JAINIZAM

DAVORKA I NJEN SVIJET

U današnjem svijetu mnogo se zna o velikim, glavnim religijama poput Hinduizma, Kršćanstva, Islama, Budizma... ali vrlo se malo zna o Jainizmu.

Jainizam je način života koji prakticira otprilike 0,5 % sveukupne populacije Indije. Širenje je ograničeno kao posljedica vlastitog odabira "ne-natjecateljskog" duha Jainizma.

Naziv Jainizam se izvodi iz sanskrtske riječi "jina" (pobjediti, osvojiti). Prema Jainizmu svijet je podijeljen na dva dijela: "Arya Bumi" (zemlja Hindusa) i "Anaria Bumi" (zemlja Nehindusa). Kaže se da Arya Bumi obuhvaća gotovo cijelu Aziju, a to se potkrjepljuje arheološkim otkrićima drevnih hindustičkih kipova i sličnih predmeta u raznim dijelovima Azije.

Prema Jainima, Jainizam je vjera postupno otkrivana tijekom raznih svjetskih doba kroz "tirthanakare", niz osoba koje su dosegle najviše savršenstvo koje može doseći ljudska narav. Brojem, bilo je dvadeset i četiri tirthanakara, a prvi, prema tradiciji, osnivač Jainizma, bio je Rusabdev. Iako se njegovo ime spominje i u Vedama i u Puranama, o njemu se općenito vrlo malo zna. Ne postoje, također, gotovo nikakvi povijesni dokazi o ostalim tithanakarama sve do Parshavanatha, dvadeset i trećeg u nizu. Za dvadeset i drugog, Nemnatha se kaže da je bio Krišnin suvremenik, Njegov rođak. Stvarni i povijesni osnivač Jainizma bio je dvadeset i četvrti tirthanakara, Vardhamana ili još zvan Mahavira ("Veliki Junak") koji je bio rođen oko 600. godine pr. Kr. u državi Vaishali.

Mahavira je bio nešto stariji suvremenik Gautame Buddhe i njega se u budističkim tekstovima oslovljava kao "Nataputru". Poslije godina teškog rada i meditacije on postiže prosvijetljenje te propovijeda Jainizam slijedećih trideset godina, do svoje smrti 527. godine pr. Kr.

Jainizam propovijeda da je svako živo biće u svom zemaljskom liku Mruthyu Logh, a tu spadaju ljudi i životinje. Ta bića po svom postignuću savršenstva postaju Deva Logh ili nebeska bića poput avatara, bogova... Ipak, najviše stanje savršenstva je ono tirthanakare u kojem se onaj tko to stanje dosegne oslobađa okova karme (grijeha), janame (rađanja), kaye (obličja) i jare (patnji).

Jaini vjeruju da je Univerzum podijeljen u dva nerazdvojna i nezavisna razreda: živa bića ili duše (jive) koje prožimaju vjetar, vatra, biljke i životinje i nežive entitete (anjive) u koje su uključeni prostor, vrijeme i tvari.

Slijedeći vrlo važan koncept je onaj o karmi, suptilnoj reakciji prouzročenoj svakim ljudskim djelovanjem, koja utiče u jivu i opterećuje je ropstvom života i njenom transmigracijom. To utjecanje se može zaustaviti tijekom mnogih života pokore i discipliniranog vladanja koje rezultira mokšom ili oslobođenjem, konačnim ciljem čovjeka.

Pitanje karme klasificira se u skladu s posljedicama (koje uzrokuje):

1. Ono koje sprječava istinsko znanje i

2. Ono koje prouzročuje zadovoljstvo i bol.

Kako za obličja boga (slike i kipove) u Jainizmu nema mjesta, karma zauzima središnju poziciju i većina funkcija koja se dodijeljuju Bogu kategorizirana su po pripadajućim moćima. Duše su podijeljene na one koje su dosegle savršenstvo i one koje su još u okovima.

Etika Jainizma izravna je posljedica filozofije duše i karme. Obzirom da je primarna dužnost čovjeka razvoj i napredovanje ka savršenstvu njegove duše i duša njegovih bližnjih, ahimsa ili uzdržavanje od ubijanja jest najuzvišeniji princip.

"NE POVRIJEDI NIKOGA" pozitivna je krilatica, moto u kojoj je sadržano propovijedanje ljubavi i sućuti prema svim bićima. Jaini često grade skloništa i nastambe za ostarjele i bolesne životinje gdje ih drže i hrane dok ne uginu prirodnom smrću.

Tri dragulja ili Triratna Jainizma su:

1. Samyug-daršan – ispravna vjera,

2. Samyug-gnana – ispravno znanje,

3. Samyug-charithra – ispravan karakter ili vladanje.

Jainizam također propisuje pomno razrađena pravila svakodnevnog djelovanja. Primjerice, vodič u praksi provođenja ahimse – okrutnost je razložena u devet vrsta, jedno suptilnije od drugoga. Jaini se uzdržavaju ne samo mesa, već također i povrća koje raste pod zemljom i određenih vrsti voća, a poželjno je piti samo filtriranu vodu.

Preporučuje se post i on se može provoditi na nekoliko načina:

1. 36-satni post (puasa) – strogi post koji počinje zalaskom sunca a završava izlaskom sunca.

2. 36-satni post (apvas) – strogi post u kojem je jedino dozvoljeno uzimanje samo prokuhane vode i to samo tijekom dana.

Dnevna molitva traje 48 minuta i Jainističke mantre se ponavljaju za oprost od karmi (grijeha) počinjenih tijekom dana, svjesno ili ne.

Učenja Jainizma slična su besmrtnim porukama Gospoda Rame, Krišne, Isusa, Buddhe i Proroka Muhameda. Uz to, Jainizam propisuje jedan strog način života da bi se on učinio idealnim i dosegao najviše savršenstvo. Jainizam propovijeda univerzalnu toleranciju i prema ostalim religijama ima potpuni stav ne-kriticizma.

Jainističke mantre upućuju se redom:

NAMO ARIHANTANAM – Gospodu koji uklanja karmu;

NAMO SITHANAM – Gospodu koji uklanja karmu i vodi k mokši;

NAMO AYARIYANAM – svecima koji su se odrekli materijalnog svijeta i postali sadhui;

NAMO UVAJAYANAM - Gospodu Upadhi – onima koji su naučili svete stotre i koji podučavaju druge

NAMO LOY SAVASAHUNAM - svakom svecu koji zna ili posjeduje gnanu (znanje), daršan (bogoštovlje), charitru (savršen karakter) i tapasyu (meditaciju) koja pomaže u dosezanju mokše.

(Eso panch namokkaro savva pavappanasano mangalanam cha savvesim, padhamam havai mangalam) – Molimo se i klanjamo svoj gore navedenoj petorici i neka je blagoslovljen cijeli svijet (Univerzum).

Izvornik: Jedinstvo religija, J. Jagadeesan (Unity of Faits, Appendix IV.-G), Kuala Lumpur, Malezija 1994.