i postavljamo besmisleno pitanje bez odgovora : "Zašto baš ja dobih kapaljku, dok neki drugi (isti kao ja, ili možda ne?!) umjesto kapaljke baštine vrč od litre, a neki još sretniji vrč od 10 litara ?!"
P.S : za utjehu, i zahvalnost “unatrag” se isto broji!
Jednom, kad preko noći umirovimo svoju kapaljku, i kad počnemo uživati blagodati pune bačve koja se prelijeva, takva pitanja nam više neće biti potrebna.
Ali ćemo i tada biti svjesni koliko su nam NEKADA ta saznanja mogla pomoći, i koliko dijeljenje ovakvih saznanja SADA može biti bitno nekim drugim ljudima…
Upravo dok pretačemo te kapi u napola praznu (ili napola punu) bačvu, ta informacija da u svojim traganjima NISMO SAMI NA SVIJETU od ogromne je, čak presudne važnosti, jer pomaže da ne odustanemo i da ne puknemo od posljedica neumitne uzaludnosti, kako se tada čini.
Zato je ova priča namijenjena svima nama, svim bivšim, sadašnjim i budućim fizikalcima s kapaljkama, kao utjeha… ili kao svjedočenje da zakon zbilja funkcionira !
NAŠU istinu možemo pronaći BILO KADA i BILO GDJE… samo ako sročimo pravo pitanje i ako ostanemo budni za odgovor.
I na kraju, samo jedan drski savjet: budimo pažljivi i nježni i prema sebi i prema drugima, jer u životu nikad ne znamo tko i kada će nam pomoći pretočiti onu ključnu, zadnju kap… ili kome ćemo mi učiniti to isto…
Larisa Malin Mravunac
Svi znamo da inspiraciju, poticaj i pomoć u osobnom razvoju možemo pronaći svuda: u drugim ljudima, u različitim knjigama, predavanjima i šetnjama, kroz razgovore s prijateljima ili neznancima, kroz pisanje dnevnika… i još na milijardu načina.
Zašto nam je onda (barem nekima od nas) povratak sebi tako težak ?
Zašto nam se čini da tapkamo težim putem ?
Da, tuđi problemi su uvijek lakši… tuđi primjeri jednostavniji… a tuđi putevi utabaniji…
Ipak, svi smo mi povezani s drugima… i drugi s nama… i nije teško zaključiti ("samo" treba povjerovati !) da smo baš ondje gdje jesmo i da smo baš onakvi kakvi jesmo baš zbog toga što su ljudi oko nas takvi kakvi jesu.
Drugim riječima, ljudi oko nas mijenjaju naš život, a mi mijenjamo njihov. Naravno, sebe mijenjamo “kako mi hoćemo” (znamo da nije baš tako, ali znate na što mislim), a druge "kako Bog da". Kružnica kojom smo svi povezani proteže se od svakoga od nas na sve strane svijeta i dopire jako, jako daleko… s tim da je svatko od nas središte. Divno !
Ali… što ako i uz stalan rad na sebi "vidimo" da se rezultati ne pojavljuju…?
Što ako "vidimo" da cijelo vrijeme tapkamo na mjestu? Trebamo li se umoriti i odustati?
Što ako u jednom trenutku pomislimo da taj mukotrpan-i-uzaludan-rad-na-sebi-koji-nikamo-ne-vodi zbilja NE VODI NIKAMO?
Da li bi vas u tom slučaju utješila činjenica da se rezultat može pojaviti (i uglavnom se pojavljuje) “preko noći”?
Meni osobno bila je preteška ona ideja o "puštanju" (tada mi nije bila dovoljno konkretna jer nije TOČNO rekla što i kako se to treba napraviti!), pa sam prihvatila ovo jednostavno objašnjenje: zamislite da je svima nama dodijeljena ogromna bačva vode (od naprimjer 500 litara !)… i da nam je zadan naoko vrlo jednostavni zadatak: treba je do vrha napuniti vodom.
"Ništa jednostavnije", pomislili bismo. Ali… tada na red dolazi okrutno saznanje : za ovu misiju dodijeljen nam je blago rečeno "nepravedan" alat: obična, mala kapaljka.
A zadatak kaže: 500 litara… Uh!
I naravno… koliko god se trudili, koliko god bili aktivni i uporni, i optimisti i sve što “treba” (sve što nas uče one divne knjige i divni ljudi s početka priče)… morali bismo se katkada obeshrabriti, jer rezultat nikako, nikako i NIKAKO ne dolazi brzinom kojom bismo mi to htjeli.
A onda… samo, jednoga dana… dovoljna je jedna kap… i fenomenalno otkriće je upravo pred nama : misija je imala dublji smisao ! Cilj je postignut preko noći…
I tek u tom trenutku sve postaje jasno : sva ta silna ulaganja, sva ta kapanja kapaljkom… jednom su morala donijeti rezultat !
I odjednom, preplavit će nas zahvalnost (ta čarobna riječ o kojoj svi toliko pričaju, ali koju baš i ne shvaćamo dok uzaludno pokušavamo napuniti preveliku bačvu nepravednim alatom!)… Zato (možda) u tim trenucima i postavljamo besmisleno pitanje bez odgovora : "Zašto baš ja dobih kapaljku, dok neki drugi (isti kao ja, ili možda ne?!) umjesto kapaljke baštine vrč od litre, a neki još sretniji vrč od 10 litara ?!"
P.S : za utjehu, i zahvalnost “unatrag” se isto broji!
Jednom, kad preko noći umirovimo svoju kapaljku, i kad počnemo uživati blagodati pune bačve koja se prelijeva, takva pitanja nam više neće biti potrebna.
Ali ćemo i tada biti svjesni koliko su nam NEKADA ta saznanja mogla pomoći, i koliko dijeljenje ovakvih saznanja SADA može biti bitno nekim drugim ljudima…
Upravo dok pretačemo te kapi u napola praznu (ili napola punu) bačvu, ta informacija da u svojim traganjima NISMO SAMI NA SVIJETU od ogromne je, čak presudne važnosti, jer pomaže da ne odustanemo i da ne puknemo od posljedica neumitne uzaludnosti, kako se tada čini.
Zato je ova priča namijenjena svima nama, svim bivšim, sadašnjim i budućim fizikalcima s kapaljkama, kao utjeha… ili kao svjedočenje da zakon zbilja funkcionira !
NAŠU istinu možemo pronaći BILO KADA i BILO GDJE… samo ako sročimo pravo pitanje i ako ostanemo budni za odgovor.
I na kraju, samo jedan drski savjet: budimo pažljivi i nježni i prema sebi i prema drugima, jer u životu nikad ne znamo tko i kada će nam pomoći pretočiti onu ključnu, zadnju kap… ili kome ćemo mi učiniti to isto…
Larisa Malin Mravunac
Muž, žena, magarac
DAVORKA I NJEN SVIJET
Živio jednom jedan bračni par koji je imao dvanaestogodišnjeg sina i magarca. Odlučili oni malo putovati, raditi i upoznati svijet i tako krenuše na put.
Kad su dosli u prvo selo ljudi su komentirali: «Pogledajte vi ovog neodgojenog dječaka. On sjedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji vuku magarca.»
Žena tada rece mužu:” Nećemo dozvoliti da ljudi tako loše pričaju o našem sinu.»
Muž je skinuo dijete s magarca i sam sjeo na njega.
Kad su dosli u drugo selo ljudi su mrmljali: » Pogledajte ovo, sram nek’ bude ovog covjeka kad pušta da mu žena i dijete vuku magarca dok on sjedi.»
Odlučili oni da će žena sjesti na magarca, a muž i sin će drzati uzde.
Došli oni tako i u treće selo gdje su ljudi ponovo komentirali: «Jadan čovjek! Cijeli dan je radio, a žena mu je sjela na magarca. I jadan sin! Tko zna što ga sve čeka s takvom majkom.”
Tada odlučiše da se svo troje popnu na magarca i nastave put.
Kad su dosli do sljedećeg sela čuli su mještane kako komentiraju da će jadnom magarcu puknuti leđa zbog prevelike težine. I tada oni svo troje siđu dolje i odlučiše hodati pored njega.
Kad su prolazili kroz sljedeće selo, nisu mogli vjerovati komentarima ljudi koji su im se smijali: „Pogledajte ove tri budale... hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi.”
POUKA :
Uvijek će te kritizirati i pričati loše o tebi što god ti napravio.... Teško je svima ugoditi, a i teško je pronaći osobu kojoj ćeš biti dobar upravo takav kakav si. Pusti selo neka priča... Pjevaj, smij se, pleši, ljubi i uživaj u svakom trenutku svojeg života... Ako na svom putu do cilja budeš zastajkivao da kamenom gađaš svakog psa koji na tebe zalaje ... nikad nećeš stici do cilja..(Dostojevski).
Izvor : kružni mail, dobiven tko zna kada od tko zna koga
Živio jednom jedan bračni par koji je imao dvanaestogodišnjeg sina i magarca. Odlučili oni malo putovati, raditi i upoznati svijet i tako krenuše na put.
Kad su dosli u prvo selo ljudi su komentirali: «Pogledajte vi ovog neodgojenog dječaka. On sjedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji vuku magarca.»
Žena tada rece mužu:” Nećemo dozvoliti da ljudi tako loše pričaju o našem sinu.»
Muž je skinuo dijete s magarca i sam sjeo na njega.
Kad su dosli u drugo selo ljudi su mrmljali: » Pogledajte ovo, sram nek’ bude ovog covjeka kad pušta da mu žena i dijete vuku magarca dok on sjedi.»
Odlučili oni da će žena sjesti na magarca, a muž i sin će drzati uzde.
Došli oni tako i u treće selo gdje su ljudi ponovo komentirali: «Jadan čovjek! Cijeli dan je radio, a žena mu je sjela na magarca. I jadan sin! Tko zna što ga sve čeka s takvom majkom.”
Tada odlučiše da se svo troje popnu na magarca i nastave put.
Kad su dosli do sljedećeg sela čuli su mještane kako komentiraju da će jadnom magarcu puknuti leđa zbog prevelike težine. I tada oni svo troje siđu dolje i odlučiše hodati pored njega.
Kad su prolazili kroz sljedeće selo, nisu mogli vjerovati komentarima ljudi koji su im se smijali: „Pogledajte ove tri budale... hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi.”
POUKA :
Uvijek će te kritizirati i pričati loše o tebi što god ti napravio.... Teško je svima ugoditi, a i teško je pronaći osobu kojoj ćeš biti dobar upravo takav kakav si. Pusti selo neka priča... Pjevaj, smij se, pleši, ljubi i uživaj u svakom trenutku svojeg života... Ako na svom putu do cilja budeš zastajkivao da kamenom gađaš svakog psa koji na tebe zalaje ... nikad nećeš stici do cilja..(Dostojevski).
Izvor : kružni mail, dobiven tko zna kada od tko zna koga
Od sebe prema drugome
DAVORKA I NJEN SVIJET
"Sebičnost je prirodna", piše Osho i sugerira da pažnju prvo posvetite sebi. Ugodite sebi, darujte sebi što vam je potrebno i za čime čeznete. Budite sebični kako biste mogli davati!
Samo su neznalice nesebične, rekao je nekom prilikom Osho. "Više od svega želim podučavati sebičnosti, iako je ona na lošem glasu. Svatko se osjeća pozvan da ju osuđuje!"
Priča o djevojčici i njezinoj majci
Djevojčica je razgovarala sa svojom mamom.
Majka ju je podučavala:"Sjeti se da uvijek pomogneš drugima."
Djevojčicu je zanimalo: "A što će oni raditi?"
I naravno, majka je objasnila: "Oni će pomagati ostalima."
Djevojčica je ostala zbunjena. "Ovo je zbilja čudno. Zašto ne bi pomogli sami sebi, nego posao prebacuju na druge i prave nepotrebnu zbrku?"
Posvetite pažnju sebi!
Sebičnost je prirodna, bar je tako promišljao Osho. A u svakoj sebičnosti dolazi trenutak davanja. Kada si prepun radosti, onda imaš nešto što možeš podijeliti.
Kako to izgleda kad nesretni pomažu drugim nesretnim ljudima? Slijepci vode slijepce. Kako im mogu pomoći? Što im mogu dati? Princip nesebičnosti može biti opasna igra, bez obzira što dominira stoljećima.
Iskoristite priliku i tijekom praznika ljubavi posvetite pažnju osobi s kojom provodite cijeli život. Osobi s kojom liježete i s kojom ustajete. Onoj s kojom imate najduži i najintenzivniji odnos.
Posvetite pažnju sebi, ugodite sebi i darujte sami sebi ono što vam treba. Budite sebični kako biste mogli davati.
Izvor: Osho, Intimacy: Trusting Oneselg and the Other (Preuzeto sa web stranice "Via positiva"
"Sebičnost je prirodna", piše Osho i sugerira da pažnju prvo posvetite sebi. Ugodite sebi, darujte sebi što vam je potrebno i za čime čeznete. Budite sebični kako biste mogli davati!
Samo su neznalice nesebične, rekao je nekom prilikom Osho. "Više od svega želim podučavati sebičnosti, iako je ona na lošem glasu. Svatko se osjeća pozvan da ju osuđuje!"
Priča o djevojčici i njezinoj majci
Djevojčica je razgovarala sa svojom mamom.
Majka ju je podučavala:"Sjeti se da uvijek pomogneš drugima."
Djevojčicu je zanimalo: "A što će oni raditi?"
I naravno, majka je objasnila: "Oni će pomagati ostalima."
Djevojčica je ostala zbunjena. "Ovo je zbilja čudno. Zašto ne bi pomogli sami sebi, nego posao prebacuju na druge i prave nepotrebnu zbrku?"
Posvetite pažnju sebi!
Sebičnost je prirodna, bar je tako promišljao Osho. A u svakoj sebičnosti dolazi trenutak davanja. Kada si prepun radosti, onda imaš nešto što možeš podijeliti.
Kako to izgleda kad nesretni pomažu drugim nesretnim ljudima? Slijepci vode slijepce. Kako im mogu pomoći? Što im mogu dati? Princip nesebičnosti može biti opasna igra, bez obzira što dominira stoljećima.
Iskoristite priliku i tijekom praznika ljubavi posvetite pažnju osobi s kojom provodite cijeli život. Osobi s kojom liježete i s kojom ustajete. Onoj s kojom imate najduži i najintenzivniji odnos.
Posvetite pažnju sebi, ugodite sebi i darujte sami sebi ono što vam treba. Budite sebični kako biste mogli davati.
Izvor: Osho, Intimacy: Trusting Oneselg and the Other (Preuzeto sa web stranice "Via positiva"
Može biti
DAVORKA I NJEN SVIJET
Stari čovjek je radio na svojim usjevima mnogo godina. Jednoga dana pobjegne mu konj. Kada su čuli vijest, susjedi dođu u posjetu.
"Koja loša sreća", rekli su suosjećajući.
"Može biti", odgovori čovjek.
Sljedeće jutro konj se vrati i s njim još druga tri divlja konja.
"Kako predivno", povikaše susjedi.
"Može biti", odgovori stari čovjek.
Sljedećega dana, njegov sin je pokušao jahati jednog od neukroćenih konja, te ga ovaj zbaci, i sin slomi nogu. Susjedi ponovno dođu kako bi izrazili svoje žaljenje zbog zle sreće.
"Može biti", odgovorio je čovjek.
Sljedeći dan u selo dođu vojnici unovačiti mladiće za vojsku. Vidjevši da je sinu slomljena noga, nije morao u vojsku. Susjedi su čestitali starom čovjeku kako mu je dobro sve ispalo. "Može biti", kaže on.
Izvor: kružni mail, dobiven tko zna kada od tko zna koga
Stari čovjek je radio na svojim usjevima mnogo godina. Jednoga dana pobjegne mu konj. Kada su čuli vijest, susjedi dođu u posjetu.
"Koja loša sreća", rekli su suosjećajući.
"Može biti", odgovori čovjek.
Sljedeće jutro konj se vrati i s njim još druga tri divlja konja.
"Kako predivno", povikaše susjedi.
"Može biti", odgovori stari čovjek.
Sljedećega dana, njegov sin je pokušao jahati jednog od neukroćenih konja, te ga ovaj zbaci, i sin slomi nogu. Susjedi ponovno dođu kako bi izrazili svoje žaljenje zbog zle sreće.
"Može biti", odgovorio je čovjek.
Sljedeći dan u selo dođu vojnici unovačiti mladiće za vojsku. Vidjevši da je sinu slomljena noga, nije morao u vojsku. Susjedi su čestitali starom čovjeku kako mu je dobro sve ispalo. "Može biti", kaže on.
Izvor: kružni mail, dobiven tko zna kada od tko zna koga
Ja sam ovdje da radim svoju stvar, a ti da radiš svoju.
DAVORKA I NJEN SVIJET
Nisam na ovom svijetu zato da ispunim tvoja očekivanja,
Niti si ti ovdje da ispuniš moja.
Ti si ti, i ja sam ja, i ako se kojim slučajem pronađemo, to je prekrasno.
Ako ne, ne može se ništa kontra toga.
Fritz Perls, 1969
Nisam na ovom svijetu zato da ispunim tvoja očekivanja,
Niti si ti ovdje da ispuniš moja.
Ti si ti, i ja sam ja, i ako se kojim slučajem pronađemo, to je prekrasno.
Ako ne, ne može se ništa kontra toga.
Fritz Perls, 1969
Pravila za biti čovjekom
DAVORKA I NJEN SVIJET
Pravila za biti čovjekom
1. Primit ćete tijelo. Možete ga voljeti ili mrziti, ali to je jedina sigurna stvar koju ćete zadržati do kraja života.
2. Učit ćete lekcije. Upisani ste u redovnu neformalnu školu zvanu „Život na planeti Zemlji". Svaka osoba ili slučaj na kojeg naiđete Univerzalni je Učitelj.
3. Ne postoje greške, samo lekcije. Razvoj je proces eksperimentiranja. „Neuspjeh" je isto tako dio procesa kao i „uspjeh".
4. Lekcija se ponavlja dok nije naučena. Prikazuje vam se u različitim oblicima dok ju ne naučite - nakon čega možete krenuti na sljedeću lekciju.
5. Ako ne naučite lagane lekcije, one postaju sve teže. Vanjski problemi su precizan odraz vašeg unutarnjeg stanja. Kada očistite unutarnje zapreke vaš vanjski svijet se mijenja. Bol je način kako Univerzum privlači vašu pažnju.
6. Da ste naučili lekciju znat ćete kada se vaše akcije promijene. Mudrost je stvar prakse. Malo nečega je bolje nego puno ničega.
7. „Tamo" nije nimalo bolje nego „ovdje". Kad vaše „tamo" postane „ovdje" jednostavno ćete dobiti novo „tamo" koje opet izgleda bolje nego „ovdje".
8. Drugi ljudi samo su odraz vas. Voljeti ili mrziti nešto na drugome možete jedino ako to odražava nešto što volite ili mrzite na samome sebi.
9. Život ovisi o vama. Život daje platno; vi slikate. Preuzmite odgovornost za svoj život - ili će to učiniti netko drugi.
10. Uvijek dobivate ono što želite. Vaša podsvijest pravilno određuje koje energije, iskustva i ljude privlačite - dakle, jedini pravi način da doznate što želite je da pogledate što imate. Ne postoje žrtve, samo učenici.
11. Ne postoji dobro ili zlo, ali postoje posljedice. Moraliziranje ne pomaže. Osude samo zadržavaju obrasce na mjestu. Jednostavno činite najbolje što možete.
12. Odgovori leže unutar vas samih. Djeca trebaju vodstvo drugih; što smo zreliji sve više učimo vjerovati našem srcu, tamo gdje su napisani Zakoni Duha. Znate više nego što ste čuli ili pročitali ili vam je rečeno. Sve što trebate učiniti je gledati, slušati i vjerovati.
13. Sve ćete to zaboraviti.
14. Možete se sjetiti kad god zaželite.
Izvor: Internet (navodno citat iz knjige „Ako je život igra, ovo su pravila" autorice Cherie Carter-Scott)
left:1em; margin-right:1em">
Pravila za biti čovjekom
1. Primit ćete tijelo. Možete ga voljeti ili mrziti, ali to je jedina sigurna stvar koju ćete zadržati do kraja života.
2. Učit ćete lekcije. Upisani ste u redovnu neformalnu školu zvanu „Život na planeti Zemlji". Svaka osoba ili slučaj na kojeg naiđete Univerzalni je Učitelj.
3. Ne postoje greške, samo lekcije. Razvoj je proces eksperimentiranja. „Neuspjeh" je isto tako dio procesa kao i „uspjeh".
4. Lekcija se ponavlja dok nije naučena. Prikazuje vam se u različitim oblicima dok ju ne naučite - nakon čega možete krenuti na sljedeću lekciju.
5. Ako ne naučite lagane lekcije, one postaju sve teže. Vanjski problemi su precizan odraz vašeg unutarnjeg stanja. Kada očistite unutarnje zapreke vaš vanjski svijet se mijenja. Bol je način kako Univerzum privlači vašu pažnju.
6. Da ste naučili lekciju znat ćete kada se vaše akcije promijene. Mudrost je stvar prakse. Malo nečega je bolje nego puno ničega.
7. „Tamo" nije nimalo bolje nego „ovdje". Kad vaše „tamo" postane „ovdje" jednostavno ćete dobiti novo „tamo" koje opet izgleda bolje nego „ovdje".
8. Drugi ljudi samo su odraz vas. Voljeti ili mrziti nešto na drugome možete jedino ako to odražava nešto što volite ili mrzite na samome sebi.
9. Život ovisi o vama. Život daje platno; vi slikate. Preuzmite odgovornost za svoj život - ili će to učiniti netko drugi.
10. Uvijek dobivate ono što želite. Vaša podsvijest pravilno određuje koje energije, iskustva i ljude privlačite - dakle, jedini pravi način da doznate što želite je da pogledate što imate. Ne postoje žrtve, samo učenici.
11. Ne postoji dobro ili zlo, ali postoje posljedice. Moraliziranje ne pomaže. Osude samo zadržavaju obrasce na mjestu. Jednostavno činite najbolje što možete.
12. Odgovori leže unutar vas samih. Djeca trebaju vodstvo drugih; što smo zreliji sve više učimo vjerovati našem srcu, tamo gdje su napisani Zakoni Duha. Znate više nego što ste čuli ili pročitali ili vam je rečeno. Sve što trebate učiniti je gledati, slušati i vjerovati.
13. Sve ćete to zaboraviti.
14. Možete se sjetiti kad god zaželite.
Izvor: Internet (navodno citat iz knjige „Ako je život igra, ovo su pravila" autorice Cherie Carter-Scott)
left:1em; margin-right:1em">

utorak, 24. siječnja 2012.
KAKO DA POJEDNOSTAVITE SVOJ ŽIVOT »
DAVORKA I NJEN SVIJET
«
NE OSVRĆI SE NIKAD
Ne osvrći se nikad i ne misli često
na neku davno pređenu stazu
jer sve što je bilo više biti neće
i svi smo mi ovdje samo u prolazu.
Ne plači za igračkom što je slomljena,
jer svi smo mi igračke u nečijoj ruci,
sudbina je ona koja konce vuče
i kada smo sretni, i kad smo na muci.
Ne, ne misli nikad da je moglo drukčije
ne tuguj za cvijetom što u tebi vene,
jer sve tvoje tuge, kad proleti vrijeme
biće jednog dana samo uspomene.
Ne čeprkaj mnogo po prošlosti svojoj
i ne skupljaj po njoj mrve prošle sreće,
jer i mi smo mrve pod nebeskom kapom
i sve što je bilo više biti neće.
Ne žali za nekim koga više nema,
nego reci samo: lijepo nam je bilo
Sačuvaj ga negdje u sjećanju svome,
kao ptiče što se na dnu gnjezda skrilo.
Ne žali za vinom što je proliveno
i ne skupljaj stakla polomljene čaše,
jer jedino možeš da ozljediš sebe,
a vina još ima, prepune su flaše…
Ne osuđuj život, ne proklinji snove,
ne tuži za srećom što je nekad bila.
Tek treba da sanjaš! Tek treba da letiš!
A tebi još nisu polomljena krila.
I ne misli nikad da ne može bolje,
da ne može ljjepše, da ne može više,
jer ti si još uvek na početku knjige,
koju ovaj život otvara i piše.
Ne gledaj daleko i ne traži zvijezdu,
što se negde sjaji na nebu visoku,
jer zvijezde su lijepe ali su daleko
a najlepša zvijezda sija u tvom oku.
I sve što je sada biće samo prošlost,
niko od nas ne zna šta ga sutra čeka,
a sreća je možda odmah tu, kraj tebe,
ni zauvijek prošla, ni tako daleka…
«
NE OSVRĆI SE NIKAD
Ne osvrći se nikad i ne misli često
na neku davno pređenu stazu
jer sve što je bilo više biti neće
i svi smo mi ovdje samo u prolazu.
Ne plači za igračkom što je slomljena,
jer svi smo mi igračke u nečijoj ruci,
sudbina je ona koja konce vuče
i kada smo sretni, i kad smo na muci.
Ne, ne misli nikad da je moglo drukčije
ne tuguj za cvijetom što u tebi vene,
jer sve tvoje tuge, kad proleti vrijeme
biće jednog dana samo uspomene.
Ne čeprkaj mnogo po prošlosti svojoj
i ne skupljaj po njoj mrve prošle sreće,
jer i mi smo mrve pod nebeskom kapom
i sve što je bilo više biti neće.
Ne žali za nekim koga više nema,
nego reci samo: lijepo nam je bilo
Sačuvaj ga negdje u sjećanju svome,
kao ptiče što se na dnu gnjezda skrilo.
Ne žali za vinom što je proliveno
i ne skupljaj stakla polomljene čaše,
jer jedino možeš da ozljediš sebe,
a vina još ima, prepune su flaše…
Ne osuđuj život, ne proklinji snove,
ne tuži za srećom što je nekad bila.
Tek treba da sanjaš! Tek treba da letiš!
A tebi još nisu polomljena krila.
I ne misli nikad da ne može bolje,
da ne može ljjepše, da ne može više,
jer ti si još uvek na početku knjige,
koju ovaj život otvara i piše.
Ne gledaj daleko i ne traži zvijezdu,
što se negde sjaji na nebu visoku,
jer zvijezde su lijepe ali su daleko
a najlepša zvijezda sija u tvom oku.
I sve što je sada biće samo prošlost,
niko od nas ne zna šta ga sutra čeka,
a sreća je možda odmah tu, kraj tebe,
ni zauvijek prošla, ni tako daleka…
ponedjeljak, 23. siječnja 2012.
Vrata Srca
DAVORKA I NJEN SVIJET
LJUBAV nije osjećaj, to je energija, to je snaga duše. Ona je izraz unutrašnje božanskosti pojedinca. “Bog je utjelovljenje ljubavi. Ljubav je njegova priroda. Onaj koji voli je apsolutno miran i strpljiv, ne brine za sutra, raduje se egzistenciji jer sve je put ljubavi, njegov cilj nije u budućnosti, on je zaronjen u trenutku, u sada. To je moguće ako odbacimo svoj ograničeni um, svoj ego.
Čitava energija se kreće prema srcu i tada se pojavljuje divota ljubavi (preme), ulaz koji otvara vrata božanskog.
Božansko je sreća, veselje, mir, pjesma, i sam život. Ovaj trenutak je jedini Božanski ili ljubav trenutak koji postoji. Takva sveta ljubav nalazi se u svakom čovjeku”. Najviše duhovno iskustvo nije ono opisano riječima. Većina čovječanstva kaže da Ljubav može biti višeslojna, može biti mnogo toga, poput suza, požude, vezanosti, posesivnosti, ali to nije Ljubav koja oslobađa, već koja ograničava.
Ljubav je najtajanstvenije iskustvo, možemo reći Jednota dvojstva. Srce prepuno srca. U odnosu dva bića, nesebična ljubav mora uvijek biti prisutna, važna je jedinstvenost, osjećaj jednote, kod svakog. U kojem smislu dvojstvo postoji, u primjeru kad kažemo da su voljeni i voljeno dvoje koji osjećaju istu duboku jedninu i zato mogu govoriti o prisustvu ljubavi. U tom stanju jedinstva i ljubavi voljeni i voljeno ostaju, a u isto vrijeme oni osjećaju da su nestali kao pojedinci. Zato svi govore da je iskustvo ljubavi najljepše, jer nestaju sve razlike, sve je životnije sve je u kretanju, valovima.
Duhovne Istine naglašuju, kada ste u ljubavi sa nekim, ta osoba postaje Božanstvo za vas. Vede kažu ″ISTINA, postojanje je jedno, jednina. Sve zavisi od onoga koji gleda, kojim naočalama vidi, istina je i jednota i dvojnost, i oboje zajedno, i ni jedno ni drugo″. Ako sebe ne možete voljeti onda uopće ne možete voljeti. Ljubav je tako divna i dobra, da se netko dijeli na dva da bi mogao voljeti. Zato sve bhakte govore da Bog voli sebe samog ispod mnogih krinki. Zato se kaže da su Krišna i Rada jedno, Shiva i Shakti su jedno.
Ako prakticiramo meditaciju doći ćemo prije ili kasnije do ljubavi, u nama se probuđuje osjećaj neopisivog stanja, blaženstva koji nikad prije nismo doživjeli. Jedan novi kvalitet u nama se otvara, tada to želimo podijeliti sa drugima.
Što više primjenjujemo ljubav u našem životu, više ćemo je razviti i više primati i dijeliti. Ljubav je jedno potpuno zadovoljstvo u kojem se osjećamo da smo sve. Ukoliko osjećamo da još nešto treba iskusiti i učiniti tada je ljubav samo jedno osjećanje a ne i stvarnost. Jedina stvar koja stvarno vrijedi i koja je svrha ljudskog života je otvoriti srce bezgraničnoj ljubavi-Bogu. Prema nije samo ljubav, već predanost i samilost sa ljubavlju.
Od svih metoda, tehnika sadana i praksi samo jedna vodi Istini a to je Prema – nesebična ljubav. Bog je iskustvo savršene ljubavi, odnos pojedinca i egzistencije. Dopustimo da Božanska pjesma ljubavi plovi kroz nas i od nas prema drugima.
LJUBAV nije osjećaj, to je energija, to je snaga duše. Ona je izraz unutrašnje božanskosti pojedinca. “Bog je utjelovljenje ljubavi. Ljubav je njegova priroda. Onaj koji voli je apsolutno miran i strpljiv, ne brine za sutra, raduje se egzistenciji jer sve je put ljubavi, njegov cilj nije u budućnosti, on je zaronjen u trenutku, u sada. To je moguće ako odbacimo svoj ograničeni um, svoj ego.
Čitava energija se kreće prema srcu i tada se pojavljuje divota ljubavi (preme), ulaz koji otvara vrata božanskog.
Božansko je sreća, veselje, mir, pjesma, i sam život. Ovaj trenutak je jedini Božanski ili ljubav trenutak koji postoji. Takva sveta ljubav nalazi se u svakom čovjeku”. Najviše duhovno iskustvo nije ono opisano riječima. Većina čovječanstva kaže da Ljubav može biti višeslojna, može biti mnogo toga, poput suza, požude, vezanosti, posesivnosti, ali to nije Ljubav koja oslobađa, već koja ograničava.
Ljubav je najtajanstvenije iskustvo, možemo reći Jednota dvojstva. Srce prepuno srca. U odnosu dva bića, nesebična ljubav mora uvijek biti prisutna, važna je jedinstvenost, osjećaj jednote, kod svakog. U kojem smislu dvojstvo postoji, u primjeru kad kažemo da su voljeni i voljeno dvoje koji osjećaju istu duboku jedninu i zato mogu govoriti o prisustvu ljubavi. U tom stanju jedinstva i ljubavi voljeni i voljeno ostaju, a u isto vrijeme oni osjećaju da su nestali kao pojedinci. Zato svi govore da je iskustvo ljubavi najljepše, jer nestaju sve razlike, sve je životnije sve je u kretanju, valovima.
Duhovne Istine naglašuju, kada ste u ljubavi sa nekim, ta osoba postaje Božanstvo za vas. Vede kažu ″ISTINA, postojanje je jedno, jednina. Sve zavisi od onoga koji gleda, kojim naočalama vidi, istina je i jednota i dvojnost, i oboje zajedno, i ni jedno ni drugo″. Ako sebe ne možete voljeti onda uopće ne možete voljeti. Ljubav je tako divna i dobra, da se netko dijeli na dva da bi mogao voljeti. Zato sve bhakte govore da Bog voli sebe samog ispod mnogih krinki. Zato se kaže da su Krišna i Rada jedno, Shiva i Shakti su jedno.
Ako prakticiramo meditaciju doći ćemo prije ili kasnije do ljubavi, u nama se probuđuje osjećaj neopisivog stanja, blaženstva koji nikad prije nismo doživjeli. Jedan novi kvalitet u nama se otvara, tada to želimo podijeliti sa drugima.
Što više primjenjujemo ljubav u našem životu, više ćemo je razviti i više primati i dijeliti. Ljubav je jedno potpuno zadovoljstvo u kojem se osjećamo da smo sve. Ukoliko osjećamo da još nešto treba iskusiti i učiniti tada je ljubav samo jedno osjećanje a ne i stvarnost. Jedina stvar koja stvarno vrijedi i koja je svrha ljudskog života je otvoriti srce bezgraničnoj ljubavi-Bogu. Prema nije samo ljubav, već predanost i samilost sa ljubavlju.
Od svih metoda, tehnika sadana i praksi samo jedna vodi Istini a to je Prema – nesebična ljubav. Bog je iskustvo savršene ljubavi, odnos pojedinca i egzistencije. Dopustimo da Božanska pjesma ljubavi plovi kroz nas i od nas prema drugima.
Naučiti voljeti
DAVORKA I NJEN SVIJET
Istina koja nadilazi privid uvijek je jednostavna, očita, neporecivo i apsolutno istinita. Po prvi put se može zaista shvatili duhovna štiva koja su se čitala i upijala. To su trenuci buđenja, i šok spoznaje koja ukazuje da se do sada spavalo. Poznato je da su mnogi sigurni da znanje koje su primili, potpuno je istinito, i često nam dolazi ne malo po malo, već u jednom bljesku. Događa se u trenutku i potpuno, i za to nam ne treba potvrda, toliko je jasna našem unutarnjem biću..
Važno je napomenuti da su malo njih spremni za taj bljesak jasne spoznaje, to je vrlo bitno razumjeti. Tada se može shvatiti da niste ni tijelo ni Um i da je jedino bez-uslovna ljubav stvarna, taj uvid ostavlja dubok tragna našu svijest. Mora se naučiti kako živjeti u ovom svijetu za koji se, sada zna uvidom i novim iskustvom da je privid. Modeli i koncepti stvarnosti koji su se sa tako puno truda usvoji više nisu važni. Zna se sada da niste ono što ste po svom ranijem shvaćanju smatrali da jeste, ali niste prije imali jasan osjećaj tko ste.
Ego nakon iskutva jasnog sagledavanja stvrnosti uznemiruje ta neodređenost i biva nestrpljiv da opet definira neko “ja”, Kad bi krenuli za ego mišlju izgubili bi se u fantaziranju o tome kako će se neki odnos s obitelji, curom, prijateljima (vanjskim svijetom) izmijeniti i da li ćete moći nastaviti raditi dalje svoju struku, i bivati u svijetu s novim višim budnijim Ja..
Sadašnjost se lako izgubi u zamišljenoj budućnosti i Svjesnost opet brzo obavi privid. Mašta je najveća droga i privid koja održava spavanje. Vidjet ćete kako Ego može brzo i neprimjetno da vas povuče iz mjesta Jedinstva. Pronađite način da izađete na kraj sa Umom-egom, koji vas odvaja od sadašnjosti: Nemoguće je ostati u glavi i istovremeno se vrtjeti u krug, i zato kad bih se vrtjeli u krug, Vječna Sadašnjost bi se vratila.
Jedino je stvarno Transcendentna Svjesnost koja je čisto Suosjećanje i Ljubav, a to je samo drugi način za reći da samo Bog Jeste. Sve ostalo je dio privida. Za naše racionalne umove to je besmislica. Izgleda očigledno da smo ti, ja i Svijet stvarni, a Bog da je nestvaran. Pa ipak, iz transcendentnog ugla upravo je obrnuto. Zbog privida nam izgleda da smo odvojena bića, a u stvari svi smo Jedno. Spoznati tu Istinu i naučiti živjeti u njoj jedino je što je važno. Sve ostalo je nevažno i nebitno. Toliko svi ponavljaju „znam“, „znam“, a još uvijek ne razumiju da znati je samo onda kad to jesi, činiš, to što znaš, a ne klimanje i riječ znam. To je jedna od najvećih zabluda, um mehaničkog sadržaja.
Dakle, kako da naučimo Voljeti? Naravno, mogli ste odlučiti da drugima pružite više ljubavi, ali znate da će vaša vezanost za lažnu osobnost ograničiti protok Ljubavi. Na primjer, ako ste bili vezani za pravednost, i zbog toga bi, kad bi vidjeli da netko postupa nepravedno, reagirali mislima koje su kritizirale tu osobu, a te misli bi vam zatvorile Srce. Tako bi ta vezanost, bez obzira koliko bi pokušavali voljeti druge, uvijek ograničila ljubav koju zaista možete pružiti.
Na osnovu doživljenih iskustava znate da, ako hoćete osloboditi Ljubav koja je vaše Istinsko Unutarnje Biće, morate pronaći način da uklonite ono jedino što vas je sprečavalo da budem ta Ljubav – poistovjećivanje s lažnom osobnošću. Međutim, otkrit ćete da zato što ste se vezalio za tog sebe, ne možete ga još otpustiti, i da sve dok budete vezani, Ljubav neće moći izroniti. Tako je jasno da, želite li pročistiti um i srce, morate pronaći način da se oslobodite vezanosti koje su Srce zatvarale. Tek kada se Srce očisti od svjetovnih vezanosti, u njemu će biti mjesta za Pravu Ljubav, da tu stanuje i da se širi.Samo nekolicina ljudi može spoznati Istinu i ponašati se u skladu sa tim.
Samo oni koji spoznaju stazu Istine moći će ju slijediti. Kada ljudi razviju ljutnju ili mržnju protiv Istine, oni se udaljuju od nje. Bez obzira na njihovu ljubav ili mržnju, mi bismo ih uvijek trebali voljeti.
Zapravo, vi se ne razlikujete od drugih. Danas oni mogu izgledati različiti, ali vam već sutra mogu postati bliski. Svi su braća i sestre! Kada drvo urodi plodom, ne sazriju sve voćke na grani u isto vrijeme. Slično tome, kada biljka izrodi cvijetove, ne procvjetaju svi pupoljci u isto vrijeme. Neki su u fazi cvjetanja, drugi su potpuno procvali, ipak nekolicina ostaje kao pupoljci. Samo potpuno propupao cvijet širi svoj miris.
Slično tome, ljudi su, takođe, u različitim fazama evolucije – neki su u vazi pupanja a neki drugi su poput procvalih cvjetova, šireći svoj miomiris. Mi moramo strpljivo čekati da oni stignu do svog ‘mirisnog stadija’. Svi bismo trebali živjeti poput braće i sestara u ljubavi i jedinstvu.
Istina koja nadilazi privid uvijek je jednostavna, očita, neporecivo i apsolutno istinita. Po prvi put se može zaista shvatili duhovna štiva koja su se čitala i upijala. To su trenuci buđenja, i šok spoznaje koja ukazuje da se do sada spavalo. Poznato je da su mnogi sigurni da znanje koje su primili, potpuno je istinito, i često nam dolazi ne malo po malo, već u jednom bljesku. Događa se u trenutku i potpuno, i za to nam ne treba potvrda, toliko je jasna našem unutarnjem biću..
Važno je napomenuti da su malo njih spremni za taj bljesak jasne spoznaje, to je vrlo bitno razumjeti. Tada se može shvatiti da niste ni tijelo ni Um i da je jedino bez-uslovna ljubav stvarna, taj uvid ostavlja dubok tragna našu svijest. Mora se naučiti kako živjeti u ovom svijetu za koji se, sada zna uvidom i novim iskustvom da je privid. Modeli i koncepti stvarnosti koji su se sa tako puno truda usvoji više nisu važni. Zna se sada da niste ono što ste po svom ranijem shvaćanju smatrali da jeste, ali niste prije imali jasan osjećaj tko ste.
Ego nakon iskutva jasnog sagledavanja stvrnosti uznemiruje ta neodređenost i biva nestrpljiv da opet definira neko “ja”, Kad bi krenuli za ego mišlju izgubili bi se u fantaziranju o tome kako će se neki odnos s obitelji, curom, prijateljima (vanjskim svijetom) izmijeniti i da li ćete moći nastaviti raditi dalje svoju struku, i bivati u svijetu s novim višim budnijim Ja..
Sadašnjost se lako izgubi u zamišljenoj budućnosti i Svjesnost opet brzo obavi privid. Mašta je najveća droga i privid koja održava spavanje. Vidjet ćete kako Ego može brzo i neprimjetno da vas povuče iz mjesta Jedinstva. Pronađite način da izađete na kraj sa Umom-egom, koji vas odvaja od sadašnjosti: Nemoguće je ostati u glavi i istovremeno se vrtjeti u krug, i zato kad bih se vrtjeli u krug, Vječna Sadašnjost bi se vratila.
Jedino je stvarno Transcendentna Svjesnost koja je čisto Suosjećanje i Ljubav, a to je samo drugi način za reći da samo Bog Jeste. Sve ostalo je dio privida. Za naše racionalne umove to je besmislica. Izgleda očigledno da smo ti, ja i Svijet stvarni, a Bog da je nestvaran. Pa ipak, iz transcendentnog ugla upravo je obrnuto. Zbog privida nam izgleda da smo odvojena bića, a u stvari svi smo Jedno. Spoznati tu Istinu i naučiti živjeti u njoj jedino je što je važno. Sve ostalo je nevažno i nebitno. Toliko svi ponavljaju „znam“, „znam“, a još uvijek ne razumiju da znati je samo onda kad to jesi, činiš, to što znaš, a ne klimanje i riječ znam. To je jedna od najvećih zabluda, um mehaničkog sadržaja.
Dakle, kako da naučimo Voljeti? Naravno, mogli ste odlučiti da drugima pružite više ljubavi, ali znate da će vaša vezanost za lažnu osobnost ograničiti protok Ljubavi. Na primjer, ako ste bili vezani za pravednost, i zbog toga bi, kad bi vidjeli da netko postupa nepravedno, reagirali mislima koje su kritizirale tu osobu, a te misli bi vam zatvorile Srce. Tako bi ta vezanost, bez obzira koliko bi pokušavali voljeti druge, uvijek ograničila ljubav koju zaista možete pružiti.
Na osnovu doživljenih iskustava znate da, ako hoćete osloboditi Ljubav koja je vaše Istinsko Unutarnje Biće, morate pronaći način da uklonite ono jedino što vas je sprečavalo da budem ta Ljubav – poistovjećivanje s lažnom osobnošću. Međutim, otkrit ćete da zato što ste se vezalio za tog sebe, ne možete ga još otpustiti, i da sve dok budete vezani, Ljubav neće moći izroniti. Tako je jasno da, želite li pročistiti um i srce, morate pronaći način da se oslobodite vezanosti koje su Srce zatvarale. Tek kada se Srce očisti od svjetovnih vezanosti, u njemu će biti mjesta za Pravu Ljubav, da tu stanuje i da se širi.Samo nekolicina ljudi može spoznati Istinu i ponašati se u skladu sa tim.
Samo oni koji spoznaju stazu Istine moći će ju slijediti. Kada ljudi razviju ljutnju ili mržnju protiv Istine, oni se udaljuju od nje. Bez obzira na njihovu ljubav ili mržnju, mi bismo ih uvijek trebali voljeti.
Zapravo, vi se ne razlikujete od drugih. Danas oni mogu izgledati različiti, ali vam već sutra mogu postati bliski. Svi su braća i sestre! Kada drvo urodi plodom, ne sazriju sve voćke na grani u isto vrijeme. Slično tome, kada biljka izrodi cvijetove, ne procvjetaju svi pupoljci u isto vrijeme. Neki su u fazi cvjetanja, drugi su potpuno procvali, ipak nekolicina ostaje kao pupoljci. Samo potpuno propupao cvijet širi svoj miris.
Slično tome, ljudi su, takođe, u različitim fazama evolucije – neki su u vazi pupanja a neki drugi su poput procvalih cvjetova, šireći svoj miomiris. Mi moramo strpljivo čekati da oni stignu do svog ‘mirisnog stadija’. Svi bismo trebali živjeti poput braće i sestara u ljubavi i jedinstvu.
Ljubav i privrženost
DAVORKA I NJEN SVIJET
PITANJE: Rekli ste da ljubav može učiniti čovjeka slobodnim. Ali često vidimo da ljubav postaje privrženost (vezanost, op.prev.) i umjesto da nas oslobodi, ona nas još više sputava. Recite nam, dakle, nešto o privrženosti i slobodi.
BHAGWAN OSHO RAJNEESH: Ljubav postaje privrženost zato jer nema ljubavi. Vi ste samo igrali igru, obmanjivali sebe. Privrženost je vaša stvarnost. Ljubav je bila samo predigra. Zato, kadgod se zaljubite, prije ili kasnije otkrijete da ste postali instrument - i tada počinje sva bijeda. Koji je tu mehanizam? Zašto se to događa?
Baš prije nekoliko dana došao je jedan čovjek, osjećao se jako krivim. Rekao je: "Volio sam jednu ženu. Jako sam je volio. Onog dana kad je umrla ja sam plakao i jadikovao, ali odjednom sam postao svjestan neke slobode u sebi, kao da je neki teret pao s mene. Osjetio sam duboki uzdah, kao da sam postao slobodan.
Tog trenutka on je postao svjestan drugog sloja svog osjećaja. Izvana on je plakao i govorio: "Ne mogu živjeti bez nje. To će sada biti nemoguće, ili će život biti poput smrti." Ali duboko dolje rekao je: "Postao sam slobodan, postao sam svjestan da se osjećam vrlo dobro." Treći sloj je počeo osjećati krivicu. Rekao je: "Što to radiš?" Mrtvo tijelo je ležalo pred njim i on je počeo osjećati veliku krivicu. Rekao mi je: "Pomozite mi! Što se dogodilo mojem umu? Zar sam je tako bio izdao?"
Ništa se nije dogodilo, nitko nije izdao. Kad ljubav postane privrženost, ona postaje teret, okov. Ali zašto ljubav postaje privrženost? Prva stvar koju treba shvatiti je da ako ljubav postane privrženost, vi ste samo bili u iluziji da je to bila ljubav. U stvari vi ste se igrali sa sobom i mislili da je to ljubav. Bili ste u potrebi za privrženošću. Ako uđete još dublje, naći ćete da ste također imali potrebu da postanete rob.
Postoji suptilni strah od slobode, i svatko želi biti rob. Svatko, naravno, govori o slobodi, ali nitko nema hrabrosti da zaista bude slobodan, jer kad ste zaista slobodni, vi ste sami. Ako imate hrabrosti biti sami, samo tada možete biti slobodni.
Ali nitko nije dovoljno hrabar da bude sam. Vi trebate nekog. Zašto trebate nekog? Vi se bojite svoje vlastite samoće. Postane vam dosadno sa samim sobom. I stvarno, kada ste sami, ništa ne izgleda značajno. S nekim, vi ste zauzeti i stvarate lažna značenja oko sebe.
Vi ne možete živjeti za sebe, pa počinjete živjeti za nekog drugog. A isti slučaj je sa "nekim drugim": on/ona ne može živjeti sam/ sama, zato je u potrazi za nekim. Dvije osobe koje se boje svoje vlastite samoće se sastanu i počnu igru - igru ljubavi. Ali duboko dolje oni traže privrženost, podložnost, ropstvo.
I tako, prije ili kasnije, štogod vi želite, to se i dogodi.
To je jedna od najnesretnijih stvari na svijetu. Štogod vi želite, to će se i dogoditi. To će doći prije ili kasnije, a predigre će nestati. Kad je njena funkcija obavljena, ona će nestati. Kad ste postali muž i žena, robovi jedan drugog, kada dođe do braka, ljubav će nestati jer je ljubav bila samo iluzija u kojoj su dvije osobe postale robovi jedna drugoj.
Direktno vi ne možete zahtijevati ropstvo, to je previše ponižavajuće. Ne možete nikom direktno reći: "Postani moj rob.", on će se uvrijediti. Niti možete reći: "Želim postati tvoj rob.", pa kažete: "Ne mogu živjeti bez tebe." Ali značenje je tu, ono je isto. A kada je ta prava želja zadovoljena, ljubav nestaje. Tada osjećate okove, ropstvo. I tada se počinjete boriti da budete slobodni.
Zapamtite ovo. To je jedan od paradoksa uma: štogod da dobijete, to će vam dosaditi, a štogod ne dobijete, za tim ćete čeznuti. Kad ste sami, čeznut ćete za nekom vrstom ropstva, nekakvim okovima. Kada ste u okovima, čeznut ćete za slobodom. Zapravo samo robovi čeznu za slobodom, a slobodni ljudi pokušavaju opet biti robovi. Um se kreće poput klatna, od jedne krajnosti do druge.
Ljubav ne postaje privrženost. Privrženost je bila potreba, ljubav je bila samo mamac. Vi ste bili u potrazi za ribom zvanom "privrženost": ljubav je bila samo mamac da ulovite ribu. Kad je riba uhvaćena, mamac se baca. Upamtite to, i kadgod nešto činite, uđite duboko u sebe i nađite osnovni uzrok.
Ako postoji prava ljubav, ona nikad neće postati privrženost. Koji je mehanizam za ljubav da postane privrženost? Onog trenutka kad ste rekli svom voljenom ili voljenoj: "Voli samo mene", počeli ste posjedovati. A u trenutku kad nekog zaposjedujete, vi ste ga duboko uvrijedili, jer ste ga pretvorili u stvar.
Kad ja tebe posjedujem, ti onda nisi osoba već samo jedna stvar više među mojim namještajem - stvar. Tada te ja koristim i ti si moja stvar, moj posjed, pa neću nikom dozvoliti da te koristi. To je pogodba u kojoj me ti posjeduješ i praviš od mene stvar. To je pogodba da te nitko drugi ne može koristiti. Oba se partnera osjećaju zarobljeni i vezani. Ja činim od tebe roba, i ti zauzvrat činiš od mene roba.
Tada počinje borba. Ja želim biti slobodan, a još uvijek želim da ti budeš u mom posjedu; ti želiš zadržati svoju slobodu, a i dalje me posjedovati; to je borba.
Posjedovanje ne smije ući između. Mi moramo ostati individue i kretati se kao neovisne, slobodne svijesti. Mi možemo poći zajedno, mi se možemo stopiti jedno u drugom, ali nitko ne posjeduje. Tada nema Vezanosti i tada nema privrženosti.
Privrženost je jedna od najružnijih stvari. A kad kažem "najružnijih stvari", ne mislim samo religiozno, također mislim i estetski. Kad ste privrženi, vi ste izgubili svoju samostalnost, samoću: izgubili ste sve. Samo zato da se osjetite dobro što vas netko treba i što je netko s vama, izgubili ste sebe.
Ali trik je u tome što pokušavate biti neovisni, a od drugog činite posjed, a drugi čini to isto. Zato ne posjedujte ako ne želite biti u posjedu.
Isus je negdje rekao: "Ne osuđujte da ne biste bili osuđeni." To je isto: "Ne posjedujte da ne biste bili posjedovani." Ni od koga ne činite roba inače ćete sami postali robom.
Gospodari, takozvani gospodari, su uvijek robovi svojih vlastitih robova. Ne možete postati gospodar bez da postanete rob, to je nemoguće. Možete biti gospodar samo kad vam nitko nije rob. To se čini paradoksalnim, jer kad ja kažem da možete biti gospodar samo kad vam nitko nije rob, vi ćete reći: "Pa što je vlast? Kako mogu biti gospodar, ako mi nitko nije rob?" Ali ja vam kažem da ste samo tada gospodar. Onda nitko nije vaš rob i nitko neće pokušati od vas učiniti roba.
Voljeti slobodu, pokušati biti slobodan, znači da ste ustvari došli o dubokog razumijevanja samog sebe. I sada znate da ste dovoljni sami sebi. Možete se dijeliti s nekim, ali niste ovisni. Ja mogu dijeliti sebe s nekim. Mogu dijeliti svoju ljubav, mogu dijeliti svoju sreću, mogu dijeliti svoje blaženstvo, svoju tišinu, s nekim. Ali to je dijeljenje, a ne ovisnost. Ako nema nikog, bit ću isto sretan, isto tako u blaženstvu. Ako je netko tu, to je također dobro, i ja mogu dijeliti.
Kad spoznate svoju unutrašnju svijest, svoj centar, samo tada ljubav neće postati privrženost. Ako ne znate svoj unutarnji centar, ljubav će postati privrženost. Ako znate svoj unutarnji centar, ljubav će postati devocija. Prvo tu morate biti da biste voljeli, ali vas nema.
Buddha je izlazio iz sela. Jedan mladić mu je prišao i rekao: "Naučite me nešto: kako mogu služiti drugima?" Buddha se nasmijao i rekao: "Najprije budi. Zaboravi druge. Najprije ti budi, i tada će sve uslijediti."
Upravo sada vi niste. Kad govorite: "Kad nekog volim, to postaje privrženost", vi govorite da niste. Zato štogod da vi činite ispada krivo - zato jer je onaj koji čini odsutan. Unutarnja točka svjesnosti ne postoji, i štogod da činite ispada krivo. Najprije BUDITE i tad možete dijeliti svoje bivanje. A to dijeljenje će biti ljubav. Prije toga, štogod vi činili postat će privrženost.
I posljednje: ako se borite protiv privrženosti, krenuli ste krivim smjerom. Možete se boriti. Toliko svećenika, pustinjaka, sannyasina to čini. Oni osjećaju da su privrženi svojoj kući, svojem vlasništvu, svojim ženama, svojoj djeci, i osjećaju se kao u kavezu, zarobljeni. Oni pobjegnu. Oni ostave svoju kuću, svoju ženu, svoju djecu i posjed i postanu prosjaci i pobjegnu u šumu, u usamljenost. Ali otiđite i promatrajte ih. Oni će postati vezani za svoju novu okolinu.
Bio sam u posjeti svom prijatelju koji je bio pustinjak, koji je živio pod drvetom duboko u šumi, ali bilo je i drugih asketa. Jednog dana se dogodilo da sam boravio s tim pustinjakom pod njegovim drvetom, i novi je tragalac došao dok je moj prijatelj bio odsutan. Bio je na rijeci na kupanju. Pod njegovim drvetom novi je sannyasin počeo meditirati.
Čovjek se vratio s rijeke, odgurnuo tog novog od drveta i rekao: "To je moje drvo. Idi i nađi sebi drugo negdje drugdje. Nitko ne može sjediti pod mojim drvetom." A taj čovjek je ostavio svoju kuću, svoju ženu, svoju djecu. Sada je stablo postalo posjed. Vi ne možete meditirati pod njegovim drvetom.
Ne možete tako lako pobjeći od privrženosti. Ona će poprimiti nove oblike. Vi ćete biti obmanuti, ali ona će biti tu. I tada znajte duboki uzrok: zato što vi niste, ta privrženost jest tu. Zato se nemojte boriti s privrženošću; jednostavno pokušajte shvatiti zašto je ona tu.
Unutar vas vaše vlastito Sebstvo je toliko odsutno da se vi pokušavate pripiti bilo uz što da biste se osjećali sigurnim. Vi niste ukorijenjeni pa pokušavate bilo od čega napraviti svoje korijenje. Kad budete ukorijenjeni u svom Sebstvu, kad budete znali tko ste, što je to biće koje je u vama i što je ta svijest koja je u vama, tada se nećete pripijati ni uz koga.
To ne znači da nećete voljeti. Ustvari, samo tada možete voljeti, jer je samo tada moguće dijeliti - i bez uvjeta i bez očekivanja. Vi jednostavno dijelite s drugima jer imate obilje - jer imate tako mnogo da se prelijeva.
To prelijevanje vas samih je ljubav. A kad to prelijevanje postane poplava, kad je vašim vlastitim prelijevanjem ispunjen čitav svemir, i vaša ljubav dodirne zvijezde, u vašoj se ljubavi zemlja osjeća dobro, i u njoj se kupa cijeli svemir, tada je to devocija.
PITANJE: Rekli ste da ljubav može učiniti čovjeka slobodnim. Ali često vidimo da ljubav postaje privrženost (vezanost, op.prev.) i umjesto da nas oslobodi, ona nas još više sputava. Recite nam, dakle, nešto o privrženosti i slobodi.
BHAGWAN OSHO RAJNEESH: Ljubav postaje privrženost zato jer nema ljubavi. Vi ste samo igrali igru, obmanjivali sebe. Privrženost je vaša stvarnost. Ljubav je bila samo predigra. Zato, kadgod se zaljubite, prije ili kasnije otkrijete da ste postali instrument - i tada počinje sva bijeda. Koji je tu mehanizam? Zašto se to događa?
Baš prije nekoliko dana došao je jedan čovjek, osjećao se jako krivim. Rekao je: "Volio sam jednu ženu. Jako sam je volio. Onog dana kad je umrla ja sam plakao i jadikovao, ali odjednom sam postao svjestan neke slobode u sebi, kao da je neki teret pao s mene. Osjetio sam duboki uzdah, kao da sam postao slobodan.
Tog trenutka on je postao svjestan drugog sloja svog osjećaja. Izvana on je plakao i govorio: "Ne mogu živjeti bez nje. To će sada biti nemoguće, ili će život biti poput smrti." Ali duboko dolje rekao je: "Postao sam slobodan, postao sam svjestan da se osjećam vrlo dobro." Treći sloj je počeo osjećati krivicu. Rekao je: "Što to radiš?" Mrtvo tijelo je ležalo pred njim i on je počeo osjećati veliku krivicu. Rekao mi je: "Pomozite mi! Što se dogodilo mojem umu? Zar sam je tako bio izdao?"
Ništa se nije dogodilo, nitko nije izdao. Kad ljubav postane privrženost, ona postaje teret, okov. Ali zašto ljubav postaje privrženost? Prva stvar koju treba shvatiti je da ako ljubav postane privrženost, vi ste samo bili u iluziji da je to bila ljubav. U stvari vi ste se igrali sa sobom i mislili da je to ljubav. Bili ste u potrebi za privrženošću. Ako uđete još dublje, naći ćete da ste također imali potrebu da postanete rob.
Postoji suptilni strah od slobode, i svatko želi biti rob. Svatko, naravno, govori o slobodi, ali nitko nema hrabrosti da zaista bude slobodan, jer kad ste zaista slobodni, vi ste sami. Ako imate hrabrosti biti sami, samo tada možete biti slobodni.
Ali nitko nije dovoljno hrabar da bude sam. Vi trebate nekog. Zašto trebate nekog? Vi se bojite svoje vlastite samoće. Postane vam dosadno sa samim sobom. I stvarno, kada ste sami, ništa ne izgleda značajno. S nekim, vi ste zauzeti i stvarate lažna značenja oko sebe.
Vi ne možete živjeti za sebe, pa počinjete živjeti za nekog drugog. A isti slučaj je sa "nekim drugim": on/ona ne može živjeti sam/ sama, zato je u potrazi za nekim. Dvije osobe koje se boje svoje vlastite samoće se sastanu i počnu igru - igru ljubavi. Ali duboko dolje oni traže privrženost, podložnost, ropstvo.
I tako, prije ili kasnije, štogod vi želite, to se i dogodi.
To je jedna od najnesretnijih stvari na svijetu. Štogod vi želite, to će se i dogoditi. To će doći prije ili kasnije, a predigre će nestati. Kad je njena funkcija obavljena, ona će nestati. Kad ste postali muž i žena, robovi jedan drugog, kada dođe do braka, ljubav će nestati jer je ljubav bila samo iluzija u kojoj su dvije osobe postale robovi jedna drugoj.
Direktno vi ne možete zahtijevati ropstvo, to je previše ponižavajuće. Ne možete nikom direktno reći: "Postani moj rob.", on će se uvrijediti. Niti možete reći: "Želim postati tvoj rob.", pa kažete: "Ne mogu živjeti bez tebe." Ali značenje je tu, ono je isto. A kada je ta prava želja zadovoljena, ljubav nestaje. Tada osjećate okove, ropstvo. I tada se počinjete boriti da budete slobodni.
Zapamtite ovo. To je jedan od paradoksa uma: štogod da dobijete, to će vam dosaditi, a štogod ne dobijete, za tim ćete čeznuti. Kad ste sami, čeznut ćete za nekom vrstom ropstva, nekakvim okovima. Kada ste u okovima, čeznut ćete za slobodom. Zapravo samo robovi čeznu za slobodom, a slobodni ljudi pokušavaju opet biti robovi. Um se kreće poput klatna, od jedne krajnosti do druge.
Ljubav ne postaje privrženost. Privrženost je bila potreba, ljubav je bila samo mamac. Vi ste bili u potrazi za ribom zvanom "privrženost": ljubav je bila samo mamac da ulovite ribu. Kad je riba uhvaćena, mamac se baca. Upamtite to, i kadgod nešto činite, uđite duboko u sebe i nađite osnovni uzrok.
Ako postoji prava ljubav, ona nikad neće postati privrženost. Koji je mehanizam za ljubav da postane privrženost? Onog trenutka kad ste rekli svom voljenom ili voljenoj: "Voli samo mene", počeli ste posjedovati. A u trenutku kad nekog zaposjedujete, vi ste ga duboko uvrijedili, jer ste ga pretvorili u stvar.
Kad ja tebe posjedujem, ti onda nisi osoba već samo jedna stvar više među mojim namještajem - stvar. Tada te ja koristim i ti si moja stvar, moj posjed, pa neću nikom dozvoliti da te koristi. To je pogodba u kojoj me ti posjeduješ i praviš od mene stvar. To je pogodba da te nitko drugi ne može koristiti. Oba se partnera osjećaju zarobljeni i vezani. Ja činim od tebe roba, i ti zauzvrat činiš od mene roba.
Tada počinje borba. Ja želim biti slobodan, a još uvijek želim da ti budeš u mom posjedu; ti želiš zadržati svoju slobodu, a i dalje me posjedovati; to je borba.
Posjedovanje ne smije ući između. Mi moramo ostati individue i kretati se kao neovisne, slobodne svijesti. Mi možemo poći zajedno, mi se možemo stopiti jedno u drugom, ali nitko ne posjeduje. Tada nema Vezanosti i tada nema privrženosti.
Privrženost je jedna od najružnijih stvari. A kad kažem "najružnijih stvari", ne mislim samo religiozno, također mislim i estetski. Kad ste privrženi, vi ste izgubili svoju samostalnost, samoću: izgubili ste sve. Samo zato da se osjetite dobro što vas netko treba i što je netko s vama, izgubili ste sebe.
Ali trik je u tome što pokušavate biti neovisni, a od drugog činite posjed, a drugi čini to isto. Zato ne posjedujte ako ne želite biti u posjedu.
Isus je negdje rekao: "Ne osuđujte da ne biste bili osuđeni." To je isto: "Ne posjedujte da ne biste bili posjedovani." Ni od koga ne činite roba inače ćete sami postali robom.
Gospodari, takozvani gospodari, su uvijek robovi svojih vlastitih robova. Ne možete postati gospodar bez da postanete rob, to je nemoguće. Možete biti gospodar samo kad vam nitko nije rob. To se čini paradoksalnim, jer kad ja kažem da možete biti gospodar samo kad vam nitko nije rob, vi ćete reći: "Pa što je vlast? Kako mogu biti gospodar, ako mi nitko nije rob?" Ali ja vam kažem da ste samo tada gospodar. Onda nitko nije vaš rob i nitko neće pokušati od vas učiniti roba.
Voljeti slobodu, pokušati biti slobodan, znači da ste ustvari došli o dubokog razumijevanja samog sebe. I sada znate da ste dovoljni sami sebi. Možete se dijeliti s nekim, ali niste ovisni. Ja mogu dijeliti sebe s nekim. Mogu dijeliti svoju ljubav, mogu dijeliti svoju sreću, mogu dijeliti svoje blaženstvo, svoju tišinu, s nekim. Ali to je dijeljenje, a ne ovisnost. Ako nema nikog, bit ću isto sretan, isto tako u blaženstvu. Ako je netko tu, to je također dobro, i ja mogu dijeliti.
Kad spoznate svoju unutrašnju svijest, svoj centar, samo tada ljubav neće postati privrženost. Ako ne znate svoj unutarnji centar, ljubav će postati privrženost. Ako znate svoj unutarnji centar, ljubav će postati devocija. Prvo tu morate biti da biste voljeli, ali vas nema.
Buddha je izlazio iz sela. Jedan mladić mu je prišao i rekao: "Naučite me nešto: kako mogu služiti drugima?" Buddha se nasmijao i rekao: "Najprije budi. Zaboravi druge. Najprije ti budi, i tada će sve uslijediti."
Upravo sada vi niste. Kad govorite: "Kad nekog volim, to postaje privrženost", vi govorite da niste. Zato štogod da vi činite ispada krivo - zato jer je onaj koji čini odsutan. Unutarnja točka svjesnosti ne postoji, i štogod da činite ispada krivo. Najprije BUDITE i tad možete dijeliti svoje bivanje. A to dijeljenje će biti ljubav. Prije toga, štogod vi činili postat će privrženost.
I posljednje: ako se borite protiv privrženosti, krenuli ste krivim smjerom. Možete se boriti. Toliko svećenika, pustinjaka, sannyasina to čini. Oni osjećaju da su privrženi svojoj kući, svojem vlasništvu, svojim ženama, svojoj djeci, i osjećaju se kao u kavezu, zarobljeni. Oni pobjegnu. Oni ostave svoju kuću, svoju ženu, svoju djecu i posjed i postanu prosjaci i pobjegnu u šumu, u usamljenost. Ali otiđite i promatrajte ih. Oni će postati vezani za svoju novu okolinu.
Bio sam u posjeti svom prijatelju koji je bio pustinjak, koji je živio pod drvetom duboko u šumi, ali bilo je i drugih asketa. Jednog dana se dogodilo da sam boravio s tim pustinjakom pod njegovim drvetom, i novi je tragalac došao dok je moj prijatelj bio odsutan. Bio je na rijeci na kupanju. Pod njegovim drvetom novi je sannyasin počeo meditirati.
Čovjek se vratio s rijeke, odgurnuo tog novog od drveta i rekao: "To je moje drvo. Idi i nađi sebi drugo negdje drugdje. Nitko ne može sjediti pod mojim drvetom." A taj čovjek je ostavio svoju kuću, svoju ženu, svoju djecu. Sada je stablo postalo posjed. Vi ne možete meditirati pod njegovim drvetom.
Ne možete tako lako pobjeći od privrženosti. Ona će poprimiti nove oblike. Vi ćete biti obmanuti, ali ona će biti tu. I tada znajte duboki uzrok: zato što vi niste, ta privrženost jest tu. Zato se nemojte boriti s privrženošću; jednostavno pokušajte shvatiti zašto je ona tu.
Unutar vas vaše vlastito Sebstvo je toliko odsutno da se vi pokušavate pripiti bilo uz što da biste se osjećali sigurnim. Vi niste ukorijenjeni pa pokušavate bilo od čega napraviti svoje korijenje. Kad budete ukorijenjeni u svom Sebstvu, kad budete znali tko ste, što je to biće koje je u vama i što je ta svijest koja je u vama, tada se nećete pripijati ni uz koga.
To ne znači da nećete voljeti. Ustvari, samo tada možete voljeti, jer je samo tada moguće dijeliti - i bez uvjeta i bez očekivanja. Vi jednostavno dijelite s drugima jer imate obilje - jer imate tako mnogo da se prelijeva.
To prelijevanje vas samih je ljubav. A kad to prelijevanje postane poplava, kad je vašim vlastitim prelijevanjem ispunjen čitav svemir, i vaša ljubav dodirne zvijezde, u vašoj se ljubavi zemlja osjeća dobro, i u njoj se kupa cijeli svemir, tada je to devocija.
REIKI PUT LJUBAVI
DAVORKA I NJEN SVIJET
Reiki je ljubav, Reiki je Energija, Svijetlost i Ljubav ...Da li istinski vjeruješ u to..Kad vjeruješ onda možeš reći: "Evo Bože, ovdje sam sa svim svojim osjećajima, mislima i dijelima. Činim ono što mogu i činim to u najboljoj i najiskrenijoj namjeri. Evo me Bože, donosim ti pregršt plodova svoga srca! Dragi moji prijatelji, posebno oni kojisu inicirani u Reiki, vama se obraćam i molim vas, uzmite svim svojim bićem Reiki, to je dar ovog Postojanja za Vas, ali uzmite ga u izobilju, ne budite zadovoljni sa mrvicama, jer ovo Postojanje vam nudi duhovno i svako drugo bogatstvo a ne siromaštvo. Uzmite ga i nosite ga u sebi, Vi to doista jeste i Reiki nije nešto što je van vas, Reiki ste vi sami, Reiki je ono što mislite, ono što osjećate i ono što činite. od kada ste primili Reiki, ne postoji trenutak kada Reiki niste Vi, Vi ste uvijek Reiki, bez obzira da li spavate, hodate ili radite Reiki. Na vama je da širite tu svijetlost najprije unutar vas samih a samim tim donijet ćete ga i svakojakom obliku Bivanja i Postojanja. Na vama je više odgovornosti nego li si možete pojmiti. Stoga Vas molim, ne gurajte glavu u pijesak, podignite je i preuzmite svoj život u svoje ruke. Bog vam ga s Blagoslovom daje!♥♥♥
Reiki je ljubav, Reiki je Energija, Svijetlost i Ljubav ...Da li istinski vjeruješ u to..Kad vjeruješ onda možeš reći: "Evo Bože, ovdje sam sa svim svojim osjećajima, mislima i dijelima. Činim ono što mogu i činim to u najboljoj i najiskrenijoj namjeri. Evo me Bože, donosim ti pregršt plodova svoga srca! Dragi moji prijatelji, posebno oni kojisu inicirani u Reiki, vama se obraćam i molim vas, uzmite svim svojim bićem Reiki, to je dar ovog Postojanja za Vas, ali uzmite ga u izobilju, ne budite zadovoljni sa mrvicama, jer ovo Postojanje vam nudi duhovno i svako drugo bogatstvo a ne siromaštvo. Uzmite ga i nosite ga u sebi, Vi to doista jeste i Reiki nije nešto što je van vas, Reiki ste vi sami, Reiki je ono što mislite, ono što osjećate i ono što činite. od kada ste primili Reiki, ne postoji trenutak kada Reiki niste Vi, Vi ste uvijek Reiki, bez obzira da li spavate, hodate ili radite Reiki. Na vama je da širite tu svijetlost najprije unutar vas samih a samim tim donijet ćete ga i svakojakom obliku Bivanja i Postojanja. Na vama je više odgovornosti nego li si možete pojmiti. Stoga Vas molim, ne gurajte glavu u pijesak, podignite je i preuzmite svoj život u svoje ruke. Bog vam ga s Blagoslovom daje!♥♥♥
Samo izvolite
DAVORKA I NJEN SVIJET
Samo izvolite, poslužite se mojom dobrotom, trošite moju iskrenost, hranite svoj ego mojom ljubavlju, uzalud vam trud.....Nećete postati bolji, nećete postati JA, jer treba vam i duša i obraz....A to mi ne možete uzeti i sve dok to imam,
ostaću ŽENA.
subota, 21. siječnja 2012.
Jacques Houdek & Ivana Husar-Princeza
DAVORKA I NJEN SVIJET
Blaise Pascal
"Onaj ko smisao svog života traži u duhovnom usavršavanju, ne može da bude nezadovoljan, jer je ono što on želi uvijek u njegovoj vlasti."
Tajna posebnih ključeva
DAVORKA I NJEN SVIJET
“Jučer ste uspjeli riješiti neki problem, ali evo danas je pred vama novi: vi nikako ne možete upotrijebiti jučerašnje rješenje.
Ne možete sva vrata otvarati istim ključem. Isto tako i u psihičkom životu postoje različiti ključevi za različita vrata. Ako uvijek želimo upotrebiti isti ključ, ostat ćemo pred zatvorenim vratima.
Tri suštinska ključa su ljubav, mudrost i istina. Ljubav koja otvara srce, mudrost koja otvara razum i istina koja otvara volju. Kada treba riješiti neki problem, pokušajte sa različitim ključevima. Ako prvi ne otvori vrata, drugi hoće…“
“Jučer ste uspjeli riješiti neki problem, ali evo danas je pred vama novi: vi nikako ne možete upotrijebiti jučerašnje rješenje.
Ne možete sva vrata otvarati istim ključem. Isto tako i u psihičkom životu postoje različiti ključevi za različita vrata. Ako uvijek želimo upotrebiti isti ključ, ostat ćemo pred zatvorenim vratima.
Tri suštinska ključa su ljubav, mudrost i istina. Ljubav koja otvara srce, mudrost koja otvara razum i istina koja otvara volju. Kada treba riješiti neki problem, pokušajte sa različitim ključevima. Ako prvi ne otvori vrata, drugi hoće…“
petak, 20. siječnja 2012.
Srodne duše (Twin Souls)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)






























