DOBRO SE UVIJEK DOBRIM VRATI

DAVORKA I NJEN SVIJET Nastojim oduvijek živjeti po načelu - ne čini drugima što ne želiš da drugi čine tebi....no nastojati ne znači uvijek i uspjeti. Ponekad me ponese ponos, ponekad ludost, ponekad se jednostavno desi. Ne smatram se sveticom, daleko, daleko od toga, ali nikad, ama baš nikad nisam činila ili rekla nešto loše nekome pa pomislila - e neka sam, zaslužio je! Uvijek mi bude žao, nekad se ispričam, a ponekad niti ne priznam, taštine valjda radi. Ali u meni postoji nešto, veće od svega što čini mene, snažnije od sve siline mog karaktera, nešto što uvijek pobijedi. I mogu reći, sretna sam zbog tog. Sretna sam zbog mog osjećaja za dobro, zbog nepobjedive potrebe da učinim dobro, čak i kad naizgled netko to ne zaslužuje. Kad npr. pomognem nekome milion puta, i naravno vjerujem da će i on biti tu za mene ako kad zatrebam...međutim, kad zatrebam pomoć, ne dobijem je.... U prvom trenutku nevjerica, pa bijes, i na kraju tuga...I onda na tren pomislim, e neću više ni ja...Ali to kod mene traje zaista tren, ili malo više...I opet sam tu ako zatreba pomoć. Mnogi, ma šta mnogi, svi mi kažu da sam luda, čak i jadna, da gazim sebe, zašto to činim za drugog kad on to neće za mene??? Zato što se osjećam bolje kad pomognem negoli kad odbijem (sebični razlozi), šta gubim kad pomognem nekome, malo svog vremena ? Ta imam čitav život pred sobom!!! Svoj ponos? Mislim da ni to nije potrošna tvar. Zato što je dobrota sama po sebi nagrada, i vrati se kad-tad, samo ako život gledamo srcem. Vrati se kroz razna mala čuda u životu. I nije potrebno pomoći nekome da bi i on pomogao tebi. Drugima se pomaže radi njihova dobra a ne vlastita, zauzvrat nam treba biti dovoljan sam taj predivni osjećaj koji razgali dušu. Jer ako pomognemo nekome, ako činimo dobro samo da bi nam on nešto slično učinio zauzvrat, jeli to uistinu dobro za drugoga ili samo utiremo put sebi? Ne potičem slijepi altruizam, kad uništiš sve svoje za drugoga, ali vjerujem dokle god imam snage pomoći drugome, uvijek će mi nagonski moj pametni organizam ostaviti i snagu za samu sebe. Pa neka govore da sam luda, neka sam, takva sam kakva sam, i biti ću dovijeka....i činiti dobro, zaslužili oni to ili ne, jer eto, na kraju krajeva, činim to radi sebe,...it makes me smile!!! Dakle, meni se dobro istog trena dobrim vrati!!!

Srce ne spada u kategoriju - Pazi lomljivo!

DAVORKA I NJEN SVIJET Kao djeca smo gledali svijet širom otvorenih očiju, radovali se otvorena srca i iskreno. Otvorena srca smo kročili kroz godine, od ljubavi do ljubavi, od prijatelja do prijatelja, od posla do posla..... I normalno, na putu je bilo livada, mirnih rijeka i potoka, ali i šipražja, i podivljalih virova i rječnih bujica. Tu i tamo pokupismo koju ogrebotinu, ožiljak ovdje, ožiljak ondje. No tješe nas - proći će, i naučismo sami - svaki ožiljak zacijeli, neki brže, neki sporije. I onda prođu godine i godine, te jednog dana zastanemo pred ogledalom, i nešto nam je čudno - ne prepoznajemo oči u ogledalu. Kao da su mutnije, kao da su hladnije, kao da su ugasle?!? I srce nekako opreznije kuca... Što se to dogodilo........kad se to dogodilo... Izgleda da su oni brojni ožiljci ipak ostavili dublji trag nego što se naizgled činilo... Ostavili su trag i to ne bilo gdje već na vratima srca. I srce se više ne da otvoriti do kraja. Tek oprezno proviruje iza teških željeznih vrata, odškrine ih tek toliko u iznimno sigurnim situacijana, ali nikad i nipošto više do kraja!!! A-a, ta su vremena prošla kad se ovo srce otvaralo!! A-a, nećete mene više zeznuti!! U pravu ste, na taj način ste potpuno sigurni! Nema šanse da vas netko povrijedi ako ga ne pustite blizu. Potpuno najsigurnija obrana! Potpuno izolirani od ozljeda....ali i potpuno izolirani od....... ljubavi... Vječna izolacija od bilo koje vrste ljubavi, od bilo kakvog dubljeg osjećaja, od potpune sreće, od potpune tuge... Totalno vam je svejedno jeste li sreli danas nekog starog prijatelja ili niste, totalno vam je svejedno što vas je danas neka do jučer draga osoba tako ružno pogledala, ma što vas briga što se tamo neki netko ljuti na vas, a još je manje važna ona čokolada koju ste dobili na dar. Pih..! Pogledajte iza sebe; kad ste zadnji put OTVORENA PUNA SRCA poletjeli nekome u zagrljaj? Kad ste se od SRCA nasmijali nekoj šali, i smijali se još dugo zatim? Kad ste zadnji put poskočili od sreće jer se sviđate nekome? Kad ste zadnji put voljeli dan, trenutak, cvijet ili osobu, ali zaista voljeli punim otvorenim srcem, bezrezervno, bez zadrške? Uff, ..pretpostavljam..nije baš svakodnevnica... Mnogi život živimo suzdržano, volimo sa zadrškom, jer se bojimo dati, bojimo se otvoriti srce, jer naravno, postoji šansa - povrijediti će nas... Ali koliko samo tako gubimo... Pokušajte na trenutak pogledati svoje srce; gotovo da možete osjetiti željezne okove oko njega,... Ma pokidajte ih odmah! Pustite da ljubav kola vašim venama , pustite da ljubav izlazi vašim pogledom, vašim dahom, vašom osobom... Pustite je van, i doći će neka nova unutra! Što je više pustite, više će se vratiti! Možda ne danas, možda ne u tom obliku, ali vratiti će se sigurno! Volite bez zadrške svaki dan, svaki tren, i molim vas, izvadite srce iz te ladice u noćnom ormariću, ponesite ga sa sobom u život, o da, ozljedit će ga, to je neumitno, ali čujte, otkriti ću vam tajnu - "slomljeno srce" je tek poštapalica - naime, srce se ipak ne može nikad doista slomiti!

ZALJUBILA SAM SE

DAVORKA I NJEN SVIJET ZALJUBILA SAM SE

..i ne samo jedanput, već nekoliko puta..i ne govorim o čitavom životu, govorim samo o jučer i danas. Jučer sam gledala more. Mirno, plavo, sa odbljescima sunca po površini. Nježno i umirujuće, a opet tako moćno i prelijepo. Zaljubih se. A onda je došao još i on. Vjetar. Maestral. I more poprimi novu dimenziju, promjeni sve svoje; i boju i miris i oblik; metamorfoza iz lijepoga u još ljepše; Krenu sa pučine ravno prema meni, izdigne se iz vlastite utrobe, i nezaustavljivo nošeno maestralom zapljusnu mi stopala a sa pijeskom ponese k sebi i sve otiske nedavno otisnute. Odnese i dio mene. I zaljubih se opet. Samo ne znam; dal' u more, dal'u vjetar, dal' u pijesak...dal' u metamorfozu u simbiozu..? Zaljubih se u samu sebe, zavoljeh sebe još više ( i ne sramim se toga...) jer vidjeh; jer sam znala vidjeti - i more i vjetar i pijesak; jer sam spoznala da je more samo po sebi lijepo i snažno, i izuzetno moćno, ali lijepo tek ako ima Sunca koje ga obasjava, moćno tek ako postoji vjetar koji ga pokreće, i ako postoji pijesak, ako postoji kamen , ako postoje stopala na koje će se obrušiti u svoj svojoj ljepoti i snazi, i ako na kraju krajeva postoji oko koje će sve to vidjeti i duša koja će se zaljubiti. Danas sam u vrtu gledala ružu. Crvenu, bogatu, baršunastu. Toliko savršena da je gotovo nestvarna. Svaka latica drugoj nalik, svaka na svom mjestu, čarobne i mirisne! Mirisne...i to kako! Toliko je riječi u našem vokabularu, ali nijedna nije dostojna da opiše miris i ljepotu jedne ruže. Jednostavno, ne imah druge, već zaljubih se... I onda kao da to nije bilo dosta, odnikud stvori se leptir, veliki prekrasni bijeli... Pokušajte si samo predočiti, pokušajte na tren zamisliti - Ružu,poluotvorenu, crvenu baršunastu, a na jednoj njezinoj latici veliki bijeli Leptir, nježno tek kao da zadrhti krilcima, s vremena na vrijeme. I mene, treba li reći- opet zaljubljenu!

ne bojte se-zaželite

DAVORKA I NJEN SVIJET Dok smo bili djeca, mala bezbrižna, razigrana, bili smo puni želja, svaki tren bio je protkan nekom slatkom malom željom.... I nismo uopće sumnjali u njihovo ostvarenje, ustvari možda nismo toliko grčevito niti težili ostvarenju, jednostavno smo željeli, jednostavno smo sanjali, i to nas je činilo djecom, to nas je činilo bezbrižnima. I sada kad smo odrasli, kad smo postali veliki, i naše želje su se malo povećale, naše težnje a shodno tomu i naša očekivanja a onda pak, nažalost i česta razočarenja koja znaju tolike tragove ostaviti na osobi i toliko je promjeniti! Neispunjene želje, ako im dozvolimo, pretvore nas u osobu koja ne vjeruje niti u sebe, niti u sreću, niti u snove. U osobu koja se boji nešto željeti jer vjeruje ukoliko nešto previše zaželi, tada se to zasigurno neće ostvariti! U osobu koja vjeruje da su snovi i želje samo suvišan teret, samo put ka razočaranju, jer bolje je kad ne želiš ništa, na taj način ništa ne možeš ni izgubiti! Pa da, to jest istina! Ako ništa ne želiš, ništa nećeš izgubiti, ali isto tako ništa nećeš ni dobiti. A ako želiš, ako sanjaš, ako imaš sto želja, možda ćeš se 99 puta razočarati, 99 puta nećeš uspjeti, 99 puta ćeš pasti, ali onaj jedan put kad se digneš, kad uspiješ, kad ti se ostvari tvoj san, pomesti će kao vihor sve neuspjehe, i vrijedit će za svih sto pokušaja! Jedna stvar je važna - a to je znati smireno prihvatiti svaki neuspjeh, i ne dozvoliti mu da poljulja našu vjeru i ustrajnost, ne dozvoliti mu da nas obori s nogu! Ja osobno, imam jednu vrlinu, ili bolje to nazvati sretnu osobinu, a to je nesposobnost pamćenja ili sposobnost zaboravljanja! Neki mi kažu da to nije dobro, jer jako brzo zaboravim neko učinjeno mi nedjelo, neki loš događaj, zaboravim gotovo potpuno kao da se nikad nije dogodio, zaista, ne pretjerujem! Doduše ostane neka gorka emotivna nijansa pri pogledu na neki sličan životni put, ili osobu, ali to je samo nijansa za koju da bi je definirala, trebala bi se duboko skoncentrirati, a zato opet nisam sposobna. Smatram da je takvo selektivno pamćenje dobro, da treba zaboravljati neke loše stvari koje su nam se dogodile, ostaviti ih tamo gdje im je mjesto- u prošlosti, iz neuspjeha izvući pouku i samo nju ponijeti u novo sutra. Ne se grčevito prisjećati, čuvati neuspjehe kao da će nas oni sačuvati od budućih, hoće, ali isto tako "sačuvati" će nas i od uspjeha! Puno je korisnije pamtiti svoje uspjehe, kuražiti se njima i isto tako hrabro grabiti ka novima! Kad radim neki posao koji mi nije baš mio, onako nešto čeprkavo, dosadno i dugotrajno, primjetila sam da puno bolje napredujem kad radim ovako: Kad sam na trećini obavljenog posla, ni slučajno ne smijem pogledati koliko ga još moram obaviti, već pogledam koliko već jesam obavila, na polovici još uvijek pogledam iza sebe sva ponosna jer je već pola obavljeno, a kad pređem polovicu sve bliže kraju, pogledam još jednom iza sebe preponosna a onda bacim pogled prema kraju kojeg sam eto dostigla puno lakše nego sam vjerovala, i potapšam sama sebe po ramenu, jer eto - ponovo sam uspjela! Recite da sam sanjar, recite da sam idealist, recite šta želite, ali čvrsto vjerujem da se svi naši snovi mogu ostvariti samo ako ih imamo hrabrosti i volje slijediti. Nitko nam nije obećao da će biti lako, niti da će nam se želje ispunjavati čim ugasimo svjećice na torti, niti nam je dan čarobni štapić, ali dane su nam neslućene mogućnosti, možemo sve što želimo, malo je toga što spada u domenu nemogućih misija, čisto sumnjam da su vaše želje baš jedne od tih! I zato zaželite želju i juuuuuuuuuriš!

Sve što činite, sebi činite! Zar ne?

DAVORKA I NJEN SVIJET Neki vjeruju da smo nastali od majmuna, drugi pak da smo od Boga ( svatko ga zove svojim imenom) stvoreni. Vjeruju da imamo dušu ili pak nekakvu energiju u sebi, nešto što nas pokreće. Mnogo je raznih uvjerenja i raznih teorija, dokazanih više ili manje o postanku ljudske vrste, ali koliko ja spoznah, svi se slažu u sljedećem: -Energija ili duša u nama je neuništiva, ona nikada ne nestaje, samo mjenja oblik. - Svi imaju neke svoje zakone, neki Ustavne, neki Božje, a neki oboje A ja sam evo na pragu stvaranja novog uvjerenja, otkrivam nešto što dosada nisam: Sve živo i neživo okolo nas je povezano. Ako želiš da Svijet bude dobar prema tebi, budi prvo ti dobar prema njemu. Udišemo, izdišemo. Dakle uzimamo zrak u sebe i iz sebe ga vraćamo u atmosferu. Netko drugi ga udiše. Udiše dio nas, kao i mi dio njega. Ukoliko skupljamo u sebi mnoštvo negativnoga te izdahnemo da bi se pročistili, činimo dobro sebi, ali istovremeno loše nekome drugome. Negativu treba sagorjeti pri nastanku, tako da je što manje izađe u bilo kojem obliku van. Kažu - ne možeš promjeniti svijet...ali, mi sa svakim našim djelom, činimo promjene. Sve što činimo, način na koji činimo, kome činimo, sve to odjekuje i stvara iz toga Nešto. Zakoni Boga i Ustava nam govore: - ne ubij, ne ukradi, ne varaj, ne laži,.... ili ćeš biti kažnjen! No recite, zaista, treba li iole zdravom razumu vrhunski Bog ili sud da mu kaže da nije dobro lagati, varati, ubiti.. Ali apsolutno je uzaludna kazna bilo koje vrste. Sam taj čin je prvo naštetio počinitelju a žrtvi možda čak i manje. Apsolutno je nepotrebno kažnjavati jer lavina lošeg je pokrenuta tim jednim lošim činom - počinitelj učini loše, nakon toga se osjeća još gore, energija u njemu vri jer je krivo usmjerena, žrtva se naravno osjeća loše, poniženo i spremna za osvetu, .Ukoliko ne na počinitelju direktno onda na svim svojim bližnjima koji se nađu oko nje.Jer energija kipti da učini nešto, a to je jedino što žrtva tada zna. I tako nastaje začarani krug koji se širi i zrakom i dodirom i svakim korakom. Probajmo okrenuti svu energiju u nama na pozitivno: Pomozimo drugome, ne zato što je to u redu, što nam to nalaže vjera, moral ili zakon, već zato što je tako bolje!!! Ako pomognemo drugome, njemu će biti bolje, biti će radosniji, pozitivniji, i zrak će biti čišći! Ne ljutimo se na druge, ne zato što smo milosrdni, već zato što nitko nema ništa od ljutnje. Ne ljutimo se, već shvaćajmo. I svi ćemo biti smireniji, radosniji i zrak će biti čišći!!! Ne činimo drugome ono što ne želimo da oni čine nama! Zašto? Ne zato da se spasimo od pakla, već zato što je tako bolje!!! Već zato što sve što drugima činimo -sebi činimo!!! Kad radimo dajmo sve od sebe i radimo s ljubavlju. Zašto? Ne zbog plaće, ne zbog učinka, već zbog tog osjećaja da je tako bolje!!! Ovakav način razmišljanja i življenja potiče lančanu reakciju, jer dobro može stvoriti samo još bolje a nikako loše. Naše energije se isprepliću, energije čovjeka, zemlje, zraka i vode. I svakodnevno toliko utječemo na svaki naš trenutak, jedni na druge, na zdravlje svoje i tuđe, imamo moć kontrolirati sve naše učinke, samo smo toga premalo svjesni. Pokušajmo razmišljati i djelovati pozitivno i samo pozitivno. I shvatimo da Zemlja, Zrak, Sunce, Voda nisu neka strana tijela koja su tu samo da bi bile pozadina na fotografiji života, shvatimo da smo mi Zemlja, Zrak, Sunce, Voda, mi ih činimo takvima kakvi jesu; zrak ne bi bio takav da ga čovjek ne udiše, niti bi čovjek bio ovakav da zrak ne udiše....Mi smo povezani u svemu i sve je u nama. I sad već puno više smisla dobiva misao: Sve što činite, sebi činite! Zar ne?

ZA SVE NAS KOJI SMO JOŠ TU

DAVORKA I NJEN SVIJET I SADA JOŠ PAR RIJEČI

Često odgađamo posjet prijatelju, jer nemamo vremena, mora se raditi... Često se naljutimo, pa izustimo ružnu riječ, jer pa šta, imamo pravo na to!!! Često smo mrzovoljni, pa jedva da pozdravimo susjeda na ulici. Jer loš nam je dan, pa šta...!!! Često ne kažemo - oprosti, još češće ne kažemo - volim te, nedostaješ mi,..ne govorimo - lijepo izgledaš danas, ..prešutimo lijepe riječi, govorimo ružne...jer smo preponosni, jer je to cool, jer ne znam kakva sve opravdanja ne nalazimo. A onda jednog dana, kažu - nema više susjeda,..nema više tvog dalekog prijatelja, ...i onda bi im rekli sve to zašto smo bili preponosni, onda nam je žeo i nejasno kako nismo našli vremena za posjetiti prijatelja i reći mu jednostavno - toliko te volim najdraži moj prijatelju! I sad bi rekli i nedostaješ mi i oprosti, molim te, ..jer sad tek vidimo koliko je nepotreban taj ponos, koliko treba cjeniti te male stvari u životu, koliko malo vremena imamo i da ga nikako ne smijemo trošiti na ljutnju, ponos, bahatost....svaki tren koji imamo potrošimo na ljubav, začinimo cijeli život ljubavlju i onda i kad najdraži odu, veliki dio njih ostati će u našim srcima, tako da ustvari zauvijek ostajemo zajedno......tu negdje...

DAVORKA I NJEN SVIJET Možemo varati, lagati i pritom nikada biti uhvaćeni, a svoju savjest smirivati govoreći si - ne boli ih ono što ne znaju...Možemo činiti male nepodopštine u svoju korist il pak, ako nas okolnosti "natjeraju" i velike čak, i možemo izoštriti svoje glumačko umijeće da nitko nikad ne pomisli da smo sposobni na takvo što. A ako nas ipak nekad uhvate u laži, onda možemo naći milijun isprika i opravdanja za naše čini, i uvjerena sam, u takvim trenucima svatko od nas se može pretvoriti u najboljeg odvjetnika i govornika, jer riječi naviru same kad branimo sebe. I za svaki svoj postupak imamo opravdanje, nismo mogli drugačije, i ustvari, nismo baš skroz krivi... Isto kao niti jedan zatvorenik u zatvoru. Svaki od njih, pa i oni najokrutniji imaju opravdanje za svoje postupke. I ponekad uspijemo uvjeriti slušaoca da ustvari nismo tako loši kako se čini, ili pak da nismo imali loše namjere. Možemo prevariti cijeli svijet a da nitko ne posumnja. Ali voljela bih sresti onoga tko je prevario čovjeka u ogledalu Njemu recite - nisam kriv. Pa ga pogledajte u oči. Nije upalilo, zar ne? Njemu recite - ono što ne znaju, ne boli ih. I ugledat ćete ranjene oči koje boli. Sve što činite, sebi činite. Svaka laž, kao bumerang se vrati. Svaka ružna, oštra riječ, zapara prvo vaše srce. A isto tako lijepa riječ prvo oplemeni ono otkud je i potekla. I ništa ne možete sakriti čovjeku u ogledalu, sve vidi, sve zna i sve osjeća! I šta vrijedi ako vas čitav svijet voli i cijeni jer ste ga malo zavarali, ako čovjek u ogledalu pati jer zna da ste ga iznevjerili. Ostanite vjerni čovjeku u ogledalu, da ne spuštate pogled, kako pred njim tako onda i pred cijelim svijetom. I sve što trebate, imati ćete, jer u biti, čovjek kad ima ljubav, kad ima čisto srce, tako mu malo treba a čini mu se da posjeduje čitav svemir.!!! I zato, idite, ako već niste, izmirite se sa čovjekom u ogledalu, i onda obratite pažnju: zar vam oči odjedanput nemaju ljepšu boju?

da ponovim----ovo vrijedi za sve i mene

DAVORKA I NJEN SVIJET Ovo vrijedi za sve i mene Vjeruj iz dna svoje duše... Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...

Samo 10 zapovijedi

DAVORKA I NJEN SVIJET

Vjerovali u Boga ili ne, morate priznati da je onih 10 popularnih zapovijedi zaista famozna stvar! U njima je sadržan recept za sreću. Ne zbog toga što (ne)ćemo u raj, ovisno o pridržavanju istih, već ako poštujemo tih 10, samo 10 načela, pa svi problemi Svijeta su rješeni; da ne lažemo, ne krademo, ne varamo jedni druge na ovaj ili onaj način, ne ubijamo se i poštujemo starije i sve bližnje kao sami sebe... Eto, čak nisam ni sve nabrojala, a opet se i ovo čini dovoljno da raj ne bude imaginaran već svakodnevan. Vjerojatno su oni prvi ljudi kad su čuli tih 10 zapovijedi koje su vrata raja, pomislili - pih, pa ništa lakše....i nije taj Bog baš nešto extra mudar kao što se fura... Pa teže bi bilo da nam je zapovijedio - odletite na Mjesec, osvojite najviše vrhove na zemlji, istražite najdublje morske dubine, izumite tv, računala, automobile, avione, rakete, robote... uništite pola zemaljske kugle požarima, ratovima, uništavanjima, varajte se obavezno svakodnevno, gomilajte bogatstvo neprekidno... Uhh, da nam je to zapovijedio, rekli bismo - ma tko će to sve, pa nemoguće je.... A opet....gle nas...lakše nam je danas obići svijet negoli jedan jedini obični dan ne slagati nikome, ne uvrijediti nikoga, ne biti sebični, ljuti ili razdražljivi, lakše nam je biti sve drugo čitavi dan, čitavi život, negoli jedan dan biti običan Čovjek. Nevjerojatno...zar ne...tko bi rekao.. No dobro, griješimo...to nam je svojstveno svima, ali ipak neka nam ne zamre svijest o tome da su to greške, da takve obrasce ponašanja ne uzimamo zdravo za gotovo, da se ne tješimo - ah, takvi su svi, takav je danas život, surov..i da bi opstao moraš i ti tako......ne, život je onakav kakvog si sami stvaramo...sami biramo po kojim načelima ćemo živjeti, ako smo naučili griješiti, sad je krajnje vrijeme da naučimo ispravljati greške, da naučimo spoznati sami sebe iskreno i reći oprosti. Poštivati tih 10 zapovijedi...samo 10...mislim da mi to možemo...ne zato što (ne)ćemo jednog dana u raj, već zato da taj dan bude danas, a raj da bude svuda oko nas.

Blagosiljanje hrane

DAVORKA I NJEN SVIJET Blagosiljanje hrane Naucili su nas da blagoslovimo hranu pre nego sto je pojedemo. To je zato sto podsvest i u oblasti nase ishrane kreira realnost. Kada usmerimo energiju iz dlanova u hranu, bukvalno menjamo njen hemijski sastav. Ako dlanovima obuhvatimo tanjir sa kolacima, i vizualizujemo svetlo i energiju kako prolaze kroz nase ruke, i ako prepoznamo da je ta energija sustina Boga, pojescemo najzdraviju hranu koja postoji. Ovo možete da proverite: Uzmite dva paradajza koji gotovo identicno izgledaju. Stavite jedan na tanjir i ostavite na nekom mestu gde ga niko nece dirati nekoliko nedelja. Uzmite drugi paradajz i uradite meditaciju. Pocnite sa relaksacijom i uradite ceo ritual. Onda deset minuta drzite paradajz izmedju dlanova,vizualizirajuci svetlo i ljubav kako prolaze iz jednog dlana u drugi i kroz paradajz. Obelezite sada taj paradajz i njega stavite pored onog prvog paradajza. Posle nekoliko nedelja videcete kako se prvi paradajz pokvario, dok je drugi osusen, ali jestiv. Vidite i majstori su znali za konzervanse. Ali su njihovi neskodljivi i isceljuju nase telo. Ona hrana koja nam je licno potrebna mozda nije opisana u knjigama o ishrani. Nasa su tela karmicki uslovljena. Postoji celijsko pamcenje odredjenog nacina prezivljavanja i kako smo se adaptirali na nesto. Nasa tela su mnogo vise od fizickog instrumenta- ona su secanje na prethodne egzistencije u fizickom domenu. Ovo je klinicki dokazano. Sistem verovanja je taj koji kontrolise vase telo. Istorijska memorija vasih celija odredjuje koje su navike u ishrani za vas korisne. To nema veze sa nutricionistima i ostalim strucnjacima. Najstarije civilizacije imaju prosecan zivotni vek preko sto godina, a uglavnom jedu nekvalitetnu hranu. Neki od njih zive samo na secernoj trsci. Najvazniji sastojak njihovog stila zivota je odsustvo stresa. "Nema vremena za karmu" - Paxton Robey u saradnji sa Lone Jensen

Rekonekcija - proces transformacije i buđenja svesti

DAVORKA I NJEN SVIJET Učili su nas da se čovek izdvaja od drugih bića jer ima pet čula i po svemu je najnapredniji. Kroz evoluciju, na čoveka se gledalo kroz telesni razvoj, ali dolazi vreme spoznaje da je čovek najpre duhovno i božansko biće, a tek onda telesno. Zbog takvih učenja sve je u duhu materijalnog i telesnog. Shvatanje suštine energije će nas uvesti u novu svesnu evoluciju čoveka, koja će uskoro biti neminovnost. Zbog telesnog i materijalnog odnosa prema sebi, svetlija strana čoveka je uvek potiskivana kao nešto mistično, što se ne može dokazati fizičkim zakonima. Međutim, postoje i metafizički zakoni koji mnogo preciznije definišu prirodu energiju. Nauka, religija i društvena svest, održavali su prividno stanje da je telo original čoveka, vredno svake pažnje. Sada već imamo spoznaju da je original čoveka njegova duša-energija, i kao takva nas dovodi u pravi odnos sa energijom. Čovek se do sada nije znao osloboditi košmara u glavi koji dolaze od EGA, UMA i misli. Učili su nas da je sve u glavi i uspeli su je napuniti nebitnim stvarima. Pokazalo se da glava mora uvek biti mirna kako bi nas, sa čulima, bolje informisala o svetu koji nas okružuje. Svest je nešto što ne opterećuje glavu, a celom biću daje potpun uvid u stanje energije. Zbog društvene svesti i fizičkih zakona, veoma često živimo bez istine. Društvena nadmoć i vlast nad čovekom nude neku iskrivljenu istinu, koju čovek mora prihvatiti, kako ne bi bio bela vrana u društvu. Na nesreću, niko u društvu nije pošteđen negativnih uticaja. Ljudi danas sve više govore o svesti, istini, ljubavi, duhovnom životu, slobodi čoveka, duši i energiji. Energija je uvek bila uz nas, od nje smo stvoreni, ali tek sada lagano izlazi na površinu. Pitanja u vezi sa zdravom prehranom, disanjem, prirodnim isceljivanjem, jogom i meditacijom, nisu više nepoznate teme. Pitanja EGA, UMA i misli su nekada bili samo za psihijatre, dok se danas tim pitanjima sve više bave obični ljudi. Jednako tako religija i društveni moral pokazuju svoje pravo lice. Obrazovanje i medicinska struka sve više gube na svom lažnom značaju. Ljudi će uskoro biti sami svoji lekari preko zdrave hrane i meditacije. To je prirodno i jedino ispravno. U duhovnom svetu ne postoji nijedna bolest, a sve se može dovesti u red putem energije. Sve više se govori o ljubavi koja je davno zaboravljena, jer društvu i religiji nije odgovaralo da se ljudi vole, nego da među njima postoje večite podele. Društvena zajednica, vlast i države neće imati više nikakvog posla, i time dovoditi u zabludu opravdanost postojanja. Svaki čovek je sposoban da brine o sebi i nije mu za to potreban niko. Mogućnosti normalnog i svesnog čoveka, po pitanju energije i stvarnih potreba su ogromne.Ako vrabac može brinuti o sebi, zašto to ne bi mogao svestan čovek? Sve što radite mora imati predznak svesti. Ukupno ponašanje treba biti u duhu istine, svesti, radosti i ljubavi. Kada čovek oslobodi svoju glavu od maske ega, uma i misli, konačno će biti na putu ka sebi i svom prosperitetu. Centar čoveka nije u glavi, nego u središnjem delu tela, tamo gde se odvija metabolizam, pokreće energija i stvara krv. Čoveku je dato misliti na osnovu osećanja, ali ne biti slomljen pod navalom vlastitih misli, i nemoći šta uraditi sa njima. Glava mora biti potpuno hladna, a telo prirodno toplo. Tek tada može energija imati pravilan tok. Obzirom da misli vode energiju, kada je čovek pod uticajem haotičnih misli, dolazi do nemira u telu, jer energija bude blokirana. Mirna glava je najbolja za energiju. U tu svrhu služi meditacija. Čovek kao svesno biće je normalan samo kada je u ljubavnom odnosu. Sva druga stanja čoveka ukazuju na to da svako može biti opasan. Životinje ne mogu biti zle, bez obzira na fizičku snagu a ljudi svakako mogu. Znači ljubav je kod ljudi neminovnost i preka potreba, kako bi došlo do uređivanja svih odnosa. To je jedino moguće kada u svetu ne bi bilo novca, i kada bi energija bila pravilno shvaćena i prihvaćena. Zbog novca ljudi gube ljudsku orijentaciju i postaju zveri. Životu se može radovati samo čovek mirne i hladne glave. U vezi sa tim dobro je često glumiti radost, jer se time oslobađa napetost u glavi a centar života vodi u predeo stomaka, gde mu je i mesto. Sve ono što se tiče energije je univerzalna stvar sveta i tiče se svih nas na jednak način, zato joj moramo tako prići – univerzalno, oslobođeni ličnih razmišljanja i stavova. Ono što nam je svetlost Sunca jednako potrebna, tako je i sa energijom. Celi svet je celina, jedan izvor energije, sve je obuhvaćeno tim izvorom, jednako važno, jer ne postoje dve iste stvari na svetu. Slične mogu biti, ali iste nikada. Zato je i svaki čovek jedinstven i vredan celine energije sveta. Odnos čoveka prema energiji je stvar ličnog proživljavanja. Ne postoji stručnjak za ljudsko iskustvo. Svako je za sebe jedinstven u svemu. Misaoni proces i svest nemaju ničeg zajedničkog. Misli se formiraju na osnovu osećanja, i često nas dovode u stanje neshvatanja spoljašnjeg sveta. Znači, ono što vidimo, čujemo, mislimo,probamo ili dodirnemo, ne daje potpunu sliku i uvid u pravo stanje stvari. Zbog toga često puta ne možemo proceniti šta misli bliski prijatelj, šef ili naše dete. Telesna čula trebamo ostaviti tamo gde im je mesto i lagano razvijati intuiciju, svest i duh za potpun doživljaj svega što nas okružuje. Zbog EGA stalno moramo proživljavati prošlost, a zbog UMA iščekivati budućnost. Trebamo se osloboditi EGA, UMA i misli, a na njihovo mesto imati mir u glavi i telu, osećaj istine, svesti i ljubavi. Usklađenje duše-energije, metabolizma i srca jedino je moguće u sadašnjosti, tako da pitanje prošlosti i budućnosti samo mogu biti teret zavisnika koji to proživljavaju. Drugo je pitanje što se sagledavanje prošlosti i proricanje budućnosti može videti sa spiritualnim mogućnostima čoveka. Povezivanje sa samim sobom - ravnoteza Novorođena beba je božanska po svemu, ali još nema probuđenu svest i ne može hodati. To je dokaz da mora u sebi izgraditi nešto što će je voditi kroz novi svet prirode.Dete će svakim danom napredovati fizički i buditi svest, tako da će jednog dana biti povezana na vertikalni kanal energije Neba i Zemlje, koga će se držati do kraja života. Dete prohoda onoga trenutka kada ima dovoljnu svest o prostoru i vremenu u kome se nalazi. Gravitacionu silu jedino može osetiti svestan čovek. Do buđenja svoje svesti, dete se pomaže tuđom svesti, preko roditelja i svih kontakata do kojih dolazi. Tuđu svest u detetu nazivamo ego. Uporedo sa egom, dete razvija um, u smislu tuđeg znanja o sredini u kojoj živi i svim odnosima koji utiču na njega. Sve ono što dete prima iz okruzenja, u njemu budi snažna osećanja, koja dovode do pojave misli. EGO, UM i misli su dokaz da dete još nema širinu pogleda na svet, i ne poseduje dovoljan nivo svesti. Svest je prirodni biokompas, usklađen sa energijama, gravitacijom i univerzalnom kozmičkom svesti.Svest ima jedini cilj, u svakom trenutku, po principu ovde i sada, navoditi čoveka najboljim rešenjima usklađivanja sa energijama. Razvijena svest je u vidu svetlosti aure, koja nepogrešivo vodi čoveka u smeru rasta i prosperiteta. To znači da je svest veza između svih potreba, aktivnosti i mogućnosti čoveka, u odnosu na sve druge mogućnosti energije spoljašnjeg sveta. To se odnosi na čistu energiju, hranu, vodu, vazduh, posao, fizičku aktivnost, kreativni rad, itd. Koliko će neko imati znanja i biti uspešan u buđenju vlastite svesti, zavisi od njega samog. Bez obzira na sve životne prepreke, svest je moguće probuditi. Sredina u kojoj živimo traži od nas mnogo toga, ali je na našoj svesti da nas pravilno postavi prema toj sredini, u skladu sa našim potrebama i mogućnostima.Frekvencija naše usklađenosti sa samim sobom i životnom sredinom će biti naša radost, zdravlje i ljubav.Svaku grešku trebamo primiti sa zahvalnošću, izvući pouku i ne dozvoliti njeno ponavljanje. Priča o energiji je nešto nevidljivo golim očima, i moramo puno raditi na sebi, kako bi, konačno, tu energiju proživljavali. Stečena znanja nemaju nikakve veze sa energijom. Trebamo razviti neka nova znanja. Za tako nešto je potrebno biti krajnje miran, bez aktivnosti ega, uma i misli. Samo mirni možemo osetiti dublje slojeve naše stvarnosti. U svemu postoji nekakav red, pa tako i u odnosu sa energijom. Najlakše je početi sa poznatim stvarima; onim čime se stalno srećemo u životu. Na prvom mestu je disanje, hrana i fizička aktivnost. Ko se bude dobro postavio prema ovim stvarima, sigurno će doći do nivoa gde je lako spoznati energiju. Umerenost u hrani i radu, svakako dovodi do opšteg stanja mira u telu. Na taj način svest drži kontrolu, a ego, um i misli sve više postaju uspavani, što je i cilj. Drugim rečima, uviđamo da je za život potrebna svest, koja se odvija sada, i nije moguća juče ili sutra. Većina ljudi u svojoj dubini oseća da to JA nisu oni i nemaju poverenje u njega. Sa druge strane još nisu otkrili sebe i zato imaju nepremostivi jaz praznine, ne znajući ko su i šta trebaju raditi. Tek onda kada doživite sebe u punoj realnosti, moći ćete shvatiti i svoje mogućnosti. To je jedini put do samopouzdanja. Sa egom i umom niko nema poverenje u sebe i svoje mogućnosti. Zato treba sebe izgrađivati u duhu svesti, i postepeno se oslobađati uticaja ega i uma. Sve dok ne osetite sebe, držaćete se ega i uma, jer se oni lažno predstavljaju kao da ste vi. Više ste ih prihvatili nego što ih možete odbaciti. To je stanje neizvesnosti,nemanja dobre namere i odlučnosti. Takvo stanje prouzrokuje i strah. Ljudi sa jakim egom zavisni su o drugima i tuđoj pomoći. Nemaju snage osloniti se na sebe. Tu se očevidno radi o neosvešćenosti a ne o fizičkoj nemoći. Uz pomoć sa strane mogu postići zavidne rezultate, ali i dalje nemaju oslonac na sebe. Onog trenutka kada budu ostavljeni od bliskih ljudi od kojih su zavisni, moraju potonuti. Odnos prema egu i umu mora biti lična borba na putu ka svesti i vraćanja vere u svoje mogućnosti. Osećaj sadašnjosti ćete imati ako zamislite svetlost, u vidu zlatne niti između Neba i Zemlje koja prolazi kroz vaše biće, i preko koje se napajate energijom. Sve što radite, morate se držati te niti, jer vas ona dovodi u stanje SADA. Ako dublje promislite, videćete da je to ista energija i sa ove i sa one strane Zemlje. Nemojte je nikada gubiti iz vida, jer kada se udaljite od nje, izgubili ste smer. U svetu sve postoji kao Jedno, nigde ne postoje dve iste stvari; jedan je svemir, jedan Bog, jedna energija, jedna istina, jedno sunce, jedna zemlja, jedan čovek i tako redom. To vam govori da na ovom svetu nikada ne možete biti sami. Čak i kada ste usamljeni, niste sami. Celi svet je Jedno i jednako vaš. Zbog toga ne smete ništa grabiti. Mnogo je bolje biti slobodan kao ptica, jer je sve vaše. Preko energije imate sve mogućnosti sveta, samo naučite kako se to radi. U tome vam može pomoći svest, istina i ljubav. Te tri stvari su strogo povezane u Jedno, sadašnjost, trajanje i večnost. Vi ste biće sa spiritualnim svojstvima. Imate sve mogućnosti energije, svetlosti i letenja poput misli. Samo se oslobodite teškog tela. I kada "izađete" iz tela i dalje ste u njemu, jer je svet celina, nije moguće biti odvojen od sveta. Čoveku je dato da bude duh, za koji najpre mora biti svoj, bez dominacije ega, uma i misli. Usklađivanje sa energijama nije ništa drugo nego uskladiti se sa samim sobom. Kada imate uvid u stanje svoje duše-energije, jednako imate uvid u sva stanja energije svieta. U tome je i suština moć energije. Ona vas potpuno oslobađa svake zavisnosti. Običan čovek se služi znanjem i fizičkim zakonima. Zbog toga je ograničen u svemu. Primoran je služiti se svim i svačim, ali ne nalazi istinu, jer ona nije stvar fizičkog sveta. Kada spoznate ko ste i osetite dimenziju univerzalne kosmičke svesti, odjednom vidite istinu sveta. Vi se sada služite metodom nagađanja; pitate se da li je ovo tačno ili ono, a nije tačno ni jedno. Spoznajom sebe otvarate treće oko i nevidljivi svet energije odjednom dovodite na dlanu. Iz takve perspektive vidite sve.Ko vam je prijatelj, a ko nije, ne trebate nagađati i donositi pogrešnee zaključke. Vidite realnost svake zamisli. Vidite sebe, svoje mesto i mogućnosti u sredini u kojoj živite. Više nemate faktor slepila i neznanja. Prostom spoznajom sebe i energije, odjednom postajete domaćin u sebi i onaj ko upravlja životom. Nemate više potrebe biti nezadovoljni, umorni ili bolesni. Sve ste to koristili zbog maske ega, uma i misli. Spoznajom sebe otvarate put radosti, sreće, prosperiteta i zdravlja.Bolest je namenjena nesvesnim ljudima i nema je kada upravljate životom. Spoznati sebe znači ući u dublje slojeve uz svetlost. Zamislite dva ronioca, jedan sa lampom, drugi bez nje, koji rone u dubine mora. Naravno, onaj sa lampom će videti podvodni svet, a ovaj drugi neće videti ništa. Ako se pitate gde su te lampe, gde je svetlost u čoveku, onda će vam se to jednog dana samo pokazati, na isti način kao što vam se pokazuju misli i snovi. Uskladiti se prema sebi i energiji nećete moći ako ste stalno prezauzeti, ako nemate vremena za sebe i ako ste zavisni od drugih. Po pitanju duše-energije sve je u duhu neshvatanja suštine prirode energije. Morate shvatiti da je priroda energije najsuptilnija na svetu, ali ujedno i najprostija. Možemo reći da je to vibracija, iskra, ili bilo šta drugo nezamislivo sitno. Energija je duh i misao koji se ne može razmatrati fizičkim zakonima. Znači energija je krajnje nežna i osetljiva na svaku prepreku. U telu je sve prepreka za energiju. Vi uživate u mnogo čemu, jelu piću, razmišljanjima, zabavama,muzici, poslovima, putovanjima,posmatranju prirode, slušanju, itd., ali je to za energiju prepreka i ona će mimoići svaku prepreku. Posle jela osećate pospanost, jer je energija pobegla zbog hrane koju ste uneli u želudac. Kad god ste pod uticajem EGA, UMA i nemirnih misli, energija neće proći kroz vašu glavu i zbog toga osećate košmar. Na isti način vam je i srce isključeno iz dotoka čiste energije, zbog svih grešaka koje činite prema duši, misleći da radite nešto dobro za sebe. Shvatanje i prihvatanje suštine energije je najvažnija stvar. Bez toga ćete i dalje biti opsednuti maskom EGA, UMA i ružnih misli. Zbog njih vi niste zadovoljni samim sobom i sebe odbacujete. Iz dana u dan vam se čini da su EGO i UM mnogo bolji od vas i da zaslužuju svu pažnju koju im poklanjate, a sebe isključujete iz igre života. Shvatiti suštinu života znači osećati se radosno samo zbog toga što postojite i što ste živi. To nema nikakve veze sa materijalnim uspesima. Sve što je materijalne prirode je prepreka suptilnoj energiji i to morate stalno ponavljati u glavi, da bi na kraju shvatili suštinu. Zbog neshvatanja duše-energije, vi ste stalno u grehu prema njoj zbog svih grešaka koje činite. Otrežnjenje i osvešćivanje nije ništa drugo nego otvaranje svih očiju prema prirodi energije. Za nju morate biti mirni, čisti, isprazni i da je neprekidno pratite. Morate imati pravu svetlost u telu kako bi ta suptilna energija „videla“ proći kroz nabijenu prepreku materijalnog tela. Takvu božansku čistoću ste imali pre rođenja i nikada više. Učite se i čistite što je god moguće više. Uzdržavajte se od svega onoga što bi dodatno pogoršalo stanje tela. Dobro razmislite šta radite, jedete, pijete i mislite. Od svega toga zavisi vaš mir i čistoća tela, te pravilan odnos duše-energije, metabolizma i srca. Nemojte nasedati izazovima, gde ste se mnogo puta uverili da vam nisu bili od koristi. Budite svesnost kao jedini način da energiji otvorite put do svake telesne ćelije od koje vam zavisi život. Uvek imajte uvid da je energija svetlost, koja munjevito prolazi pored vas. Da li ćete se osunčati i ozračiti od te svetlosti, zavisi samo od vas, vaše svesti i prihvatanja prirode energije. Ako su vam važniji novac, hrana, kuća, automobil, posao, partner, seks i sve ostalo materijalno, od sebe samih, onda zaista ne razumete suštinu života i postojanja čoveka. Na pragu smo velikih promena svemirskih razmera, što će i od ljudi zahtevati pravilniji odnos prema energiji, inače nećete moći dalje živeti i biti usklađeni. Uskoro ulazimo u novu epohu Zemlje, izmenu magnetnog polja i svega onoga što prati novu svesnu evoluciju čoveka. Konačno moramo shvatiti suštinu energije i odbaciti masku EGA, UMA i misli. Prema duši-energiji ćemo se najbolje uskladiti ako smo mirni i čisti. To znači da moramo biti svoji, bez ikakvih uticaja sa strane. Smirivanje sebe je početak prihvaćanja sebe i početak meditacije života. Šta je to što vas odvlači od mira u sebi, ljubavi i radosti? Ima li u vašem životu nešto važnije od vas? Možete li to shvatiti? Vi i sada u glavi imate misli u vezi vašeg društvenog „neuspeha“ i umesto njih imajte misli kako prihvatate sebe, zadovoljni ste sobom, i ništa vam na svetu nije važnije od vas. To će biti ključ za smirivanje EGA, UMA i misli. Morate imati posebno znanje za odnos sa dušom-energijom. Jedino što trebate shvatiti jeste da ste svojim rođenjem ispunili životni cilj. Sve ovo drugo što radite ne radite zbog sebe, nego zbog drugih, koji od vas traže, još i još, a vama je muka od svega toga. Ne morate posedovati ništa; ni dom, decu, partnera, posao, ništa, čak ni sebe. Zbog duše-energije, ovo ćete morati shvatiti da je tako, koliko god ličilo ludo. Snaga se dobija kada vam je dosadno i kada ne radite ništa. Vi sve radite suprotno, u žurbi, nikada nemate dovoljno vremena za sve ono što bi hteli uraditi. Na taj način nemate vremena ni za sebe, a to je u suštini jedini vaš problem. Vi niste svoji i to je mučan osećaj. Čovek kao svesno biće ima najveći problem zbog svoje glave i nesvesti-ce u njoj. U glavi nema ničeg materijalnog. Ne vezano za bilo koju okolnost života, glava treba biti mirna. Trudite se isključiti iz svoje glave sve one ljude koji vas uznemiravaju, koji od vas nešto traže, jer su oni hrana vašem EGU i UMU, zbog čega ne možete imati mir. Njihov uticaj je u suprotnosti sa vašim stavovima i zato ih doživljavate kao negativnost. U svakom slučaju vodite računa o sebi i to će biti ispravno u izgradnji svih odnosa sa ljudima. Kada shvatite ko ste i doživite sebe u pravoj veličini, tek onda će nestati potreba za vezivanjem na EGO, UM, i sve ono što je tuđe, društveno, moralno i religiozno. Kada izgradite svoju svest, neće vam biti potrebna tuđa svest: roditelja, škole, crkve ili društva. Posedovati svest je nešto iznad svih zavisnosti čoveka. Život se proživljava u sebi, a ne ogledanjem u drugima. Duboko u svom srcu trebate biti pobožni i religiozni ali nikako ne smete nasedati iluziji o Bogu i moralnoj društvenoj religioznosti. Vama je potrebna realnost života u ritmu duše-energije i ništa više. Kap mira i ljubavi u srcu možemo nazvati pravim Bogom, a svako umišljanje Boga je čista fantazija. Bog je stvar istine, svesti, odnosa duše-energije i srca, a ne misli u glavi. Glava je čoveku društvena orijentacija a srce životna. Ko se oslanja na glavu i znanje, daleko je od sebe i ljubavi. Biti u skladu sa sobom znači proživljavati sebe, a ne druge preko EGA i UMA. BITI U SKLADU SA SOBOM ZNAČI ZIVETI IZ SRCA!

Snaga Velikog Duha u - kosi

DAVORKA I NJEN SVIJET Kada razmišljamo o Indijancima uvek se nameće ista slika: duga kosa, perjanice, ratničke boje i tomahavk. Ali, ovaj ponosni narod je mnogo više od toga, magično privlačan i duboko duhovan. Američka vojska je Indijance regrutovala kao ”tragače” od vremena kolonijalnih ratova, a potom su korišćeni za pronalaženje naseobina i zimovnika sopstvenog naroda zbog čega su smatrani izdajnicima, jer rezultat je bio hiljade ubijenih i masakriranih žena, dece i staraca. Za vreme građanskog rata su učestvovali na obe strane, a tokom II svetskog rata jezik Navaho Indijanaca korišćen je za šifrovanje poruka između komandi američke armije jer neprijatelj nije mogao da ih protumači, te su se Indijanci u tom ratu našli u ulozi telegrafista. Opšte je poznato da indijanski ratnici svojim neprijateljima ”skidaju skalp”, ali razlog je malo poznat. Oni, naime, smatraju da je kosa izvor snage i moći, i da je njen gubitak znak da je Veliki Duh (Manitu) napustio dotičnog pojedinca. Kada su se pripremali za bitke, Indijanci su delove kose oko lica, ili svu kosu, uplitali u pletenice koje su umotavali kožnim trakama i u njih uplitali pero sokola da neprijatelj ne bi mogao da ih uhvati za kosu i tako im oduzme moć. Osvojeni skalpovi su označavali pobedu, kako nad telom, tako i nad duhom protivnika koga bi skalpiranjem obeščastili. Američkoj vojsci, kada ih je regrutovala, nije smetala duga kosa indijanskih pitomaca, ali se to, nakratko, promenilo tokom rata u Vijetnamu, zbog pokušaja vojske da ”uniformiše” izgled američkih vojnika. Od toga se odustalo bez zvaničnog objašnjenja, a razlog se držao u tajnosti. Tek nedavno se u javnosti pojavila informacija koja baca novo svetlo na ove događaje. Nakon smrti svog supruga, koji je bio vojni psihijatar u ustanovama za brigu o vijetnamskim veteranima i radio sa bivšim vojnicima koji su lečeni od PTS-a (posttraumatskog sindroma), sada već devedesetogodišnja žena, iznela je u javnost studije na kojima je radila američka vojno-medicinska služba, pa tako i njen suprug. Kada je pregledala muževljev materijal i beleške, ova hrabra žena je procenila da te informacije treba da budu dostupne javnosti. ”Sećam se večeri kada je moj suprug došao kući noseći debelu fasciklu sa oznakom ”poverljivo”. Unutra su su bile stotine strana poverljivih studija sa vladinim pečatima. Bio je šokiran sadržajem, a ono što je pročitao zauvek mu je promenilo život. Od tog dana, moj konzervativni, razumni suprug, pustio je kosu i bradu i više ih nikada nije sekao. Od vojnog vrha je tražio, i dobio, odobrenje za sebe i svoje saradnike da im se dozvoli da zadrže dugu kosu i bradu.” O čemu je zapravo reč? Naime, tokom rata u Vijetnamu, specijalne jedinice su poslale posebno obučene ljude da pretraže indijanske rezervate i sakupe mlade ljude koji pokazuju sposobnosti da se lako i brzo kreću po nepoznatom i neprijateljskom terenu. Pre nego što su im se obratili, pažljivo su ih popisali i zaveli u registar kao ”eksperte u traganju i preživljavanju”. Jednom kada su popisani, počela je njihova regrutacija, a onda se dogodilo nešto neverovatno. Nakon što su, po pravilima vojne službe, ošišani, svi do jednog su izgubili sposobnosti zbog kojih su, na prvom mestu, regrutovani. Skupi i mukotrpni treninzi i obuka pokazali su se uzaludni. Kada su pitani da objasne zašto ne mogu da ispune zahteve, stariji regruti su odgovorili da nakon šišanja više ne mogu da ”osete” neprijatelja, da više ne mogu da pristupe svom ”šestom čulu” i da im je intuicija nepouzdana, a oni ne mogu da čitaju znake, niti da vladaju duhovnim čulima. Tako je institut za testiranje regrutovao nove Indijance tragače, dozvolio im da zadrže dugu kosu i upario ih po dvojicu sa istim rezultatima testova, a zatim bi jednom bilo dozvoljeno da zadrži kosu, dok je drugi ošišan. Tada bi testovi bili ponovljeni. Pokazalo se da su oni koji su zadržali dugu kosu uspešno ponovili test, a da su, baš svaki put, oni sa ošišanom kosom potpuno zakazali. Evo kako je tipičan test izgledao: dugokosi regruti spavaju u šumi dok im se prikrada naoružani neprijatelj. Ubrzo ih budi jak osećaj da se primiče opasnost, oni ustaju i nestaju u šumi mnogo pre nego što naprijatelj stigne na njihovu lokaciju. Nakon toga jedan od dvojice regruta dobija vojničko šišanje i identičan test se ponavlja. Rezultat je pokazao da je dugokosi regrut na isti način ustao i izbegao neprijatelja, dok drugi uopšte nije osetio opasnost i bio je savladan. U dokumentima instituta za istraživanje i testiranje tragača stoji preporuka da se svim indijanskim tragačima OBAVEZNO ostavi duga kosa. Ono što studija američke vojno-medicinske istraživačke službe zaključuje je sledeće: ”Kosa je produžetak nervnog sistema i ispravno je smatrati da su to ekstrasenzorni nervi, vrsta visoko razvijenih ’antena’ koje prenose ogromnu količinu informacija moždanom sistemu, limfnom sistemu i neokorteksu. Ne samo kosa, već i brada ili brkovi takođe emituju energiju iz mozga u spoljašnje okruženje. Odsecanje kose je faktor koji doprinosi poremećaju ravnoteže u lokalnom eko-sistemu. Takođe, šišanje je faktor koji izaziva tenzije u međuljudskim odnosima svih vrsta, kao što dovodi i do seksualne frustracije.” Kada tražimo razloge za poremećaje sveta u kome živimo i kada se zapitamo gde to grešimo, možda nam odgovor svakog jutra daje naš odraz u ogledalu. Indijanci to oduvek znaju, kao i sve stare kulture i civilizacije... pa i ova naša. Vrač obavlja ceremonijalni ritual časti, Indijanski poglavica

Wiccan Music - "I Hear You Calling"

DAVORKA I NJEN SVIJET
 Želim vam dovoljno tišine da čujete taj šapat. I na posljetku, ona najveća od svih
želja – želja da u vašem srcu živi ljubav.

Magija- Tajanstveni vrt: ...zapocet cemo sa pitanjem....Sto je Magija?

Magija- Tajanstveni vrt: ...zapocet cemo sa pitanjem....Sto je Magija?:            Kad spomenem rijec Magija,vecina ljudi odmah pocnu razmisljati o zlim vjesticama,carobnjacima i vracarama s grbavim nosem,pa tako...

DAVORKA I NJEN SVIJET

Tri minute predivne istine - najmotivirajući govor ikada

DAVORKA I NJEN SVIJET

Awakening Signs

DAVORKA I NJEN SVIJET

10 signs of a spiritual awakening

DAVORKA I NJEN SVIJET

Jessie J - Domino

DAVORKA I NJEN SVIJET

Valeria Dangubic
·

Unutar različitih gnostičkih tradicija u pravilu se pojavljuje podjela ljudi na tri velike grupe: spavači, oni koji se počinju buditi i probuđeni. Spavače predstavlja velika većina čovječanstva (otprilike 75 posto ljudi), u fazi buđenja je manjina koja se odvojila od kriterija gomile (20 posto ukupne populacije), dok je probuđenih najmanje (tek 5 posto). Pri tome je važno napomenuti da nivo se nivo svjesnosti ne odnosi na čovječji um, nego na dušu koja se inkarnira unutar fizičkog tijela. Unutar sveukupnog ciklusa inkarniranja možemo razlikovati dvije velike faze – odvajanje od svoje prave prirode i povratak natrag.

Kad jednom dođe do odvajanja i duša uđe u fizičku stvarnost, ona uđe u polje materijalne stvarnosti gdje ju se na svaki način nastoji što duže zadržati. Duša postaje dijelom kolektivnog sna u kojemu ju se uvjerava kako je upravo to stanje normalno i jedino ispravno. Proces buđenja nije nimalo lak jer zahtijeva preokretanje većine naučenih modela egzistiranja. Otprilike kao da u jednom trenutku počnete trčati prema vrhu pomičnih stepenica koje idu prema dolje. Da bi došli do vrha potrebno je uložiti priličan trud, a k tome se još suočavate i s negodovanjem spavača koji putuju prema dolje. Što je ovome da trči prema gore. Zašto poput nas lijepo ne stoji na miru? Spavači pri tome znaju biti vrlo neugodni i iz sve snage se truditi na eliminiraju probuđene.

Pozabavimo se malo spavačima. Riječ je doslovce o ljudima koji gotovo čitav život provode zarobljeni u kolektivnom snu čovječanstva. Njima je na prvom mjestu preživljavanje i održavanje vrste, što ostvaruju kroz pripadnost plemenu, naciji, određenoj klasi, ili porodici. Ti ljudi preuzimaju vrijednosti koje su definirane od strane društva i pri tome na osnovu njih definiraju svoj identitet. Uključuju se u masovne oblike religije i bez razmišljanja prihvaćaju postojeće društvene zakone i pravila ponašanja. U njima postoji veliki strah od nestajanja reda i izbijanja kaosa. Razlog tome je njihova unutrašnja dezorijentacija, što se manifestira kroz izraženu potrebu za izvanjskom strukturom i redom. Ti ljudi u svojim životima preuzimaju gotove modele uspješnosti i zaziru od bilo kakvih promjena. Kod njih eksperimentiranje nije poželjno, ono ih čak i ljuti. Oni nikako ne žele privući negativnu društvenu pažnju. Ideal im je biti „normalan“ i uspješan.

Astrološki bi se moglo reći da spavači žive Saturnov nivo svjesnosti. Ovaj planet povezan je s našom društvenom uvjetovanošću i različitim vrstama ograničenja koja ta uvjetovanost nameće. Ovaj planet je zadnji golim okom vidljivi planet Sunčevog sustava i tisućama godina mu je dodjeljivana uloga čuvara koji ljudske duše drži vezanim uz materijalnu stvarnost. Unutar spavača možemo generalno razlikovati tri grupe, ovisno o razlikama na nivou svijesti. Najnižoj od njih pripadaju ljudi koji doslovce razmišljaju samo o preživljavanju. Oni gotovo da ne posjeduju pojedinačni identitet, tako da se primarno doživljavaju kao pripadnici klana, porodice, nacije, ili religijske skupine. Kod tih ljudi postoji vrlo malo individualne ambicije i slobodne volje. Stilovi života se jako razlikuju ovisno o spolnoj pripadnosti, a svoju profesiju i imena nasljeđuju od predaka.

Najnižoj grupi spavača u pravilu pripadaju ljudi iz nižih društvenih klasa. Rođeni su u porodicama s puno djece i pri tome sječu lošu naobrazbu. Oni u životu traže autoritete koje će slijediti, pri čemu svemu pristupaju s dosta fatalizma. Kod njih su promjene uglavnom uzorkovane dramatičnim krizama. Za razliku od najniže grupe spavača, u srednjoj se pojavljuje individualna i osobna svjesnost. Ti ljudi znaju što vole i što ne vole, te iskazuju određenu životnu ambiciju. Oni žele postići bolje društvene pozicije od svojih predaka i pri tome su svjesni potrebe boljeg obrazovanja. U srednjoj grupi spavača ćemo pronaći pripadnike niže srednje i srednje klase. Oni svoj identitet više ne definiraju po pripadnosti nacionalnim i religijskim grupama, nego se prvenstveno okreću svojoj porodici. Religija je i dalje važna, no sada se najčešće svodi na dosljedno slavljenje važnijih praznika. Ukratko, možemo reći da kod srednje grupe spavača dolazi do zamjetnog jačanja ega.

Najviša grupa spavača je u potpunosti integrirana u društvo. Njezini članovi posjeduju kvalitetnu naobrazbu i u pravilu pripadaju višim društvenim slojevima. Ljudi iz treće grupe predstavljaju društvenu elitu koja ima sve predispozicije da dođe do bogatstva potrebnog za život ispunjen luksuzom. Tu ćemo pronaći sveučilišne profesore, političare, direktore, poznate osobe i religijske vođe. Svi oni su vrlo kulturni i sofisticirani, fleksibilni spram ostalih ljudi, no još uvijek konzervativni u svojim stavovima. Ti ljudi imaju potrebu prikazivati simbole svoje uspješnosti, bilo da je riječ o skupim automobilima i jahtama, ili diplomama na prestižnim sveučilištima. U sklopu te najviše grupe spavača ego doživljava svoj vrhunac. Pripadnici te grupe se doživljavaju savršenima i svoje nedostatke preispituju tek pri pojavljivanju različitih kriznih situacija. Za njih su korupcija i zlouporaba moći izuzetno velika iskušenja.

Unutar astrološke simbolike Uran igra ulogu planeta koji nas suočava s neočekivanim preokretima. U tim trenucima iskačemo iz uobičajenih zakonitosti svakodnevnog života i suočavamo s obrisima našeg pravog identiteta. Zbog toga nije uopće čudno što kod ljudi koji su u fazi buđenja Uran u pravilu igra važnu ulogu u njihovim kartama. Možemo reći da svi oni dijeli isti nazivnik takozvane Uranovske svijesti koja potiče na individualizaciju. Buđenje iz kolektivnog sna se odvija istovremeno s razvijanjem unutrašnjeg identiteta. Ljudi se počinju osjećati ograničenim od strane društva i preispituju ispravnost postojećih normi ponašanja. Istovremeno se pojavljuje i osjećaj različitosti koji ponekad sa sobom donosi otuđenost. Proces buđenja nije lagan jer uključuje savladavanje straha od gubitka zaštićenosti unutar društva. Iskazivanje individualnosti i traženje istine definitivno nije povezano s društvenim statusom i financijskom sigurnošću.

Prva grupa ljudi u fazi buđenja suočava se s prihvaćanjem činjenice različitosti od drugih. Oni posjeduju neki konvencionalni posao i paralelno se bave alternativnim hobijem. U traženju svog puta ti ljudi prolaze kroz razne pokrete, duhovne škole i kultove. Svagdje pronalaze nešto zanimljivo, no nigdje se potpuno ne uklapaju. Istovremeno prave odmak od društvenih normi i propituju postojeće tabu teme. Tokom života najčešće se suočavaju s nekom kriznom situacijom koja ih prisiljava na temeljiti preokret. Prelaskom u drugu grupu faze buđenja u mnogo čemu se radikalizira pristup. Dolazi do odvajanja od društva i snažnog osjećaja otuđenosti već od samog početka života. Ti ljudi su najčešće jako različiti od svoje porodice i pri tome se bune protiv svih autoriteta. Nailaze na kritiku od strane ostatka društva, a za egzistenciju zarađuju preko neke samostalne aktivnosti, najčešće vezane uz duhovnost ili umjetnost.

Druga faza buđenja je prepuna iskušenja, jer uz potrebu dosljednog izražavanja individualnosti istovremeno idu i osjećaju sumnje i krivnje. Ti ljudi često znaju biti ljuti na sustav u kojem žive i pri tome spavače doživljavati kao glupe. Njihova potraga za slobodom može dovesti do ekstremno destruktivnog ponašanja, ali isto tako mogu biti i slavljen od strane ostatka društva. Najviši nivo buđenja pripada trećoj grupi koja se sastoji od pojedinaca dosljednih sebi i svojim vrijednostima. Oni se pri tome sasvim normalno uključuju u društvene aktivnosti i nemaju nikakvih problema s okolinom. Dapače, riječ je o ljudima koji svojim stilom života potiču na društvene promjene. Najčešće ih pronalazimo kao autoritete unutar određenih alternativnih djelatnosti i unutar umjetnosti. To su različiti dizajneri, filozofi, izumitelji i avanturisti. Njihova uloga je da inspiriraju druge i naprave sintezu naizgled nespojivih znanja.

Takozvani probuđeni karakterizirani su utjecajem planeta Neptuna. Nakon što je Uran odigrao svoju ulogu i izbacio nas izvan okvira svakodnevne stvarnosti, Neptun nas usklađuje s višom do tada nepoznatom istinom. Uz njegovu pomoć spoznajemo novo značenje slobode koje u potpunosti mijenja našu percepciju stvarnosti. To su ljudi kod kojih je došlo do rastakanja granica ega i sjedinjavanja subjektivnog i objektivnog. Njima je istina puno važnija od komfora. Oni posjeduju mogućnost liječenja drugih, a njihov život ima simboličko značenje za čitavo čovječanstvo. Ipak, i na tom nivou postoje velika iskušenja vezana uz pojavljivanje duhovnog ega i podložnosti mesijanskom kompleksu. Prvu skupinu probuđenih čine oni koji su prihvatili činjenicu postojanja viših principa života. T ljudi se povezuju sa svijetom koji ih okružuje i svemirom. Pri tome prolaze kroz intenzivno pročišćavanje koje dovodi do oslobađanja od karme. Najčešće odabiru duhovni put i igraju ulogu učitelja. Njih karakterizira određena duhovna naivnost koja može dovesti do nerealnih koncepcija življenja.

Pripadnici druge skupine probuđenih imaju dublji i realniji pristup stvarnosti od onih iz prve. Oni se najčešće bave nekom duhovno orijentiranom profesijom i predstavljaju autoritet na tom planu. Ti ljudi doživljavaju direktno duhovno iskustvo i nakon toga postaju duhovnim učiteljima. Njihova uloga je da negativne sadržaje ovog svijeta pretvaraju u pozitivne. Pri tome ulaze u sadržaje kolektivnog nesvjesnog i suočavaju se s najtamnijom sjenkom. Na ovom nivou se ljudi suočavaju s najvećim iskušenjem. Tu se događa ona najtamnija noć duše kada se na trenutak može činiti da smo odbačeni od Boga. Ukoliko ne prođu taj ispit, pripadnici ove skupine dolaze u napast kreiranja duhovnog ega. Tada se proglašavaju mesijama, avatarima i svjetskim učiteljima, te oko sebe okupljaju gomile zaluđenih sljedbenika. Počinju manipulirati drugima i tonu sve dublje u mrak.

Treća skupina probuđenih doseže najviši nivo duhovnog znanja. Karakterizira ih velika skromnost i nježnost. Ti ljudi u pravilu ostaju anonimni i ne teže preuzimanju uloge duhovnih vođa. Njihova pozornost je uglavnom usmjerena na neprimjetno djelovanje unutar kolektivnih sadržaja. Pripadnici ove skupine imaju mogućnost korištenja raznih nadnaravnih moći, no to ostaje strogo čuvanom tajnom. Najčešće ovi ljudi žive usamljeničke živote i nemaju potrebu stupanja u kontakt s ostatkom svijeta. Za njih se može reći da su tek jedan korak od odlaska u neku drugu dimenziju postojanja.

Biseri mudrosti - INNER SITE Biseri Mudrosti

Biseri mudrosti - INNER SITE Biseri Mudrosti

DAVORKA I NJEN SVIJET

Faun - Keridwen & Gwion

DAVORKA I NJEN SVIJET-HVALATRENUTAK ZAHVALNOSTI...

Ovo jutro mi počinje tisuću puta izrečenom riječi-... HVALA...

Ta čarobna riječ nam nikad ne bi trebala sići sa usana, koliko god se činilo da je ista i da je ponavljamo..

Ali nikad nije ista...Jer svaki djelić trenutka se mijenja, i traži drugačiji pristup zahvalnosti..

Ja sam zahvalna što me je jedna posebna duša podsjetila ovo jutro da ne zaboravim jutarnju molitvu, koja se sastoji samo od jedne jedine riječi..HVALA...

Uzalud nabrajanja i litanije, čitanje molitvi koje je netko napisao, da bi nam samo skrenuli pažnju sa te opet ponavljane riječi...HVALA...

Izdvajam dio Andrićeve molitve...

"Ja imam krov nad glavom i prostrt stol na kome pretiče, i ženu i djecu koji me čekaju – toliki žive željni svega, bez ljubavi, bez cilja i strijepe od večera koje je za njih samoća, studen i užas.
Ja imam u duši svjetlost koja se, istina, povija i smanjuje, ali nikad ne gasi – hiljade njih žive u jadnom mraku.
A ako me još nesvijest i nebiće zaista čeka na kraju svega ovoga, onda mojoj blagodarnosti kraja nema. Onda će kao glavno i posljednje osjećanje ostati od mene ova bezgranična zahvalnost.
Ja je upućujem Tebi."

Prošla sam kroz bezdane ranjivosti i osjetila sjaj i bijedu osuđenika na vlastito samokažnjavanje, bez ikoga da te uznike oslobodi okova..

Osjetila sam  okus živoga blata pod stopalima, i beznađe onih, koji su očajno tražili ruku da ih iz tog blata netko izvuče, a nitko se na to beznađe nije obazirao...

Osjetila sam kako je ne imati sve što je drugima dostupno u svakom trenutku, a ti drugi nisu znali to podijeliti sa mnom...

Osjetila sam bahatost i uspavanost onih koje bi jedna jedina riječ mogla probuditi, a time i cijeli svijet oko njih..Riječ HVALA, koja ne dopire do praga njihovog srca...

Osjetila sam težinu i strah odbačenosti, da bih znala jednom poštovati one koji su to prošli ili prolaze...

Hodala sam svjesno kroz limbove tame, ne bih li pronašla one koji su se izgubili i za koje još postoji put, kojeg su zaboravili..

Proglasiše me slugom tame, spaljivali me na lomači bezbroj puta, a ja sam uvijek nekako sačuvala čarobnost zahvalnosti...

I čuvala tu jednu jedinu riječ-molitvu, kroz vijekove...

Nitko mi je ne može oduzeti...

Ona je jača od svake nametnute vizije stvarnosti, jer jedno nju-osjećam kao Istinu i najveći poklon, darovan od Stvoritelja...

Chakra del Corazon - canto estimulante

DAVORKA I NJEN SVIJET

OSJEĆAM DA TREBA PONOVITI-

Kada se ljudi u velikoj mjeri žele anestezirati alkoholom, duhanom i drogama, koji samo umrtvljuju, a ne liječe, uništavaju se živci i dolazi do živčanog sloma.
„Zvoni zvono za uzbunu“, ali to ne znači da je sada sve izgubljeno. Ono zvoni kako bi čovjeku pokazalo kako on više ne može ići tim putem. On mora promijeniti smjer. Njegove uskogrudne mentalne slike sa snažnom inteligencijom potpuno su nedovoljne na područjima koja ne mogu biti obuhvaćena samo inteligencijom.
Čim se netko bavi nečim izvan fizičke materije, inteligencija nije dovoljna. To je nepotpuno gledište, naročito kada je povezano sa uništenim živcima.
Što je izgubio dio čovječanstva koji ima snažnu inteligenciju ? Izgubio je kontakt sa okolnim svijetom na dva načina : kontakt sa svojim bližnjim i kontakt sa Bogom. Osnova života je neophodna kako bi se izbjegao mentalni brodolom. S obzirom da je degenerirao instinkt koji je u prošlosti predstavljao osnovu prirodnog i živog odnosa ljudi sa svemirom i Bogom, druga kombinacija energija mora voditi ljude dalje.
Čovjek mora imati znanost o mentalnom svijetu i njegovim zakonima i o svojoj vlastitoj mentalnoj strukturi. On mora povezati svoju inteligenciju sa živim osjećajem ili ljubavlju prema bližnjem, i ta kombinacija će voditi ljude do intuitivnog iskustva povezanosti između svih živih bića koja „žive, kreću se i postoje“ u univerzalnom organizmu Boga. Ovo sveobuhvatno gledište može pružiti tražitelju novu osnovu za život.
Ukoliko ljudi rade na sebi i otvore se, umjesto da se zatvaraju u strahu ili ogorčenosti , to im može pružiti takvu duhovnu snagu da se oni više ne boje nikoga i ničega, niti života niti smrti. Mi ne možemo dugo biti uskraćeni za svjetlost sunca koja je stvorila naše oči. Da sunce u ovom trenutku nestane, nestao bi sav fizički život na Zemlji. Isto tako mi ne možemo bez božanstvene duhovne sunčeve snage koja vibrira kroz čitavi svemir i predstavlja temeljnu snagu iza svih fizičkih pojava.
Čak i sada su naši živci i naš organizam spremni surađivati sa tom snagom, prenositi ju kao ljubav prema bližnjem i kao iskazivanje stvaralačke sposobnosti za dobrobit cjeline.
Cilj čovjekovog života je da on postupno postane duhovno sunce koje unapređuje životnu snagu i šalje svoju svjetlost na sve strane u obliku intelektualnog osjećaja, i čineći tako bude na blagoslov i radost svemu i svakome.

Sonidos para armonizar los chakras - Primer Chakra (Raíz) 1/7

ŽIVČANI SLOM I RELIGIJA

Ovdje Martinus govori o tome koje loše navike i načini razmišljanja mogu dovesti do živčanog sloma. No, isto tako pokazuje put izlaska iz tog nesretnog stanja.

ŽIVČANI SLOM I RELIGIJA
Martinus
Naša osjetila i živci – fizički i psihički – mogu izdržati samo određenu količinu naprezanja Naša osjetila i živci napravljeni su tako da odgovaraju sa određenom vibracijom na energije iz svijeta oko nas. Naši osjetilni instrumenti sastoje se od naročito osjetljivih stanica koje različito reagiraju na utjecaje iz naše okoline. Rezultat toga je ono što poznajemo kao iskustva svjetlosti, zvuka, okusa, mirisa i dodira.
Kada kušamo nešto slatko, kiselo, slano ili gorko, događa se to da se vibracije u tvarima koje sačinjavaju naš jezik mijenjaju u skladu sa time da li one dolaze u kontakt sa tvarima čije su vibracije ili titraji na frekvenciji koju nazivamo „slatko“ ili one dolaze u kontakt sa tvarima čije su vibracije ili titraji na frekvenciji koju nazivamo „kiselo“, „slano“ i tako dalje. Pomoću živčanih impulsa te se vibracije prenose do mozga, koji je napravljen tako da može primati takve „osjetilne slike“.
Mi možemo vidjeti jer mi imamo unutar našeg organizma – što je rezultat evolucije kroz brojne inkarnacije – genijalno konstruiran instrument sa osjetljivim lećama koje su napravljene od organske materije, to jest, živih stanica sa dnevnom sviješću na fizičkoj razini. Ove stanice reagiraju na vibracije u okolnom svijetu koje nazivamo svjetlosni valovi; i putem živaca, koji su također žive stanice, mozak dobiva „vizualne slike“.
Osjetila i živci su tako konstruirani da mogu primati vibracije određene snage ili frekvencije ; ali, ako su energije koje utječu na nas presnažne, osjetila i živci mogu biti oslabljeni ili uništeni.
Mi ne možemo gledati direktno u sunce jer bi to uništilo naše oči. Postoje ljudi koji su oslijepili gledanjem u sunce. Ako doživimo vrlo glasne eksplozije možemo izgubiti svoj sluh; klor može uništiti naše osjetilo mirisa i naše osjetilo dodira može biti uništeno kontaktom sa vatrom ili jednostavno nečime što je prevruće ili prehladno. Ali ne mogu biti uništena samo osjetila koja su usmjerena prema fizičkom svijetu; osjetila usmjerena prema psihičkom svijetu također mogu izdržati samo određenu količinu naprezanja.
Mi također možemo postati nemarni na psihičkom području, na području o kojem ljudi mnogo manje znaju nego o fizičkom, što može rezultirati time da naša psihička osjetilna sposobnost može biti preopterećena.
Čvrsta točka, naše Jastvo, ono je koje doživljava i stvara kombinacije kretanja u svijesti, materiji, vremenu i prostoru Ljudi se poistovjećuju sa svojim fizičkim organizmom i vjeruju da su fizička bića. Ali ako bi samo bili fizička bića mi ne bi mogli ništa doživljavati.
Uzmite, na primjer, fotografski aparat ! On sam po sebi ne predstavlja ništa, ali u rukama iskusnog fotografa koji zna kako njime rukovati i koji razumije kako ga ispravno postaviti u odnosu na okolinu, to postaje svrhovit, osjetljivi instrument za snimanje. No, fotografski aparat bio bi potpuno besmislen bez duha ili psihe fotografa, bez njegove sposobnosti razmišljanja i njegovog smisla za fotografiju.
Fizički svijet samo predstavlja kretanja, titraje ili vibracije i kada bi to bilo sve nikakav pravi život ne bi mogao postojati jer jedno kretanje ne može doživljavati drugo kretanje. Ne bi bilo doživljavanja života.
Mi, međutim, doživljavamo brojna kretanja u materiji, prostoru i vremenu. To se događa samo zato jer, iza svih spomenutih kretanja, kretanje postoji u svijesti, to jest, u duhovnom svijetu.
Iza svijesti nalazi se čvrsta točka ili Jastvo koje doživljava i, na temelju onoga što je upilo iz tih iskustava, ono stvara nove kombinacije kretanja u svijesti, materiji, vremenu i prostoru.
Način na koji doživljavamo „vizualne slike“ pokazuje da smo duhovna bića, ne samo fizička. Mi smo duhovna bića koja sada imaju sposobnost svjesnog doživljavanja kroz vibracije fizičkog svijeta.
Koja bi bila svrha fotografije ako ju nitko nikada nije vidio ili ju neće vidjeti u budućnosti ? To bi bilo besmisleno. Ona dobiva svoj smisao samo kroz mislećeg promatrača.
Na primjer, postoje biljke koje imaju stanice na svojem lišću koje su toliko osjetljive na svjetlost da su ljudi njima mogli eksperimentirati kao sa nekom vrstom „fotografskog papira“. No, to ne znači da biljka može vidjeti fizički svijet, jer biljka nema dnevnu svijest koja je povezana sa fizičkom razinom pomoću koje bi mogla doživjeti takve slike. Ona nema iskustva na tom području i bez tih iskustava ona ne može opažati.
Stanice osjetljive na svjetlost u ovom slučaju predstavljaju početak nečega što će se, u dalekoj budućnosti, kada biće biljke prijeđe u životinjsko carstvo, a njegova se svijest počne buditi u život na toj razini, razviti u organe koji se mogu usporediti sa našim očima.
Struktura osjetilnog opažanja U djeliću sekunde mnogo se toga događa u čovjekovoj svijesti kada on ili ona opazi nešto. Organ vida i živci primaju poticaj; ovaj poticaj se pretvara u zrake koje postaju mentalne slike.
Naša se svijest sastoji od čitave „kartoteke“ mentalnih slika. Svaka nova vizualna slika koja postaje mentalna slika trenutno se uspoređuje sa mentalnim ili iskustvenim slikama koje sačinjavaju materijal „kartoteke“ ili svijesti, i predstavlja obogaćenje naše „kartoteke“, proširenje našeg „duhovnog prostora“.
Suprotno tome mi možemo slati mentalne slike iz naše svijesti prema našim stanicama mozga, koje, kroz živčane putove, mogu pretvarati mentalne slike u fizičke.
Bol je poput zvona za uzbunu
Ako su fizički osjetilni organi i živčane stanice preopterećeni ili izloženi vibracijama koje su presnažne, oni se u većoj ili manjoj mjeri slamaju i organizam postaje oslabljen. To se osjeća kao bol i čovjek se može osloboditi bola putem anestezije. Međutim, anestezija ne znači da je došlo do izlječenja. Ona može predstavljati blagoslov kada je pritisak prevelik da se može podnijeti.
Moramo imati na umu da je bol poput zvona za uzbunu i nije nešto što bi se trebalo potiskivati anesteticima, a istovremeno nastaviti živjeti svoj život na način koji je možda uzrok bola.
Ogromna brzina kojom se danas razvijaju znanost i tehnologija nije podržava odgovarajućim razvojem čovjekove svijesti ili „duhovnog prostora“
Čovjek je biće koje trenutno prolazi kroz period ubrzanog razvoja. Ogromni napredak u tehnologiji i znanosti, koji je naravno relativno kratkog vijeka, omogućio je proširenje čovjekovog fizičkog prostora, to jest, njegovo osvajanje vremena i prostora, nije bio podržan odgovarajućim razvojem čovjekove svijesti ili duhovnog prostora.
Zbog toga je čovjek žrtva velikog nesklada. On nema dovoljno znanja da bi mentalno i moralno „držao korak“ sa ogromnom brzinom koja je postala u naše vrijeme ideal. On osjeća da je nešto pogrešno i to utječe na njegove živce. Njegovi su živci oštećeni i njegove mentalne slike postaju neuredne. Nastaje gomila različitih slika što rezultira vrlo nelogičnim oblicima.
Kada netko dobije pogrešnu sliku onoga što vidi i doživljava u svojoj svijesti, njegovo doživljavanje života postaje toliko nesavršeno da on ne postaje samo fizički bolestan već, u brojnim slučajevima, i mentalno bolestan.
Ogromna brzina koja je postala svakodnevna pojava nameće ljudima takvo mnoštvo mentalnih slika u tako kratko vrijeme da njihovi živci više ne mogu normalno registrirati te vibracije.
Istovremeno čovjek koristi duhan, alkohol i druge umjetne stimulanse u pokušaju da „zadrži ritam“ i on ne dobiva dovoljno odmora ili sna tijekom kojeg bi se oštećeni živci mogli obnoviti.
Ishod toga mora biti udarac sudbine. No takav udarac sudbine samo je upozorenje da je čovjek otišao predaleko u duhovnu „močvaru“ i da se on mora vratiti nečemu u životu što ga može podržati i držati uspravnim.
Jedina stvar koja može uistinu pomoći je pronaći uzrok „loših živaca“ i tada početi stvarati nove uzroke koji mogu postupno dovesti do novih posljedica.
Medicinska znanost može u brojnim slučajevima pomoći bolesnoj osobi na početku, ali ona samo može zakrpati posljedice koje je stvorila sama ta osoba. Ona ne može ukloniti uzrok loših živaca. Čovjek to sam mora učiniti.
No, postoji način da čovjek pomogne samome sebi, samo ako je on otvoren i prijemljiv za nove impulse. Ta pomoć je duhovna znanost pomoću koje on može učiti o svojoj fizičkoj i mentalnoj strukturi.
S razvojem inteligencije degenerira religiozni instinkt i ostali instinkti
U prošlosti ljudi sa uništenim živcima mogli su dobiti pomoć kroz utjehu religije, kroz vjeru i sugestiju. Ali za većinu ljudi našeg vremena religije predstavljaju „izgubljeni horizont“.
Ljudi koji slijepo vjeruju – od primitivnih ljudi sa njihovim obožavanjem fetiša i drugih oblika primitivne religije do današnjih ljudi koji su sljedbenici velikih svjetskih religija – osjećaju živog Boga ili bogove iza svega u svemiru. To nije nešto što su oni izmislili; to je posljedica njihovog religioznog instinkta. Ali s razvojem inteligencije degenerira religiozni instinkt i ostali instinkti.
Veliki dio čovječanstva napustio je apstraktni svijet primitivnih ljudi i ušao u svijet konkretnih, materijalističkih ideja koje slabe njegov interes za apstraktno u tolikoj mjeri da ono vjeruje da je fizička materija jedina stvarnost.
Čovjek nejasno opaža postojanje apstraktnog – isto kao što biljka opaža postojanje fizičkog svijeta – ali on to ne može objasniti.
U svijest pojedinca došle su nove mentalne slike, ali uglavnom slike koje stvaraju izolirana mentalna područja, koja često sasvim dobro odgovaraju čovjekovim vlastitim željama; ili su one izolirane jer se temelje samo na gledištima materije – na primjer, težinama i mjerama, mislima brzine, obujma i valne duljine – koje se ne mogu direktno opažati da su povezane sa drugim mentalnim područjima.
To je sve izvrsno kada se kombinira sa duhovnim principima i zakonima, ali izolirano od tih realiteta one rezultiraju zbunjujućim opažanjem života za koje čovjek vjeruje da se zasniva na logici jer se temelji na onome što je opipljivo. No, to je samo „lokalna“ vrsta logike, koja u brojnim slučajevima služi samo da bi opravdala moral koji zapravo pripada životinjskom carstvu i džungli i koji, kada se kombinira sa ljudskom inteligencijom, postaje neka vrsta „demonske svijesti“.
Čovjek ima zakone protiv ubijanja, a istovremeno ima atomske i hidrogenske bombe. Oni kažnjavaju ubojice tijekom razdoblja mira, a iskazuju im počasti tijekom rata. Oni imaju zakone koji zabranjuju krađu, prijevaru i bogaćenje na račun drugih, a istovremeno mnoštvo tih zločina cvjeta u poslovnom svijetu u prikrivenom obliku, zločini koji se smatraju neophodnim za održavanje društva. Militarizam, kapitalizam i diktatura održavaju takvu situaciju u različitim područjima Zemlje.
Uskogrudne mentalne slike sa snažnim utjecajem inteligencije koje danas dominiraju sviješću tolikih ljudi dovode do toga da se oni ponašaju u skladu sa moralom koji u ograničenoj materijalističkoj perspektivi zvuči ovako : „Čovjek živi samo jednom, tako da on treba uživati u životu i probijati se laktima do dobrih stvari u životu, čak iako to mora biti na račun drugih, jer svatko se brine za sebe“. Rezultat je civilizirani pakao gdje „vrag“ vodi rat svih protiv svih. Zbog toga jedan čovjek za drugim doživljava mentalni brodolom.
Čak i sada su naši živci i naš organizam spremni surađivati sa božanstvenom duhovnom sunčevom snagom koja vibrira kroz svemir
Dugoročno gledano čovjekovi živci ne mogu podnositi ubrzanu suparničku borbu ili potpuni rat u svim njegovim varijacijama od „hladnog“ rata do „vrućeg“ rata. Kada se ljudi u velikoj mjeri žele anestezirati alkoholom, duhanom i drogama, koji samo umrtvljuju, a ne liječe, uništavaju se živci i dolazi do živčanog sloma.
„Zvoni zvono za uzbunu“, ali to ne znači da je sada sve izgubljeno. Ono zvoni kako bi čovjeku pokazalo kako on više ne može ići tim putem. On mora promijeniti smjer. Njegove uskogrudne mentalne slike sa snažnom inteligencijom potpuno su nedovoljne na područjima koja ne mogu biti obuhvaćena samo inteligencijom.
Čim se netko bavi nečim izvan fizičke materije, inteligencija nije dovoljna. To je nepotpuno gledište, naročito kada je povezano sa uništenim živcima.
Što je izgubio dio čovječanstva koji ima snažnu inteligenciju ? Izgubio je kontakt sa okolnim svijetom na dva načina : kontakt sa svojim bližnjim i kontakt sa Bogom. Osnova života je neophodna kako bi se izbjegao mentalni brodolom. S obzirom da je degenerirao instinkt koji je u prošlosti predstavljao osnovu prirodnog i živog odnosa ljudi sa svemirom i Bogom, druga kombinacija energija mora voditi ljude dalje.
Čovjek mora imati znanost o mentalnom svijetu i njegovim zakonima i o svojoj vlastitoj mentalnoj strukturi. On mora povezati svoju inteligenciju sa živim osjećajem ili ljubavlju prema bližnjem, i ta kombinacija će voditi ljude do intuitivnog iskustva povezanosti između svih živih bića koja „žive, kreću se i postoje“ u univerzalnom organizmu Boga. Ovo sveobuhvatno gledište može pružiti tražitelju novu osnovu za život.
Ukoliko ljudi rade na sebi i otvore se, umjesto da se zatvaraju u strahu ili ogorčenosti , to im može pružiti takvu duhovnu snagu da se oni više ne boje nikoga i ničega, niti života niti smrti. Mi ne možemo dugo biti uskraćeni za svjetlost sunca koja je stvorila naše oči. Da sunce u ovom trenutku nestane, nestao bi sav fizički život na Zemlji. Isto tako mi ne možemo bez božanstvene duhovne sunčeve snage koja vibrira kroz čitavi svemir i predstavlja temeljnu snagu iza svih fizičkih pojava.
Čak i sada su naši živci i naš organizam spremni surađivati sa tom snagom, prenositi ju kao ljubav prema bližnjem i kao iskazivanje stvaralačke sposobnosti za dobrobit cjeline.
Cilj čovjekovog života je da on postupno postane duhovno sunce koje unapređuje životnu snagu i šalje svoju svjetlost na sve strane u obliku intelektualnog osjećaja, i čineći tako bude na blagoslov i radost svemu i svakome.
Originalni danski naslov : Nervesammenbrud og religion
Predavanje koje je održao Martinus na Martinusovom institutu, Danska 8.sijećnja 1955.
Uredio Mogens Møller
Prvi puta izdano u danskom izdanju Kozmosa 1971, br 21
Izdano u engleskom izdanju Kozmosa 1985, br 2
Prevela sa danskog na engleski : Mary McGovern, 1985, ponovno prevedeno 2005.
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (16.12.2011.)

DAVORKA I NJEN SVIJET

RECITE OPROSTI

DAVORKA I NJEN SVIJET RECI OPROSTI..... Reci oprosti…. Ponosu ne dozvoli da to spriječi… Nemoj tražiti razloge… Niti jedan razlog nije veći…

Od te jednostavne riječi…. Oprosti je početak i kraj… Svega što se dešava…. Reci oprosti… Bez obzira tko je kriv… To je jedina riječ…. Kojoj dvosmislenost dobro stoji… Liječi tebe i onog koga moliš… Što smo više svjesni te riječi… To nam manje treba… Tad se više voli…

MANTRA UNIVERSAL

DAVORKA I NJEN SVIJET
 SVAKI ČOVJEK JE VAŽAN

Svaki čovjek je SVETIŠTE

Om Mani Peme Hum - Tibetan Short Form (108 times)

Ovo je Mantra Suosjećanja, ona utjelovljuje suosjećanje i blagoslov, a posebno priziva blagoslov Avalokitesvare, Bude Suosjećanja (karmičko božanstvo Tibeta – zavjetovao se da će sva bića osloboditi patnje, da neće napustiti Zemlju prije nego sva bića postignu prosvjetljenje)

Svako od šest slogova mantre - Om Ma Ni Pad Me Hum- ima poseban i moćan uticaj na preobražaj na različitim nivoima našeg bića.
Šest slogova pročišćavaju u potpunosti šest otrovnih negativnih emocija koje predstavljaju izraz neznanja i guraju nas da negativno postupamo tijelom, govorom, umom, stvarajući na taj način samsaru i našu patnju u njoj.
Gordost, ljubomora, želja, neznanje, gramzivost i ljutnja uz pomoć mantre bivaju preobraženi u svoju istinsku prirodu, u mudrosti - koje se ispoljavaju u prosvjetljenom umu.

Kada izgovaramo Om Mani Padme Hum, šest negativnih emocija koje su uzrok šest oblasti samsare bivaju pročišćene. Izgovaranje mantre Om Mani Padme Hum u potpunosti pročišćava agregate ega i usavršava šest vrsta transcedentalnog djelovanja same biti prosvjetljenog uma: velikodušnost, skladno držanje, istrajnost, entuzijazam, koncentraciju i uvid. Mantra Om Mani Padme Hum pruža jaku zaštitu od svih negativnih utjecaja i različitih vrsta bolesti.
DAVORKA I NJEN SVIJET

KAKO OPROSTITI SEBI I DRUGIMA ?

DAVORKA I NJEN SVIJET KAKO OPROSTITI SEBI I DRUGIMA ? Koliko puta smo čuli da je važno znati oprostiti. Vjerojatno smo i sami bili u prilici da ponudimo takav savjet nekom drugom. Nebrojeno puta susreli smo se s riječju oprostiti, bilo to prilikom čitanja neke knjige, u nekom razgovoru ili bavljenju nekim duhovnim tehnikama. U današnje doba kada svakodnevno niču razni pokreti za samorazvoj, koji su odrazom čovjekove potrebe da spozna samoga sebe, postalo je potpuno normalno koristiti određene izraze kao što su opraštanje, neuvjetovana ljubav, suosjećanje i sl. U toj poplavi svih mogućih pristupa, opraštanje je vrlo česta tema, bliska našem uhu. Ovdje se namjerno ne dotičem Biblije i njene toliko poznate teme opraštanja, koja je duboko usađena u naše kulturološko nasljeđe, s obzirom da naši stečeni i stvoreni stavovi često znaju biti preprekom na putu. Međutim, koliko puta i kada smo to pokušali nekome oprostiti? Ako i jesmo, koje je sve to osjećaje izazvalo u nama? Ne moram biti vidovita pa da opišem tu buru koja se uskovitlala u našem emotivnom biću. Trenutak, kada se suočavamo s našim racionalnim umom koji zna da je to potrebno i našim osjećajima koji se ne mogu tek tako uskladiti s tom potrebom, predstavlja raskorak između našeg razuma i naših osjećaja. Obratite pažnju na “naših” osjećaja. Opraštanje je najčešće vezano s našim povredama. Netko nas je povrijedio, netko nam je nešto napravio ili nije, i to nas je povrijedilo. Iznevjerena su naša očekivanja. U svijetu dualnosti, u potrazi za cjelovitošću, sve ima svoju suprotnost da bi bilo u stanju prepoznati i spoznati sebe, tj. bitak ili jednost. Da bi spoznali i “prepoznali” sebe, a to znači prihvatili sadržaje koji su dio nas, mi se uglavnom nesvjesno zrcalimo u drugima. Preko drugih, koji su sada ogledalo, mi upoznajemo i prepoznajemo sebe. To je ustvari suština svakog partnerskog odnosa. Netko će pomisliti da je to lako reći, ali kako to prihvatiti i osvijestiti. Zar je zaista moguće da ta antipatična osoba koja me toliko živcira, da je ona u nekom svom dijelu moje ogledalo? Mi smo sposobni prepoznati koje su to pozitivne osobine i kvaliteti čovjeka, uostalom, u našem prirodnom biću postoji jedan univerzalni moralni kodeks s kojim se svako ljudsko biće rađa. Mi jako dobro znamo kakvi bi trebali biti, a isto tako jako dobro znamo kada nismo takvi. Pitanje je samo koji dio naše svijesti registrira te podatke. Sada dolazi onaj zanimljiv dio naše vlastite podvale samom sebi. Pošto znamo što nam se kod nas ne sviđa, gotovo da imamo uvjetovani refleks negiranja i potiskivanja nećega što postoji. Nešto što postoji, ne prestaje postojati samom činjenicom negiranja. Međutim, postoji jedan savršeni mehanizam naše podsvijesti, čiji je zadatak da pohranjuje sve sadržaje, a to znači i one neželjene, te nam pomaže da koliko toliko sačuvamo "zdrav" razum. U tom smo trenutku određeni sadržaj koji nam se nije svidio, jednostavno pohranili u drugi pretinac našeg mozga, kojeg zovemo podsvijest. Sama riječ govori da se ne radi o našoj dnevnoj svijesti, već o nečemu što je skriveno, nešto što je iza “dnevne” svijesti. Međutim, naša podsvijest ne gubi vezu s našom sviješću, već samo uspostavlja jedan drugačiji odnos s njome, odnos kojeg bismo mogli nazvati diplomatskim. Podsvijest nam “servira” svoje sadržaje na simboličan način, putem snova ili kroz ljude i događaje. Podsvijest nije trajno odlagalište neželjenih sadržaja, ona stalno procesuira sadržaj i na vrlo originalan način nam ga prezentira. Ona antipatična osoba (gore spomenuta), vjerovali ili ne, sadrži dosta od onog materijala kojeg smo pohranili u podsvijest, a koji nam se nikako ne sviđa. Mi se prepoznajemo u drugome, ali ovog puta ne na svjesnoj razini, već simbolično prikazano u drugoj osobi. Tada je vrijeme da se zapitamo i otkrijemo što je to što nam se kod nje toliko ne sviđa i tako nas iritira? To će nam svakako pomoći da što prije osvijestimo te sadržaje iz naše podsvijesti, da ih prepoznamo kao svoje i da ih prihvatimo, da si oprostimo i na njima poradimo. Vratimo se našoj temi opraštanja. Prvo što bi bilo dobro učiniti, prije nego što krenemo u proces opraštanja, je ispitati koji je to dio našeg emotivnog bića najviše povrijeđen, da bi što lakše prepoznali potisnuti sadržaj/osjećaj, koji će nam toliko mnogo reći o nama. Pokazat će nam da smo nesavršeni (težnja ka savršenstvu naša je prirodna odlika), i to je ono što si moramo oprostiti. Prema duhovnim standardima, neosviješten čovjek je još uvijek nesavršeno biće, ali mi imamo drugačija očekivanja i jednostavno si ne dozvoljavamo da budemo nesavršeni. Ali, kada se sjetimo da je cijeli naš život put ka savršenom čovjeku, put na kojem se spotičemo i opet iznova dižemo, svaki puta s iskustvom više, tada će nam biti lakše prihvatiti činjenicu da je svatko od nas na jednoj određenoj “etapi” puta, koja nosi svoja učenja. Ako se okrenemo sebi i zaronimo u nutrinu duše, kao majka koja s ljubavlju brine o svom čedu, i kada shvatimo da na našem putu zastajkujemo, padamo i dižemo se, te tako učimo spoznavati, tada jedino što nam može pomoći je pružiti si ruku, osjetiti ljubav za to biće u nama i oprostiti mu što je tako nespretno, kao što opraštamo našoj djeci. Moramo si oprostiti što u danom trenutku nismo postupili drugačije, jer tada smo jedino tako znali. Kada stvari postavimo na ovaj način, tada ćemo prema sebi osjetiti ljubav, suosjećanje i opraštanje, jer bez ljubavi nema opraštanja. Sve poslije ovoga je mnogo lakše. Spoznat ćemo da je onaj drugi bio u tom trenutku simboličan prikaz onoga što smo htjeli zaboraviti, a on nas je na to podsjetio. Osjetimo ljubav i zahvalnost za to biće, jer je i ono kao i mi na putu, i jedino što možemo učiniti je zaželjeti mu sretan put.