ne bojte se-zaželite

DAVORKA I NJEN SVIJET Dok smo bili djeca, mala bezbrižna, razigrana, bili smo puni želja, svaki tren bio je protkan nekom slatkom malom željom.... I nismo uopće sumnjali u njihovo ostvarenje, ustvari možda nismo toliko grčevito niti težili ostvarenju, jednostavno smo željeli, jednostavno smo sanjali, i to nas je činilo djecom, to nas je činilo bezbrižnima. I sada kad smo odrasli, kad smo postali veliki, i naše želje su se malo povećale, naše težnje a shodno tomu i naša očekivanja a onda pak, nažalost i česta razočarenja koja znaju tolike tragove ostaviti na osobi i toliko je promjeniti! Neispunjene želje, ako im dozvolimo, pretvore nas u osobu koja ne vjeruje niti u sebe, niti u sreću, niti u snove. U osobu koja se boji nešto željeti jer vjeruje ukoliko nešto previše zaželi, tada se to zasigurno neće ostvariti! U osobu koja vjeruje da su snovi i želje samo suvišan teret, samo put ka razočaranju, jer bolje je kad ne želiš ništa, na taj način ništa ne možeš ni izgubiti! Pa da, to jest istina! Ako ništa ne želiš, ništa nećeš izgubiti, ali isto tako ništa nećeš ni dobiti. A ako želiš, ako sanjaš, ako imaš sto želja, možda ćeš se 99 puta razočarati, 99 puta nećeš uspjeti, 99 puta ćeš pasti, ali onaj jedan put kad se digneš, kad uspiješ, kad ti se ostvari tvoj san, pomesti će kao vihor sve neuspjehe, i vrijedit će za svih sto pokušaja! Jedna stvar je važna - a to je znati smireno prihvatiti svaki neuspjeh, i ne dozvoliti mu da poljulja našu vjeru i ustrajnost, ne dozvoliti mu da nas obori s nogu! Ja osobno, imam jednu vrlinu, ili bolje to nazvati sretnu osobinu, a to je nesposobnost pamćenja ili sposobnost zaboravljanja! Neki mi kažu da to nije dobro, jer jako brzo zaboravim neko učinjeno mi nedjelo, neki loš događaj, zaboravim gotovo potpuno kao da se nikad nije dogodio, zaista, ne pretjerujem! Doduše ostane neka gorka emotivna nijansa pri pogledu na neki sličan životni put, ili osobu, ali to je samo nijansa za koju da bi je definirala, trebala bi se duboko skoncentrirati, a zato opet nisam sposobna. Smatram da je takvo selektivno pamćenje dobro, da treba zaboravljati neke loše stvari koje su nam se dogodile, ostaviti ih tamo gdje im je mjesto- u prošlosti, iz neuspjeha izvući pouku i samo nju ponijeti u novo sutra. Ne se grčevito prisjećati, čuvati neuspjehe kao da će nas oni sačuvati od budućih, hoće, ali isto tako "sačuvati" će nas i od uspjeha! Puno je korisnije pamtiti svoje uspjehe, kuražiti se njima i isto tako hrabro grabiti ka novima! Kad radim neki posao koji mi nije baš mio, onako nešto čeprkavo, dosadno i dugotrajno, primjetila sam da puno bolje napredujem kad radim ovako: Kad sam na trećini obavljenog posla, ni slučajno ne smijem pogledati koliko ga još moram obaviti, već pogledam koliko već jesam obavila, na polovici još uvijek pogledam iza sebe sva ponosna jer je već pola obavljeno, a kad pređem polovicu sve bliže kraju, pogledam još jednom iza sebe preponosna a onda bacim pogled prema kraju kojeg sam eto dostigla puno lakše nego sam vjerovala, i potapšam sama sebe po ramenu, jer eto - ponovo sam uspjela! Recite da sam sanjar, recite da sam idealist, recite šta želite, ali čvrsto vjerujem da se svi naši snovi mogu ostvariti samo ako ih imamo hrabrosti i volje slijediti. Nitko nam nije obećao da će biti lako, niti da će nam se želje ispunjavati čim ugasimo svjećice na torti, niti nam je dan čarobni štapić, ali dane su nam neslućene mogućnosti, možemo sve što želimo, malo je toga što spada u domenu nemogućih misija, čisto sumnjam da su vaše želje baš jedne od tih! I zato zaželite želju i juuuuuuuuuriš!