LJUBAV nije osjećaj, to je energija, to je snaga duše. Ona je izraz unutrašnje božanskosti pojedinca. “Bog je utjelovljenje ljubavi. Ljubav je njegova priroda. Onaj koji voli je apsolutno miran i strpljiv, ne brine za sutra, raduje se egzistenciji jer sve je put ljubavi, njegov cilj nije u budućnosti, on je zaronjen u trenutku, u sada. To je moguće ako odbacimo svoj ograničeni um, svoj ego.
Čitava energija se kreće prema srcu i tada se pojavljuje divota ljubavi (preme), ulaz koji otvara vrata božanskog.
Božansko je sreća, veselje, mir, pjesma, i sam život. Ovaj trenutak je jedini Božanski ili ljubav trenutak koji postoji. Takva sveta ljubav nalazi se u svakom čovjeku”. Najviše duhovno iskustvo nije ono opisano riječima. Većina čovječanstva kaže da Ljubav može biti višeslojna, može biti mnogo toga, poput suza, požude, vezanosti, posesivnosti, ali to nije Ljubav koja oslobađa, već koja ograničava.
Ljubav je najtajanstvenije iskustvo, možemo reći Jednota dvojstva. Srce prepuno srca. U odnosu dva bića, nesebična ljubav mora uvijek biti prisutna, važna je jedinstvenost, osjećaj jednote, kod svakog. U kojem smislu dvojstvo postoji, u primjeru kad kažemo da su voljeni i voljeno dvoje koji osjećaju istu duboku jedninu i zato mogu govoriti o prisustvu ljubavi. U tom stanju jedinstva i ljubavi voljeni i voljeno ostaju, a u isto vrijeme oni osjećaju da su nestali kao pojedinci. Zato svi govore da je iskustvo ljubavi najljepše, jer nestaju sve razlike, sve je životnije sve je u kretanju, valovima.
Duhovne Istine naglašuju, kada ste u ljubavi sa nekim, ta osoba postaje Božanstvo za vas. Vede kažu ″ISTINA, postojanje je jedno, jednina. Sve zavisi od onoga koji gleda, kojim naočalama vidi, istina je i jednota i dvojnost, i oboje zajedno, i ni jedno ni drugo″. Ako sebe ne možete voljeti onda uopće ne možete voljeti. Ljubav je tako divna i dobra, da se netko dijeli na dva da bi mogao voljeti. Zato sve bhakte govore da Bog voli sebe samog ispod mnogih krinki. Zato se kaže da su Krišna i Rada jedno, Shiva i Shakti su jedno.
Ako prakticiramo meditaciju doći ćemo prije ili kasnije do ljubavi, u nama se probuđuje osjećaj neopisivog stanja, blaženstva koji nikad prije nismo doživjeli. Jedan novi kvalitet u nama se otvara, tada to želimo podijeliti sa drugima.
Što više primjenjujemo ljubav u našem životu, više ćemo je razviti i više primati i dijeliti. Ljubav je jedno potpuno zadovoljstvo u kojem se osjećamo da smo sve. Ukoliko osjećamo da još nešto treba iskusiti i učiniti tada je ljubav samo jedno osjećanje a ne i stvarnost. Jedina stvar koja stvarno vrijedi i koja je svrha ljudskog života je otvoriti srce bezgraničnoj ljubavi-Bogu. Prema nije samo ljubav, već predanost i samilost sa ljubavlju.
Od svih metoda, tehnika sadana i praksi samo jedna vodi Istini a to je Prema – nesebična ljubav. Bog je iskustvo savršene ljubavi, odnos pojedinca i egzistencije. Dopustimo da Božanska pjesma ljubavi plovi kroz nas i od nas prema drugima.
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET