Sve što činite, sebi činite! Zar ne?

DAVORKA I NJEN SVIJET Neki vjeruju da smo nastali od majmuna, drugi pak da smo od Boga ( svatko ga zove svojim imenom) stvoreni. Vjeruju da imamo dušu ili pak nekakvu energiju u sebi, nešto što nas pokreće. Mnogo je raznih uvjerenja i raznih teorija, dokazanih više ili manje o postanku ljudske vrste, ali koliko ja spoznah, svi se slažu u sljedećem: -Energija ili duša u nama je neuništiva, ona nikada ne nestaje, samo mjenja oblik. - Svi imaju neke svoje zakone, neki Ustavne, neki Božje, a neki oboje A ja sam evo na pragu stvaranja novog uvjerenja, otkrivam nešto što dosada nisam: Sve živo i neživo okolo nas je povezano. Ako želiš da Svijet bude dobar prema tebi, budi prvo ti dobar prema njemu. Udišemo, izdišemo. Dakle uzimamo zrak u sebe i iz sebe ga vraćamo u atmosferu. Netko drugi ga udiše. Udiše dio nas, kao i mi dio njega. Ukoliko skupljamo u sebi mnoštvo negativnoga te izdahnemo da bi se pročistili, činimo dobro sebi, ali istovremeno loše nekome drugome. Negativu treba sagorjeti pri nastanku, tako da je što manje izađe u bilo kojem obliku van. Kažu - ne možeš promjeniti svijet...ali, mi sa svakim našim djelom, činimo promjene. Sve što činimo, način na koji činimo, kome činimo, sve to odjekuje i stvara iz toga Nešto. Zakoni Boga i Ustava nam govore: - ne ubij, ne ukradi, ne varaj, ne laži,.... ili ćeš biti kažnjen! No recite, zaista, treba li iole zdravom razumu vrhunski Bog ili sud da mu kaže da nije dobro lagati, varati, ubiti.. Ali apsolutno je uzaludna kazna bilo koje vrste. Sam taj čin je prvo naštetio počinitelju a žrtvi možda čak i manje. Apsolutno je nepotrebno kažnjavati jer lavina lošeg je pokrenuta tim jednim lošim činom - počinitelj učini loše, nakon toga se osjeća još gore, energija u njemu vri jer je krivo usmjerena, žrtva se naravno osjeća loše, poniženo i spremna za osvetu, .Ukoliko ne na počinitelju direktno onda na svim svojim bližnjima koji se nađu oko nje.Jer energija kipti da učini nešto, a to je jedino što žrtva tada zna. I tako nastaje začarani krug koji se širi i zrakom i dodirom i svakim korakom. Probajmo okrenuti svu energiju u nama na pozitivno: Pomozimo drugome, ne zato što je to u redu, što nam to nalaže vjera, moral ili zakon, već zato što je tako bolje!!! Ako pomognemo drugome, njemu će biti bolje, biti će radosniji, pozitivniji, i zrak će biti čišći! Ne ljutimo se na druge, ne zato što smo milosrdni, već zato što nitko nema ništa od ljutnje. Ne ljutimo se, već shvaćajmo. I svi ćemo biti smireniji, radosniji i zrak će biti čišći!!! Ne činimo drugome ono što ne želimo da oni čine nama! Zašto? Ne zato da se spasimo od pakla, već zato što je tako bolje!!! Već zato što sve što drugima činimo -sebi činimo!!! Kad radimo dajmo sve od sebe i radimo s ljubavlju. Zašto? Ne zbog plaće, ne zbog učinka, već zbog tog osjećaja da je tako bolje!!! Ovakav način razmišljanja i življenja potiče lančanu reakciju, jer dobro može stvoriti samo još bolje a nikako loše. Naše energije se isprepliću, energije čovjeka, zemlje, zraka i vode. I svakodnevno toliko utječemo na svaki naš trenutak, jedni na druge, na zdravlje svoje i tuđe, imamo moć kontrolirati sve naše učinke, samo smo toga premalo svjesni. Pokušajmo razmišljati i djelovati pozitivno i samo pozitivno. I shvatimo da Zemlja, Zrak, Sunce, Voda nisu neka strana tijela koja su tu samo da bi bile pozadina na fotografiji života, shvatimo da smo mi Zemlja, Zrak, Sunce, Voda, mi ih činimo takvima kakvi jesu; zrak ne bi bio takav da ga čovjek ne udiše, niti bi čovjek bio ovakav da zrak ne udiše....Mi smo povezani u svemu i sve je u nama. I sad već puno više smisla dobiva misao: Sve što činite, sebi činite! Zar ne?