Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
Zamolila sam Nebo, nek' utiša riječi
OdgovoriIzbrišiKojima mi šapuće svakoga dana
Al' tko može govor ljubavi da spriječi
Nježan dodir tla, mog unutarnjeg hrama.
Nebo se nasmiješilo, dugu mi šalje
Kroz bujicu riječi stihovi preplavljuju
Ponornica prodire sve dalje i dalje
Novu zbirku pjesama u meni objavljuju.
Vagoni već čekaju,tračnice bruje
Svjetlosnom brzinom impulsi lete
Kad buka utihne, a Tišina se čuje
Svi oni iz magle, uzaludno prijete.
Duginim smo mostom zauvijek mi spojeni
Svi zajednički puti, vidljivi, nevidljivi
Anđeoskim nitima brižljivo iskrojeni
Stihovi razbuktani, ili oni stidljivi.
Sve su to zapisi bezvremenom ispisani
Na Svjetlosnom kolodvoru paketi se slažu
I crteži su spremni, odavna narisani
U nisku se povezuju, pakiraju i važu.
Isporuka stiže na adresu tvoju
Duginim mostom, jer ti voliš boju
Pastelna, nježna ili zvjezdan sjajna
Most je neraskidiv, naša veza trajna.
Zahvalila sam Nebu i riječi zapisala
Poneku prekrižila, poneku izbrisala
Poslušala poruku koju oduvijek sam znala
Zagrlila Svjetlost i izrekla: Hvala!