nedjelja, 15. siječnja 2012.
Sve što srce poželi, Danijela
DAVORKA I NJEN SVIJET
Ti moj si tajni osmijeh
u kutu usana
na svijetu ni za sto te
ne bih ja mijenjala
Kad tebe gledam ja znam
otvaram se ko cvijet
sakrij se, sunce, ja sam
ljubav sto grije svijet
Sve sto srce pozeli
spava, duso, u tebi
vise mi ni ne treba
sve mi ravno do neba
Prespavala sam ljeta
sve svoje godine
ali mi nije zao
nije ni najmanje
Sretna sam kad si mi tu
daj, Boze, vremena
da sve ti dam od sebe
sto sam propustila
subota, 14. siječnja 2012.
Way to Heaven - Reiki Music
DAVORKA I NJEN SVIJET
Rad sa energijama
Redovni rad s energijama reikija uravnotežava energije u našim čakrama i dovodi ih u balans što rezultira boljim psihičkim i duševnim zdravljem. Oslobađaju se pohranjena sjećanja, iskustva, emocije. Ispravan odnos prema oslobađanju znači prepoznati što se oslobađa i otpustiti od sebe. U protivnom, blokiramo oslobađanje i ostajemo u onome što je već proživljeno. Treba biti pažljiv i stvarno otpustiti od sebe, jer to je cilj oslobađanja i čišćenja od onog što treba maknuti, pustiti od sebe. Naravno, treba paziti da se ne dogodi potiskivanje, jer u tom slučaju nismo ništa napravili.
To "čišćenje" događa se na svim stupnjevima reikija s tom razlikom da je njegova "finoća" ovisna o tome da li se radi o reikisti koji ima reiki na fizičkom (I stupanj) nivou ili reikisti koji radi sa simbolima pa su to tada emotivna (II stupanj), odnosno spiritualna (III stupanj) čišćenja. Na svakom se nivou suočavamo sa odgovarajućem oblikom sebe i s porivom za prihvaćanjem vlastite osobnosti. Moram tu skrenuti pažnju da i reikista s I stupnjem koji redovito prakticira samoiscjeljenje, kroz neko vrijeme, bez obzira što svjesno ne radi sa simbolima, također se suočava s dimenzijama koje su iznad fizičke. Zato i je dovoljan i "samo" prvi stupanj reikija.
Ono što sam uočila je da se najteže nosimo s emotivnim čišćenjima, s onim duboko pohranjenima osjećajima (koje smo imali već i u najranijoj dobi).
To i ne čudi, obzirom na to da se sve skupa s vremenom pretvorilo u gotovo nerazmrsivo klupko pa ponekad izgleda kao da se hrvemo s bezbrojnim nepovezanim dijelovima sebe i teško nam je razlučiti o čemu se tu zapravo radi.
Najteže se nosimo s bjesom i nemoći. Kad se počinju pokretati, to izgleda kao niotkuda došao napad bijesa kojemu ne znamo uzrok a niti kako ga se riješiti.
U tom je slučaju potrebno otvoriti si reiki, napraviti samotretman, i ako je moguće, ući u meditaciju i sagledati što nam se zbiva. Promatrajmo gdje nam se u tijelu događaju energetske promjene ili gdje osjećamo nasnažniju energiju, propustimo kroz sebe misli i osjećaje koji prate naše trenutno stanje i pokušajmo sagledati čemu nas poučava to što upravo proživljavamo.
Ponekad će se dogoditi da se ista ili slična iskustva ponavljaju, to znači da nismo još do kraja odradili ono što smo trebali, da nismo prihvatili neki dio svoje osobnosti, ili da smo iz nekog razloga potisnuli umjesto da smo otpustili ono što nam je reiki pokrenuo.
Reiki podiže frekvencije naših stanica na viši nivo pa je takvo oslobađanje i otpuštanje neminovno. Reikista je biće svjetlosti. U svjetlost ne možemo nositi niže energije. Živjeti u svjetlosti, znači živjeti u ljubavi, samoprihvaćanje, ljubav prema sebi, spoznaju pravih vrijednosti, širenje svjetlosti na svoju okolinu. Samoprihvaćanje znači da smo sposobni prihvatiti druge, ljubav prema sebi je uvjet da bi mogli voljeti druge.
Sve dok nismo u stanju spoznati i prihvatiti sebe okružujemo se ljudima koji nam potvrđuju vlastitu sliku o nama, odnosno željni smo njihovog priznanja vlastite vrijednosti. Drugi nam mogu samo potvrditi ono što već sami o sebi mislimo. Mislimo li da nismo dostojni, ili vrijedni tuđe ljubavi, tada će nam naša okolina upravo to stalno iznova potvrđivati.
Gdje je izlaz? U njegovanju osjećaja vlastite vrijednosti unutar sebe. Kad ne ovisimo o potvrdama izvana, naša se okolina počinje mijenjati i pokazivati nam novi odraz koji nosimo i stav koji imamo prema sebi.
ljubim vas i volim-Davorka*******
četvrtak, 12. siječnja 2012.
DOBRO SE UVIJEK DOBRIM VRATI
DAVORKA I NJEN SVIJET
DOBRO SE UVIJEK DOBRIM VRATI
Nastojim oduvijek živjeti po načelu - ne čini drugima što ne želiš da drugi čine tebi....no nastojati ne znači uvijek i uspjeti.
Ponekad me ponese ponos, ponekad ludost, ponekad se jednostavno desi.
Ne smatram se sveticom, daleko, daleko od toga, ali nikad, ama baš nikad nisam činila ili rekla nešto loše nekome pa pomislila - e neka sam, zaslužio je!
Uvijek mi bude žao, nekad se ispričam, a ponekad niti ne priznam, taštine valjda radi.
Ali u meni postoji nešto, veće od svega što čini mene, snažnije od sve siline mog karaktera, nešto što uvijek pobijedi. I mogu reći, sretna sam zbog tog.
Sretna sam zbog mog osjećaja za dobro, zbog nepobjedive potrebe da učinim dobro, čak i kad naizgled netko to ne zaslužuje.
Kad npr. pomognem nekome milion puta, i naravno vjerujem da će i on biti tu za mene ako kad zatrebam...međutim, kad zatrebam pomoć, ne dobijem je....
U prvom trenutku nevjerica, pa bijes, i na kraju tuga...I onda na tren pomislim, e neću više ni ja...Ali to kod mene traje zaista tren, ili malo više...I opet sam tu ako zatreba pomoć.
Mnogi, ma šta mnogi, svi mi kažu da sam luda, čak i jadna, da gazim sebe, zašto to činim za drugog kad on to neće za mene???
Zato što se osjećam bolje kad pomognem negoli kad odbijem (sebični razlozi), šta gubim kad pomognem nekome, malo svog vremena ? Ta imam čitav život pred sobom!!! Svoj ponos? Mislim da ni to nije potrošna tvar.
Zato što je dobrota sama po sebi nagrada, i vrati se kad-tad, samo ako život gledamo srcem. Vrati se kroz razna mala čuda u životu. I nije potrebno pomoći nekome da bi i on pomogao tebi. Drugima se pomaže radi njihova dobra a ne vlastita, zauzvrat nam treba biti dovoljan sam taj predivni osjećaj koji razgali dušu. Jer ako pomognemo nekome, ako činimo dobro samo da bi nam on nešto slično učinio zauzvrat, jeli to uistinu dobro za drugoga ili samo utiremo put sebi?
Ne potičem slijepi altruizam, kad uništiš sve svoje za drugoga, ali vjerujem dokle god imam snage pomoći drugome,
uvijek će mi nagonski moj pametni organizam ostaviti i snagu za samu sebe.
Pa neka govore da sam luda, neka sam, takva sam kakva sam, i biti ću dovijeka....i činiti dobro, zaslužili oni to ili ne, jer eto, na kraju krajeva, činim to radi sebe,...it makes me smile!!!
Dakle, meni se dobro istog trena dobrim vrati!!!
DOBRO SE UVIJEK DOBRIM VRATI
Nastojim oduvijek živjeti po načelu - ne čini drugima što ne želiš da drugi čine tebi....no nastojati ne znači uvijek i uspjeti.
Ponekad me ponese ponos, ponekad ludost, ponekad se jednostavno desi.
Ne smatram se sveticom, daleko, daleko od toga, ali nikad, ama baš nikad nisam činila ili rekla nešto loše nekome pa pomislila - e neka sam, zaslužio je!
Uvijek mi bude žao, nekad se ispričam, a ponekad niti ne priznam, taštine valjda radi.
Ali u meni postoji nešto, veće od svega što čini mene, snažnije od sve siline mog karaktera, nešto što uvijek pobijedi. I mogu reći, sretna sam zbog tog.
Sretna sam zbog mog osjećaja za dobro, zbog nepobjedive potrebe da učinim dobro, čak i kad naizgled netko to ne zaslužuje.
Kad npr. pomognem nekome milion puta, i naravno vjerujem da će i on biti tu za mene ako kad zatrebam...međutim, kad zatrebam pomoć, ne dobijem je....
U prvom trenutku nevjerica, pa bijes, i na kraju tuga...I onda na tren pomislim, e neću više ni ja...Ali to kod mene traje zaista tren, ili malo više...I opet sam tu ako zatreba pomoć.
Mnogi, ma šta mnogi, svi mi kažu da sam luda, čak i jadna, da gazim sebe, zašto to činim za drugog kad on to neće za mene???
Zato što se osjećam bolje kad pomognem negoli kad odbijem (sebični razlozi), šta gubim kad pomognem nekome, malo svog vremena ? Ta imam čitav život pred sobom!!! Svoj ponos? Mislim da ni to nije potrošna tvar.
Zato što je dobrota sama po sebi nagrada, i vrati se kad-tad, samo ako život gledamo srcem. Vrati se kroz razna mala čuda u životu. I nije potrebno pomoći nekome da bi i on pomogao tebi. Drugima se pomaže radi njihova dobra a ne vlastita, zauzvrat nam treba biti dovoljan sam taj predivni osjećaj koji razgali dušu. Jer ako pomognemo nekome, ako činimo dobro samo da bi nam on nešto slično učinio zauzvrat, jeli to uistinu dobro za drugoga ili samo utiremo put sebi?
Ne potičem slijepi altruizam, kad uništiš sve svoje za drugoga, ali vjerujem dokle god imam snage pomoći drugome,
uvijek će mi nagonski moj pametni organizam ostaviti i snagu za samu sebe.
Pa neka govore da sam luda, neka sam, takva sam kakva sam, i biti ću dovijeka....i činiti dobro, zaslužili oni to ili ne, jer eto, na kraju krajeva, činim to radi sebe,...it makes me smile!!!
Dakle, meni se dobro istog trena dobrim vrati!!!
NE BOJTE SE ŽELJETI
DAVORKA I NJEN SVIJET
NE BOJTE SE ŽELJETI
Dok smo bili djeca, mala bezbrižna, razigrana, bili smo puni želja, svaki tren bio je protkan nekom slatkom malom željom....
I nismo uopće sumnjali u njihovo ostvarenje, ustvari možda nismo toliko grčevito niti težili ostvarenju, jednostavno smo željeli, jednostavno smo sanjali, i to nas je činilo djecom, to nas je činilo bezbrižnima.
I sada kad smo odrasli, kad smo postali veliki, i naše želje su se malo povećale, naše težnje a shodno tomu i naša očekivanja a onda pak, nažalost i česta razočarenja koja znaju tolike tragove ostaviti na osobi i toliko je promjeniti!
Neispunjene želje, ako im dozvolimo, pretvore nas u osobu koja ne vjeruje niti u sebe, niti u sreću, niti u snove.
U osobu koja se boji nešto željeti jer vjeruje ukoliko nešto previše zaželi, tada se to zasigurno neće ostvariti!
U osobu koja vjeruje da su snovi i želje samo suvišan teret, samo put ka razočaranju, jer bolje je kad ne želiš ništa, na taj način ništa ne možeš ni izgubiti!
Pa da, to jest istina!
Ako ništa ne želiš, ništa nećeš izgubiti, ali isto tako ništa nećeš ni dobiti.
A ako želiš, ako sanjaš, ako imaš sto želja, možda ćeš se 99 puta razočarati, 99 puta nećeš uspjeti, 99 puta ćeš pasti, ali onaj jedan put kad se digneš, kad uspiješ, kad ti se ostvari tvoj san, pomesti će kao vihor sve neuspjehe, i vrijedit će za svih sto pokušaja!
Jedna stvar je važna - a to je znati smireno prihvatiti svaki neuspjeh, i ne dozvoliti mu da poljulja našu vjeru i ustrajnost, ne dozvoliti mu da nas obori s nogu!
Ja osobno, imam jednu vrlinu, ili bolje to nazvati sretnu osobinu, a to je nesposobnost pamćenja ili sposobnost zaboravljanja!
Neki mi kažu da to nije dobro, jer jako brzo zaboravim neko učinjeno mi nedjelo, neki loš događaj, zaboravim gotovo potpuno kao da se nikad nije dogodio, zaista, ne pretjerujem!
Doduše ostane neka gorka emotivna nijansa pri pogledu na neki sličan životni put, ili osobu, ali to je samo nijansa za koju da bi je definirala, trebala bi se duboko skoncentrirati, a zato opet nisam sposobna.
Smatram da je takvo selektivno pamćenje dobro, da treba zaboravljati neke loše stvari koje su nam se dogodile, ostaviti ih tamo gdje im je mjesto- u prošlosti, iz neuspjeha izvući pouku i samo nju ponijeti u novo sutra.
Ne se grčevito prisjećati, čuvati neuspjehe kao da će nas oni sačuvati od budućih, hoće, ali isto tako "sačuvati" će nas i od uspjeha!
Puno je korisnije pamtiti svoje uspjehe, kuražiti se njima i isto tako hrabro grabiti ka novima!
Kad radim neki posao koji mi nije baš mio, onako nešto čeprkavo, dosadno i dugotrajno, primjetila sam da puno bolje napredujem kad radim ovako: Kad sam na trećini obavljenog posla, ni slučajno ne smijem pogledati koliko ga još moram obaviti, već pogledam koliko već jesam obavila, na polovici još uvijek pogledam iza sebe sva ponosna jer je već pola obavljeno, a kad pređem polovicu sve bliže kraju, pogledam još jednom iza sebe preponosna a onda bacim pogled prema kraju kojeg sam eto dostigla puno lakše nego sam vjerovala, i potapšam sama sebe po ramenu, jer eto - ponovo sam uspjela!
Recite da sam sanjar, recite da sam idealist, recite šta želite, ali čvrsto vjerujem da se svi naši snovi mogu ostvariti samo ako ih imamo hrabrosti i volje slijediti.
Nitko nam nije obećao da će biti lako, niti da će nam se želje ispunjavati čim ugasimo svjećice na torti, niti nam je dan čarobni štapić, ali dane su nam neslućene mogućnosti, možemo sve što želimo, malo je toga što spada u domenu nemogućih misija, čisto sumnjam da su vaše želje baš jedne od tih!
NE BOJTE SE ŽELJETI
Dok smo bili djeca, mala bezbrižna, razigrana, bili smo puni želja, svaki tren bio je protkan nekom slatkom malom željom....
I nismo uopće sumnjali u njihovo ostvarenje, ustvari možda nismo toliko grčevito niti težili ostvarenju, jednostavno smo željeli, jednostavno smo sanjali, i to nas je činilo djecom, to nas je činilo bezbrižnima.
I sada kad smo odrasli, kad smo postali veliki, i naše želje su se malo povećale, naše težnje a shodno tomu i naša očekivanja a onda pak, nažalost i česta razočarenja koja znaju tolike tragove ostaviti na osobi i toliko je promjeniti!
Neispunjene želje, ako im dozvolimo, pretvore nas u osobu koja ne vjeruje niti u sebe, niti u sreću, niti u snove.
U osobu koja se boji nešto željeti jer vjeruje ukoliko nešto previše zaželi, tada se to zasigurno neće ostvariti!
U osobu koja vjeruje da su snovi i želje samo suvišan teret, samo put ka razočaranju, jer bolje je kad ne želiš ništa, na taj način ništa ne možeš ni izgubiti!
Pa da, to jest istina!
Ako ništa ne želiš, ništa nećeš izgubiti, ali isto tako ništa nećeš ni dobiti.
A ako želiš, ako sanjaš, ako imaš sto želja, možda ćeš se 99 puta razočarati, 99 puta nećeš uspjeti, 99 puta ćeš pasti, ali onaj jedan put kad se digneš, kad uspiješ, kad ti se ostvari tvoj san, pomesti će kao vihor sve neuspjehe, i vrijedit će za svih sto pokušaja!
Jedna stvar je važna - a to je znati smireno prihvatiti svaki neuspjeh, i ne dozvoliti mu da poljulja našu vjeru i ustrajnost, ne dozvoliti mu da nas obori s nogu!
Ja osobno, imam jednu vrlinu, ili bolje to nazvati sretnu osobinu, a to je nesposobnost pamćenja ili sposobnost zaboravljanja!
Neki mi kažu da to nije dobro, jer jako brzo zaboravim neko učinjeno mi nedjelo, neki loš događaj, zaboravim gotovo potpuno kao da se nikad nije dogodio, zaista, ne pretjerujem!
Doduše ostane neka gorka emotivna nijansa pri pogledu na neki sličan životni put, ili osobu, ali to je samo nijansa za koju da bi je definirala, trebala bi se duboko skoncentrirati, a zato opet nisam sposobna.
Smatram da je takvo selektivno pamćenje dobro, da treba zaboravljati neke loše stvari koje su nam se dogodile, ostaviti ih tamo gdje im je mjesto- u prošlosti, iz neuspjeha izvući pouku i samo nju ponijeti u novo sutra.
Ne se grčevito prisjećati, čuvati neuspjehe kao da će nas oni sačuvati od budućih, hoće, ali isto tako "sačuvati" će nas i od uspjeha!
Puno je korisnije pamtiti svoje uspjehe, kuražiti se njima i isto tako hrabro grabiti ka novima!
Kad radim neki posao koji mi nije baš mio, onako nešto čeprkavo, dosadno i dugotrajno, primjetila sam da puno bolje napredujem kad radim ovako: Kad sam na trećini obavljenog posla, ni slučajno ne smijem pogledati koliko ga još moram obaviti, već pogledam koliko već jesam obavila, na polovici još uvijek pogledam iza sebe sva ponosna jer je već pola obavljeno, a kad pređem polovicu sve bliže kraju, pogledam još jednom iza sebe preponosna a onda bacim pogled prema kraju kojeg sam eto dostigla puno lakše nego sam vjerovala, i potapšam sama sebe po ramenu, jer eto - ponovo sam uspjela!
Recite da sam sanjar, recite da sam idealist, recite šta želite, ali čvrsto vjerujem da se svi naši snovi mogu ostvariti samo ako ih imamo hrabrosti i volje slijediti.
Nitko nam nije obećao da će biti lako, niti da će nam se želje ispunjavati čim ugasimo svjećice na torti, niti nam je dan čarobni štapić, ali dane su nam neslućene mogućnosti, možemo sve što želimo, malo je toga što spada u domenu nemogućih misija, čisto sumnjam da su vaše želje baš jedne od tih!
OSTANI VJERAN ČOVJEKU U OGLEDALU
DAVORKA I NJEN SVIJET
Možemo varati, lagati i pritom nikada biti uhvaćeni, a svoju savjest smirivati govoreći si - ne boli ih ono što ne znaju...Možemo činiti male nepodopštine u svoju korist il pak, ako nas okolnosti "natjeraju" i velike čak, i možemo izoštriti svoje glumačko umijeće da nitko nikad ne pomisli da smo sposobni na takvo što.
A ako nas ipak nekad uhvate u laži, onda možemo naći milijun isprika i opravdanja za naše čini, i uvjerena sam, u takvim trenucima svatko od nas se može pretvoriti u najboljeg odvjetnika i govornika, jer riječi naviru same kad branimo sebe. I za svaki svoj postupak imamo opravdanje, nismo mogli drugačije, i ustvari, nismo baš skroz krivi...
Isto kao niti jedan zatvorenik u zatvoru. Svaki od njih, pa i oni najokrutniji imaju opravdanje za svoje postupke.
I ponekad uspijemo uvjeriti slušaoca da ustvari nismo tako loši kako se čini, ili pak da nismo imali loše namjere.
Možemo prevariti cijeli svijet a da nitko ne posumnja.
Ali voljela bih sresti onoga tko je prevario čovjeka u ogledalu
Njemu recite - nisam kriv.
Pa ga pogledajte u oči.
Nije upalilo, zar ne?
Njemu recite - ono što ne znaju, ne boli ih.
I ugledat ćete ranjene oči koje boli.
Sve što činite, sebi činite.
Svaka laž, kao bumerang se vrati.
Svaka ružna, oštra riječ, zapara prvo vaše srce.
A isto tako lijepa riječ prvo oplemeni ono otkud je i potekla.
I ništa ne možete sakriti čovjeku u ogledalu, sve vidi, sve zna i sve osjeća!
I šta vrijedi ako vas čitav svijet voli i cijeni jer ste ga malo zavarali, ako čovjek u ogledalu pati jer zna da ste ga iznevjerili.
Ostanite vjerni čovjeku u ogledalu, da ne spuštate pogled, kako pred njim tako onda i pred cijelim svijetom.
I sve što trebate, imati ćete, jer u biti, čovjek kad ima ljubav, kad ima čisto srce, tako mu malo treba a čini mu se da posjeduje čitav svemir.!!!
I zato, idite, ako već niste, izmirite se sa čovjekom u ogledalu, i onda obratite pažnju: zar vam oči odjedanput nemaju ljepšu boju?
Možemo varati, lagati i pritom nikada biti uhvaćeni, a svoju savjest smirivati govoreći si - ne boli ih ono što ne znaju...Možemo činiti male nepodopštine u svoju korist il pak, ako nas okolnosti "natjeraju" i velike čak, i možemo izoštriti svoje glumačko umijeće da nitko nikad ne pomisli da smo sposobni na takvo što.
A ako nas ipak nekad uhvate u laži, onda možemo naći milijun isprika i opravdanja za naše čini, i uvjerena sam, u takvim trenucima svatko od nas se može pretvoriti u najboljeg odvjetnika i govornika, jer riječi naviru same kad branimo sebe. I za svaki svoj postupak imamo opravdanje, nismo mogli drugačije, i ustvari, nismo baš skroz krivi...
Isto kao niti jedan zatvorenik u zatvoru. Svaki od njih, pa i oni najokrutniji imaju opravdanje za svoje postupke.
I ponekad uspijemo uvjeriti slušaoca da ustvari nismo tako loši kako se čini, ili pak da nismo imali loše namjere.
Možemo prevariti cijeli svijet a da nitko ne posumnja.
Ali voljela bih sresti onoga tko je prevario čovjeka u ogledalu
Njemu recite - nisam kriv.
Pa ga pogledajte u oči.
Nije upalilo, zar ne?
Njemu recite - ono što ne znaju, ne boli ih.
I ugledat ćete ranjene oči koje boli.
Sve što činite, sebi činite.
Svaka laž, kao bumerang se vrati.
Svaka ružna, oštra riječ, zapara prvo vaše srce.
A isto tako lijepa riječ prvo oplemeni ono otkud je i potekla.
I ništa ne možete sakriti čovjeku u ogledalu, sve vidi, sve zna i sve osjeća!
I šta vrijedi ako vas čitav svijet voli i cijeni jer ste ga malo zavarali, ako čovjek u ogledalu pati jer zna da ste ga iznevjerili.
Ostanite vjerni čovjeku u ogledalu, da ne spuštate pogled, kako pred njim tako onda i pred cijelim svijetom.
I sve što trebate, imati ćete, jer u biti, čovjek kad ima ljubav, kad ima čisto srce, tako mu malo treba a čini mu se da posjeduje čitav svemir.!!!
I zato, idite, ako već niste, izmirite se sa čovjekom u ogledalu, i onda obratite pažnju: zar vam oči odjedanput nemaju ljepšu boju?
srijeda, 11. siječnja 2012.
Trenk- Ako umre ljubav
DAVORKA I NJEN SVIJET
"Nikad se ne izvinjavaj za osjećaje koje iskazuješ! Ako se izviniš,izvini se za iskrenost tih osjećaja!" ♥,ljubim vas!
utorak, 10. siječnja 2012.
LJUBAV,VJERA,NADA************
DAVORKA I NJEN SVIJET
Ljubav, Vjera i Nada samo u kompletu predstavljaju najveću moguću MOĆ. Ljubav predstavlja „materijal“, Vjera „alat“, a Nada je „plan“. Ako neko gradi kuću - neophodno je sve troje. Slaba je korist od materijala, ako nema alata i plana; ne vrIJIJedi ništa alat, ako nema kvalitetnog materijala; a ne vredi ništa ni plan bez materijala i alata. I oni koji se služe crnom magijom koriste moć vjere (negativne), ali bez ljubavi. Oni što imaju nadu bez vjere - imaju samo praznu maštu i bolesne ambicije. A oni koji imaju ljubav bez vjere i nade jesu pozitivni i zaslužuju svaku blagodat - ali ne mogu do nje da dopru (kao gladan čovek koji je pošteno zaradio mnogo kruha i sve ih nosi u rukama, ali zato što su mu ruke zauzete on ne može da odlomi i pojede jedan komad, iako mu kruh stalno ispada okolo i drugi ih jedu). Nema te ovozemaljske moći koja se koliko-toliko može mjeriti sa onim što predstavlja MOĆ LjUBAVI, VJERE I NADE.***********,PUSE,DAVORKA*
ponedjeljak, 9. siječnja 2012.
PRVA LIGA - Godine ne brojim voljet ću te dok postojim
DAVORKA I NJEN SVIJET
Poželite tri želje
Bog reče:
Koje su danas vaše tri želje? Koja bi vas tri događaja učinila vrlo sretnima? Postoji li bilo koji razlog zbog kojeg vaše današnje tri želje ne mogu biti ispunjene, dosita ispunjene?
Čitam vam misli. Vi se možete dosjetiti dugog popisa razloga zbog kojih se vaše želje još uvijek ne ispunjavaju, a ipak-koliko vam puta trebam reći da otpustite prošlost? Koliko puta vam moram reći da činjenice i logika nemaju nikakvu važnost kad je riječ o pitanjima srca? Riješite se prošlosti, riješite se cijelog svog krasnog popisa razloga zašto vam se želje ne mogu obistiniti.
Napravite listu razloga zašto se vaše želje mogu ispuniti i to danas ispuniti. Moja je želja da se sve vaše želje ispune.
Voljeni, genij/duh koji za vas čini čuda u areni želja jest vaše vlastito razmišljanje. Taj genij može učinit da se vaši snovi ostvare. Vaše vlastito srce želi svoje želje i žudnje vašeg srca mogu se apsolutno ostvariti. Ljudski je um obično taj koji kaže ne, nije moguće. Možda je vaš um bio vrlo dobar u tome da vam objasni zašto su vaše želje neprimjerene, ako ne i neostvarive, bar ne za vas, tako vam kaže vaš um.
Možda mislite da neki ljudi dobiju ispunjenje svojih želja, ali ne i vi. Zašto ne vi, voljeni? Osigurajte se da vaše razmišljanje bude prema vama prijateljsko i da vas podržava. Osigurajte se da vaše razmišljanje radi za vas, a ne da vas sabotira.
Nemojte svojim mislima dopustiti da nadigraju vaše želje i da vas obeshrabre. Taj vaš um je ponekad tako pametan da vas nadmudri. Um voli dokazivati stvari. Ima izvjesno zadovoljstvo u dokazivanju čak i kada njegovi dokazi poriču želje vašeg srca.
Zato zatvorite svoje oči i poželite svoje želje. I kada otvorite oči stvorite si sliku, zamislite kako ćete se osjećati kad se vaše želje ostvare. Hodajte kroz sobe ispunjenja svojih želja. Kako sve izgleda? Pogledate kako širok i blistav je vaš smiješak. Pogledajte kako hodate.
A sada se tako nasmiješite, hodajte tako i nastavite tražiti znakove koji pokazuju da vam se želje ispunjavaju. Vidjet ćete znakove, voljeni. Samim svojim traženjem znakova vi ćete ih vidjeti. Vidjet ćete njihove naznake. I počet ćete primjećivati kako vam se snovi ostvaruju. Snovi vam se prvo ostvare u srcu, tamo gdje ih želite, a zatim se počinju ostvarivati u vašem vanjskom životu. Budite sretni za svaki znak koji primijetite.
Možda se vaša želja ispuni nekom vašem prijatelju. Budite zadovoljni jer možete vidjeti kako vam se približava vaša ispunjena želja. Gotovo je možete okusiti.
Nastavite biti na oprezu oko ispunjenja svojih želja. Potičite svoju želju kao što biste poticali konja. Iako vaš konj ne ide onoliko brzo koliko bi vi voljeli, vi ipak u njemu možete uživati. Vaše se želje NE MORAJU ostvariti, vi to razumijete i to je dio tajne kako se želje ispunjavaju. Gledate prema naprijed, tražite znakove, uživate u svojim željama, a ipak ih ne šibajte kako bi vas slušale. Možete čak biti sretni i kada vam se želje ne ispune ili se ne ispune onako brzo kako biste vi voljeli. Vi možete biti sretni, sa ili bez manifestiranja vaših želja. Vi doista ne ovisite o pojavljivanju vaših želja pred vama. One nisu stvar života ili smrti i vi ih možete slobodno otpustiti.
I tako vi stvarate prostor za veće želje i veću radost. Sve vi možete imati.
Želje se ostvaruju prvo u vašem srcu kada ih poželite, a zatim u vašem umu kada ih zamišljate. U smislu vašeg osjećaja vaše su se želje već ispunile.
(Prevela Daniela Knapić)
nedjelja, 8. siječnja 2012.
The Cranberries - Dreams sa prevodom
DAVORKA I NJEN SVIJET
Nemojte se pretvarati da ste DOBRI,budite onakvi KAKVI JESTE.(Filip Novotni)
ZAZ Je Veux (Serbian)
DAVORKA I NJEN SVIJET
Uživati u životu ne znači -
ne vidjeti,
ne čuti,
ne znati
i
ne činiti
ništa.
Uživanje u životu
je
kad uživajući u svjesnosti
svega onog dobrog
što imamo
činimo
dobro
za sebe
i druge.
SOUND OF SILENCE- SRPSKI PREVOD
DAVORKA I NJEN SVIJET
ŽELIM TI...
ne da budeš pošteđen svake patnje,
niti da tvoj put bude stalno posut ružama,
niti da gorke suze nikada ne obliju tvoj obraz,
niti da nikad ne okusiš bol.....
jer, ako srce nije očišćeno suzama,
ne može biti oplemenjeno u boli.
Želim ti da budeš zahvalan i
sačuvaš u svom srcu sjećanje na dobre stvari u svom životu,
da hrabro podnosiš iskušenja
kada križ pritišće tvoja ramena.
I kad ti se čini da je nedostižan vrh na koji se moraš penjati,
i čak kad svjetlo nade nestaje,
neka svaki Božji dar raste u tebi
i neka ti pomogne obradovati srca onih koje voliš.
I da uvijek imaš pravog prijatelja,
koji je dostojan prijateljstva,
u kojeg možeš imati povjerenja
kadgod ti nedostaje svjetlosti i snage.
I da s tobom bude smješak utjelovljenog Sina Božjeg u sreći i boli,
i da budeš uvijek tako povezan s Njime, kako On želi da budeš.
(stara irska blagoslovna želja)
Wonderful merciful saviour with lyrics
DAVORKA I NJEN SVIJET
NA VRHU SI
"Na vrhu si....
...kada shvatiš da se greške događaju,
da je jučer završilo u ponoć
i da je danas sasvim novi dan,
...kad si se pomirio s prošlošću,
kad se trudiš danas i
kad se nadaš sutra,
...kad znaš da te ne čini jedan uspjeh ili pobjeda,
i kad ne dopustiš da te jedna greška ili neuspjeh slomi,
...kad ti je život ispunjen vjerom, nadom i ljubavlju,
...kada živiš bez ljutnje, žaljenja, krivnje ili želje za osvetom,
...kad si dovoljno zreo pa ne dopustiš nečemu bezvrijednom i prolaznom da te odvuče od vrijednog i uzvišenog,
...kad spoznaš da je nereagiranje na nepravdu uvod da i sam postaneš njezin dio,
...kad si svjestan tko si, tako da živiš u miru s Bogom i prijateljstvu s čovjekom,
...kad neprijatelja pretvoriš u prijatelja i uživaš ljubav i poštovanje onih koji te poznaju,
...kad shvatiš da te drugi mogu usrećiti, ali da je još veća sreća u onome što ti možeš učiniti za druge,
...kad si ljubazan sa zlovoljnima, učtiv s neotesanima i velikodušan s onima u potrebi,
...kad voliš nevoljene, ulijevaš nadu beznadnima, pružiš ruku osamljenome i ohrabruješ obeshrabrene,
...kada gledaš unatrag praštajući, unaprijed s nadom, prema dole sa suosjećanjem, a gore sa zahvalnošću,
...kada spoznaš veličinu služenja drugima:
"Tko je najveći među vama, neka vam bude sluga" (Matej 23:11)
...kada prepoznaš, priznaš, razvijaš i koristiš ono čime te Bog obdario na Njegovu slavu i ljudsku dobrobit."
...kad si spreman u svakom trenutku stati pred Stvoritelja, vjerujući da ćeš čuti
"Dobro, valjani i vjerni slugo!"
(autor nepoznat)
Andjele..hvala ti sto postojis....flv
DAVORKA I NJEN SVIJET
Tama nam ništa ne može
jer ljubav svjetli u nama
usne nam žude za usnama
vatre nam gore u srcima.
Kad srce ljubav osjeti
osjećaj tad izdaju pogledi
jer oko sakrit ne može
kad ljubav u srcu uzavre.
Tad rječi nisu potrebne
iz pogleda tada čita se
ne oko sakriti ne može
kad ljubav srcem caruje.
.
nedjelja, 1. siječnja 2012.
2012 je u narandzastoj boji
DAVORKA I NJEN SVIJET
Knjiga tajni
BOJE I SUDBINA
Stari su astrolozi vjerovali da svaki znak zodijaka, kao i svaka planeta, imaju svoje sretne i nesretne boje, koje utjecu na prirodu i sudbinu osoba rodjenih u tim horoskopskim znakovima.
Još od Babilona, drevni su zvjezdoznanci vjerovali da svakoj planeti pripada odgovarajuća boja. Suncu su pripadale zlatna, narandžasta i žuta; Mjesecu je pripadala bijela; Marsu blijedo crvena; Merkuru neutralni tonovi i svijetlo zelena; Veneri zelena i plava; Jupiteru plava i purpurna, a planeti Saturnu pripadala je crna i tamno plava boja.
U prošlosti su postojale i posebne tabele koje su govorile o karakteristikama i smibolici pojedinih boja. Dobrim bojama su se smatrale:
Ljubičasta simbolizira – inteligenciju, znanje i trijumf;
Plava – neporočnu prirodu;
Zelena – nadu, povjerenje i pobjedu;
Ružičasta – ljupkost;
Bijela – čistotu, radost i istinu;
Crvena – vatrenost, snagu i zdravlje;
Grimizna – postojanost i vjernost;
Lila – svježinu i rođenje;
Žuta – uspjeh
Loše boje:
Crna simbolizira – tugu, smrt i žalost;
Narandžasta – pohotu;
Žuta – dvoličnost, ambiciju i izdaju;
Smeđa – pokajanje i jad;
Purpurna – propast i raspadanje.
Onaj ko nije zelio da rizikuje svoju subinu vodio je računa o negativnim kombinacijama boja. Prema toj tabeli, bijela se ne bi trebala miješati sa ljubičastom; žuta sa smeđom ili tamno plavom bojom; crvena sa narandžastom; zelena sa smeđom, te plava sa bijelom bojom.
Pozitivnim kombinacijama, koje su mogle blagotvorno da utječu na sudbinu, smatralo se nošenje odjeće u sljedećim kombinacijama: ljubičasta sa crvenom; tamnoplava sa narandžastom; svijetloplava sa tamno zelenom; crna sa žutom; purpurna sa morsko zelenom, te roza sa lila bojom.
I dani u nedjelji imali su svoje sretne boje. Ponedjeljku je to bila bijela, utorku crvena, srijedi zelena, četvrtku purpurna, petku plave, suboti tamnoplava, a nedjelji narandžasta boja.
Boje i ličnost
Općenito je vjerovanje da se o svakom čovjeku podosta toga može saznati na osnovu njegovih omiljenih boja:
Azurna: nesebičnost, plemenitost, nevinost, djevičanstvo;
Crna: konvencionalnost, formalnost, dostojanstvo, svečanost;
Smeđa: senzualnost, poštenje, konstantnost, umjerenost;
Plava: motivisanost, samozadovoljstvo, prijateljstvo, otvorenost, ambicije, usmjerenost;
Siva: nesigurnost, strah, konformizam;
Zelena: sporo se ljute, rigidni u mišljenjima;
Indigo: morbidnost, sebičnost;
Lavanda: samokoncentriranost, meke naravi;
Mornarsko plava: snaga, vjera;
Narandžasta: ponos, ambicioznost, samozadovoljstvo, zdravlje, inteligencija;
Roza: želja da pomaže drugima i da ih služi, umjerenost, odanost;
Purpurna: mudrost, opsjednutost uspjehom, prestižom i moći;
Crvena: strastvenost, avanturizam, animacija, život, uspjeh, ljubav;
Morsko zelena: opreznost, lukavstvo;
Ljubičasta: samoisticanje, strast, ljubav, intelektualnost;
Bijela: nevinost, umjerenost, prekritičnost, razumijevanje, brine se o detaljima;
Žuta: umjetnost, nauka, inteligencija, velika duhovnost;
Žutozlatna: morbidnost, nepovjerenje;
Zelena: hrabrost, poštenje, briljantnost, obožavanje;
Knjiga tajni
BOJE I SUDBINA
Stari su astrolozi vjerovali da svaki znak zodijaka, kao i svaka planeta, imaju svoje sretne i nesretne boje, koje utjecu na prirodu i sudbinu osoba rodjenih u tim horoskopskim znakovima.
Još od Babilona, drevni su zvjezdoznanci vjerovali da svakoj planeti pripada odgovarajuća boja. Suncu su pripadale zlatna, narandžasta i žuta; Mjesecu je pripadala bijela; Marsu blijedo crvena; Merkuru neutralni tonovi i svijetlo zelena; Veneri zelena i plava; Jupiteru plava i purpurna, a planeti Saturnu pripadala je crna i tamno plava boja.
U prošlosti su postojale i posebne tabele koje su govorile o karakteristikama i smibolici pojedinih boja. Dobrim bojama su se smatrale:
Ljubičasta simbolizira – inteligenciju, znanje i trijumf;
Plava – neporočnu prirodu;
Zelena – nadu, povjerenje i pobjedu;
Ružičasta – ljupkost;
Bijela – čistotu, radost i istinu;
Crvena – vatrenost, snagu i zdravlje;
Grimizna – postojanost i vjernost;
Lila – svježinu i rođenje;
Žuta – uspjeh
Loše boje:
Crna simbolizira – tugu, smrt i žalost;
Narandžasta – pohotu;
Žuta – dvoličnost, ambiciju i izdaju;
Smeđa – pokajanje i jad;
Purpurna – propast i raspadanje.
Onaj ko nije zelio da rizikuje svoju subinu vodio je računa o negativnim kombinacijama boja. Prema toj tabeli, bijela se ne bi trebala miješati sa ljubičastom; žuta sa smeđom ili tamno plavom bojom; crvena sa narandžastom; zelena sa smeđom, te plava sa bijelom bojom.
Pozitivnim kombinacijama, koje su mogle blagotvorno da utječu na sudbinu, smatralo se nošenje odjeće u sljedećim kombinacijama: ljubičasta sa crvenom; tamnoplava sa narandžastom; svijetloplava sa tamno zelenom; crna sa žutom; purpurna sa morsko zelenom, te roza sa lila bojom.
I dani u nedjelji imali su svoje sretne boje. Ponedjeljku je to bila bijela, utorku crvena, srijedi zelena, četvrtku purpurna, petku plave, suboti tamnoplava, a nedjelji narandžasta boja.
Boje i ličnost
Općenito je vjerovanje da se o svakom čovjeku podosta toga može saznati na osnovu njegovih omiljenih boja:
Azurna: nesebičnost, plemenitost, nevinost, djevičanstvo;
Crna: konvencionalnost, formalnost, dostojanstvo, svečanost;
Smeđa: senzualnost, poštenje, konstantnost, umjerenost;
Plava: motivisanost, samozadovoljstvo, prijateljstvo, otvorenost, ambicije, usmjerenost;
Siva: nesigurnost, strah, konformizam;
Zelena: sporo se ljute, rigidni u mišljenjima;
Indigo: morbidnost, sebičnost;
Lavanda: samokoncentriranost, meke naravi;
Mornarsko plava: snaga, vjera;
Narandžasta: ponos, ambicioznost, samozadovoljstvo, zdravlje, inteligencija;
Roza: želja da pomaže drugima i da ih služi, umjerenost, odanost;
Purpurna: mudrost, opsjednutost uspjehom, prestižom i moći;
Crvena: strastvenost, avanturizam, animacija, život, uspjeh, ljubav;
Morsko zelena: opreznost, lukavstvo;
Ljubičasta: samoisticanje, strast, ljubav, intelektualnost;
Bijela: nevinost, umjerenost, prekritičnost, razumijevanje, brine se o detaljima;
Žuta: umjetnost, nauka, inteligencija, velika duhovnost;
Žutozlatna: morbidnost, nepovjerenje;
Zelena: hrabrost, poštenje, briljantnost, obožavanje;
PUTNIK.wmv
DAVORKA I NJEN SVIJET
Energija koju osjećam u ovom čudesnom kaosu duševnih stanja je od nekih nazvana univerzalnom kozmičkom energijom. Osluškujem vjetar i čujem ga cijelim tijelom, on mi šapuće istinu o tajanstvenoj životnoj sili o kojoj su, kroz dosadašnju povijest govorili mnogi veliki sveci, proroci, iscjelitelji, filozofi i znanstvenici, od Krista, preko Paracelzusa pa sve do mnogih suvremenih fizičara, neurobiologa i neurofiziloga. Nazivali su je raznim imenima i nastojali kanalizirati putevima ljudske svijesti. Danas etablirana pod japanskim imenom Reiki, ta vječno postojeća univerzalana životna energija, postaje žudnja čovjekovog uma, jer spoznavajući da ona postoji svi mi možemo osjetiti širenje ljubavi i svjetlosti u sebi i oko sebe.
Uspomene se bude i kao treperavi trenutak nošen tom čudenom energijom, iz Penelopinih snova, ulaze u svijest i stapaju se ovim trenutkom u kojem se horizont oblači u purpur ljubavi.
Iznad mora dolazeća noć iskri srebro najavljujući mjesečev izlazak na scenu postojanja. Njegovo mjesto u uglu mog pogleda uvijek čeka na njegovo kupanje u beskraju ove čudesne ljepote. Iz pjenušave sreće života izlaze zvjezdana slova kojima pišem tvoje ime na putu ka vječnosti. Osjećam dodire sutona koji me poziva u nove snove. Pogledom milujem dragu sliku u sreći rađanja istine. U daljini, među rimama pročitanog epa, naslućujem suptilne glasove sirena koje me mame na pučinu, u bezdan iz kojeg se je teško vratiti u luku smirenja.
Sanjam novi san o početku svijeta, jer bez tebe svijet je bio drugačiji. Ljepota tog trenutka zaglušuje glasove zle sudbine. Na strunama mjesečine iznenada čujem tonove vječne sonate, a vršci prstiju moje duše dodiruju strune srca i slijede ritam te čudesne melodije.
Tonovima ljepote, već davno zaleđene suze u srcu vremena postadoše biseri, znak ljubavi na licu tek probuđene želje. Venera me promatra očima boje sna i prosipa nove perle za ovu kadenu sreće koja me sidri u lakoći postojanja.
Mjesec sjaji noćas drugačije, a ja lutam vremenom drevnog pjesnika, plivam oceanom njegovog snoviđenja i zaboravljam vrijeme traganja za biserima koji su se krili u dubini mojih osamljenih noći.
Kozmička ljubav.wmv
DAVORKA I NJEN SVIJET
Stojim pod suncem i mislim prostor, naslućujem sebe u njemu i on se sljubljuje s mojim mislima, postaje titrajuća energija, prostor koji istovremeno jest i nije. On je vjetar u mojoj kosi, toplina na mojoj koži, svjetlo u mojim očima, simfonija univerzuma u mojim ušima. Ja i prostor oblikujemo cjelinu, u kojoj se isprepilće sklad njegovih oblika sa skladom mojih pokreta. Osjećam dinamiku pokreta ritmom titraja energije iz koje, obasjan suncem, nastaje kristal, znak izjednačenja materije i energije.
subota, 31. prosinca 2011.
srijeda, 21. prosinca 2011.
ŠTO JE PROSVJETLJENJE ?
DAVORKA I NJEN SVIJET
Pitanje čitatelja:
Moje pitanje je direktno: Kada je osoba dobila vrlo visoku razinu prosvjetljenja o mnogim važnim stvarima u životu, kako se ta osoba dalje integrira u svakodnevni život?
On ili ona još uvijek mora raditi, jesti itd. Dakle, dok još uvijek živi u svom tijelu, što oni rade, i kako će učiniti život produktivnim, ako su još uvijek dio rođenja i ponovnog rođenja (života i smrti)?
Odgovor:
Strogo govoreći, ne postoji prosvijetljena osoba, samo prosvijetljene aktivnosti ljudi. Neki to čine više od drugih. No, nitko ne postaje "trajno prosvijećen" zato jer je otkrio neke kozmičke tajne. To nije stupanj koji zaradite, to je stanje bića za koje morate jako puno raditi i truditi se kako bi ga održali.
Danas, prosvjetljenje je prikazano kao neko naglo stanje zanosa obično popraćeno svjetlosnim oblicima i dubokim jedinstvom svijesti. Istina, to je prosvjetljenje, ali baš kao sve svijeće (ili sve zvijezde) zahtijevaju energiju da svijetle u tami, stanje jedinstvene svijesti zahtijeva energiju da se održi. Ta energija dolazi od stalne duhovne discipline i koncentracije.
O čemu se radi: zapravo je LAKŠE (na asketski način) održavati to tzv. stanje prosvjetljenja u samostanu ili u planinama daleko od izazova suvremenog života! Strahovito je teško služiti svijetu u prosvijetljenom načinu kada morate živjeti u svakodnevnom svijetu hipoteka i kreditnih kartica, školskih zadaća i odvjetnika. Ali ovdje učimo najteže lekcije. Ovdje u svakodnevnom životu među ljudima se razvijamo najbrže. Zašto?
Zato jer je to sve Bog. Bog se ne može naći samo u skrivenom hramu u Himalaji, kao ni u tisuću godina staroj crkvi negdje u Irskoj. Bog je svugdje i u interakciji je s nama kroz sve. Bog je ovdje i sada. Bog nosi 10.000 maski. A neke od tih maski su punica, bivši muž, porezni službenik, šef, brat, sestra, ljubavnica ...
Mnogo je lakše ostati prosvijetljen kada se ne morate zaljubiti tako jako da bi umrli za drugu osobu, samo da bi poslije dobili ožiljke zbog čije boli ne možete više disati. Mnogo je lakše biti prosvijetljen kad moraš brinuti samo za svoju odjeću i hranu - da,jednostavno je, i teško doseći takvu razinu jednostavnosti - teško je igrati ulogu prosvijetljene osobe kada se moraš nositi s prometnim gužvama i političarima, obitelji koju moraš hraniti, djecom koju moraš slati u školu, a isto tako ih slati na mali odmor tu i tamo kako bi se i dalje nastavili smijati i rasti. Puno je teže, jer postoji toliko mnogo izazova koji dolaze na putu.
Ne govorim da je loše živjeti redovničkim životom ili da su loši ljudi koji se posvete životu jednostavnosti i strogih duhovnih pravila u samoći. Ti se izbori mogu usporediti s pohađanjem škole ili fakulteta. Ponekad je potrebno studirati dugi niz godina u samoći ili u instituciji prije nego što možemo služiti svijetu na veći i bolji način. Ovisno o tome koliko želite studirati, 5 godina ili 30 godina. No, važno je shvatiti da nije značajno bolje ili lošije biti redovnik ili broker.
Možete biti redovnik ili jogi zbog krivih razloga (strah suočavanja s izazovima svijeta) i očito možete biti policajac ili broker isto zbog krivih razloga (pohlepa za novcem i moći). Ali kada živite u osami, onda je definitivno lakše održavati stanje jedinstva svijesti i savršene ljubavi i suosjećanja.
Sjećam se priče iz samostana u Nepalu: Priča je o ovom velikom Jogiu koji je živio sam u pećini 27 godina. Konačno su ga otkrili mještani koji su živjeli u blizini i počeli su mu donositi hranu i on bi ih ponekad poučavao. Ubrzo je njegovo ime postalo poznato i mnogi ljudi su ga počeli posjećivati iz okolnih sela. Sve je bilo u redu dok jedan dan netko pozvao gurua da siđe u selo, u dolini, da priopći svoju mudrost. Nitko nije očekivao da će prihvatiti poziv, ali veliki guru je rekao: ''Da''.
Tako je nakon 28 godina samoće, meditacije, discipline i odanosti, veliki guru sišao u selo... i onda se nešto dogodilo!
Budući da je mnogi ljudi došlo u selo neki od njih nisu znali tko je veliki guru, te se stvorila velika gužva i neko ga je slučajno gurnuo i on je pao na tlo. Ljutit, guru je ustao i zavikao: "Zar ne znate tko sam ja?" U trenutku kad je izrekao riječi veliki jogi shvatio je svoju pogrešku. Zamolio je oprost i nastavio dalje.
Poučavao je mnoge ljude u selu i kada je bilo vrijeme da ode, učenik ga je upitao gdje će ići sada, natrag u svoju špilju? Može li ostati još samo jednu noć u selu?
Na to je guru odgovorio: "Dani u špilji su gotovi. Znam da moje istinsko učenje će se dogoditi ovdje među ljudima. Ovdje ću naučiti ono što doista treba učiti.''
I tako je gurua počeo živjeti među ljudima, prilagođavati se borbi svakodnevnog života, otkrivajući sve skrivene aspekte samog sebe koje nije mogao vidjeti dok je živio u pećini svih ovih godina.
Ova me priča podsjeća na jednostavnu istinu: Bog je ne samo svjetlo, nego i tama, ne samo zadovoljstvo, nego i bol, ne samo uspjeh nego i neuspjeh, ne samo život nego i smrt. Ne postoji ništa što Bog nije. I ja osjećam da živjeti među ljudima je jedan od najučinkovitijih načina prakticirati disciplinu prisjećanja te jednostavne istine.
Evo citata kojeg sam pročitala prije nekog vremena: "Bog vas odvrati od jednog osjećaja u drugi i uči putem suprotnosti, tako da imate dva krila za letenje, a ne samo jedno.'' Suprotnost je dio fizičke stvarnosti, ne možete imati svjetlo bez tame ...
Zapamtite: da ljudi koji uzrokuju najveće "dis-harmonije" su oni koji vas uče najdublje lekcije. Nešto vrijedno za zapamtiti na našoj potrazi je: samo privlači "pozitivno". Zapamtite, na magnetu, ne možete imati pozitivno, bez negativnog. Bez obzira koliko ste puta pokušali odsjeći negativno.
Dakle, vraćajući se na to pitanje "što prosvijetljeni rade dalje?" Prosvijetljen ne ide nigdje nakon svega što je rečeno i učinjeno, sve je Bog, sve je savršeno, sve je Jedno, unatoč suprotnosti i prividnoj tuzi. Dakle, gdje idete kad ste već tamo? Nigdje.
Vi jednostavno radite ono što radite, ali nikada ne izostavite nikoga iz vašeg srca. Igrajte svoju ulogu u toj drami sa svim entuzijazmom i ozbiljnošću, ali nikada ne zaboravite istinu. Sve je jedno. Sve je Bog. Svi smo na ovom velikom putovanju zajedno. Loši ljudi služe savršenoj ulozi kao i dobri. Sve prepreke i razočaranja u životu nisu ništa drugo nego smjernice da ispunimo svoje odabrane sudbine, naučiti sve lekcije koje trebamo naučiti u ovom životu, da budemo sve za što smo predodređeni.
Svi ratovi i okrutnosti, sva bolest i siromaštvo, su pozivi za heroje da ustanu, za ratnika svjetlosti da se probude i oslobode svoje magične moći, za stidljive prinčeve da ubiju zmaja kako bi ispunili svoju sudbinu da služe kao veliki vladari ...
Ali postoji jedno pitanje koje prosvijetljeni nikad ne zaborave pitati: "Kako junaci shvate da su junaci, ako ih zlikovci nikad ne izazovu da ustanu?" Tko su onda uistinu heroji? Oni koji su ubili zmaja? Ili je to sam zmaj koji je igrao ulogu negativca kako bi junak mogao postati junakom?
Prosvijetljeni ne idu nigdje i ne rade ništa posebno. Oni ne traže svjetlo niti ostaju neaktivni u mraku. Oni jednostavno rade ono što rade - u svojim samostanima ili na burzama, brakovima ili noćnim klubovima, služeći uloge diktatora ili patriota, spašavajući život ili ubijajući mnoge - ali oni nikad ne ostavljaju nikoga izvan njihovih srca. Oni vide jedinstvo izvan iluzije materijalne odvojenosti, ali oni djeluju sa savršenim suosjećanjem i empatijom. Oni služe svijetu, ali ne s iluzijom da je upravo SADA sve samo ne savršeno. Oni rade što rade, gdje god se nalazili - u zatvorima, bolnicama, karnevalima ili ratištima - ali oni nikad ne ostavljaju nikoga izvan njihovih srca.
Oni pamte ovu jednostavnu istinu - Ljubav je priznanje Boga u drugim.
I na kraju ... to je sve ljubav.
Pitanje čitatelja:
Moje pitanje je direktno: Kada je osoba dobila vrlo visoku razinu prosvjetljenja o mnogim važnim stvarima u životu, kako se ta osoba dalje integrira u svakodnevni život?
On ili ona još uvijek mora raditi, jesti itd. Dakle, dok još uvijek živi u svom tijelu, što oni rade, i kako će učiniti život produktivnim, ako su još uvijek dio rođenja i ponovnog rođenja (života i smrti)?
Odgovor:
Strogo govoreći, ne postoji prosvijetljena osoba, samo prosvijetljene aktivnosti ljudi. Neki to čine više od drugih. No, nitko ne postaje "trajno prosvijećen" zato jer je otkrio neke kozmičke tajne. To nije stupanj koji zaradite, to je stanje bića za koje morate jako puno raditi i truditi se kako bi ga održali.
Danas, prosvjetljenje je prikazano kao neko naglo stanje zanosa obično popraćeno svjetlosnim oblicima i dubokim jedinstvom svijesti. Istina, to je prosvjetljenje, ali baš kao sve svijeće (ili sve zvijezde) zahtijevaju energiju da svijetle u tami, stanje jedinstvene svijesti zahtijeva energiju da se održi. Ta energija dolazi od stalne duhovne discipline i koncentracije.
O čemu se radi: zapravo je LAKŠE (na asketski način) održavati to tzv. stanje prosvjetljenja u samostanu ili u planinama daleko od izazova suvremenog života! Strahovito je teško služiti svijetu u prosvijetljenom načinu kada morate živjeti u svakodnevnom svijetu hipoteka i kreditnih kartica, školskih zadaća i odvjetnika. Ali ovdje učimo najteže lekcije. Ovdje u svakodnevnom životu među ljudima se razvijamo najbrže. Zašto?
Zato jer je to sve Bog. Bog se ne može naći samo u skrivenom hramu u Himalaji, kao ni u tisuću godina staroj crkvi negdje u Irskoj. Bog je svugdje i u interakciji je s nama kroz sve. Bog je ovdje i sada. Bog nosi 10.000 maski. A neke od tih maski su punica, bivši muž, porezni službenik, šef, brat, sestra, ljubavnica ...
Mnogo je lakše ostati prosvijetljen kada se ne morate zaljubiti tako jako da bi umrli za drugu osobu, samo da bi poslije dobili ožiljke zbog čije boli ne možete više disati. Mnogo je lakše biti prosvijetljen kad moraš brinuti samo za svoju odjeću i hranu - da,jednostavno je, i teško doseći takvu razinu jednostavnosti - teško je igrati ulogu prosvijetljene osobe kada se moraš nositi s prometnim gužvama i političarima, obitelji koju moraš hraniti, djecom koju moraš slati u školu, a isto tako ih slati na mali odmor tu i tamo kako bi se i dalje nastavili smijati i rasti. Puno je teže, jer postoji toliko mnogo izazova koji dolaze na putu.
Ne govorim da je loše živjeti redovničkim životom ili da su loši ljudi koji se posvete životu jednostavnosti i strogih duhovnih pravila u samoći. Ti se izbori mogu usporediti s pohađanjem škole ili fakulteta. Ponekad je potrebno studirati dugi niz godina u samoći ili u instituciji prije nego što možemo služiti svijetu na veći i bolji način. Ovisno o tome koliko želite studirati, 5 godina ili 30 godina. No, važno je shvatiti da nije značajno bolje ili lošije biti redovnik ili broker.
Možete biti redovnik ili jogi zbog krivih razloga (strah suočavanja s izazovima svijeta) i očito možete biti policajac ili broker isto zbog krivih razloga (pohlepa za novcem i moći). Ali kada živite u osami, onda je definitivno lakše održavati stanje jedinstva svijesti i savršene ljubavi i suosjećanja.
Sjećam se priče iz samostana u Nepalu: Priča je o ovom velikom Jogiu koji je živio sam u pećini 27 godina. Konačno su ga otkrili mještani koji su živjeli u blizini i počeli su mu donositi hranu i on bi ih ponekad poučavao. Ubrzo je njegovo ime postalo poznato i mnogi ljudi su ga počeli posjećivati iz okolnih sela. Sve je bilo u redu dok jedan dan netko pozvao gurua da siđe u selo, u dolini, da priopći svoju mudrost. Nitko nije očekivao da će prihvatiti poziv, ali veliki guru je rekao: ''Da''.
Tako je nakon 28 godina samoće, meditacije, discipline i odanosti, veliki guru sišao u selo... i onda se nešto dogodilo!
Budući da je mnogi ljudi došlo u selo neki od njih nisu znali tko je veliki guru, te se stvorila velika gužva i neko ga je slučajno gurnuo i on je pao na tlo. Ljutit, guru je ustao i zavikao: "Zar ne znate tko sam ja?" U trenutku kad je izrekao riječi veliki jogi shvatio je svoju pogrešku. Zamolio je oprost i nastavio dalje.
Poučavao je mnoge ljude u selu i kada je bilo vrijeme da ode, učenik ga je upitao gdje će ići sada, natrag u svoju špilju? Može li ostati još samo jednu noć u selu?
Na to je guru odgovorio: "Dani u špilji su gotovi. Znam da moje istinsko učenje će se dogoditi ovdje među ljudima. Ovdje ću naučiti ono što doista treba učiti.''
I tako je gurua počeo živjeti među ljudima, prilagođavati se borbi svakodnevnog života, otkrivajući sve skrivene aspekte samog sebe koje nije mogao vidjeti dok je živio u pećini svih ovih godina.
Ova me priča podsjeća na jednostavnu istinu: Bog je ne samo svjetlo, nego i tama, ne samo zadovoljstvo, nego i bol, ne samo uspjeh nego i neuspjeh, ne samo život nego i smrt. Ne postoji ništa što Bog nije. I ja osjećam da živjeti među ljudima je jedan od najučinkovitijih načina prakticirati disciplinu prisjećanja te jednostavne istine.
Evo citata kojeg sam pročitala prije nekog vremena: "Bog vas odvrati od jednog osjećaja u drugi i uči putem suprotnosti, tako da imate dva krila za letenje, a ne samo jedno.'' Suprotnost je dio fizičke stvarnosti, ne možete imati svjetlo bez tame ...
Zapamtite: da ljudi koji uzrokuju najveće "dis-harmonije" su oni koji vas uče najdublje lekcije. Nešto vrijedno za zapamtiti na našoj potrazi je: samo privlači "pozitivno". Zapamtite, na magnetu, ne možete imati pozitivno, bez negativnog. Bez obzira koliko ste puta pokušali odsjeći negativno.
Dakle, vraćajući se na to pitanje "što prosvijetljeni rade dalje?" Prosvijetljen ne ide nigdje nakon svega što je rečeno i učinjeno, sve je Bog, sve je savršeno, sve je Jedno, unatoč suprotnosti i prividnoj tuzi. Dakle, gdje idete kad ste već tamo? Nigdje.
Vi jednostavno radite ono što radite, ali nikada ne izostavite nikoga iz vašeg srca. Igrajte svoju ulogu u toj drami sa svim entuzijazmom i ozbiljnošću, ali nikada ne zaboravite istinu. Sve je jedno. Sve je Bog. Svi smo na ovom velikom putovanju zajedno. Loši ljudi služe savršenoj ulozi kao i dobri. Sve prepreke i razočaranja u životu nisu ništa drugo nego smjernice da ispunimo svoje odabrane sudbine, naučiti sve lekcije koje trebamo naučiti u ovom životu, da budemo sve za što smo predodređeni.
Svi ratovi i okrutnosti, sva bolest i siromaštvo, su pozivi za heroje da ustanu, za ratnika svjetlosti da se probude i oslobode svoje magične moći, za stidljive prinčeve da ubiju zmaja kako bi ispunili svoju sudbinu da služe kao veliki vladari ...
Ali postoji jedno pitanje koje prosvijetljeni nikad ne zaborave pitati: "Kako junaci shvate da su junaci, ako ih zlikovci nikad ne izazovu da ustanu?" Tko su onda uistinu heroji? Oni koji su ubili zmaja? Ili je to sam zmaj koji je igrao ulogu negativca kako bi junak mogao postati junakom?
Prosvijetljeni ne idu nigdje i ne rade ništa posebno. Oni ne traže svjetlo niti ostaju neaktivni u mraku. Oni jednostavno rade ono što rade - u svojim samostanima ili na burzama, brakovima ili noćnim klubovima, služeći uloge diktatora ili patriota, spašavajući život ili ubijajući mnoge - ali oni nikad ne ostavljaju nikoga izvan njihovih srca. Oni vide jedinstvo izvan iluzije materijalne odvojenosti, ali oni djeluju sa savršenim suosjećanjem i empatijom. Oni služe svijetu, ali ne s iluzijom da je upravo SADA sve samo ne savršeno. Oni rade što rade, gdje god se nalazili - u zatvorima, bolnicama, karnevalima ili ratištima - ali oni nikad ne ostavljaju nikoga izvan njihovih srca.
Oni pamte ovu jednostavnu istinu - Ljubav je priznanje Boga u drugim.
I na kraju ... to je sve ljubav.
Buđenje iz relativne u apsolutnu stvarnost
DAVORKA I NJEN SVIJET
Iako se u današnje vrijeme mnogo piše o znacima vremena, i s time u vezi o potrebi buđenja duše iz dugotrajnog, vjekovnog sna. U kojem blaženo spava i sanja najčešće nepoželjne snove i noćne more, malo tko se na te i takve glasove „iz pustinje“ ozbiljno osvrće, "dapače" potpuno se oglušujući sa omalovažavajućim smiješkom na usnama. Probuđenje, buđenje, prosvjetljenje, samadhi, duhovno uskrsnuće, metanoja, sjedinjenje (ženidba) duše s Bogom, nirvana, božje kraljevstvo, nanovo rođenje iz Duha, oslobođenje, spasenje, mokša, mukti, satori, kenšo......sve su to simbolični izražaji jedne te iste ideje, koja je duboko u pozadini istinskog značenja svih tih izričaja.
Ideja koja je u pozadini, u samom temelju istinskog značenja svih tih izričaja, je vječita čežnja duše za Apsolutnom srećom, kao svojim krajnjim ciljem i konačnom svrhom života. Iako na svjesnoj razini duša možda i ne prepoznaje tu očiglednu činjenicu, na intuitivnoj razini, koliko god da je ta razina nerazvijena u dotičnoj duši, ona ipak ćuti da želi biti ispunjena, smirena, sretna, radosna, a suprotno tome ne želi, odnosno stalno se trudi da izbjegne suprotne osjećaje neispunjenosti, bez smisla, žalosti, brige, nesreće, nemira, anksioznosti.
I to je potpuno prirodna i normalna čežnja svake „zdrave“, misleće duše. Sve aktivnosti koje duša poduzima u ovome svijetu imaju samo jedan krajnji cilj, a to je postignuće sreće, što god pod srećom podrazumijevali.
Da li je duša sretna kada ostvari neku želju koju je imala i radila na tome da je ispuni? Odgovor je afirmativan, ali što se događa nakon ispunjenja te želje.....sreća polako blijedi, kako postepeno dolazi do zasićenja ili zadovoljenja dotične želje. Tada se javlja nova potreba za srećom (ispunjenjem), s time u vezi nova želja i novi napori da se želja ostvari. Da li će se želja ostvariti ili ne, u mnogo slučajeva ne ovisi čak niti o najvećim mogućim zalaganjima i naporima duše u tom cilju, te se često umjesto ispunjenja i sreće, kao posljedice ispunjenja želje, javlja potpuno suprotan osjećaj, pretpostavljam dobro poznat većini čitatelja ovog napisa, frustracija.
Objekti želja ( Jack987: budimo svjesni da su „želja“ i „željno razmišljanje“ osnovna karakteristika OPS orijentacije... )
Dakle neispunjena želja rađa frustraciju. Hajde da malo dublje uđemo u samu bit problema oko sreće kao posljedice ispunjenja želje i frustracije kao posljedice neispunjenja želje.
Pretpostavimo da je naša želja realno ostvariva uz ulaganje određenog napora i zalaganja s naše strane. Tako dugo dok na tome radimo, u našem umu će biti prisutan određeni nemir koji ne mora nužno izazivati nelagodan osjećaj, ako se u tom iščekivanju povoljnog ishoda po nas, znamo radovati u dobroj vjeri da ćemo doći do ispunjenja naše želje. Ako sve okolnosti budu na našoj strani, vjerojatno će nam se želja ispuniti i adekvatno tome doživjet ćemo osjećaj ispunjenja ili sreće. U slučaju da nam se nešto prepriječi na putu ostvarenja želje i ona se, na našu žalost ne ostvari, doživjet ćemo osjećaj frustracije. O tome, vjerujem, nema potrebe polemizirati, jer je to, pretpostavljam, iskustvo svih nas.
Što je u stvari ta „sreća“ i „frustracija“ koja se nužno javlja kao posljedica ispunjenja ili neispunjenja naše želje. U svakom slučaju to je osjećaj koji doživljavamo u duši, jedan je poželjan a drugi nepoželjan. Dakle govorimo jezikom dualizma, parova suprotnosti, odnosno jezikom koji opisuje relativnu stvarnost.
U ovom našem relativnom i uvjetovanom životu, sreća i frustracija su samo jedan od bezbrojnih parova suprotnosti koji se neprekidno mijenjaju i zamjenjuju mjesta u našem doživljavanju.
Ako sreća nije u objektu koji smo ostvarili onda njen izvor moramo potražiti negdje drugdje. Idemo sada korak dalje da vidimo što je to u stvari dovelo do osjećaja te relativne sreće ili pak frustracije u našoj duši. Ako bi to bio objekt kojeg smo željeli onda bi sreća trebala trajati tako dugo dok smo u posjedu tog objekta, ali da li je tome zaista tako.
Nije, jer znamo i sami da se vrlo brzo zasitimo i moramo tražiti nove poželjne objekte da bi nadoknadili gubitak sreće ostvarene ispunjenjem prošle želje. Tako ta igra uma ide u nedogled i ne nazire se neki konačni kraj ispunjavanja ili neispunjavanja novih i novih želja.
Pažljivom analizom uvidjet ćemo da dok nešto želimo um je nemiran sve dok ne ostvari želju, kako smo već prije vidjeli. Kada želja bude ostvarena, um se privremeno smiruje uživajući u objektu, a sreća koju doživljava ima izvor u smirenom umu koji je dobio što je želio. Dakle nije izvor sreće u objektu želje već u smirenom umu.
Ako je tome zaista tako, onda nam se nameće zaključak sam po sebi da ako je um stalno smiren, nepomućen željama, osjećat ćemo stalno sreću koja neće jenjavati sve dok je um spokojan. Da li je moguće um držati u spokojstvu čitavo vrijeme, a da ne poželimo nešto izvana. Moguće je i nadasve jako poželjno ako želimo, umjesto relativne sreće, ostvariti apsolutnu sreću.
Dakle, umjesto svih mogućih želja koje nam, ukoliko ih uspijemo ispuniti, u najboljem slučaju mogu donijeti samo relativnu sreću i to za neko kraće vrijeme, hajde da poželimo biti apsolutno sretni sve vrijeme bez prekida i bez straha da će nam sreća "odlepršati".
Svaka relativna sreća koju doživimo ispunjenjem neke želje, u sebi nosi i klicu nemira, a koji rađa blagom ali prisutnom frustracijom, jer se javlja nova želja da ta sreća potraje što duže, i ta nova želja opet pomalo uznemiruje um, koji zbog toga ne može uživati stopostotnom srećom bez straha da će sreća "odlepršati".
Suprotno tome, svaka frustracija koja je posljedica neispunjene želje, u sebi nosi klicu pozitivne nade da ipak nije sve gotovo i da će se ipak možda želja ostvariti u neko dogledno vrijeme.
Dakle, vidimo da je zakonitost sa ovim parom suprotnosti (sreća-frustracija), kao i sa bezbroj drugih, u našem relativnom, dualnom svijetu, istovjetna zakonitosti koju je davno uočio kineski mudrac Lao Ce, izrazivši je kao zakonitost Tao-a. Tao je Apsolutna Stvarnost koja ima lice i naličje, jin i jang. U svakom jangu ima i malo jina, kao što i u svakom jinu ima i malo janga. Naši stari, koji su bili itekako mudri, su tu zakonitost izrazili riječima, da je svako zlo, za neko dobro.
Dualistička zakonitost
Ima jedna lijepa poučna priča koja vrlo ilustrativno opisuje gore izrečenu dualističku zakonitost.
Imao mudri seljak konja za kojega se brinuo njegov sin, a kako su živjeli u malom "seocetu" gdje se svi međusobno dobro znaju i kako to biva u takvim malim sredinama, svatko o svakome sve zna, i ništa ne može proći nezapaženo, tako su sumještani primijetili kako je jednog ranog jutra konj pobjegao. Sjatili se oni kod mudrog seljaka da mu izraze „saučešće“ govoreći, susjede joj koja nesreća. Mudri čovjek je samo odvratio, možda je, a možda i nije.
Nakon par dana vratio se konj sa još tri divlja konja sa sobom u društvu. Sin ih je odmah počeo pripitomljavati, a susjedi vidjevši obrat počeli mudrom seljaku odmah izražavati svoje oduševljenje, govoreći, susjede koja sreća....našto je mudri seljak ponovio iste riječi kao i prije, a koje i opravdavaju njegovu nedualističku mudrost, možda je, a možda i nije.
Pripitomljavajući najdivljijeg konja, sin je pao i slomio nogu te morao ležati dok mu noga ne zacijeli. Suseljani se opet sjatili te izrazili svoje „saučešće“ mudrom seljaku za nemio događaj koje zadesio njegovog sina, govoreći, susjede joj koja nesreća, na što je odgovor mudraca bio, već znate, možda je, a možda i nije.
Nakon par dana u selo je došao vojni referent tražeći mlade, zdrave i jake ljude za mobilizaciju u ratni postroj. Mudračev sin je bio pošteđen odlaska u ratnu zonu radi slomljene noge.
Suseljani vidjevši to, sjatili se ponovo da prokomentiraju mudrom seljaku kako je imao sreće sa sinom glede mobilizacije, a mudrac je opet izjavio, možda je sreća, a možda i nije....
Apsolutna istina
Priča bi tako mogla ići dalje u istom stilu ali poanta je očigledna, u ovom životu sve je relativno, i sreća i nesreća, i istina i laž, i svjetlost i tama, i dobro i zlo, i znanje i neznanje, itd., ali ipak ima nešto što ne spada u relativne kategorije, a to je Apsolutna istina.
Apsolutna istina je samo jedna, iako ima svoje „lice i naličje“, svoju nemanifestiranu i manifestiranu prirodu. Kako je Apsolutna Istina i izvor apsolutne sreće, tako će želja da pijemo iz tog izvora, postepeno brisati sve druge inferiornije želje i željice, te ćemo početi doživljavati sve dublju sreću i ispunjenje koje će trajati sve duže i duže, kako budemo napredovali na putu spoznaje apsolutne istine.
Apsolutna istina je naše vlastito Istinsko Biće kada eliminiramo sve one atribute koji čine našu „personalnu osobnost“. Kada prepoznamo sve one osobine koje izgrađuju našu personalnu osobnost, i kada ih eliminiramo kao nešto što je promjenjivo, a time i samo relativno istinito, tada ono što ostaje je naša „Transpersonalna Osobnost“ koja nije podložna nikakvim promjenama u vremenu i prostoru, pa je time i Apsolutna istina.
Apsolutna istina je dakle naša prava, istinska priroda, te je tako izvor apsolutne sreće u nama samima, u samoj suštini ili temelju našeg Bića. Ako to shvatimo intuitivnim razumijevanjem, uvidjet ćemo da je put do apsolutne sreće, u stvari put do središta našeg istinskog Bića, a to središte je svijest o postojanju koja se zove „Ja Jesam“ svjesnost. Kada realiziramo Sebe kao svoj istinski identitet, odnosno kao Svijest samu po Sebi ili tzv. „Ja Jesam“ svjesnost, tada smo stigli na izvor apsolutne sreće koji se nikada ne suši. Ostvarili smo najvišu svrhu života, apsolutnu sreću ili blaženo ispunjenje svih čežnji u svom vlastitom Biću.
Izvor : http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=327
Iako se u današnje vrijeme mnogo piše o znacima vremena, i s time u vezi o potrebi buđenja duše iz dugotrajnog, vjekovnog sna. U kojem blaženo spava i sanja najčešće nepoželjne snove i noćne more, malo tko se na te i takve glasove „iz pustinje“ ozbiljno osvrće, "dapače" potpuno se oglušujući sa omalovažavajućim smiješkom na usnama. Probuđenje, buđenje, prosvjetljenje, samadhi, duhovno uskrsnuće, metanoja, sjedinjenje (ženidba) duše s Bogom, nirvana, božje kraljevstvo, nanovo rođenje iz Duha, oslobođenje, spasenje, mokša, mukti, satori, kenšo......sve su to simbolični izražaji jedne te iste ideje, koja je duboko u pozadini istinskog značenja svih tih izričaja.
Ideja koja je u pozadini, u samom temelju istinskog značenja svih tih izričaja, je vječita čežnja duše za Apsolutnom srećom, kao svojim krajnjim ciljem i konačnom svrhom života. Iako na svjesnoj razini duša možda i ne prepoznaje tu očiglednu činjenicu, na intuitivnoj razini, koliko god da je ta razina nerazvijena u dotičnoj duši, ona ipak ćuti da želi biti ispunjena, smirena, sretna, radosna, a suprotno tome ne želi, odnosno stalno se trudi da izbjegne suprotne osjećaje neispunjenosti, bez smisla, žalosti, brige, nesreće, nemira, anksioznosti.
I to je potpuno prirodna i normalna čežnja svake „zdrave“, misleće duše. Sve aktivnosti koje duša poduzima u ovome svijetu imaju samo jedan krajnji cilj, a to je postignuće sreće, što god pod srećom podrazumijevali.
Da li je duša sretna kada ostvari neku želju koju je imala i radila na tome da je ispuni? Odgovor je afirmativan, ali što se događa nakon ispunjenja te želje.....sreća polako blijedi, kako postepeno dolazi do zasićenja ili zadovoljenja dotične želje. Tada se javlja nova potreba za srećom (ispunjenjem), s time u vezi nova želja i novi napori da se želja ostvari. Da li će se želja ostvariti ili ne, u mnogo slučajeva ne ovisi čak niti o najvećim mogućim zalaganjima i naporima duše u tom cilju, te se često umjesto ispunjenja i sreće, kao posljedice ispunjenja želje, javlja potpuno suprotan osjećaj, pretpostavljam dobro poznat većini čitatelja ovog napisa, frustracija.
Objekti želja ( Jack987: budimo svjesni da su „želja“ i „željno razmišljanje“ osnovna karakteristika OPS orijentacije... )
Dakle neispunjena želja rađa frustraciju. Hajde da malo dublje uđemo u samu bit problema oko sreće kao posljedice ispunjenja želje i frustracije kao posljedice neispunjenja želje.
Pretpostavimo da je naša želja realno ostvariva uz ulaganje određenog napora i zalaganja s naše strane. Tako dugo dok na tome radimo, u našem umu će biti prisutan određeni nemir koji ne mora nužno izazivati nelagodan osjećaj, ako se u tom iščekivanju povoljnog ishoda po nas, znamo radovati u dobroj vjeri da ćemo doći do ispunjenja naše želje. Ako sve okolnosti budu na našoj strani, vjerojatno će nam se želja ispuniti i adekvatno tome doživjet ćemo osjećaj ispunjenja ili sreće. U slučaju da nam se nešto prepriječi na putu ostvarenja želje i ona se, na našu žalost ne ostvari, doživjet ćemo osjećaj frustracije. O tome, vjerujem, nema potrebe polemizirati, jer je to, pretpostavljam, iskustvo svih nas.
Što je u stvari ta „sreća“ i „frustracija“ koja se nužno javlja kao posljedica ispunjenja ili neispunjenja naše želje. U svakom slučaju to je osjećaj koji doživljavamo u duši, jedan je poželjan a drugi nepoželjan. Dakle govorimo jezikom dualizma, parova suprotnosti, odnosno jezikom koji opisuje relativnu stvarnost.
U ovom našem relativnom i uvjetovanom životu, sreća i frustracija su samo jedan od bezbrojnih parova suprotnosti koji se neprekidno mijenjaju i zamjenjuju mjesta u našem doživljavanju.
Ako sreća nije u objektu koji smo ostvarili onda njen izvor moramo potražiti negdje drugdje. Idemo sada korak dalje da vidimo što je to u stvari dovelo do osjećaja te relativne sreće ili pak frustracije u našoj duši. Ako bi to bio objekt kojeg smo željeli onda bi sreća trebala trajati tako dugo dok smo u posjedu tog objekta, ali da li je tome zaista tako.
Nije, jer znamo i sami da se vrlo brzo zasitimo i moramo tražiti nove poželjne objekte da bi nadoknadili gubitak sreće ostvarene ispunjenjem prošle želje. Tako ta igra uma ide u nedogled i ne nazire se neki konačni kraj ispunjavanja ili neispunjavanja novih i novih želja.
Pažljivom analizom uvidjet ćemo da dok nešto želimo um je nemiran sve dok ne ostvari želju, kako smo već prije vidjeli. Kada želja bude ostvarena, um se privremeno smiruje uživajući u objektu, a sreća koju doživljava ima izvor u smirenom umu koji je dobio što je želio. Dakle nije izvor sreće u objektu želje već u smirenom umu.
Ako je tome zaista tako, onda nam se nameće zaključak sam po sebi da ako je um stalno smiren, nepomućen željama, osjećat ćemo stalno sreću koja neće jenjavati sve dok je um spokojan. Da li je moguće um držati u spokojstvu čitavo vrijeme, a da ne poželimo nešto izvana. Moguće je i nadasve jako poželjno ako želimo, umjesto relativne sreće, ostvariti apsolutnu sreću.
Dakle, umjesto svih mogućih želja koje nam, ukoliko ih uspijemo ispuniti, u najboljem slučaju mogu donijeti samo relativnu sreću i to za neko kraće vrijeme, hajde da poželimo biti apsolutno sretni sve vrijeme bez prekida i bez straha da će nam sreća "odlepršati".
Svaka relativna sreća koju doživimo ispunjenjem neke želje, u sebi nosi i klicu nemira, a koji rađa blagom ali prisutnom frustracijom, jer se javlja nova želja da ta sreća potraje što duže, i ta nova želja opet pomalo uznemiruje um, koji zbog toga ne može uživati stopostotnom srećom bez straha da će sreća "odlepršati".
Suprotno tome, svaka frustracija koja je posljedica neispunjene želje, u sebi nosi klicu pozitivne nade da ipak nije sve gotovo i da će se ipak možda želja ostvariti u neko dogledno vrijeme.
Dakle, vidimo da je zakonitost sa ovim parom suprotnosti (sreća-frustracija), kao i sa bezbroj drugih, u našem relativnom, dualnom svijetu, istovjetna zakonitosti koju je davno uočio kineski mudrac Lao Ce, izrazivši je kao zakonitost Tao-a. Tao je Apsolutna Stvarnost koja ima lice i naličje, jin i jang. U svakom jangu ima i malo jina, kao što i u svakom jinu ima i malo janga. Naši stari, koji su bili itekako mudri, su tu zakonitost izrazili riječima, da je svako zlo, za neko dobro.
Dualistička zakonitost
Ima jedna lijepa poučna priča koja vrlo ilustrativno opisuje gore izrečenu dualističku zakonitost.
Imao mudri seljak konja za kojega se brinuo njegov sin, a kako su živjeli u malom "seocetu" gdje se svi međusobno dobro znaju i kako to biva u takvim malim sredinama, svatko o svakome sve zna, i ništa ne može proći nezapaženo, tako su sumještani primijetili kako je jednog ranog jutra konj pobjegao. Sjatili se oni kod mudrog seljaka da mu izraze „saučešće“ govoreći, susjede joj koja nesreća. Mudri čovjek je samo odvratio, možda je, a možda i nije.
Nakon par dana vratio se konj sa još tri divlja konja sa sobom u društvu. Sin ih je odmah počeo pripitomljavati, a susjedi vidjevši obrat počeli mudrom seljaku odmah izražavati svoje oduševljenje, govoreći, susjede koja sreća....našto je mudri seljak ponovio iste riječi kao i prije, a koje i opravdavaju njegovu nedualističku mudrost, možda je, a možda i nije.
Pripitomljavajući najdivljijeg konja, sin je pao i slomio nogu te morao ležati dok mu noga ne zacijeli. Suseljani se opet sjatili te izrazili svoje „saučešće“ mudrom seljaku za nemio događaj koje zadesio njegovog sina, govoreći, susjede joj koja nesreća, na što je odgovor mudraca bio, već znate, možda je, a možda i nije.
Nakon par dana u selo je došao vojni referent tražeći mlade, zdrave i jake ljude za mobilizaciju u ratni postroj. Mudračev sin je bio pošteđen odlaska u ratnu zonu radi slomljene noge.
Suseljani vidjevši to, sjatili se ponovo da prokomentiraju mudrom seljaku kako je imao sreće sa sinom glede mobilizacije, a mudrac je opet izjavio, možda je sreća, a možda i nije....
Apsolutna istina
Priča bi tako mogla ići dalje u istom stilu ali poanta je očigledna, u ovom životu sve je relativno, i sreća i nesreća, i istina i laž, i svjetlost i tama, i dobro i zlo, i znanje i neznanje, itd., ali ipak ima nešto što ne spada u relativne kategorije, a to je Apsolutna istina.
Apsolutna istina je samo jedna, iako ima svoje „lice i naličje“, svoju nemanifestiranu i manifestiranu prirodu. Kako je Apsolutna Istina i izvor apsolutne sreće, tako će želja da pijemo iz tog izvora, postepeno brisati sve druge inferiornije želje i željice, te ćemo početi doživljavati sve dublju sreću i ispunjenje koje će trajati sve duže i duže, kako budemo napredovali na putu spoznaje apsolutne istine.
Apsolutna istina je naše vlastito Istinsko Biće kada eliminiramo sve one atribute koji čine našu „personalnu osobnost“. Kada prepoznamo sve one osobine koje izgrađuju našu personalnu osobnost, i kada ih eliminiramo kao nešto što je promjenjivo, a time i samo relativno istinito, tada ono što ostaje je naša „Transpersonalna Osobnost“ koja nije podložna nikakvim promjenama u vremenu i prostoru, pa je time i Apsolutna istina.
Apsolutna istina je dakle naša prava, istinska priroda, te je tako izvor apsolutne sreće u nama samima, u samoj suštini ili temelju našeg Bića. Ako to shvatimo intuitivnim razumijevanjem, uvidjet ćemo da je put do apsolutne sreće, u stvari put do središta našeg istinskog Bića, a to središte je svijest o postojanju koja se zove „Ja Jesam“ svjesnost. Kada realiziramo Sebe kao svoj istinski identitet, odnosno kao Svijest samu po Sebi ili tzv. „Ja Jesam“ svjesnost, tada smo stigli na izvor apsolutne sreće koji se nikada ne suši. Ostvarili smo najvišu svrhu života, apsolutnu sreću ili blaženo ispunjenje svih čežnji u svom vlastitom Biću.
Izvor : http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=327
utorak, 20. prosinca 2011.
Darivam 10 terapija,10 osobama! Iscjeljenja tijela i duše!
DAVORKA I NJEN SVIJET
DRAGI MOJI,DRAGE DUŠICE!
Približavaju se dani darivanja,želim i ja darivati*
Tehnikama-ljubavi,svjetlosti.energije-REIKI,REKONEKCIJA,BIOENERGIJA,PRANA U BOJI,RADIOSTEZIJA(dijagnostika tijela,kuće,itd),TIBETANSKA MASAŽA,TAROT.
ZAŠTITA PROSTORA,LJUDI.
Molim sve zainteresirane da se jave u inbox,ili ,sms-0911803959,ili,na tel.0038513498505.
Sva događanja ljubavi ,odrađivati će se u Zagrebu,Podsused,od 22.12.-30.12.2011.
VOLIM VAS,LJUBIM,ŠALJEM LJUBAV,SVJETLOST,ENERGIJU,DA VAS BAR MALO,POMILUJE!PUSE!DAVORKA-
DRAGI MOJI,DRAGE DUŠICE!
Približavaju se dani darivanja,želim i ja darivati*
Tehnikama-ljubavi,svjetlosti.energije-REIKI,REKONEKCIJA,BIOENERGIJA,PRANA U BOJI,RADIOSTEZIJA(dijagnostika tijela,kuće,itd),TIBETANSKA MASAŽA,TAROT.
ZAŠTITA PROSTORA,LJUDI.
Molim sve zainteresirane da se jave u inbox,ili ,sms-0911803959,ili,na tel.0038513498505.
Sva događanja ljubavi ,odrađivati će se u Zagrebu,Podsused,od 22.12.-30.12.2011.
VOLIM VAS,LJUBIM,ŠALJEM LJUBAV,SVJETLOST,ENERGIJU,DA VAS BAR MALO,POMILUJE!PUSE!DAVORKA-
ponedjeljak, 19. prosinca 2011.
reiki relax meditace
DAVORKA I NJEN SVIJET
Robert G. Ingersoll
"Ljubav je čarobnica, vila koja preobražava bezvrijedne stvari u radost i stvara kraljice i kraljeve od obične gline. Ona je miomiris toga čudesnog cvijeta -srca- i bez te svete strasti, te božanske omame, mi smo manje od zvijer; a s njom je zemlja nebo, a mi smo bogovi."
BLIZANACKE DUSE & BLIZANACKI PLAMENOVI – Elendil Wakan Tanka
DAVORKA I NJEN SVIJET
BLIZANACKE DUSE & BLIZANACKI PLAMENOVI – Elendil Wakan Tanka
Camilla K Prevod Zvezdana Elanor i Milica
Sa svakom osobom koja postoji imate nekakvu vrstu veze ovde na Zemlji, imate sporazum duša. Isplanirali ste da odradite određena pitanja. Nemate samo dogovor duša sa drugim ljudima u vašem životu, takođe imate dogovor duše sa samim sobom. Pre inkarnacije vasa duša je izabrala da bude rođena u fizičkom telu da bi naučila određene lekcije. Pre nego sto smo se inkarnirali mi smo bili nežno vođeni da izaberemo plan za naše živote koji će dati najviše uvida naših duša. Odabiramo da se inkarniramo kako bi lečili i osećali. Šta su Blizanačke Duše?
Par blizanačkih duša energetski deli identitet, ali su kreirane kao dve polovine, ženska i muška polovina jedne duše. Kao rezultat odvajanja pri zori vremena u istoriji čovečanstva, dve drugačije ličnosti koje su bile JEDNO su kreirane. Možete vrlo dobro razumeti da kada se dve polovine nečega što je bilo JEDNO sretnu ponovo na zemlji nakon mnogo godina i života razdvojenosti i „nesvesne“ čežnje jedne za drugom, fizičko sretanje i samo ujedinjavanje je veoma intenzivan, neopisiv događaj na ljudskom nivou gde se dve polovine iste duše suoče i osećaju duboka, skrivena osećanja u njima samima koja mogu biti poricana životima.
Kada se blizanačke duše sretnu fizički, mnogi osete dubok kundalini kako se podiže i fuziju kakva ostavlja blizanačke polovine zauvek izmenjene. To je tako duboko iskustvo, takvo da blizanačke duše nisu u stanju da se vrate i budu onakve kakve su bile pre sastanka, zato što se kroz intenzivno ujedinjenje radja jači osećaj Sebe njih obe što znači da će biti primorane da gledaju same sebe na potpuno drugačiji način.
Može se desiti da prođu godine kako bi neko osetio koliko se promenio u Sebi kroz ujedinjenje Blizanačkih Duša, ali kako vreme prolazi integracija iliti radjanje pravog sebe počinje da se desava. Za mnoge ovo će se desiti tokom neke vrste odvojenosti od blizanačke duše. Kada se Blizanačle Duše sretnu i stope jedna u drugu, ekstaza osećaja JEDNOGA je kao nijedno drugo ljubavno ujedinjenje koje dve osobe mogu iskusiti na Zemlji. Blizanačke Duše su JEDNA duša, ali su i dalje produkt njihovih ljudskih života i odaljeno jedna od druge. Ovo znači da paradoks postojanja kao jedno, takodje znači da svako od njih ia sopstvenu različitu individualnost/ličnost koja je stvorena tokom vremena razdvojenosti.
Na ovim prostorima kada sretnete vašu Blizanačku Dušu, srešćete odvojeno ljudsko biće, jedinstveno i sa sopstvenim životnim iskustvima. Mnogi ljudi misle da kada je sretnete, sretnete sebe samoga.Do stepena da blizanačke duše dele istu energetsku nit ovo je tačno, ali kada je sretnete takođe ćete upoznati ljudsko biće koje je zbog fizičkih aspekata takvog postojanja moglo živeti ili život veoma sličan vašem ili potpuno različit. Istina je da blizanačke duše često del ista interesovanja, ali su i dalje dva odvojena ljudska bića.
Sretnuti blizanca fizički na Zemlji je duboko lično i veoma transformišuće iskustvo zbog fuzije dvoje u JEDNO. Ako im je suđeno da se ujedine fizički, duhovno i seksualno, ništa neće moći da im stoji na putu. Ovo znači da će često parovi blizanačkih duša doživeti jako osećanje „ljubavi na prvi pogled“ uprkos činjenici da se možda ne znaju fizički pre nego što se sretnu, svejedno će se stopiti jedno u drugo na veoma dubokim nivoima. Ovo će ih često ostaviti sa osećajem misterije i čuda onoga što se dogodilo.
Ujedinjavanje i stapanje u JEDNO opet, često vodi procesu kroz koji Blizanačke duše u dosta slučajeva moraju proći individualno. Ovo znači da čak iako su „u vezi“ sa drugom polovinom, individualno će prolaziti kroz proces suočavanja sa dubokim stvarima u njima samima kao rezultat ujedinjenja. Od fizičkog upoznavanja će rasti i veoma promeniti, ali sa prvim stapanjem počeće proces duboke lične trasnformacije.
Mnogi parovi blizanačkih duša doživi kratak sastanak veoma često rano u životu i tada se razdvajaju, ne mora biti zato sto obe od njih to hoće, nego zato što ne postoji drugi način za njihovu podeljenu dušu da raste individualno. Svrha njihovog prvog, i možda kratkog stapanja na Zemlji sa kojim počinju u ovom sadašnjem životu jeste da se ponovo ujedine kasnije. One će se i mogu ujediniti kada budu bile BEZBEDNE i SNAŽNE u svojim individualnim Ja. Druge blizanačke duše znaju jedna drugu kroz život i ostaju u bliskom kontaktu, ali će svakako biti primorane da se suoče sa stvarima u samima sebi individualno, zato što su se stopile tako duboko jedna u drugu.
Na prvom sastanku kada se blizanačke duše ponovo povežu na fizičkom nivou, utopiće se jedna u drugu kako bi iskusile JEDNO opet i u duši koju dele ovaj osećaj nikada neće biti zaboravljen, ali ne mogu biti DVA U JEDNOM, ako ne znaju KAKO DA BUDU ONI SAMI individualno. Razlog zbog koga ne mogu biti DVA U JEDNOM ako ne znaju ko su individualno je to da ne mogu zavisiti od druge polovine kako bi dobile osećaj Sebe i osećaj ko su individualno. Ako zavise od druge polovine da dobiju osećaj ko su individualno, nikada neće biti sposobne da postoje kao individualna ljudska bića na ovoj Zemlji.
Nikada neće biti sposobne da nađu mir, harmoniju, i ravnotežu u samima sebi INDIVIDUALNO zato što će im biti potrebna druga polovina da im da šta im je potrebno da pronađu u samima sebi. Sada će mnogo ljudi verovatno reći: „naravno da znam kako da budem ja- živeo/la sam kao ja moj čitav život“, stvar je u tome da se ceo osećaj toga ko je osoba zaista na nivou Sebe duboko menja kao rezultat stapanja blizanačkih duša. Ovo znači da pre tog stapanja osoba je možda imala ideju o tome ko on ili ona jeste, ali sastanak sa drugom polovinom sebe samoga vodi buđenju Sebe i čak snažnijem osećaju osobe koja jeste duboko unutra.
Kroz ovo ujedinjenje otvarate duboka osećanja i znanje ko ste u najdubljim kutcima vaše duše. Bićete preopterećeni osećanjima za koje nikada niste smatrali mogućim.Identične energije vaše blizanačke duše su vas gurnule dalje u sebe. Postali ste više to što već jeste. Blizanačke duše se instinktivno prepoznaju kada se sretnu. Ovo znači da nije slučajno prepoznavanje kada oboje tvrde da su blizanačke duše. To nije fizičko prepoznavanje, nego prepoznavanje koje se odigrava u duši. One se osećaju privučeno jedni drugom, stapaju instinktivno i postaju JEDNO kako oduvek i jesu bili. Da biste zaista znali da je vaša blizanačka duša zaista vaša, morate se upoznati i stopiti sa njime/njom fizički. Ne možete znati ako se niste steli i stopili fizički, emocionalno, duhovno ili seksualno.
Stapanje na fizičkom nivou je veoma važno kako bi blizanačke duše prizemljile svoj proces i vezu na Zemlji. Danas mnogi kažu da su upoznali svoju blizanačku dušu online. Ovo može biti istina, ali ako niste sreli svog blizanca telesno i osetili snažno ujedinjavanje, nećete biti gurnuti dublje u sebe kao rezultat ujedinjenosti. Nekada se blizanci ne ujedine seksualno, ali se i dalje mogu upoznati fizički i stopiti duhovno. Fizičko upoznavanje samo po sebi, kakvo god da je, može voditi jedinstvu energija, ali sa fizičkim aspektom kao što je na primer seks, blizanačke duše su gurnute dublje u sopstvena individualna Ja. Postoji ogromna razlika između sastanka i povezivanja fizički i ostajanja u nekoj vrsti odgovaranja online gde je komunikacija više intelektualna nego što bi bila kod fizičkog ujedinjavanja.
Ako se blizanačke duše sretnu fizički ujedinjavanje će se dogoditi kao rezultat najdubljeg instinkta njih oboje. Kada prepoznate vašu blizanačku dušu, videćete sebe u očima druge polovine. Osećaćete da ste se konačno vratili kući i kada pričate sa drugom polovinom, imaćete osećaj kao da se znate oduvek. Sve to će izgledati vrlo prirodno i seksualno ujedinjenje sa blizanačkom dušo će biti kao najprirodnija stvar na svetu. Tokom duhovnog, fizičkog i/ili seksualnog ujedinjenja blizanačkih duša, one će osetiti kako se kundalini podiže, što znači d će čakre biti aktivirane i stopiće se na svim nivoima.
Ljudi koji dožive podizanje kundalini osećaju da su bili povezani sa svojim Višim Ja i proces počinje kada znanje o tome kako ste duhovna bića postaje još snažnije nakon ujedinjenja. Podizanje kundalini je kao jak elektricitet kroz čitavo fizičko telo. To može biti tako snažno iskustvo tako da ne samo da ćete osetiti vantelesno iskustvo i drugo stanje svesti, nego takođe možete doživeti i fizičku promenu kasnije kao rezultat ujedinjenja i moćnog uzdizanja kundalini, zato što ste pokupili više duhovne energije.
314594_2437285165364_1048789314_2601899_1522103820_n (2)
Vrlo često uzdizanje kundalini može voditi tome da osoba bude manje fizički prizemljena. Upravo zbog ovog razloga je još više potrebno da dospete u dubok kontakt sa fizičkim telom kako biste ostali prizemljeni kada dođe do procesa blizanačkih duša. Seksualni kontakt između blizanačkih duša je veoma primitivan, sirov i istovremeno visoko duhovan. Instinktivna vrsta seksualnosti izmedju njih znači da je na ljudskom nivou može biti teško staviti ta osećanja u reči i stoga će jedino u seksualnom činu „stvarno“ pričanje između njih biti izraženo.
Što više se blizanačke duše stapaju seksualno, jače će postajati u svojim individualnim Ja. One su uvek bile jedno, ali pri fizičkom i seksualnom stapanju postaju CELA DUŠA, i nema individualnog osećaja ko je ko. Individualnost prestaje da postoji kada se stope jedna u drugu. One su „samo“ JEDNO i osećaju to JEDINSTVO.Mogu ostati u ovom osećanju JEDINSTVA sve dok su stopljene jedna u drugu fizički, duhovno i seksualno, ali kada je to prestane počinju da postoje kao dve individue ponovo< i osećaj gubitka druge polovine je tako bolan, tako da na nivou sopstvene duše možete osećati da deo ili polovina nedostaje. Seksualno postoji jasna razlika između muške i ženske polovine iste duše. Energetski ženska strana je ona koja „predaje“ sebe svojoj muškoj polovini u seksualnom činu. On, sa druge strane, je vođa u činu vođenja ljubavi. Ovo znači da sa blizanačkim dušama, postoji muška i ženska vrsta seksualnosti. To je sve odraz njihovih ženskih i muških energija i kakve su na samom nivou njihove duše. Mnoge ženske polovine direktno priznaju sebi da su se srele i povezale sa muškim polovinama sebe samih. Postoji razlika između muških i ženskih polovina. Ženske su prirodno povezane sa svojim osećanjima. Muške nisu povezane sa svojim osećanjima na način na koji su ženske. Ovo znači da će nekada muške reakcije na upoznavanje sopstvene ženske polovine dovesti do njihovog emocionalnog povlačenja od istih. Na ljudskom nivou će ženska polovina često osećati da je muška polovina nije uopste ni prepoznala zato što otvoreno ne izjavljuje niti priznaje blizanstvo. Za mene blizanačke duše sačinjavaju jedno. Na nivou duše se obe prepoznaju, ali reakcije na to variraju između muške i ženske polovine. Ženske polovine prirodno povezane sa svojim osećanjima nalaze da je vrlo teško što njihova muška polovina izgleda da se povlači. Šok upoznavanja i ujedinjavanja na tako dubokim nivoima dovodi do toga da blizanačke duše nisu u stanju da razgovaraju o tome šta se zaista dogodilo. Ženske polovine često hoće da razgovaraju, ali može biti bolno muškoj polovini da se otvori emocionalno, zato što je bio emocionalno upucan usled duge razdvojenosti od svoje ženske polovine. Konflikti između blizanačkih duša često događaju kada ženska polovina žudi za emocionalnom reakciom svog muškog dela i zbog istog razloga se muska polovina ne oseća spremno da se otvori emocionalno. Ženska polovina je tako povezana sa svojim osećanjima da nekada imaju sklonost da guraju stvari u mesto „puštanja“ i verovanja da će ih proces blizanačkih duša pre ili kasnije dovesti na pravo mesto. Važno je razumeti da nije moguće sa ljudske tačke gledišta kontrolisati sam proces. Jedina stvar koju možete kontrolisati kao polovina jedne duše ste vi sami. Složenost i intenzitet veze načkih duša na zemlji dovodi do činjenice da se one često razdvajaju ako nisu spremne da budu zajedno na ljudskom nivou. Izvanredno unutrašnje putovanje počinje kada se blizanačke duše stope na zemlji. Postale su „više“ ono što jesu nego što su bile pre. Novi osećaj je rođen, osečaj Ja koje zaista jesu u jezgru sopstvenih duša. Osećaju se promenjeno, ali često isprva može bti teško smestiti u reči tačno šta se dogodilo. Razdvojenost je stoga često „isplanirana“ pre inkarnacije isto kao i sastanak. Ne želim da reč „isplanirano“ zvuči previše metafizički, ali ono šta se dešava na ljudskom nivou je osećaj kao da su bIzanačke duše „primorane“ da rastu individualno. Rast nema veze sa time da se bude bolja duša, za blizanačku dušu duhovni rast je sakupljanje smisla i osećaja Sebe. To je putovanje u novi osećaj svesti Sebe. Vrlo često ljudi koji su bili ujedinjeni sa svojim blizancima se osećaju bespomoćno kada osećaju i vide da bivaju ponovo razdvajani. Razdvajanje vodi do mnogo bola, besa i frustracije. Nekada je razdvojenost toliko teška da se ljudi fizički razbole, jer osećaju kako deo njih fali i kao da fali vitalni deo njihovog fizičkog tela. Ovo može dovesti do fizičke bolesti. U toku razdvojenosti blizanačke duše moraju osetiti i ponovo se povezati sa svojim sopstvenim unutrasnjim Ja da bi bile u stanju da osete vezu sa sopstvenim blizanačkim dušama. Ujedinjenje i stapanje dovelo je do činjenice da su ih njihove ponovo udružene energije učinile duboko međusobno telepatski povezanim. Kada razmislite o činjenici da je ujedinjenje učinilo dvoje jednim, vrlo dobro možete videti da ako ste upoznali svog blizanca, nikada nećete biti sigurni da li su ono što osećate vaša sopstvena osećanja ili osećanja vašeg blizanca. Kada su blizanačke duše razdvojene nakon stapanja, neke će početi da traže u spoljašnjem osećaju blizanca. Uradiće sve moguće da se povežu ponovo sa blizancem u spoljašnjem smislu, da ne bi osećali gubitak unutra. Ovo spoljašnje traganje je veoma bolno i pre ili kasnije osetiće da ne postoji drugi način povezivanja sa blizancem osim da se dosegne najdublje mesto u samome Sebi. To je putovanje na kome će duša koja je iskusila gubitak i razdvajanje od blizanca početi da se oseća vrlo drugačije i kao vanzemaljac u odnosu na druge ljude koji nisu to doživeli sastanak sa sopstvenim blizancima. Kada osećate gubitak blizanca možete se osećati samo kada ste u okolini drugih ljudi, zato što niko drugi, sem vašeg blizanca, zna vas kao što znate sami sebe. Šta se događa u procesu blizanačkih duša i zašto su mnogi parovi istih razdvajani? Kada ljudi konačno uvide da bivaju razdvajani od svojih blizanačkih duša i izgleda da je sve van njihove kontrole, mnogi će pronaći sebe u stanju panike i očajanja. Odvojenost od blizanačke duše je osećaj dubokog gubitka sebe samoga. Ovaj gubitak je neverovatno bolan i nekada polovini koja oseća gubitak blizanačke duše može biti teško da pronađe šta da radi sa ovim osećanjima. Pre ili kasnije krenućete da osećate da se morate „predati“ duhovnom i veoma emotivnom procesu koji počinje da se odvija na unutrasnjim nivoima. Uviđate da tačno kada dođe do procesa blizanačkih duša, kao da niste u stanju da budete u kontroli. Ne možete kontrolisati kada i kako da se ponovo ujedinite sa vašom blizanačkom dušom. Ovo znači da čitavo putovanje blizanačkih duša počinje sa oba- osećanjem JEDNINE sa blizancem i odatle osećanjem gubitka blizanca i gubitka sebe samoga i „osobe“ koje ste bili sa blizancem, pre nego što je se ikakvo odvajanje ikada desilo u zori vremena. Osećam da kada osetite ujedinjenje i JEDNINU sa blizancem, takođe osećate i imate nesvesno sećanje kakvi ste bili pre iskustva razdvajanja i cepanja na početku ljudske istorije. Ma kakvo je putovanje svakog para blizanačkih duša na Zemlji, svako od njih će nakon stapanja biti „primoran“ duboko da se SUOČI SA SOPSTVENIM INDIVIDUALNIM SOBOM. Nekada par blizanačkih duša nije spreman da bude zajedno ako je odražavanje prejako. Može biti prejako ako se nije oboje suočilo sa svojim individualnim ja. Potrebno je da budete u stanju da VIDITE i PRIHVATITE sve u vezi sa sobom, to kakvi ste, dobre i loše stvari u vašoj ličnosti, da biste mogli da izdržite odraz vaše sopstvene blizanačke duše. Ne možete doći do vašeg blizanca ni na koji način ako se ne suočite sa sobom. Morate se suočiti sa svim stvarima u samome sebi na svaki način i individualno. Ne možete doći do vašeg blizanca ako osećate da nešto u vama nedostaje. 314594_2437285165364_1048789314_2601899_1522103820_n (2) Šta to znači- suičiti se sa Sobom? Mnogi ljudi koji su bivali ujedinjeni sa svojim blizancima i doživeli neku vrstu odvajanja bilo to fizičko ili emocionalno, često osećaju da samo kada bi mogli biti u nekoj vrsti veze sa njima, to bi bilo to. Takođe, ovo je razlog zašto mnoge ženske polovine pokušavaju da direktno preuzmu kontrolu u pitanju svojih muških polovina. U očajanju pokušavaju da spolja dosegnu svoje muške polovine na jedan ili drugi način. Stoga ženske polovine često pokušavaju da kontrolišu vezu blizanačkih duša kroz aktivno pokušavanje da navedu muške polovine da se kreću ka njima. Često ženske blizanačke duše žude za emocionalnom povratnom reakciom od svojih muških polovina i zbog ovoga nastoje da preuzmu emocionalno vođstvo. Sve je ovo rađeno iz očajanja za drugom polovinom. U stvarnosti na nivou Ja, ovo nikada neće funkcionisati. Razlog za ovo je da su obe polovine primorane da se suoče sa svojim individualnim ja i ženska polovina „primorana“ ne aktivno poseže za svojom muškom polovinom, već da posegne unutra za svojim unutrašnjim Ja. Muška polovina se takođe mora suočiti sa samim sobom individualno i odvojeno od svoje žene. Mora uraditi svoj sopstveni posao, na svoj sopstveni način i u svom sopstvenom vremenskom ritmu. Ovo može biti vrlo teško za ženske polovine da uvide i prihvate. Suočavanje sa Sobom ima veze sa ravnotežom. Niste u ravnoteži ako u očajanju želite svoju drugu polovinu više nego sebe samog, tako da vas nije ni briga za sebe. Ovo je uglavnom situacija mnogih ženskih polovina. Biće u tom neuravnoteženom stanju sve dok ne uvide da je sada dostra, moram se vratiti Meni sada, odnostiti se sa brigom i čašću prema Meni kao polovini jedne duše. Mnoge ženske polovine mnogo simpatišu muške i žele da budu tu za njih na svaki mogući način. Za muške polovine situacija može biti takva da su toliko nenavikle da osećaju svoja osećanja, tako da zavise od ženskih polovina da osećaju za njih. Ovo je neuravnoteženo stanje muške polovine, moraju osećati sami za sebe. Moraju biti u svojim osećanjima i rizikovati da osećaju emotivnu ranjivost. Nesvesno se mnogi parovi blizanačkih duša razdvajaju kako bi počele da suočavanje sa Sobom potpuno. Bez znanja i uprkos dubokom bolu izabiraju na nivou duše da se na neko vreme razdvoje, možda godinama, kako bi počeli da se suočavaju sa samim sobom. Neke blizanačke duše se ne odvajaju na isti dramatičan način kao druge, ostaju u kontaktu, duboko povezane i za njih putovanje suočavanja sa individualnim ja može biti još teže, zato što kada ste međusobno prezentovani sa sopstvenom blizanačom dušom, toliko vidite deo sebe da se možete zbuniti oko toga ko ste zaista. Lakše je suočiti se sa sobom kada ste potpuno fizički razdvojeni. Zato su u ovim danima mnoge blizanačke duše razdvojene, stvarna fizička razdvojenost in primorava da OSEĆAJU svoje individualno Ja. Nekada su blizanačke duše u vezi ili venčane za druge partnere i svejedno mogu sresti i stopiti se na Zemlji u seksualnu i duhovnu ujedinjenost, često fizička ujedinjenost sa blizancem primoravaju blizanačke duše da sagledaju stvarnu vezu u kojoj su. Moze biti veoma tesko ostati posvecen (braku) partneru ukoliko je osoba sa njegovom/njenom blizanackom dusom, jer se zbog nivoa na kome je Ja cak i u drugim vezama gubitak blizanaca oseca. Ukoliko ste sa nekom drugom osobom i mislite na svog blizanaca onda se u ovom odnosu osecate kao da ste sami. Na kraju ce te takodje osetiti , jer ceznja za blizanackom dusom kao i potreba da se bude istinsko unutrasnje bice moze biti toliko snazna, da ne mozete biti iskreni ni prema sebi ni prema svom partneru. Odjednom cete osetiti da zivite dvostrukim zivotom. Zivot koji zivite sa tim partnerom, u kome ne osecate da on/ona uvidja vase pravo (istinsko) Ja i zivot u kome tezite da budete iskreni prema sebi i zivite autenticanim zivotom verovatno sa vasom blizanackom dusom ili bar sa samim sobom. Kada se duboko pocnete suocavati sa Sobom (sopstvom) naci cete da je nuzno biti u “izolaciji”. Izgleda da je da bi ste vrlo duboko osetili ko ste, a da vas u tome ne bi ometali drugi ljudi situacije i okolnosti zivota, neophodno biti u izolaciji. Verujem da je najteza misija sa kojom se blizanacka dusa moze suociti na zemlji, misija suocavanja sa sopstvom. Stapanjem i ujedinjenjem sa blizanackom dusom, ponovo osecate sebe, iznova postajete svesni, sebi pocinjete postavljati pitanja i shvatate da postoje stvari u zivotu u koje ne zelite vise da se uplicete. Ne mozete vise da samo posmatrate svoj zivot sa strane, zelite da ucestvujete u njemu. Neki ljudi tvrde da se kada dodje do procesa blizanacke duse sve to dogadja na duhovnom nivou izvan kontole onoga kome se dogadja, istina je da je proces blizanacke duse zaista tako duboko licno iskustvo koje vas osnazuje da budete 100% u svom sopstvenom zivotu. Morate se suociti sa svojim zivotom i sa sobom ovde i sada. Morate biti potpuno ziva dusa u svom fizickom telu. Mozda niste u stanju da kontrolisete celokupni proces koji ima veze sa vasom blizanackom dusom ali mozete kontrolisati sebe. Kada osetite da je doslo do gubitka, ne samo gubitka vase blizanacke duse, vec i do individualnog gubitak sopstva, imacete osecanja koja uopste nisu duhovna. To mogu biti intenzivna osecanja ljutnje, bola, bezuslovna ljubav prema blizancu i bol razdvojenosti ( odvajanja). Mislim da je veoma bitno da osetite ove emocije jer u suprotnom veza sa vasom blizanackom dusom ne bi ni postojala. U toku perioda razdvojenosti ne mozete ni dopreti do blizanacke duse ukoliko niste duboko s vremena na vreme osetili gubitak sopstva i gubitak sopstvene bliiznacke duse. Dakle, jedini put ka blizancu je kroz sopstvo. Morate preziveti (osetiti) sve emocije da bi ste se uzemljili i stoga u suprotnom ne bi ste ni mogli istinski biti prisutni ovde, u sopstvenom fizickom zivotu. 314594_2437285165364_1048789314_2601899_1522103820_n (2) Mi smo izabrali da budemo u ovom fizickom postojanju da bi osecali. Istog trenutka kada se suocite sa sobom oseticete da ste povuceni identicnom energijom vase blizanacke duse. Oseticete da se vracate sopstvenoj blizanackoj dusi samo onda kada ste iskreni i odani sebi i kada se suocavate sa svim svojim najdubljim osecanjima i ranama. Blizanacke duse se nikada potpuno ne suocavaju sa istim problemom, ali izgleda da svi ljudi koji su vezani za sopstvenu blizanacku dusu pre ili kasnije moraju da se suoce sa sobom pojedinacno. Cesto se postavlja pitanje: Sta mogu da uradim da bi se ponovo ujedinio sa sopstvenom blizanackom dusom? Istina je da nije lako dati odgovor na ovo pitanje. Verujem da Bog istinski zeli da budemo svesni i da aktivno ucestvujemo u sopstvenom putovanju. Ovo znaci da ukoliko zelite da se ponovo ujedinite sa sopstvenom blizanackom dusom, morate postati potpuno svesni sebe. Ukoliko se osecate nesrecno u bilo kojoj situaciji u kojoj se nalazite morate napraviti promenu u svom zivotu. Vi mozete promeniti sebe. I ukoliko zelite promeniti sopstveni zivot, morate promeniti sebe.Cinjenica je da mnogo zena i muskaraca duboko osecaju da zele da budu spaseni, i mnogo puta ljudi koji znaju za svoje blizance, cekaju da se nesto spoljasnje dogodi kako ne bi morali da urade unutrasnji posao koji je neophodan da bi se ujedinili sa svojom drugom polovinom. Ukoliko zudite da budete spaseni izgubicete sopstveni osecaj sebe ( osecaj sopstva). Ovo znaci da cete izgubiti sopstveni smisao za upravljanje sopstvenim zivotom. Cekacete da vas nesto vodi bez osecanja da cete nakon osvescenja sopstva konacno osetiti sta je vas pravi put ( koja je vasa ispravna staza). Verujem da sve ovo proistice iz sopstva te ukoliko znate sebe sve ostalo i dolazi na svoje mesto. Dakle nije u pitanju znati sopstvo svog blizanca vec najdublje spoznati svoje sopstvo (sebe) . I kako onda mogu dopreti do svoje blizanacke duse? Morate doneti odluku da se pre svega morate na svaki nacin vratiti sebi. Ne mozete vratiti sopstvo svog blizanaca ukoliko prvo sami sebi ne vratite sebe. Vasa blizanacka dusa ce uvek odrazavati ( reflektovati ) bilo koju situaciju u kojoj se vi nalaziti. Dakle, vasa blizanacka dusa zapravo takodje moze reflektovati vasu izgubljenost. Morate povratiti kontrolu nad sobom da se ne biste osecali izgubljeno sa svojom blizanackom dusom ili u svojoj situaciji blizanackih dusa. Zapravo ukoliko se osecate izgubljeno u bilo kojoj situaciji da se nalazite vasa blizanacka dusa ce se takodje i veoma slicno osecati izgubljeno. Mozda necete moci da otvoreno o ovome razgovarate sa svojom blizanackom dusom ali je istina da ukoliko osecate da ste energetski izgubljeni vasa blizanacka dusa vam nece moci da pomogne vec ce samo da pokupi sve ovo u njegovoj/njenoj polovini. Dakle sve vreme je u pitanju povratak sopstvu i tako ostati u ravnotezi. Radi se o dostizanju “realizacije sopstva”. Ovo znaci da vi u svom individualnom sopstvu onoga sto istinski jeste, imate svoje potencijalne darove i nastojanja o tome sta bi ste zeleli da ucinite sa svojim zivotom. Neki ljudi kazu: Ja samo zelim da budem sa svojom blizanackom dusom – to je sve sto zelim od svog zivota. Istina je da ukoliko sve sto zelite u svom zivotu jeste da budete sa drugom osobom , blizanackom dusom ili srodnom dusom necete postici nikakvu “ realizaciju sopstva”. Necete znati ko ste ni sta cete sa svojim zivotom. Izgubicete sopstveni osecaj sopstva. Samorealizacija znaci da se umesto sto se koncentrisete na svoju blizanacku dusu koncentrisete na koriscenje svih vasih Bogom danih talenata i na ovaj nacin postanete potpuno ono vi koje mozete biti. Postajete “potpuni” u sebi. Biti potpun ( kompletan) ne znaci da u zivotu ne trebate druge ljude. Biti potpun znaci da ste jaki i sigurni u sebe. Verujete i znate da mozete biti 100% vi a da pritom ne osecate da vam nesto iznutra nedostaje. Koristite sve Bogom date darove i potencijale da bi ste ih sto vise osvestili. Na ovaj nacin ste potpuno iskreni prema sebi i koristite darove i sposobnosti koje imate. Zbog ovoga vise nije u pitanje kod bliznackih dusa da budu jedna druga ili da pokusaju da budu jedna druga ( da zamene ja) vec je u pitanju da svaka od njih pojedinacno bude svoje istinsko sopstvo, koje aktivno zivi zivot u skladu sa sopstvenim punim potencijalom baveci se onim sto svaka od njih radi najbolje. Oni su jedna dusa ali dve individue, dva sopstva. Blizanacke duse lako mogu izgubiti sebe jedna u drugoj. Veza blizanackih dusa je veza na Zemlji u kojoj lako mozete izgubiti sebe u drugoj polovini. Neki kazu da se ukoliko ste jaki u sebi ovo ne moze dogoditi, ali jedna stvar koja se mora ozbiljno uzeti u obzir je da kada se dodje do blizanacke duse ljubav moze biti veoma zavodljiva. Osecate bezuslovnu ljubav za drugu polovinu i ovo vas osecanje zapravo moze voditi do toga da postanete nesebicni u svojoj ljubavi prema njoj/njemu. Ovo je razlog zasto je veza blizanackih dusa sve vreme veza koju covek ima sa sobom. Covek mora biti svesan i oprezan u mnogim okolnostima da ne bi izgubio sebe u blizancu, jer kada se dogodi da izgubi sebe oba blizanaca su izgubljena. Paradoks je naravno u tome sto se ne mozete sjediniti sa drugom polovinom ukoliko ne izgubite sebe u tom ujedinjenju. Sta znaci izgubiti sebe? Vasa ocajanje i ceznja za blizanackom dusom je toliko snazna i bolna da cete uciniti sve moguce da bi ste bili sa njim/njom. Ovakvim postupanjem vi ignorisete sebe, gubite unutrasnju ravnotezu i ne brinete stvarno o sebi. Sigurna sam da ima mnogo ljudi koji su sreli i sjedinili se sa sopstvenom blizanackom dusom i koji prepoznaje ovu situaciju. Ovde je opet u pitanju potpuni povratak samom sebi i priznavanje sebi da Ja mora prvo biti potpuno svoje da bi DALO ili PRIMILO ljubav. 311727_2437289125463_1048789314_2601901_1694347944_n Drugi primer je ovaj: Blizanacke duse dele isti energetski identitet, ovo znaci da ponekad toliko ocajavate za svojom drugom polovinom da pretvarate sebe u drugu polovinu. Ovo mozete uciniti tako sto uzimate najbolje kvalitete i darove vaseg blizanaca i na ovaj nacin postajete on/ona. Kada se ovo dogodi vi dozivljavate gubitak sebe jer iako delite istu energiju sa svojim blizancem vi imate svoje kvalitete i darove koji vas cine osobom koja jeste. Vi morate biti vi, potpuno vi da bi ste bili magnet vasoj blizanackoj dusi. Blizanacke duse su ljudska bica od krvi i mesa. Veoma je bitno da na Zemlji blizanacku dusu smatrate ljudskim bicem. Ono sto vidim da se danas dogadja je da se kada govorimo o duhovnosti mi cesto koncentrisemo na apstraktno, intelektualne misli i koncentrisemo vise na nas kao duse nego na nas kao ljudska bica. Iz ovog razloga blizanacka dusa cesto postaje „entitet“ sa kojim ljudi zele da se povezu da bi se osecali kompletnijim u sebi. Istina je da smo mi svi ljudska bica i kada sretnete svoju blizanacku dusu srescete osobu koja je ljudsko bice sa ljudskim osecanjima isto koliko i svako drugi. Iz ovog razloga kada govorimo o „duhovnim“ procesima koja se dogadjaju kada se blizanacke duse ujedine moramo znati i uzeti u obzir da blizanacka dusa nije samo osoba koja ce vam dati sve sto vi osecate da vam nedostaje u zivotu. Vasa blizanacka dusa je vasa druga polovina, potpuno ljudsko bice, ali ce i dalje postojati ljudske mane, slabosti, zelje i darovi te osobe. Sve sto cini njega/nju ljudskim bicem. Ovo takodje znaci da ce cak i onda kada su blizanacke duse energetski sjedinjene jedna sa drugom ponekad na ljudskom nivou i dalje dozivljavati ljudske konflikte. Ponekad nije nuzno da se blizanacke duse na licnom nivou slazu. Ponekad se blizanacke duse bore sa razlikama u licnostima. Veze homoseksualnih blizanackih dusa. Ponekad se dogadja da je inkarnirana blizanacka dusa istog pola. Ima mnogo razloga zasto se ovo dogadja. Sve veze blizanackih dusa dogadjaju se izmedju muskih i zenskih energija iste duse. Ovo znaci da nije bitno da li mi mislimo da smo heteroseksualni ili homoseksualni. Ukoliko sretnete svoju blizanacku dusu jedna ce biti zenska polovina a druga muska polovina bez obzira na pol koji ima svako od vas. Ovo znaci da ce svaka osoba koja sretne svoju blizanacku dusu proci kroz iste procese koji su ovde opisani. Kada sretnete svoju blizanacku dusu bicete primorani da se suocite sa sobom. Kada govorimo o heteroseksualnim ili homoseksualnim vezama mi obracamo paznju na pol fizickog tela umesto na pol duse. Na energetskom nivou kada se blizanacke duse sretnu one ce biti privucene jedna drugoj bez obzira na pol koje imaju. Ovo znaci da se dogadja da se zenske i muske polovine iste duse sretnu i da obe mogu biti inakrnirane u zenskim telima ili muskim telima. Ujedinjenje na Zemlji. Ujedinjenje sa blizanackom dusom na Zemlji zavisi od spremnosti, narocito licne spremnosti svakog od blizanaca pojedinacno. Svaka od njih mora postici unutrasni osecaj POTPUNOSTI koja ce im omoguciti da osecaju da su, iako delovi jedan drugog, i dalje dve individue, potpune u sebi. Jedan od najbitnijih razloga zasto je POTPUNOST vazna kada dodje do blizanackih dusa je sto blizanacke duse moraju biti potpune u sebi kako ne bi dozivljavale konstantan gubitak sopstva u ovom ujedinjenju. Kraj!!!
BLIZANACKE DUSE & BLIZANACKI PLAMENOVI – Elendil Wakan Tanka
Camilla K Prevod Zvezdana Elanor i Milica
Sa svakom osobom koja postoji imate nekakvu vrstu veze ovde na Zemlji, imate sporazum duša. Isplanirali ste da odradite određena pitanja. Nemate samo dogovor duša sa drugim ljudima u vašem životu, takođe imate dogovor duše sa samim sobom. Pre inkarnacije vasa duša je izabrala da bude rođena u fizičkom telu da bi naučila određene lekcije. Pre nego sto smo se inkarnirali mi smo bili nežno vođeni da izaberemo plan za naše živote koji će dati najviše uvida naših duša. Odabiramo da se inkarniramo kako bi lečili i osećali. Šta su Blizanačke Duše?
Par blizanačkih duša energetski deli identitet, ali su kreirane kao dve polovine, ženska i muška polovina jedne duše. Kao rezultat odvajanja pri zori vremena u istoriji čovečanstva, dve drugačije ličnosti koje su bile JEDNO su kreirane. Možete vrlo dobro razumeti da kada se dve polovine nečega što je bilo JEDNO sretnu ponovo na zemlji nakon mnogo godina i života razdvojenosti i „nesvesne“ čežnje jedne za drugom, fizičko sretanje i samo ujedinjavanje je veoma intenzivan, neopisiv događaj na ljudskom nivou gde se dve polovine iste duše suoče i osećaju duboka, skrivena osećanja u njima samima koja mogu biti poricana životima.
Kada se blizanačke duše sretnu fizički, mnogi osete dubok kundalini kako se podiže i fuziju kakva ostavlja blizanačke polovine zauvek izmenjene. To je tako duboko iskustvo, takvo da blizanačke duše nisu u stanju da se vrate i budu onakve kakve su bile pre sastanka, zato što se kroz intenzivno ujedinjenje radja jači osećaj Sebe njih obe što znači da će biti primorane da gledaju same sebe na potpuno drugačiji način.
Može se desiti da prođu godine kako bi neko osetio koliko se promenio u Sebi kroz ujedinjenje Blizanačkih Duša, ali kako vreme prolazi integracija iliti radjanje pravog sebe počinje da se desava. Za mnoge ovo će se desiti tokom neke vrste odvojenosti od blizanačke duše. Kada se Blizanačle Duše sretnu i stope jedna u drugu, ekstaza osećaja JEDNOGA je kao nijedno drugo ljubavno ujedinjenje koje dve osobe mogu iskusiti na Zemlji. Blizanačke Duše su JEDNA duša, ali su i dalje produkt njihovih ljudskih života i odaljeno jedna od druge. Ovo znači da paradoks postojanja kao jedno, takodje znači da svako od njih ia sopstvenu različitu individualnost/ličnost koja je stvorena tokom vremena razdvojenosti.
Na ovim prostorima kada sretnete vašu Blizanačku Dušu, srešćete odvojeno ljudsko biće, jedinstveno i sa sopstvenim životnim iskustvima. Mnogi ljudi misle da kada je sretnete, sretnete sebe samoga.Do stepena da blizanačke duše dele istu energetsku nit ovo je tačno, ali kada je sretnete takođe ćete upoznati ljudsko biće koje je zbog fizičkih aspekata takvog postojanja moglo živeti ili život veoma sličan vašem ili potpuno različit. Istina je da blizanačke duše često del ista interesovanja, ali su i dalje dva odvojena ljudska bića.
Sretnuti blizanca fizički na Zemlji je duboko lično i veoma transformišuće iskustvo zbog fuzije dvoje u JEDNO. Ako im je suđeno da se ujedine fizički, duhovno i seksualno, ništa neće moći da im stoji na putu. Ovo znači da će često parovi blizanačkih duša doživeti jako osećanje „ljubavi na prvi pogled“ uprkos činjenici da se možda ne znaju fizički pre nego što se sretnu, svejedno će se stopiti jedno u drugo na veoma dubokim nivoima. Ovo će ih često ostaviti sa osećajem misterije i čuda onoga što se dogodilo.
Ujedinjavanje i stapanje u JEDNO opet, često vodi procesu kroz koji Blizanačke duše u dosta slučajeva moraju proći individualno. Ovo znači da čak iako su „u vezi“ sa drugom polovinom, individualno će prolaziti kroz proces suočavanja sa dubokim stvarima u njima samima kao rezultat ujedinjenja. Od fizičkog upoznavanja će rasti i veoma promeniti, ali sa prvim stapanjem počeće proces duboke lične trasnformacije.
Mnogi parovi blizanačkih duša doživi kratak sastanak veoma često rano u životu i tada se razdvajaju, ne mora biti zato sto obe od njih to hoće, nego zato što ne postoji drugi način za njihovu podeljenu dušu da raste individualno. Svrha njihovog prvog, i možda kratkog stapanja na Zemlji sa kojim počinju u ovom sadašnjem životu jeste da se ponovo ujedine kasnije. One će se i mogu ujediniti kada budu bile BEZBEDNE i SNAŽNE u svojim individualnim Ja. Druge blizanačke duše znaju jedna drugu kroz život i ostaju u bliskom kontaktu, ali će svakako biti primorane da se suoče sa stvarima u samima sebi individualno, zato što su se stopile tako duboko jedna u drugu.
Na prvom sastanku kada se blizanačke duše ponovo povežu na fizičkom nivou, utopiće se jedna u drugu kako bi iskusile JEDNO opet i u duši koju dele ovaj osećaj nikada neće biti zaboravljen, ali ne mogu biti DVA U JEDNOM, ako ne znaju KAKO DA BUDU ONI SAMI individualno. Razlog zbog koga ne mogu biti DVA U JEDNOM ako ne znaju ko su individualno je to da ne mogu zavisiti od druge polovine kako bi dobile osećaj Sebe i osećaj ko su individualno. Ako zavise od druge polovine da dobiju osećaj ko su individualno, nikada neće biti sposobne da postoje kao individualna ljudska bića na ovoj Zemlji.
Nikada neće biti sposobne da nađu mir, harmoniju, i ravnotežu u samima sebi INDIVIDUALNO zato što će im biti potrebna druga polovina da im da šta im je potrebno da pronađu u samima sebi. Sada će mnogo ljudi verovatno reći: „naravno da znam kako da budem ja- živeo/la sam kao ja moj čitav život“, stvar je u tome da se ceo osećaj toga ko je osoba zaista na nivou Sebe duboko menja kao rezultat stapanja blizanačkih duša. Ovo znači da pre tog stapanja osoba je možda imala ideju o tome ko on ili ona jeste, ali sastanak sa drugom polovinom sebe samoga vodi buđenju Sebe i čak snažnijem osećaju osobe koja jeste duboko unutra.
Kroz ovo ujedinjenje otvarate duboka osećanja i znanje ko ste u najdubljim kutcima vaše duše. Bićete preopterećeni osećanjima za koje nikada niste smatrali mogućim.Identične energije vaše blizanačke duše su vas gurnule dalje u sebe. Postali ste više to što već jeste. Blizanačke duše se instinktivno prepoznaju kada se sretnu. Ovo znači da nije slučajno prepoznavanje kada oboje tvrde da su blizanačke duše. To nije fizičko prepoznavanje, nego prepoznavanje koje se odigrava u duši. One se osećaju privučeno jedni drugom, stapaju instinktivno i postaju JEDNO kako oduvek i jesu bili. Da biste zaista znali da je vaša blizanačka duša zaista vaša, morate se upoznati i stopiti sa njime/njom fizički. Ne možete znati ako se niste steli i stopili fizički, emocionalno, duhovno ili seksualno.
Stapanje na fizičkom nivou je veoma važno kako bi blizanačke duše prizemljile svoj proces i vezu na Zemlji. Danas mnogi kažu da su upoznali svoju blizanačku dušu online. Ovo može biti istina, ali ako niste sreli svog blizanca telesno i osetili snažno ujedinjavanje, nećete biti gurnuti dublje u sebe kao rezultat ujedinjenosti. Nekada se blizanci ne ujedine seksualno, ali se i dalje mogu upoznati fizički i stopiti duhovno. Fizičko upoznavanje samo po sebi, kakvo god da je, može voditi jedinstvu energija, ali sa fizičkim aspektom kao što je na primer seks, blizanačke duše su gurnute dublje u sopstvena individualna Ja. Postoji ogromna razlika između sastanka i povezivanja fizički i ostajanja u nekoj vrsti odgovaranja online gde je komunikacija više intelektualna nego što bi bila kod fizičkog ujedinjavanja.
Ako se blizanačke duše sretnu fizički ujedinjavanje će se dogoditi kao rezultat najdubljeg instinkta njih oboje. Kada prepoznate vašu blizanačku dušu, videćete sebe u očima druge polovine. Osećaćete da ste se konačno vratili kući i kada pričate sa drugom polovinom, imaćete osećaj kao da se znate oduvek. Sve to će izgledati vrlo prirodno i seksualno ujedinjenje sa blizanačkom dušo će biti kao najprirodnija stvar na svetu. Tokom duhovnog, fizičkog i/ili seksualnog ujedinjenja blizanačkih duša, one će osetiti kako se kundalini podiže, što znači d će čakre biti aktivirane i stopiće se na svim nivoima.
Ljudi koji dožive podizanje kundalini osećaju da su bili povezani sa svojim Višim Ja i proces počinje kada znanje o tome kako ste duhovna bića postaje još snažnije nakon ujedinjenja. Podizanje kundalini je kao jak elektricitet kroz čitavo fizičko telo. To može biti tako snažno iskustvo tako da ne samo da ćete osetiti vantelesno iskustvo i drugo stanje svesti, nego takođe možete doživeti i fizičku promenu kasnije kao rezultat ujedinjenja i moćnog uzdizanja kundalini, zato što ste pokupili više duhovne energije.
314594_2437285165364_1048789314_2601899_1522103820_n (2)
Vrlo često uzdizanje kundalini može voditi tome da osoba bude manje fizički prizemljena. Upravo zbog ovog razloga je još više potrebno da dospete u dubok kontakt sa fizičkim telom kako biste ostali prizemljeni kada dođe do procesa blizanačkih duša. Seksualni kontakt između blizanačkih duša je veoma primitivan, sirov i istovremeno visoko duhovan. Instinktivna vrsta seksualnosti izmedju njih znači da je na ljudskom nivou može biti teško staviti ta osećanja u reči i stoga će jedino u seksualnom činu „stvarno“ pričanje između njih biti izraženo.
Što više se blizanačke duše stapaju seksualno, jače će postajati u svojim individualnim Ja. One su uvek bile jedno, ali pri fizičkom i seksualnom stapanju postaju CELA DUŠA, i nema individualnog osećaja ko je ko. Individualnost prestaje da postoji kada se stope jedna u drugu. One su „samo“ JEDNO i osećaju to JEDINSTVO.Mogu ostati u ovom osećanju JEDINSTVA sve dok su stopljene jedna u drugu fizički, duhovno i seksualno, ali kada je to prestane počinju da postoje kao dve individue ponovo< i osećaj gubitka druge polovine je tako bolan, tako da na nivou sopstvene duše možete osećati da deo ili polovina nedostaje. Seksualno postoji jasna razlika između muške i ženske polovine iste duše. Energetski ženska strana je ona koja „predaje“ sebe svojoj muškoj polovini u seksualnom činu. On, sa druge strane, je vođa u činu vođenja ljubavi. Ovo znači da sa blizanačkim dušama, postoji muška i ženska vrsta seksualnosti. To je sve odraz njihovih ženskih i muških energija i kakve su na samom nivou njihove duše. Mnoge ženske polovine direktno priznaju sebi da su se srele i povezale sa muškim polovinama sebe samih. Postoji razlika između muških i ženskih polovina. Ženske su prirodno povezane sa svojim osećanjima. Muške nisu povezane sa svojim osećanjima na način na koji su ženske. Ovo znači da će nekada muške reakcije na upoznavanje sopstvene ženske polovine dovesti do njihovog emocionalnog povlačenja od istih. Na ljudskom nivou će ženska polovina često osećati da je muška polovina nije uopste ni prepoznala zato što otvoreno ne izjavljuje niti priznaje blizanstvo. Za mene blizanačke duše sačinjavaju jedno. Na nivou duše se obe prepoznaju, ali reakcije na to variraju između muške i ženske polovine. Ženske polovine prirodno povezane sa svojim osećanjima nalaze da je vrlo teško što njihova muška polovina izgleda da se povlači. Šok upoznavanja i ujedinjavanja na tako dubokim nivoima dovodi do toga da blizanačke duše nisu u stanju da razgovaraju o tome šta se zaista dogodilo. Ženske polovine često hoće da razgovaraju, ali može biti bolno muškoj polovini da se otvori emocionalno, zato što je bio emocionalno upucan usled duge razdvojenosti od svoje ženske polovine. Konflikti između blizanačkih duša često događaju kada ženska polovina žudi za emocionalnom reakciom svog muškog dela i zbog istog razloga se muska polovina ne oseća spremno da se otvori emocionalno. Ženska polovina je tako povezana sa svojim osećanjima da nekada imaju sklonost da guraju stvari u mesto „puštanja“ i verovanja da će ih proces blizanačkih duša pre ili kasnije dovesti na pravo mesto. Važno je razumeti da nije moguće sa ljudske tačke gledišta kontrolisati sam proces. Jedina stvar koju možete kontrolisati kao polovina jedne duše ste vi sami. Složenost i intenzitet veze načkih duša na zemlji dovodi do činjenice da se one često razdvajaju ako nisu spremne da budu zajedno na ljudskom nivou. Izvanredno unutrašnje putovanje počinje kada se blizanačke duše stope na zemlji. Postale su „više“ ono što jesu nego što su bile pre. Novi osećaj je rođen, osečaj Ja koje zaista jesu u jezgru sopstvenih duša. Osećaju se promenjeno, ali često isprva može bti teško smestiti u reči tačno šta se dogodilo. Razdvojenost je stoga često „isplanirana“ pre inkarnacije isto kao i sastanak. Ne želim da reč „isplanirano“ zvuči previše metafizički, ali ono šta se dešava na ljudskom nivou je osećaj kao da su bIzanačke duše „primorane“ da rastu individualno. Rast nema veze sa time da se bude bolja duša, za blizanačku dušu duhovni rast je sakupljanje smisla i osećaja Sebe. To je putovanje u novi osećaj svesti Sebe. Vrlo često ljudi koji su bili ujedinjeni sa svojim blizancima se osećaju bespomoćno kada osećaju i vide da bivaju ponovo razdvajani. Razdvajanje vodi do mnogo bola, besa i frustracije. Nekada je razdvojenost toliko teška da se ljudi fizički razbole, jer osećaju kako deo njih fali i kao da fali vitalni deo njihovog fizičkog tela. Ovo može dovesti do fizičke bolesti. U toku razdvojenosti blizanačke duše moraju osetiti i ponovo se povezati sa svojim sopstvenim unutrasnjim Ja da bi bile u stanju da osete vezu sa sopstvenim blizanačkim dušama. Ujedinjenje i stapanje dovelo je do činjenice da su ih njihove ponovo udružene energije učinile duboko međusobno telepatski povezanim. Kada razmislite o činjenici da je ujedinjenje učinilo dvoje jednim, vrlo dobro možete videti da ako ste upoznali svog blizanca, nikada nećete biti sigurni da li su ono što osećate vaša sopstvena osećanja ili osećanja vašeg blizanca. Kada su blizanačke duše razdvojene nakon stapanja, neke će početi da traže u spoljašnjem osećaju blizanca. Uradiće sve moguće da se povežu ponovo sa blizancem u spoljašnjem smislu, da ne bi osećali gubitak unutra. Ovo spoljašnje traganje je veoma bolno i pre ili kasnije osetiće da ne postoji drugi način povezivanja sa blizancem osim da se dosegne najdublje mesto u samome Sebi. To je putovanje na kome će duša koja je iskusila gubitak i razdvajanje od blizanca početi da se oseća vrlo drugačije i kao vanzemaljac u odnosu na druge ljude koji nisu to doživeli sastanak sa sopstvenim blizancima. Kada osećate gubitak blizanca možete se osećati samo kada ste u okolini drugih ljudi, zato što niko drugi, sem vašeg blizanca, zna vas kao što znate sami sebe. Šta se događa u procesu blizanačkih duša i zašto su mnogi parovi istih razdvajani? Kada ljudi konačno uvide da bivaju razdvajani od svojih blizanačkih duša i izgleda da je sve van njihove kontrole, mnogi će pronaći sebe u stanju panike i očajanja. Odvojenost od blizanačke duše je osećaj dubokog gubitka sebe samoga. Ovaj gubitak je neverovatno bolan i nekada polovini koja oseća gubitak blizanačke duše može biti teško da pronađe šta da radi sa ovim osećanjima. Pre ili kasnije krenućete da osećate da se morate „predati“ duhovnom i veoma emotivnom procesu koji počinje da se odvija na unutrasnjim nivoima. Uviđate da tačno kada dođe do procesa blizanačkih duša, kao da niste u stanju da budete u kontroli. Ne možete kontrolisati kada i kako da se ponovo ujedinite sa vašom blizanačkom dušom. Ovo znači da čitavo putovanje blizanačkih duša počinje sa oba- osećanjem JEDNINE sa blizancem i odatle osećanjem gubitka blizanca i gubitka sebe samoga i „osobe“ koje ste bili sa blizancem, pre nego što je se ikakvo odvajanje ikada desilo u zori vremena. Osećam da kada osetite ujedinjenje i JEDNINU sa blizancem, takođe osećate i imate nesvesno sećanje kakvi ste bili pre iskustva razdvajanja i cepanja na početku ljudske istorije. Ma kakvo je putovanje svakog para blizanačkih duša na Zemlji, svako od njih će nakon stapanja biti „primoran“ duboko da se SUOČI SA SOPSTVENIM INDIVIDUALNIM SOBOM. Nekada par blizanačkih duša nije spreman da bude zajedno ako je odražavanje prejako. Može biti prejako ako se nije oboje suočilo sa svojim individualnim ja. Potrebno je da budete u stanju da VIDITE i PRIHVATITE sve u vezi sa sobom, to kakvi ste, dobre i loše stvari u vašoj ličnosti, da biste mogli da izdržite odraz vaše sopstvene blizanačke duše. Ne možete doći do vašeg blizanca ni na koji način ako se ne suočite sa sobom. Morate se suočiti sa svim stvarima u samome sebi na svaki način i individualno. Ne možete doći do vašeg blizanca ako osećate da nešto u vama nedostaje. 314594_2437285165364_1048789314_2601899_1522103820_n (2) Šta to znači- suičiti se sa Sobom? Mnogi ljudi koji su bivali ujedinjeni sa svojim blizancima i doživeli neku vrstu odvajanja bilo to fizičko ili emocionalno, često osećaju da samo kada bi mogli biti u nekoj vrsti veze sa njima, to bi bilo to. Takođe, ovo je razlog zašto mnoge ženske polovine pokušavaju da direktno preuzmu kontrolu u pitanju svojih muških polovina. U očajanju pokušavaju da spolja dosegnu svoje muške polovine na jedan ili drugi način. Stoga ženske polovine često pokušavaju da kontrolišu vezu blizanačkih duša kroz aktivno pokušavanje da navedu muške polovine da se kreću ka njima. Često ženske blizanačke duše žude za emocionalnom povratnom reakciom od svojih muških polovina i zbog ovoga nastoje da preuzmu emocionalno vođstvo. Sve je ovo rađeno iz očajanja za drugom polovinom. U stvarnosti na nivou Ja, ovo nikada neće funkcionisati. Razlog za ovo je da su obe polovine primorane da se suoče sa svojim individualnim ja i ženska polovina „primorana“ ne aktivno poseže za svojom muškom polovinom, već da posegne unutra za svojim unutrašnjim Ja. Muška polovina se takođe mora suočiti sa samim sobom individualno i odvojeno od svoje žene. Mora uraditi svoj sopstveni posao, na svoj sopstveni način i u svom sopstvenom vremenskom ritmu. Ovo može biti vrlo teško za ženske polovine da uvide i prihvate. Suočavanje sa Sobom ima veze sa ravnotežom. Niste u ravnoteži ako u očajanju želite svoju drugu polovinu više nego sebe samog, tako da vas nije ni briga za sebe. Ovo je uglavnom situacija mnogih ženskih polovina. Biće u tom neuravnoteženom stanju sve dok ne uvide da je sada dostra, moram se vratiti Meni sada, odnostiti se sa brigom i čašću prema Meni kao polovini jedne duše. Mnoge ženske polovine mnogo simpatišu muške i žele da budu tu za njih na svaki mogući način. Za muške polovine situacija može biti takva da su toliko nenavikle da osećaju svoja osećanja, tako da zavise od ženskih polovina da osećaju za njih. Ovo je neuravnoteženo stanje muške polovine, moraju osećati sami za sebe. Moraju biti u svojim osećanjima i rizikovati da osećaju emotivnu ranjivost. Nesvesno se mnogi parovi blizanačkih duša razdvajaju kako bi počele da suočavanje sa Sobom potpuno. Bez znanja i uprkos dubokom bolu izabiraju na nivou duše da se na neko vreme razdvoje, možda godinama, kako bi počeli da se suočavaju sa samim sobom. Neke blizanačke duše se ne odvajaju na isti dramatičan način kao druge, ostaju u kontaktu, duboko povezane i za njih putovanje suočavanja sa individualnim ja može biti još teže, zato što kada ste međusobno prezentovani sa sopstvenom blizanačom dušom, toliko vidite deo sebe da se možete zbuniti oko toga ko ste zaista. Lakše je suočiti se sa sobom kada ste potpuno fizički razdvojeni. Zato su u ovim danima mnoge blizanačke duše razdvojene, stvarna fizička razdvojenost in primorava da OSEĆAJU svoje individualno Ja. Nekada su blizanačke duše u vezi ili venčane za druge partnere i svejedno mogu sresti i stopiti se na Zemlji u seksualnu i duhovnu ujedinjenost, često fizička ujedinjenost sa blizancem primoravaju blizanačke duše da sagledaju stvarnu vezu u kojoj su. Moze biti veoma tesko ostati posvecen (braku) partneru ukoliko je osoba sa njegovom/njenom blizanackom dusom, jer se zbog nivoa na kome je Ja cak i u drugim vezama gubitak blizanaca oseca. Ukoliko ste sa nekom drugom osobom i mislite na svog blizanaca onda se u ovom odnosu osecate kao da ste sami. Na kraju ce te takodje osetiti , jer ceznja za blizanackom dusom kao i potreba da se bude istinsko unutrasnje bice moze biti toliko snazna, da ne mozete biti iskreni ni prema sebi ni prema svom partneru. Odjednom cete osetiti da zivite dvostrukim zivotom. Zivot koji zivite sa tim partnerom, u kome ne osecate da on/ona uvidja vase pravo (istinsko) Ja i zivot u kome tezite da budete iskreni prema sebi i zivite autenticanim zivotom verovatno sa vasom blizanackom dusom ili bar sa samim sobom. Kada se duboko pocnete suocavati sa Sobom (sopstvom) naci cete da je nuzno biti u “izolaciji”. Izgleda da je da bi ste vrlo duboko osetili ko ste, a da vas u tome ne bi ometali drugi ljudi situacije i okolnosti zivota, neophodno biti u izolaciji. Verujem da je najteza misija sa kojom se blizanacka dusa moze suociti na zemlji, misija suocavanja sa sopstvom. Stapanjem i ujedinjenjem sa blizanackom dusom, ponovo osecate sebe, iznova postajete svesni, sebi pocinjete postavljati pitanja i shvatate da postoje stvari u zivotu u koje ne zelite vise da se uplicete. Ne mozete vise da samo posmatrate svoj zivot sa strane, zelite da ucestvujete u njemu. Neki ljudi tvrde da se kada dodje do procesa blizanacke duse sve to dogadja na duhovnom nivou izvan kontole onoga kome se dogadja, istina je da je proces blizanacke duse zaista tako duboko licno iskustvo koje vas osnazuje da budete 100% u svom sopstvenom zivotu. Morate se suociti sa svojim zivotom i sa sobom ovde i sada. Morate biti potpuno ziva dusa u svom fizickom telu. Mozda niste u stanju da kontrolisete celokupni proces koji ima veze sa vasom blizanackom dusom ali mozete kontrolisati sebe. Kada osetite da je doslo do gubitka, ne samo gubitka vase blizanacke duse, vec i do individualnog gubitak sopstva, imacete osecanja koja uopste nisu duhovna. To mogu biti intenzivna osecanja ljutnje, bola, bezuslovna ljubav prema blizancu i bol razdvojenosti ( odvajanja). Mislim da je veoma bitno da osetite ove emocije jer u suprotnom veza sa vasom blizanackom dusom ne bi ni postojala. U toku perioda razdvojenosti ne mozete ni dopreti do blizanacke duse ukoliko niste duboko s vremena na vreme osetili gubitak sopstva i gubitak sopstvene bliiznacke duse. Dakle, jedini put ka blizancu je kroz sopstvo. Morate preziveti (osetiti) sve emocije da bi ste se uzemljili i stoga u suprotnom ne bi ste ni mogli istinski biti prisutni ovde, u sopstvenom fizickom zivotu. 314594_2437285165364_1048789314_2601899_1522103820_n (2) Mi smo izabrali da budemo u ovom fizickom postojanju da bi osecali. Istog trenutka kada se suocite sa sobom oseticete da ste povuceni identicnom energijom vase blizanacke duse. Oseticete da se vracate sopstvenoj blizanackoj dusi samo onda kada ste iskreni i odani sebi i kada se suocavate sa svim svojim najdubljim osecanjima i ranama. Blizanacke duse se nikada potpuno ne suocavaju sa istim problemom, ali izgleda da svi ljudi koji su vezani za sopstvenu blizanacku dusu pre ili kasnije moraju da se suoce sa sobom pojedinacno. Cesto se postavlja pitanje: Sta mogu da uradim da bi se ponovo ujedinio sa sopstvenom blizanackom dusom? Istina je da nije lako dati odgovor na ovo pitanje. Verujem da Bog istinski zeli da budemo svesni i da aktivno ucestvujemo u sopstvenom putovanju. Ovo znaci da ukoliko zelite da se ponovo ujedinite sa sopstvenom blizanackom dusom, morate postati potpuno svesni sebe. Ukoliko se osecate nesrecno u bilo kojoj situaciji u kojoj se nalazite morate napraviti promenu u svom zivotu. Vi mozete promeniti sebe. I ukoliko zelite promeniti sopstveni zivot, morate promeniti sebe.Cinjenica je da mnogo zena i muskaraca duboko osecaju da zele da budu spaseni, i mnogo puta ljudi koji znaju za svoje blizance, cekaju da se nesto spoljasnje dogodi kako ne bi morali da urade unutrasnji posao koji je neophodan da bi se ujedinili sa svojom drugom polovinom. Ukoliko zudite da budete spaseni izgubicete sopstveni osecaj sebe ( osecaj sopstva). Ovo znaci da cete izgubiti sopstveni smisao za upravljanje sopstvenim zivotom. Cekacete da vas nesto vodi bez osecanja da cete nakon osvescenja sopstva konacno osetiti sta je vas pravi put ( koja je vasa ispravna staza). Verujem da sve ovo proistice iz sopstva te ukoliko znate sebe sve ostalo i dolazi na svoje mesto. Dakle nije u pitanju znati sopstvo svog blizanca vec najdublje spoznati svoje sopstvo (sebe) . I kako onda mogu dopreti do svoje blizanacke duse? Morate doneti odluku da se pre svega morate na svaki nacin vratiti sebi. Ne mozete vratiti sopstvo svog blizanaca ukoliko prvo sami sebi ne vratite sebe. Vasa blizanacka dusa ce uvek odrazavati ( reflektovati ) bilo koju situaciju u kojoj se vi nalaziti. Dakle, vasa blizanacka dusa zapravo takodje moze reflektovati vasu izgubljenost. Morate povratiti kontrolu nad sobom da se ne biste osecali izgubljeno sa svojom blizanackom dusom ili u svojoj situaciji blizanackih dusa. Zapravo ukoliko se osecate izgubljeno u bilo kojoj situaciji da se nalazite vasa blizanacka dusa ce se takodje i veoma slicno osecati izgubljeno. Mozda necete moci da otvoreno o ovome razgovarate sa svojom blizanackom dusom ali je istina da ukoliko osecate da ste energetski izgubljeni vasa blizanacka dusa vam nece moci da pomogne vec ce samo da pokupi sve ovo u njegovoj/njenoj polovini. Dakle sve vreme je u pitanju povratak sopstvu i tako ostati u ravnotezi. Radi se o dostizanju “realizacije sopstva”. Ovo znaci da vi u svom individualnom sopstvu onoga sto istinski jeste, imate svoje potencijalne darove i nastojanja o tome sta bi ste zeleli da ucinite sa svojim zivotom. Neki ljudi kazu: Ja samo zelim da budem sa svojom blizanackom dusom – to je sve sto zelim od svog zivota. Istina je da ukoliko sve sto zelite u svom zivotu jeste da budete sa drugom osobom , blizanackom dusom ili srodnom dusom necete postici nikakvu “ realizaciju sopstva”. Necete znati ko ste ni sta cete sa svojim zivotom. Izgubicete sopstveni osecaj sopstva. Samorealizacija znaci da se umesto sto se koncentrisete na svoju blizanacku dusu koncentrisete na koriscenje svih vasih Bogom danih talenata i na ovaj nacin postanete potpuno ono vi koje mozete biti. Postajete “potpuni” u sebi. Biti potpun ( kompletan) ne znaci da u zivotu ne trebate druge ljude. Biti potpun znaci da ste jaki i sigurni u sebe. Verujete i znate da mozete biti 100% vi a da pritom ne osecate da vam nesto iznutra nedostaje. Koristite sve Bogom date darove i potencijale da bi ste ih sto vise osvestili. Na ovaj nacin ste potpuno iskreni prema sebi i koristite darove i sposobnosti koje imate. Zbog ovoga vise nije u pitanje kod bliznackih dusa da budu jedna druga ili da pokusaju da budu jedna druga ( da zamene ja) vec je u pitanju da svaka od njih pojedinacno bude svoje istinsko sopstvo, koje aktivno zivi zivot u skladu sa sopstvenim punim potencijalom baveci se onim sto svaka od njih radi najbolje. Oni su jedna dusa ali dve individue, dva sopstva. Blizanacke duse lako mogu izgubiti sebe jedna u drugoj. Veza blizanackih dusa je veza na Zemlji u kojoj lako mozete izgubiti sebe u drugoj polovini. Neki kazu da se ukoliko ste jaki u sebi ovo ne moze dogoditi, ali jedna stvar koja se mora ozbiljno uzeti u obzir je da kada se dodje do blizanacke duse ljubav moze biti veoma zavodljiva. Osecate bezuslovnu ljubav za drugu polovinu i ovo vas osecanje zapravo moze voditi do toga da postanete nesebicni u svojoj ljubavi prema njoj/njemu. Ovo je razlog zasto je veza blizanackih dusa sve vreme veza koju covek ima sa sobom. Covek mora biti svesan i oprezan u mnogim okolnostima da ne bi izgubio sebe u blizancu, jer kada se dogodi da izgubi sebe oba blizanaca su izgubljena. Paradoks je naravno u tome sto se ne mozete sjediniti sa drugom polovinom ukoliko ne izgubite sebe u tom ujedinjenju. Sta znaci izgubiti sebe? Vasa ocajanje i ceznja za blizanackom dusom je toliko snazna i bolna da cete uciniti sve moguce da bi ste bili sa njim/njom. Ovakvim postupanjem vi ignorisete sebe, gubite unutrasnju ravnotezu i ne brinete stvarno o sebi. Sigurna sam da ima mnogo ljudi koji su sreli i sjedinili se sa sopstvenom blizanackom dusom i koji prepoznaje ovu situaciju. Ovde je opet u pitanju potpuni povratak samom sebi i priznavanje sebi da Ja mora prvo biti potpuno svoje da bi DALO ili PRIMILO ljubav. 311727_2437289125463_1048789314_2601901_1694347944_n Drugi primer je ovaj: Blizanacke duse dele isti energetski identitet, ovo znaci da ponekad toliko ocajavate za svojom drugom polovinom da pretvarate sebe u drugu polovinu. Ovo mozete uciniti tako sto uzimate najbolje kvalitete i darove vaseg blizanaca i na ovaj nacin postajete on/ona. Kada se ovo dogodi vi dozivljavate gubitak sebe jer iako delite istu energiju sa svojim blizancem vi imate svoje kvalitete i darove koji vas cine osobom koja jeste. Vi morate biti vi, potpuno vi da bi ste bili magnet vasoj blizanackoj dusi. Blizanacke duse su ljudska bica od krvi i mesa. Veoma je bitno da na Zemlji blizanacku dusu smatrate ljudskim bicem. Ono sto vidim da se danas dogadja je da se kada govorimo o duhovnosti mi cesto koncentrisemo na apstraktno, intelektualne misli i koncentrisemo vise na nas kao duse nego na nas kao ljudska bica. Iz ovog razloga blizanacka dusa cesto postaje „entitet“ sa kojim ljudi zele da se povezu da bi se osecali kompletnijim u sebi. Istina je da smo mi svi ljudska bica i kada sretnete svoju blizanacku dusu srescete osobu koja je ljudsko bice sa ljudskim osecanjima isto koliko i svako drugi. Iz ovog razloga kada govorimo o „duhovnim“ procesima koja se dogadjaju kada se blizanacke duse ujedine moramo znati i uzeti u obzir da blizanacka dusa nije samo osoba koja ce vam dati sve sto vi osecate da vam nedostaje u zivotu. Vasa blizanacka dusa je vasa druga polovina, potpuno ljudsko bice, ali ce i dalje postojati ljudske mane, slabosti, zelje i darovi te osobe. Sve sto cini njega/nju ljudskim bicem. Ovo takodje znaci da ce cak i onda kada su blizanacke duse energetski sjedinjene jedna sa drugom ponekad na ljudskom nivou i dalje dozivljavati ljudske konflikte. Ponekad nije nuzno da se blizanacke duse na licnom nivou slazu. Ponekad se blizanacke duse bore sa razlikama u licnostima. Veze homoseksualnih blizanackih dusa. Ponekad se dogadja da je inkarnirana blizanacka dusa istog pola. Ima mnogo razloga zasto se ovo dogadja. Sve veze blizanackih dusa dogadjaju se izmedju muskih i zenskih energija iste duse. Ovo znaci da nije bitno da li mi mislimo da smo heteroseksualni ili homoseksualni. Ukoliko sretnete svoju blizanacku dusu jedna ce biti zenska polovina a druga muska polovina bez obzira na pol koji ima svako od vas. Ovo znaci da ce svaka osoba koja sretne svoju blizanacku dusu proci kroz iste procese koji su ovde opisani. Kada sretnete svoju blizanacku dusu bicete primorani da se suocite sa sobom. Kada govorimo o heteroseksualnim ili homoseksualnim vezama mi obracamo paznju na pol fizickog tela umesto na pol duse. Na energetskom nivou kada se blizanacke duse sretnu one ce biti privucene jedna drugoj bez obzira na pol koje imaju. Ovo znaci da se dogadja da se zenske i muske polovine iste duse sretnu i da obe mogu biti inakrnirane u zenskim telima ili muskim telima. Ujedinjenje na Zemlji. Ujedinjenje sa blizanackom dusom na Zemlji zavisi od spremnosti, narocito licne spremnosti svakog od blizanaca pojedinacno. Svaka od njih mora postici unutrasni osecaj POTPUNOSTI koja ce im omoguciti da osecaju da su, iako delovi jedan drugog, i dalje dve individue, potpune u sebi. Jedan od najbitnijih razloga zasto je POTPUNOST vazna kada dodje do blizanackih dusa je sto blizanacke duse moraju biti potpune u sebi kako ne bi dozivljavale konstantan gubitak sopstva u ovom ujedinjenju. Kraj!!!
Oproštajno pismo...
DAVORKA I NJEN SVIJET
Meni osobno najljepse rijeci ikada napisane....
Oproštajno pismo...
Kada bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.
Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.
Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti.
Spavao bih malo, više bih sanjao, znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.
Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju.
Kada bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, nego i svoju dušu.
Uvjeravao bih ljude, kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!
Djeci bih napravio krila, ali uzeo bi im ih dok se ne nauče letjeti.
Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću već s napuštenošću. Toliko stvari bih se naučio od vas, ljudi...
Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh.
Naučio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek.
Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo onda kada mu hoće pomoći da bi se podignuo.
Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti, ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti.
Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.
Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno bih te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom.
Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš.
Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, htio bih ti reći da te veoma volim.
Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari.
Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.
Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.
Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš
i budi prema njima dobar; nađi vremena i reci im 'žao mi je', 'oprosti', 'molim te', 'hvala' i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ.
Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.
Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.
Pokaži svojim prijateljima i bližnjima kako su ti veoma potrebni.
Gabriel Garcia Marquez
Moć majčine ljubavi
DAVORKA I NJEN SVIJET
U plodnoj dolini podno Anda živjelo je miroljubivo pleme. Jednog je dana grupa pljačkaša koja se bijaše skrivala u planinama, napala selo. U otetom plijenu našlo se i jedno dijete, pa su i njega poveli sa sobom u planinu.
Ljudi iz ravnice nisu znali kako doći do dječaka, jer u stjenovita bespuća nije vodio nikakav put, a ni tragova nije bilo. Ipak, poslaše grupu svojih najboljih ratnika da potraže dijete i vrate ga kući. Ljudi su pokušavali sad na jedan, sad na drugi način; penjali se lijevom, pa desnom stranom. Ni nakon nekoliko dana mukotrpna hoda nisu daleko odmakli.
Vidjevši da su potpuno nemoćni i da im je trud uzaludan, odlučiše se vratiti neobavljena posla.
Iznenada ugledaše djetetovu majku kako silazi s planine koju oni nisu mogli preći. Na leđima je u vreći nosila svoga sina. Kako je uspjela?
Jedan od ljudi iz grupe pozdravi je i reče:
“Mi smo najjači ljudi u selu, a ne mogosmo prijeći planinu. Kako si ti uspjela?”
Žena slegnu ramenima i odvrati:
“Nije to bilo vaše dijete.”
U plodnoj dolini podno Anda živjelo je miroljubivo pleme. Jednog je dana grupa pljačkaša koja se bijaše skrivala u planinama, napala selo. U otetom plijenu našlo se i jedno dijete, pa su i njega poveli sa sobom u planinu.
Ljudi iz ravnice nisu znali kako doći do dječaka, jer u stjenovita bespuća nije vodio nikakav put, a ni tragova nije bilo. Ipak, poslaše grupu svojih najboljih ratnika da potraže dijete i vrate ga kući. Ljudi su pokušavali sad na jedan, sad na drugi način; penjali se lijevom, pa desnom stranom. Ni nakon nekoliko dana mukotrpna hoda nisu daleko odmakli.
Vidjevši da su potpuno nemoćni i da im je trud uzaludan, odlučiše se vratiti neobavljena posla.
Iznenada ugledaše djetetovu majku kako silazi s planine koju oni nisu mogli preći. Na leđima je u vreći nosila svoga sina. Kako je uspjela?
Jedan od ljudi iz grupe pozdravi je i reče:
“Mi smo najjači ljudi u selu, a ne mogosmo prijeći planinu. Kako si ti uspjela?”
Žena slegnu ramenima i odvrati:
“Nije to bilo vaše dijete.”
Budi jako oprezan da ne rasplačeš ženu
DAVORKA I NJEN SVIJET
jer Bog broji njene suze. Žena je nastala od muškarčeva rebra, a ne od njegovih stopala da se po njoj gazi. Ne od njegove glave da se njome vlada, nego od boka da mu bude jednaka. Ispod ruke da bude zaštićena i pokraj srca da bude voljena."
jer Bog broji njene suze. Žena je nastala od muškarčeva rebra, a ne od njegovih stopala da se po njoj gazi. Ne od njegove glave da se njome vlada, nego od boka da mu bude jednaka. Ispod ruke da bude zaštićena i pokraj srca da bude voljena."
Hočeš li ti prerezati svoje uže? Ovo je priča o planinaru koji se želio uspeti na najvišu planinu. U tu je pustolovinu krenuo nakon dugih godina priprema. No kako je svu slavu želio za sebe, odlučio se popeti na planinu sam.
DAVORKA I NJEN SVIJET
Hočeš li ti prerezati svoje uže? Ovo je priča o planinaru koji se želio uspeti na najvišu planinu. U tu je pustolovinu krenuo nakon dugih godina priprema. No kako je svu slavu želio za sebe, odlučio se popeti na planinu sam.
Počeo se penjati. Vrijeme je odmicalo i postalo je kasno. Umjesto da pripremi logor za noć, nastavio se penjati sve dok se nije smračilo.
Gusta je noć obavila planinske vrhove. Oko čovjeka sve je bilo crno. Nebo i mjesec prekrili su teški oblaci i ništa se nije vidjelo.
I dok se tako penjao, tek nekoliko koraka od vrha, okliznuo se i počeo padati velikom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne točke i osjećati silu teže koja ga strašno vuče dolje. U tim trenucima užasnoga straha pred očima su mu se odigravali svi lijepi i ružni trenuci njegova života.
Misleći o tome kako je blizu smrti, iznenada je osjetio kako ga snažno povlači uže kojim je bio vezan.
Tijelo mu je visjelo u zraku... samo ga je uže držalo. U tom je trenutku mogao samo uzviknuti: Bože, pomozi mi!
Iznenada se s neba začu duboki glas:
Što želiš da učinim?»
Spasi me, Bože!
Doista vjeruješ da te ja mogu spasiti?”
Naravno da vjerujem!
TADA PREREŽI UŽE KOJIM SI VEZAN...
Nastupio je trenutak tišine. Čovjek odluči držati se užeta svom snagom.
Spasilačka ekipa priča kako su idućeg dana planinara našli mrtva i smrznuta. Njegovo je tijelo visjelo o užetu za koje se grčevito držao...
SAMO TRI METRA OD ZEMLJE...
A ti? Koliko si vezan za svoje uže?
Bi li ga pustio?
Nikad ne sumnjaj u ono što dolazi od Boga. Nikad ne reci da te zaboravio ili napustio. Nikad ne misli da On ne brine o tebi. Zapamti da te uvijek drži svojom desnicom. (Biblija)
Hočeš li ti prerezati svoje uže? Ovo je priča o planinaru koji se želio uspeti na najvišu planinu. U tu je pustolovinu krenuo nakon dugih godina priprema. No kako je svu slavu želio za sebe, odlučio se popeti na planinu sam.
Počeo se penjati. Vrijeme je odmicalo i postalo je kasno. Umjesto da pripremi logor za noć, nastavio se penjati sve dok se nije smračilo.
Gusta je noć obavila planinske vrhove. Oko čovjeka sve je bilo crno. Nebo i mjesec prekrili su teški oblaci i ništa se nije vidjelo.
I dok se tako penjao, tek nekoliko koraka od vrha, okliznuo se i počeo padati velikom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne točke i osjećati silu teže koja ga strašno vuče dolje. U tim trenucima užasnoga straha pred očima su mu se odigravali svi lijepi i ružni trenuci njegova života.
Misleći o tome kako je blizu smrti, iznenada je osjetio kako ga snažno povlači uže kojim je bio vezan.
Tijelo mu je visjelo u zraku... samo ga je uže držalo. U tom je trenutku mogao samo uzviknuti: Bože, pomozi mi!
Iznenada se s neba začu duboki glas:
Što želiš da učinim?»
Spasi me, Bože!
Doista vjeruješ da te ja mogu spasiti?”
Naravno da vjerujem!
TADA PREREŽI UŽE KOJIM SI VEZAN...
Nastupio je trenutak tišine. Čovjek odluči držati se užeta svom snagom.
Spasilačka ekipa priča kako su idućeg dana planinara našli mrtva i smrznuta. Njegovo je tijelo visjelo o užetu za koje se grčevito držao...
SAMO TRI METRA OD ZEMLJE...
A ti? Koliko si vezan za svoje uže?
Bi li ga pustio?
Nikad ne sumnjaj u ono što dolazi od Boga. Nikad ne reci da te zaboravio ili napustio. Nikad ne misli da On ne brine o tebi. Zapamti da te uvijek drži svojom desnicom. (Biblija)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)




















