ZA SVE NAS KOJI SMO JOŠ TU

DAVORKA I NJEN SVIJET I SADA JOŠ PAR RIJEČI

Često odgađamo posjet prijatelju, jer nemamo vremena, mora se raditi... Često se naljutimo, pa izustimo ružnu riječ, jer pa šta, imamo pravo na to!!! Često smo mrzovoljni, pa jedva da pozdravimo susjeda na ulici. Jer loš nam je dan, pa šta...!!! Često ne kažemo - oprosti, još češće ne kažemo - volim te, nedostaješ mi,..ne govorimo - lijepo izgledaš danas, ..prešutimo lijepe riječi, govorimo ružne...jer smo preponosni, jer je to cool, jer ne znam kakva sve opravdanja ne nalazimo. A onda jednog dana, kažu - nema više susjeda,..nema više tvog dalekog prijatelja, ...i onda bi im rekli sve to zašto smo bili preponosni, onda nam je žeo i nejasno kako nismo našli vremena za posjetiti prijatelja i reći mu jednostavno - toliko te volim najdraži moj prijatelju! I sad bi rekli i nedostaješ mi i oprosti, molim te, ..jer sad tek vidimo koliko je nepotreban taj ponos, koliko treba cjeniti te male stvari u životu, koliko malo vremena imamo i da ga nikako ne smijemo trošiti na ljutnju, ponos, bahatost....svaki tren koji imamo potrošimo na ljubav, začinimo cijeli život ljubavlju i onda i kad najdraži odu, veliki dio njih ostati će u našim srcima, tako da ustvari zauvijek ostajemo zajedno......tu negdje...