Nebeski je svod ukras Božji,
zvijezde su Njegove oči,
melodija Njegova smijeha ispunja Univerzum.
(stihovi na teluškom)
Ima mnogo onih koji u Boga ne vjeruju i koji su si upropastili život, ali nema niti jednog koji je vjerovao i kojem je život propao.
Utjelovljenja Ljubavi!
U drevna vremena mnogo je duhovnih tražitelja prolazilo putom potrage za poznavanjem Sebstva, proučavalo svete spise i posjećivalo sveta mjesta ne bi li stekli iskustvo božanskosti. Međutim, nisu uspijevali steći mudrost za kojom su tragali. Pa čak kada su i prepoznali razliku između živoga i neživoga nije im uspijevalo zadobiti duhovno prosvjetljenje. Istinsko prosvjetljenje je postignuto kad se osvijesti identitet, istovjetnost Jednog i mnogostrukog (vyakthi i samasthi). Usprkos vremenu koje je prošlo, čovjeku ne polazi za rukom prepoznati svoju (istinsku) stvarnost. Znanje o Sebstvu ne može se zadobiti proučavanjem svetih tekstova ili od učitelja ili po milosti velikih ljudi. Brahmana se ne može vidjeti u vanjskom svijetu. On se može iskusiti jedino u vlastitom srcu. Znak je neznanja tražiti Sebstvo u izvanjskom svijetu.
Tražite Sebstvo u sebi
Buddha je tijekom 26 godina tražio spoznaju Sebstva proučavajući svete spise, odlazeći svecima i mudracima te slušajući njihova učenja. Na kraju je shvatio da na taj način neće iskusiti stvarnost već je spoznao da se znanje o Sebstvu može steći samo unutarnjom potragom. Prestao je sa izvanjskim traženjem i postupno je stekao znanje o Sebstvu iznutra. Tada je obznanio:
Buddham śaranam gacchāmi
Sangham śaranam gacchāmi
Dharmam śaranam gacchāmi
(Tražim utočište u Buddhi, sanghi i dharmi)
Kroz svoje je prosvjetljenje otkrio važnost dharme te je zahtijevao je da se na njoj utemeljuje društvena zajednica. Buddha je osvijestio da se samospoznaja ne može steći ni kroz tešku pokoru ni molitvu niti kroz surova samoodricanja. Prije svog odlaska, Buddha je naglasio važnost razvijanja dobre vizije (samyag dristi). Dobra vizija vodi ka dobrim mislima, govoru i djelima.
Sljedeće što je izričito naglasio jest druženje s dobrim ljudima. Druženje s dobrima vodi k djelima dobrote. Četiri pravila koja valja slijediti su: njegujte dobro društvo, izbjegavajte druženje sa zlim osobama, uvijek činite hvalevrijedna djela i razlučite što je prolazno, a što je trajno.
Dobro društvo ne podrazumijeva samo puko druženje s dobrim ljudima. "Sath" se odnosi na Boga. Ono što se traži jest želja za druženjem s Bogom koji je izvor sveg blaženstva. Kad su nečije misli usredotočene na Boga, misli, govor i djela postaju sveta (samyag bhava, samyag sravana i samyag kriya). To dovodi i ka čistoći unutarnjih osjetila. Čistoća misli, riječi i djela sredstva su pomoću kojih se spoznaje Bog. Ta trostruka čistoća srž je čovječnosti.
Buddha je spoznao tu istinu i iskusio je blaženstvo. Njegova je majka, Mayadevi umrla devet dana nakon porođaja. Poslije majčine smrti, o Buddhi se brinula njegova pomajka Gautami. Ona je njegovala Buddhu s bezgraničnom ljubavlju. Zbog te ljubavi kojom ga je obasipala on ju je neprestano zazivao pa su ga na kraju po njoj prozvali Gautama.
Buddha se potpuno predao svojoj unutarnjoj potrazi za iskustvom stvarnosti jer je otkrio da mu sveti tekstovi i učitelji nisu od koristi.
Poraz tuge
Mnoštvo je onih koji u svijetu propovijedaju duhovnost, ali nitko od njih nije ništa iskusio. Kakva je korist od proučavanja knjiga bez osobne prakse ili iskustva. Svatko treba učiniti svoju savjest svojim učiteljem. Kako se vrijeme nirvane bližilo, Buddha opazi kako njegov polubrat Ananda lije suze. On zagrli Anandu te mu kaže: "Eto, sve do danas, svijet nije prepoznao stvarnost. Tisuće je onih koji tuguju kad gledaju umirućega. Ali se ne žele potruditi pogledati kakvo se iskustvo krije u smrti. Ja o tome znam istinu i ja se stapam s tom istinom. Zbog toga zaista nije potrebno liti suze. A i ti se žalostiš nad uzvišenim stanjem koje mi je tako blizu. Nijedno ljudsko biće ne bi trebalo plakati u trenutku smrti druge osobe. Suze pripadaju Bogu i mogu se prolijevati samo za Njega, a ne za nekim trivijalnostima. Ti trebaš liti suze radosnice. Tuga nije ispravno stanje za čovjeka. Zato, nemoj tužan plakati."
Evo i jedan primjer iz običnog života. Hodajući kroz gužvu nekog sajma, ugledate nekoga kako plače. Vi ćete zastati i upitati ga: "Zašto plačeš?" I drugi prolaznik će ga upitati isto. Ako tim istim sajmom prolazi netko nasmijan i izvrsno raspoložen, nitko neće zastati i pitati ga za njegovu sreću. Za sreću se smatra da je to normalno stanje čovjeka. On neprestano teži za tim stanjem. Tuga mu je odbojna. Znak je slabosti ako čovjek popusti pa ga obuzima jad. Onaj koji se prepušta biti plijenom bola i jada kroz mnoge živote, uvijek iznova će tonuti u tugu. Za onoga koji ima čvrstu vjeru u Boga neće biti uzroka za tugu. Oni koji popuštaju da ih obuzima tuga nisu razumijeli božanski princip. Bog je jedan. On se ljudima prikazuje u različitim imenima i oblicima. Ako ljudi ne uspiju spoznati da je Bog jedno, bit će podložni raznim nevoljama. Oni štuju Boga kao Alaha, Buddhu, Rāmu, Krišnu, Isusa, itd. Ta su im imena dana kad su sišli na ovaj svijet i ona im nisu urođena. Imena imaju prolazno značenje.
Sve ono što je vezano uz tijelo, privremeno je i prolazno. Čovjek treba tražiti neprolazno blaženstvo. "Sreća je u jedinstvu s Bogom."
Čovjekove zvijezde vodilje
Buddha je propisao pet obveza: dobra vizija, dobre misli, slušanje dobrih stvari, dobar govor, dobra djela. Tih pet obveza tvori istinsku sadhanu (duhovnu praksu). Čovjek zlorabi talente koje mu je dao Bog. On slobodno popušta pred šest glavnih poroka kao što su požuda, ljutnja i pohlepa. To nisu božanski darovi. Oni se podupiru i njeguju kroz hranu koju čovjek jede. To su životinjske osobine kojih se čovjek treba otresti. Ljudi trebaju govoriti istinu te izbjegavati neprijatan govor pa bila to i istina. Cjelokupan ljudski život treba biti utemeljen na istini.
Kultura Bharata pridaje izričito značenje postavci: "Govori istinu; djeluj ispravno". Međutim, govor istine je uzvišena vrlina za sve ljude ma gdje se oni nalazili. Istina se mora podupirati bez obzira na okolnosti. Istina je Božje utjelovljenje. Ispravnost vam treba biti bliska poput vaše sjene. Od onoga trenutka kad vam istina i ispravnost postanu vaše zvijezde vodilje bit ćete kadri postići sve u životu. Sve moći su prirođene tim dvjema vrlinama. Čovjek može ostvariti blaženstvo jedino onda ako svoju viziju okrene u sebe. Jedino bliskost s Bogom osigurava sreću. Ona se ne može steći nigdje drugdje ni od koga drugoga.
Znak je neznanja očekivati da će vam neka druga osoba dati sreću. Buddha se žalostio da su ljudi podložni takvom neznanju. On je prakticirao mnogobrojne duhovne vježbe te je došao do određenih odluka. Odlučio je otići u Gayu te iskusiti blaženstvo na svoj način. U sebi je otkrio izvor blaženstva. Spoznao je da se ono ne može steći izvana. Svačije je ljudsko srce prebivalište Božje. Zato svatko se treba dobro o njem brinuti i njegovati ga kao izvorište božanskog blaženstva.
Njegujte svete osjećaje
Kako se Buddhina učenja nisu ispravno provodila, budizam je skoro nestao iz ove zemlje. Nestanak prijeti svim onim religijama gdje se oni koji ju propovijedaju u svojem svakodnevnom životu ne primjenjuju to što propovijedaju. Ljudi se moraju pridržavati onoga što propovijedaju. Ljudi trebaju živjeti po istinama u koje vjeruju, a ne djelovati protivno učenjima koja uče.
Na nesreću, današnji čovjek ima samo izvanjsku viziju. Takva vizija je karakteristična za životinje. Vi morate svoju viziju učiniti svetom njenim okretanjem prema unutra. Tada ćete se moći osloboditi životinjskih osobina i svoj život učiniti božanskijim. Stoga, razvijajte u sebi dobre osjećaje. U svim srcima živi božanski prebivatelj. Neka vam budu uznosit uzor svi oni koji gaje božanske osjećaje. Takvim je ljudima potrebna potpora. Božanski se osjećaji pojavljuju u ljudima jedino kao posljedica dobrih djela učinjena u brojnim (prošlim) životima. Jedino posvećeno srce može doživjeti Boga. Odanost bilo čemu što nije Bog jalov je posao. Svjetovna imovina dolazi i gubi se. Ali, božanskost dolazi i raste.
Utjelovljenja ljubavi,
Svi ste vi ovamo stigli iz različitih dijelova svijeta. Došli ste da biste iskusili radost sudjelujući u svetkovini Buddha purnime. Nije bilo potrebe da prevaljujete tako dugi put iz vaših udaljenih mjesta boravka. Buddhi predstavlja intelekt. Intelekt se mora pravilno koristiti. Tako ćete moći shvatiti što se pod budizmom podrazumijeva. Ljudi govore o duhovnim vježbama i uzaludno troše svoje živote. Sva ta nastojanja su traćenje vremena. Dovoljno je razvijati svete osjećaje. Najviša sadhana sastoji se u odbacivanju, oslobađanju od loših misli te njegovanju dobrih kvaliteta. Koji god hodočasnički centar posjetite nastojte se riješiti svoji loših sklonosti. Umjesto njih razvijte dobrotu.
Put k Bogu
Ljudi govore o nirvani. Ona je jednaka mokši ili oslobođenju. Vaš cilj mora biti to oslobođenje. Nirvana podrazumijeva iskustvo blaženstva u posljednjim trenucima vašega života. Čovjek to ne shvaća pa ne zna što treba tražiti, a što odbaciti.
Ima tri stvari koje se moraju učiniti u životu. Trebate se potruditi činiti dobro onima koji su vas povrijedili. Morate zaboraviti zlo koje vam je netko nanio i zaboraviti, također, dobro koje ste nekome učinili. Pa tako trebate zaboraviti ono što treba biti zaboravljeno, a zapamtiti stvari koje zahtijevaju da budu upamćene. Koje su to stvari koje treba zapamtiti? Dobro koje su vam drugi učinili. Vi se tog dobra morate sjećati kao nečeg svetog. Morate svojim dobročiniteljima iskazati svoju zahvalnost.
Neka se sva vaša djela pokoravaju ispravnosti, dharmi. Što god radili, radite na taj način da bude posvećeno Bogu.
Ne gledajte loše – gledajte dobro.
Ne slušajte loše – slušajte dobro.
Ne govorite loše – govorite dobro.
Ne mislite loše – mislite dobro.
Ne činite loše – činite dobro.
To je put do Boga.
To je srž Buddhinog učenja. Ako se kroz svoja osjetila prepuštate lošim težnjama, kako ćete steći mir? Mir može doći samo iz srca (duhovnog srca - hridaya) ispunjenog samilošću.
Utjelovljenja ljubavi!
Bog prebiva u svakom od nas u obličju ljubavi.
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET