DAVORKA I NJEN SVIJET
«
NE OSVRĆI SE NIKAD
Ne osvrći se nikad i ne misli često
na neku davno pređenu stazu
jer sve što je bilo više biti neće
i svi smo mi ovdje samo u prolazu.
Ne plači za igračkom što je slomljena,
jer svi smo mi igračke u nečijoj ruci,
sudbina je ona koja konce vuče
i kada smo sretni, i kad smo na muci.
Ne, ne misli nikad da je moglo drukčije
ne tuguj za cvijetom što u tebi vene,
jer sve tvoje tuge, kad proleti vrijeme
biće jednog dana samo uspomene.
Ne čeprkaj mnogo po prošlosti svojoj
i ne skupljaj po njoj mrve prošle sreće,
jer i mi smo mrve pod nebeskom kapom
i sve što je bilo više biti neće.
Ne žali za nekim koga više nema,
nego reci samo: lijepo nam je bilo
Sačuvaj ga negdje u sjećanju svome,
kao ptiče što se na dnu gnjezda skrilo.
Ne žali za vinom što je proliveno
i ne skupljaj stakla polomljene čaše,
jer jedino možeš da ozljediš sebe,
a vina još ima, prepune su flaše…
Ne osuđuj život, ne proklinji snove,
ne tuži za srećom što je nekad bila.
Tek treba da sanjaš! Tek treba da letiš!
A tebi još nisu polomljena krila.
I ne misli nikad da ne može bolje,
da ne može ljjepše, da ne može više,
jer ti si još uvek na početku knjige,
koju ovaj život otvara i piše.
Ne gledaj daleko i ne traži zvijezdu,
što se negde sjaji na nebu visoku,
jer zvijezde su lijepe ali su daleko
a najlepša zvijezda sija u tvom oku.
I sve što je sada biće samo prošlost,
niko od nas ne zna šta ga sutra čeka,
a sreća je možda odmah tu, kraj tebe,
ni zauvijek prošla, ni tako daleka…
utorak, 24. siječnja 2012.
ponedjeljak, 23. siječnja 2012.
Vrata Srca
DAVORKA I NJEN SVIJET
LJUBAV nije osjećaj, to je energija, to je snaga duše. Ona je izraz unutrašnje božanskosti pojedinca. “Bog je utjelovljenje ljubavi. Ljubav je njegova priroda. Onaj koji voli je apsolutno miran i strpljiv, ne brine za sutra, raduje se egzistenciji jer sve je put ljubavi, njegov cilj nije u budućnosti, on je zaronjen u trenutku, u sada. To je moguće ako odbacimo svoj ograničeni um, svoj ego.
Čitava energija se kreće prema srcu i tada se pojavljuje divota ljubavi (preme), ulaz koji otvara vrata božanskog.
Božansko je sreća, veselje, mir, pjesma, i sam život. Ovaj trenutak je jedini Božanski ili ljubav trenutak koji postoji. Takva sveta ljubav nalazi se u svakom čovjeku”. Najviše duhovno iskustvo nije ono opisano riječima. Većina čovječanstva kaže da Ljubav može biti višeslojna, može biti mnogo toga, poput suza, požude, vezanosti, posesivnosti, ali to nije Ljubav koja oslobađa, već koja ograničava.
Ljubav je najtajanstvenije iskustvo, možemo reći Jednota dvojstva. Srce prepuno srca. U odnosu dva bića, nesebična ljubav mora uvijek biti prisutna, važna je jedinstvenost, osjećaj jednote, kod svakog. U kojem smislu dvojstvo postoji, u primjeru kad kažemo da su voljeni i voljeno dvoje koji osjećaju istu duboku jedninu i zato mogu govoriti o prisustvu ljubavi. U tom stanju jedinstva i ljubavi voljeni i voljeno ostaju, a u isto vrijeme oni osjećaju da su nestali kao pojedinci. Zato svi govore da je iskustvo ljubavi najljepše, jer nestaju sve razlike, sve je životnije sve je u kretanju, valovima.
Duhovne Istine naglašuju, kada ste u ljubavi sa nekim, ta osoba postaje Božanstvo za vas. Vede kažu ″ISTINA, postojanje je jedno, jednina. Sve zavisi od onoga koji gleda, kojim naočalama vidi, istina je i jednota i dvojnost, i oboje zajedno, i ni jedno ni drugo″. Ako sebe ne možete voljeti onda uopće ne možete voljeti. Ljubav je tako divna i dobra, da se netko dijeli na dva da bi mogao voljeti. Zato sve bhakte govore da Bog voli sebe samog ispod mnogih krinki. Zato se kaže da su Krišna i Rada jedno, Shiva i Shakti su jedno.
Ako prakticiramo meditaciju doći ćemo prije ili kasnije do ljubavi, u nama se probuđuje osjećaj neopisivog stanja, blaženstva koji nikad prije nismo doživjeli. Jedan novi kvalitet u nama se otvara, tada to želimo podijeliti sa drugima.
Što više primjenjujemo ljubav u našem životu, više ćemo je razviti i više primati i dijeliti. Ljubav je jedno potpuno zadovoljstvo u kojem se osjećamo da smo sve. Ukoliko osjećamo da još nešto treba iskusiti i učiniti tada je ljubav samo jedno osjećanje a ne i stvarnost. Jedina stvar koja stvarno vrijedi i koja je svrha ljudskog života je otvoriti srce bezgraničnoj ljubavi-Bogu. Prema nije samo ljubav, već predanost i samilost sa ljubavlju.
Od svih metoda, tehnika sadana i praksi samo jedna vodi Istini a to je Prema – nesebična ljubav. Bog je iskustvo savršene ljubavi, odnos pojedinca i egzistencije. Dopustimo da Božanska pjesma ljubavi plovi kroz nas i od nas prema drugima.
LJUBAV nije osjećaj, to je energija, to je snaga duše. Ona je izraz unutrašnje božanskosti pojedinca. “Bog je utjelovljenje ljubavi. Ljubav je njegova priroda. Onaj koji voli je apsolutno miran i strpljiv, ne brine za sutra, raduje se egzistenciji jer sve je put ljubavi, njegov cilj nije u budućnosti, on je zaronjen u trenutku, u sada. To je moguće ako odbacimo svoj ograničeni um, svoj ego.
Čitava energija se kreće prema srcu i tada se pojavljuje divota ljubavi (preme), ulaz koji otvara vrata božanskog.
Božansko je sreća, veselje, mir, pjesma, i sam život. Ovaj trenutak je jedini Božanski ili ljubav trenutak koji postoji. Takva sveta ljubav nalazi se u svakom čovjeku”. Najviše duhovno iskustvo nije ono opisano riječima. Većina čovječanstva kaže da Ljubav može biti višeslojna, može biti mnogo toga, poput suza, požude, vezanosti, posesivnosti, ali to nije Ljubav koja oslobađa, već koja ograničava.
Ljubav je najtajanstvenije iskustvo, možemo reći Jednota dvojstva. Srce prepuno srca. U odnosu dva bića, nesebična ljubav mora uvijek biti prisutna, važna je jedinstvenost, osjećaj jednote, kod svakog. U kojem smislu dvojstvo postoji, u primjeru kad kažemo da su voljeni i voljeno dvoje koji osjećaju istu duboku jedninu i zato mogu govoriti o prisustvu ljubavi. U tom stanju jedinstva i ljubavi voljeni i voljeno ostaju, a u isto vrijeme oni osjećaju da su nestali kao pojedinci. Zato svi govore da je iskustvo ljubavi najljepše, jer nestaju sve razlike, sve je životnije sve je u kretanju, valovima.
Duhovne Istine naglašuju, kada ste u ljubavi sa nekim, ta osoba postaje Božanstvo za vas. Vede kažu ″ISTINA, postojanje je jedno, jednina. Sve zavisi od onoga koji gleda, kojim naočalama vidi, istina je i jednota i dvojnost, i oboje zajedno, i ni jedno ni drugo″. Ako sebe ne možete voljeti onda uopće ne možete voljeti. Ljubav je tako divna i dobra, da se netko dijeli na dva da bi mogao voljeti. Zato sve bhakte govore da Bog voli sebe samog ispod mnogih krinki. Zato se kaže da su Krišna i Rada jedno, Shiva i Shakti su jedno.
Ako prakticiramo meditaciju doći ćemo prije ili kasnije do ljubavi, u nama se probuđuje osjećaj neopisivog stanja, blaženstva koji nikad prije nismo doživjeli. Jedan novi kvalitet u nama se otvara, tada to želimo podijeliti sa drugima.
Što više primjenjujemo ljubav u našem životu, više ćemo je razviti i više primati i dijeliti. Ljubav je jedno potpuno zadovoljstvo u kojem se osjećamo da smo sve. Ukoliko osjećamo da još nešto treba iskusiti i učiniti tada je ljubav samo jedno osjećanje a ne i stvarnost. Jedina stvar koja stvarno vrijedi i koja je svrha ljudskog života je otvoriti srce bezgraničnoj ljubavi-Bogu. Prema nije samo ljubav, već predanost i samilost sa ljubavlju.
Od svih metoda, tehnika sadana i praksi samo jedna vodi Istini a to je Prema – nesebična ljubav. Bog je iskustvo savršene ljubavi, odnos pojedinca i egzistencije. Dopustimo da Božanska pjesma ljubavi plovi kroz nas i od nas prema drugima.
Naučiti voljeti
DAVORKA I NJEN SVIJET
Istina koja nadilazi privid uvijek je jednostavna, očita, neporecivo i apsolutno istinita. Po prvi put se može zaista shvatili duhovna štiva koja su se čitala i upijala. To su trenuci buđenja, i šok spoznaje koja ukazuje da se do sada spavalo. Poznato je da su mnogi sigurni da znanje koje su primili, potpuno je istinito, i često nam dolazi ne malo po malo, već u jednom bljesku. Događa se u trenutku i potpuno, i za to nam ne treba potvrda, toliko je jasna našem unutarnjem biću..
Važno je napomenuti da su malo njih spremni za taj bljesak jasne spoznaje, to je vrlo bitno razumjeti. Tada se može shvatiti da niste ni tijelo ni Um i da je jedino bez-uslovna ljubav stvarna, taj uvid ostavlja dubok tragna našu svijest. Mora se naučiti kako živjeti u ovom svijetu za koji se, sada zna uvidom i novim iskustvom da je privid. Modeli i koncepti stvarnosti koji su se sa tako puno truda usvoji više nisu važni. Zna se sada da niste ono što ste po svom ranijem shvaćanju smatrali da jeste, ali niste prije imali jasan osjećaj tko ste.
Ego nakon iskutva jasnog sagledavanja stvrnosti uznemiruje ta neodređenost i biva nestrpljiv da opet definira neko “ja”, Kad bi krenuli za ego mišlju izgubili bi se u fantaziranju o tome kako će se neki odnos s obitelji, curom, prijateljima (vanjskim svijetom) izmijeniti i da li ćete moći nastaviti raditi dalje svoju struku, i bivati u svijetu s novim višim budnijim Ja..
Sadašnjost se lako izgubi u zamišljenoj budućnosti i Svjesnost opet brzo obavi privid. Mašta je najveća droga i privid koja održava spavanje. Vidjet ćete kako Ego može brzo i neprimjetno da vas povuče iz mjesta Jedinstva. Pronađite način da izađete na kraj sa Umom-egom, koji vas odvaja od sadašnjosti: Nemoguće je ostati u glavi i istovremeno se vrtjeti u krug, i zato kad bih se vrtjeli u krug, Vječna Sadašnjost bi se vratila.
Jedino je stvarno Transcendentna Svjesnost koja je čisto Suosjećanje i Ljubav, a to je samo drugi način za reći da samo Bog Jeste. Sve ostalo je dio privida. Za naše racionalne umove to je besmislica. Izgleda očigledno da smo ti, ja i Svijet stvarni, a Bog da je nestvaran. Pa ipak, iz transcendentnog ugla upravo je obrnuto. Zbog privida nam izgleda da smo odvojena bića, a u stvari svi smo Jedno. Spoznati tu Istinu i naučiti živjeti u njoj jedino je što je važno. Sve ostalo je nevažno i nebitno. Toliko svi ponavljaju „znam“, „znam“, a još uvijek ne razumiju da znati je samo onda kad to jesi, činiš, to što znaš, a ne klimanje i riječ znam. To je jedna od najvećih zabluda, um mehaničkog sadržaja.
Dakle, kako da naučimo Voljeti? Naravno, mogli ste odlučiti da drugima pružite više ljubavi, ali znate da će vaša vezanost za lažnu osobnost ograničiti protok Ljubavi. Na primjer, ako ste bili vezani za pravednost, i zbog toga bi, kad bi vidjeli da netko postupa nepravedno, reagirali mislima koje su kritizirale tu osobu, a te misli bi vam zatvorile Srce. Tako bi ta vezanost, bez obzira koliko bi pokušavali voljeti druge, uvijek ograničila ljubav koju zaista možete pružiti.
Na osnovu doživljenih iskustava znate da, ako hoćete osloboditi Ljubav koja je vaše Istinsko Unutarnje Biće, morate pronaći način da uklonite ono jedino što vas je sprečavalo da budem ta Ljubav – poistovjećivanje s lažnom osobnošću. Međutim, otkrit ćete da zato što ste se vezalio za tog sebe, ne možete ga još otpustiti, i da sve dok budete vezani, Ljubav neće moći izroniti. Tako je jasno da, želite li pročistiti um i srce, morate pronaći način da se oslobodite vezanosti koje su Srce zatvarale. Tek kada se Srce očisti od svjetovnih vezanosti, u njemu će biti mjesta za Pravu Ljubav, da tu stanuje i da se širi.Samo nekolicina ljudi može spoznati Istinu i ponašati se u skladu sa tim.
Samo oni koji spoznaju stazu Istine moći će ju slijediti. Kada ljudi razviju ljutnju ili mržnju protiv Istine, oni se udaljuju od nje. Bez obzira na njihovu ljubav ili mržnju, mi bismo ih uvijek trebali voljeti.
Zapravo, vi se ne razlikujete od drugih. Danas oni mogu izgledati različiti, ali vam već sutra mogu postati bliski. Svi su braća i sestre! Kada drvo urodi plodom, ne sazriju sve voćke na grani u isto vrijeme. Slično tome, kada biljka izrodi cvijetove, ne procvjetaju svi pupoljci u isto vrijeme. Neki su u fazi cvjetanja, drugi su potpuno procvali, ipak nekolicina ostaje kao pupoljci. Samo potpuno propupao cvijet širi svoj miris.
Slično tome, ljudi su, takođe, u različitim fazama evolucije – neki su u vazi pupanja a neki drugi su poput procvalih cvjetova, šireći svoj miomiris. Mi moramo strpljivo čekati da oni stignu do svog ‘mirisnog stadija’. Svi bismo trebali živjeti poput braće i sestara u ljubavi i jedinstvu.
Istina koja nadilazi privid uvijek je jednostavna, očita, neporecivo i apsolutno istinita. Po prvi put se može zaista shvatili duhovna štiva koja su se čitala i upijala. To su trenuci buđenja, i šok spoznaje koja ukazuje da se do sada spavalo. Poznato je da su mnogi sigurni da znanje koje su primili, potpuno je istinito, i često nam dolazi ne malo po malo, već u jednom bljesku. Događa se u trenutku i potpuno, i za to nam ne treba potvrda, toliko je jasna našem unutarnjem biću..
Važno je napomenuti da su malo njih spremni za taj bljesak jasne spoznaje, to je vrlo bitno razumjeti. Tada se može shvatiti da niste ni tijelo ni Um i da je jedino bez-uslovna ljubav stvarna, taj uvid ostavlja dubok tragna našu svijest. Mora se naučiti kako živjeti u ovom svijetu za koji se, sada zna uvidom i novim iskustvom da je privid. Modeli i koncepti stvarnosti koji su se sa tako puno truda usvoji više nisu važni. Zna se sada da niste ono što ste po svom ranijem shvaćanju smatrali da jeste, ali niste prije imali jasan osjećaj tko ste.
Ego nakon iskutva jasnog sagledavanja stvrnosti uznemiruje ta neodređenost i biva nestrpljiv da opet definira neko “ja”, Kad bi krenuli za ego mišlju izgubili bi se u fantaziranju o tome kako će se neki odnos s obitelji, curom, prijateljima (vanjskim svijetom) izmijeniti i da li ćete moći nastaviti raditi dalje svoju struku, i bivati u svijetu s novim višim budnijim Ja..
Sadašnjost se lako izgubi u zamišljenoj budućnosti i Svjesnost opet brzo obavi privid. Mašta je najveća droga i privid koja održava spavanje. Vidjet ćete kako Ego može brzo i neprimjetno da vas povuče iz mjesta Jedinstva. Pronađite način da izađete na kraj sa Umom-egom, koji vas odvaja od sadašnjosti: Nemoguće je ostati u glavi i istovremeno se vrtjeti u krug, i zato kad bih se vrtjeli u krug, Vječna Sadašnjost bi se vratila.
Jedino je stvarno Transcendentna Svjesnost koja je čisto Suosjećanje i Ljubav, a to je samo drugi način za reći da samo Bog Jeste. Sve ostalo je dio privida. Za naše racionalne umove to je besmislica. Izgleda očigledno da smo ti, ja i Svijet stvarni, a Bog da je nestvaran. Pa ipak, iz transcendentnog ugla upravo je obrnuto. Zbog privida nam izgleda da smo odvojena bića, a u stvari svi smo Jedno. Spoznati tu Istinu i naučiti živjeti u njoj jedino je što je važno. Sve ostalo je nevažno i nebitno. Toliko svi ponavljaju „znam“, „znam“, a još uvijek ne razumiju da znati je samo onda kad to jesi, činiš, to što znaš, a ne klimanje i riječ znam. To je jedna od najvećih zabluda, um mehaničkog sadržaja.
Dakle, kako da naučimo Voljeti? Naravno, mogli ste odlučiti da drugima pružite više ljubavi, ali znate da će vaša vezanost za lažnu osobnost ograničiti protok Ljubavi. Na primjer, ako ste bili vezani za pravednost, i zbog toga bi, kad bi vidjeli da netko postupa nepravedno, reagirali mislima koje su kritizirale tu osobu, a te misli bi vam zatvorile Srce. Tako bi ta vezanost, bez obzira koliko bi pokušavali voljeti druge, uvijek ograničila ljubav koju zaista možete pružiti.
Na osnovu doživljenih iskustava znate da, ako hoćete osloboditi Ljubav koja je vaše Istinsko Unutarnje Biće, morate pronaći način da uklonite ono jedino što vas je sprečavalo da budem ta Ljubav – poistovjećivanje s lažnom osobnošću. Međutim, otkrit ćete da zato što ste se vezalio za tog sebe, ne možete ga još otpustiti, i da sve dok budete vezani, Ljubav neće moći izroniti. Tako je jasno da, želite li pročistiti um i srce, morate pronaći način da se oslobodite vezanosti koje su Srce zatvarale. Tek kada se Srce očisti od svjetovnih vezanosti, u njemu će biti mjesta za Pravu Ljubav, da tu stanuje i da se širi.Samo nekolicina ljudi može spoznati Istinu i ponašati se u skladu sa tim.
Samo oni koji spoznaju stazu Istine moći će ju slijediti. Kada ljudi razviju ljutnju ili mržnju protiv Istine, oni se udaljuju od nje. Bez obzira na njihovu ljubav ili mržnju, mi bismo ih uvijek trebali voljeti.
Zapravo, vi se ne razlikujete od drugih. Danas oni mogu izgledati različiti, ali vam već sutra mogu postati bliski. Svi su braća i sestre! Kada drvo urodi plodom, ne sazriju sve voćke na grani u isto vrijeme. Slično tome, kada biljka izrodi cvijetove, ne procvjetaju svi pupoljci u isto vrijeme. Neki su u fazi cvjetanja, drugi su potpuno procvali, ipak nekolicina ostaje kao pupoljci. Samo potpuno propupao cvijet širi svoj miris.
Slično tome, ljudi su, takođe, u različitim fazama evolucije – neki su u vazi pupanja a neki drugi su poput procvalih cvjetova, šireći svoj miomiris. Mi moramo strpljivo čekati da oni stignu do svog ‘mirisnog stadija’. Svi bismo trebali živjeti poput braće i sestara u ljubavi i jedinstvu.
Ljubav i privrženost
DAVORKA I NJEN SVIJET
PITANJE: Rekli ste da ljubav može učiniti čovjeka slobodnim. Ali često vidimo da ljubav postaje privrženost (vezanost, op.prev.) i umjesto da nas oslobodi, ona nas još više sputava. Recite nam, dakle, nešto o privrženosti i slobodi.
BHAGWAN OSHO RAJNEESH: Ljubav postaje privrženost zato jer nema ljubavi. Vi ste samo igrali igru, obmanjivali sebe. Privrženost je vaša stvarnost. Ljubav je bila samo predigra. Zato, kadgod se zaljubite, prije ili kasnije otkrijete da ste postali instrument - i tada počinje sva bijeda. Koji je tu mehanizam? Zašto se to događa?
Baš prije nekoliko dana došao je jedan čovjek, osjećao se jako krivim. Rekao je: "Volio sam jednu ženu. Jako sam je volio. Onog dana kad je umrla ja sam plakao i jadikovao, ali odjednom sam postao svjestan neke slobode u sebi, kao da je neki teret pao s mene. Osjetio sam duboki uzdah, kao da sam postao slobodan.
Tog trenutka on je postao svjestan drugog sloja svog osjećaja. Izvana on je plakao i govorio: "Ne mogu živjeti bez nje. To će sada biti nemoguće, ili će život biti poput smrti." Ali duboko dolje rekao je: "Postao sam slobodan, postao sam svjestan da se osjećam vrlo dobro." Treći sloj je počeo osjećati krivicu. Rekao je: "Što to radiš?" Mrtvo tijelo je ležalo pred njim i on je počeo osjećati veliku krivicu. Rekao mi je: "Pomozite mi! Što se dogodilo mojem umu? Zar sam je tako bio izdao?"
Ništa se nije dogodilo, nitko nije izdao. Kad ljubav postane privrženost, ona postaje teret, okov. Ali zašto ljubav postaje privrženost? Prva stvar koju treba shvatiti je da ako ljubav postane privrženost, vi ste samo bili u iluziji da je to bila ljubav. U stvari vi ste se igrali sa sobom i mislili da je to ljubav. Bili ste u potrebi za privrženošću. Ako uđete još dublje, naći ćete da ste također imali potrebu da postanete rob.
Postoji suptilni strah od slobode, i svatko želi biti rob. Svatko, naravno, govori o slobodi, ali nitko nema hrabrosti da zaista bude slobodan, jer kad ste zaista slobodni, vi ste sami. Ako imate hrabrosti biti sami, samo tada možete biti slobodni.
Ali nitko nije dovoljno hrabar da bude sam. Vi trebate nekog. Zašto trebate nekog? Vi se bojite svoje vlastite samoće. Postane vam dosadno sa samim sobom. I stvarno, kada ste sami, ništa ne izgleda značajno. S nekim, vi ste zauzeti i stvarate lažna značenja oko sebe.
Vi ne možete živjeti za sebe, pa počinjete živjeti za nekog drugog. A isti slučaj je sa "nekim drugim": on/ona ne može živjeti sam/ sama, zato je u potrazi za nekim. Dvije osobe koje se boje svoje vlastite samoće se sastanu i počnu igru - igru ljubavi. Ali duboko dolje oni traže privrženost, podložnost, ropstvo.
I tako, prije ili kasnije, štogod vi želite, to se i dogodi.
To je jedna od najnesretnijih stvari na svijetu. Štogod vi želite, to će se i dogoditi. To će doći prije ili kasnije, a predigre će nestati. Kad je njena funkcija obavljena, ona će nestati. Kad ste postali muž i žena, robovi jedan drugog, kada dođe do braka, ljubav će nestati jer je ljubav bila samo iluzija u kojoj su dvije osobe postale robovi jedna drugoj.
Direktno vi ne možete zahtijevati ropstvo, to je previše ponižavajuće. Ne možete nikom direktno reći: "Postani moj rob.", on će se uvrijediti. Niti možete reći: "Želim postati tvoj rob.", pa kažete: "Ne mogu živjeti bez tebe." Ali značenje je tu, ono je isto. A kada je ta prava želja zadovoljena, ljubav nestaje. Tada osjećate okove, ropstvo. I tada se počinjete boriti da budete slobodni.
Zapamtite ovo. To je jedan od paradoksa uma: štogod da dobijete, to će vam dosaditi, a štogod ne dobijete, za tim ćete čeznuti. Kad ste sami, čeznut ćete za nekom vrstom ropstva, nekakvim okovima. Kada ste u okovima, čeznut ćete za slobodom. Zapravo samo robovi čeznu za slobodom, a slobodni ljudi pokušavaju opet biti robovi. Um se kreće poput klatna, od jedne krajnosti do druge.
Ljubav ne postaje privrženost. Privrženost je bila potreba, ljubav je bila samo mamac. Vi ste bili u potrazi za ribom zvanom "privrženost": ljubav je bila samo mamac da ulovite ribu. Kad je riba uhvaćena, mamac se baca. Upamtite to, i kadgod nešto činite, uđite duboko u sebe i nađite osnovni uzrok.
Ako postoji prava ljubav, ona nikad neće postati privrženost. Koji je mehanizam za ljubav da postane privrženost? Onog trenutka kad ste rekli svom voljenom ili voljenoj: "Voli samo mene", počeli ste posjedovati. A u trenutku kad nekog zaposjedujete, vi ste ga duboko uvrijedili, jer ste ga pretvorili u stvar.
Kad ja tebe posjedujem, ti onda nisi osoba već samo jedna stvar više među mojim namještajem - stvar. Tada te ja koristim i ti si moja stvar, moj posjed, pa neću nikom dozvoliti da te koristi. To je pogodba u kojoj me ti posjeduješ i praviš od mene stvar. To je pogodba da te nitko drugi ne može koristiti. Oba se partnera osjećaju zarobljeni i vezani. Ja činim od tebe roba, i ti zauzvrat činiš od mene roba.
Tada počinje borba. Ja želim biti slobodan, a još uvijek želim da ti budeš u mom posjedu; ti želiš zadržati svoju slobodu, a i dalje me posjedovati; to je borba.
Posjedovanje ne smije ući između. Mi moramo ostati individue i kretati se kao neovisne, slobodne svijesti. Mi možemo poći zajedno, mi se možemo stopiti jedno u drugom, ali nitko ne posjeduje. Tada nema Vezanosti i tada nema privrženosti.
Privrženost je jedna od najružnijih stvari. A kad kažem "najružnijih stvari", ne mislim samo religiozno, također mislim i estetski. Kad ste privrženi, vi ste izgubili svoju samostalnost, samoću: izgubili ste sve. Samo zato da se osjetite dobro što vas netko treba i što je netko s vama, izgubili ste sebe.
Ali trik je u tome što pokušavate biti neovisni, a od drugog činite posjed, a drugi čini to isto. Zato ne posjedujte ako ne želite biti u posjedu.
Isus je negdje rekao: "Ne osuđujte da ne biste bili osuđeni." To je isto: "Ne posjedujte da ne biste bili posjedovani." Ni od koga ne činite roba inače ćete sami postali robom.
Gospodari, takozvani gospodari, su uvijek robovi svojih vlastitih robova. Ne možete postati gospodar bez da postanete rob, to je nemoguće. Možete biti gospodar samo kad vam nitko nije rob. To se čini paradoksalnim, jer kad ja kažem da možete biti gospodar samo kad vam nitko nije rob, vi ćete reći: "Pa što je vlast? Kako mogu biti gospodar, ako mi nitko nije rob?" Ali ja vam kažem da ste samo tada gospodar. Onda nitko nije vaš rob i nitko neće pokušati od vas učiniti roba.
Voljeti slobodu, pokušati biti slobodan, znači da ste ustvari došli o dubokog razumijevanja samog sebe. I sada znate da ste dovoljni sami sebi. Možete se dijeliti s nekim, ali niste ovisni. Ja mogu dijeliti sebe s nekim. Mogu dijeliti svoju ljubav, mogu dijeliti svoju sreću, mogu dijeliti svoje blaženstvo, svoju tišinu, s nekim. Ali to je dijeljenje, a ne ovisnost. Ako nema nikog, bit ću isto sretan, isto tako u blaženstvu. Ako je netko tu, to je također dobro, i ja mogu dijeliti.
Kad spoznate svoju unutrašnju svijest, svoj centar, samo tada ljubav neće postati privrženost. Ako ne znate svoj unutarnji centar, ljubav će postati privrženost. Ako znate svoj unutarnji centar, ljubav će postati devocija. Prvo tu morate biti da biste voljeli, ali vas nema.
Buddha je izlazio iz sela. Jedan mladić mu je prišao i rekao: "Naučite me nešto: kako mogu služiti drugima?" Buddha se nasmijao i rekao: "Najprije budi. Zaboravi druge. Najprije ti budi, i tada će sve uslijediti."
Upravo sada vi niste. Kad govorite: "Kad nekog volim, to postaje privrženost", vi govorite da niste. Zato štogod da vi činite ispada krivo - zato jer je onaj koji čini odsutan. Unutarnja točka svjesnosti ne postoji, i štogod da činite ispada krivo. Najprije BUDITE i tad možete dijeliti svoje bivanje. A to dijeljenje će biti ljubav. Prije toga, štogod vi činili postat će privrženost.
I posljednje: ako se borite protiv privrženosti, krenuli ste krivim smjerom. Možete se boriti. Toliko svećenika, pustinjaka, sannyasina to čini. Oni osjećaju da su privrženi svojoj kući, svojem vlasništvu, svojim ženama, svojoj djeci, i osjećaju se kao u kavezu, zarobljeni. Oni pobjegnu. Oni ostave svoju kuću, svoju ženu, svoju djecu i posjed i postanu prosjaci i pobjegnu u šumu, u usamljenost. Ali otiđite i promatrajte ih. Oni će postati vezani za svoju novu okolinu.
Bio sam u posjeti svom prijatelju koji je bio pustinjak, koji je živio pod drvetom duboko u šumi, ali bilo je i drugih asketa. Jednog dana se dogodilo da sam boravio s tim pustinjakom pod njegovim drvetom, i novi je tragalac došao dok je moj prijatelj bio odsutan. Bio je na rijeci na kupanju. Pod njegovim drvetom novi je sannyasin počeo meditirati.
Čovjek se vratio s rijeke, odgurnuo tog novog od drveta i rekao: "To je moje drvo. Idi i nađi sebi drugo negdje drugdje. Nitko ne može sjediti pod mojim drvetom." A taj čovjek je ostavio svoju kuću, svoju ženu, svoju djecu. Sada je stablo postalo posjed. Vi ne možete meditirati pod njegovim drvetom.
Ne možete tako lako pobjeći od privrženosti. Ona će poprimiti nove oblike. Vi ćete biti obmanuti, ali ona će biti tu. I tada znajte duboki uzrok: zato što vi niste, ta privrženost jest tu. Zato se nemojte boriti s privrženošću; jednostavno pokušajte shvatiti zašto je ona tu.
Unutar vas vaše vlastito Sebstvo je toliko odsutno da se vi pokušavate pripiti bilo uz što da biste se osjećali sigurnim. Vi niste ukorijenjeni pa pokušavate bilo od čega napraviti svoje korijenje. Kad budete ukorijenjeni u svom Sebstvu, kad budete znali tko ste, što je to biće koje je u vama i što je ta svijest koja je u vama, tada se nećete pripijati ni uz koga.
To ne znači da nećete voljeti. Ustvari, samo tada možete voljeti, jer je samo tada moguće dijeliti - i bez uvjeta i bez očekivanja. Vi jednostavno dijelite s drugima jer imate obilje - jer imate tako mnogo da se prelijeva.
To prelijevanje vas samih je ljubav. A kad to prelijevanje postane poplava, kad je vašim vlastitim prelijevanjem ispunjen čitav svemir, i vaša ljubav dodirne zvijezde, u vašoj se ljubavi zemlja osjeća dobro, i u njoj se kupa cijeli svemir, tada je to devocija.
PITANJE: Rekli ste da ljubav može učiniti čovjeka slobodnim. Ali često vidimo da ljubav postaje privrženost (vezanost, op.prev.) i umjesto da nas oslobodi, ona nas još više sputava. Recite nam, dakle, nešto o privrženosti i slobodi.
BHAGWAN OSHO RAJNEESH: Ljubav postaje privrženost zato jer nema ljubavi. Vi ste samo igrali igru, obmanjivali sebe. Privrženost je vaša stvarnost. Ljubav je bila samo predigra. Zato, kadgod se zaljubite, prije ili kasnije otkrijete da ste postali instrument - i tada počinje sva bijeda. Koji je tu mehanizam? Zašto se to događa?
Baš prije nekoliko dana došao je jedan čovjek, osjećao se jako krivim. Rekao je: "Volio sam jednu ženu. Jako sam je volio. Onog dana kad je umrla ja sam plakao i jadikovao, ali odjednom sam postao svjestan neke slobode u sebi, kao da je neki teret pao s mene. Osjetio sam duboki uzdah, kao da sam postao slobodan.
Tog trenutka on je postao svjestan drugog sloja svog osjećaja. Izvana on je plakao i govorio: "Ne mogu živjeti bez nje. To će sada biti nemoguće, ili će život biti poput smrti." Ali duboko dolje rekao je: "Postao sam slobodan, postao sam svjestan da se osjećam vrlo dobro." Treći sloj je počeo osjećati krivicu. Rekao je: "Što to radiš?" Mrtvo tijelo je ležalo pred njim i on je počeo osjećati veliku krivicu. Rekao mi je: "Pomozite mi! Što se dogodilo mojem umu? Zar sam je tako bio izdao?"
Ništa se nije dogodilo, nitko nije izdao. Kad ljubav postane privrženost, ona postaje teret, okov. Ali zašto ljubav postaje privrženost? Prva stvar koju treba shvatiti je da ako ljubav postane privrženost, vi ste samo bili u iluziji da je to bila ljubav. U stvari vi ste se igrali sa sobom i mislili da je to ljubav. Bili ste u potrebi za privrženošću. Ako uđete još dublje, naći ćete da ste također imali potrebu da postanete rob.
Postoji suptilni strah od slobode, i svatko želi biti rob. Svatko, naravno, govori o slobodi, ali nitko nema hrabrosti da zaista bude slobodan, jer kad ste zaista slobodni, vi ste sami. Ako imate hrabrosti biti sami, samo tada možete biti slobodni.
Ali nitko nije dovoljno hrabar da bude sam. Vi trebate nekog. Zašto trebate nekog? Vi se bojite svoje vlastite samoće. Postane vam dosadno sa samim sobom. I stvarno, kada ste sami, ništa ne izgleda značajno. S nekim, vi ste zauzeti i stvarate lažna značenja oko sebe.
Vi ne možete živjeti za sebe, pa počinjete živjeti za nekog drugog. A isti slučaj je sa "nekim drugim": on/ona ne može živjeti sam/ sama, zato je u potrazi za nekim. Dvije osobe koje se boje svoje vlastite samoće se sastanu i počnu igru - igru ljubavi. Ali duboko dolje oni traže privrženost, podložnost, ropstvo.
I tako, prije ili kasnije, štogod vi želite, to se i dogodi.
To je jedna od najnesretnijih stvari na svijetu. Štogod vi želite, to će se i dogoditi. To će doći prije ili kasnije, a predigre će nestati. Kad je njena funkcija obavljena, ona će nestati. Kad ste postali muž i žena, robovi jedan drugog, kada dođe do braka, ljubav će nestati jer je ljubav bila samo iluzija u kojoj su dvije osobe postale robovi jedna drugoj.
Direktno vi ne možete zahtijevati ropstvo, to je previše ponižavajuće. Ne možete nikom direktno reći: "Postani moj rob.", on će se uvrijediti. Niti možete reći: "Želim postati tvoj rob.", pa kažete: "Ne mogu živjeti bez tebe." Ali značenje je tu, ono je isto. A kada je ta prava želja zadovoljena, ljubav nestaje. Tada osjećate okove, ropstvo. I tada se počinjete boriti da budete slobodni.
Zapamtite ovo. To je jedan od paradoksa uma: štogod da dobijete, to će vam dosaditi, a štogod ne dobijete, za tim ćete čeznuti. Kad ste sami, čeznut ćete za nekom vrstom ropstva, nekakvim okovima. Kada ste u okovima, čeznut ćete za slobodom. Zapravo samo robovi čeznu za slobodom, a slobodni ljudi pokušavaju opet biti robovi. Um se kreće poput klatna, od jedne krajnosti do druge.
Ljubav ne postaje privrženost. Privrženost je bila potreba, ljubav je bila samo mamac. Vi ste bili u potrazi za ribom zvanom "privrženost": ljubav je bila samo mamac da ulovite ribu. Kad je riba uhvaćena, mamac se baca. Upamtite to, i kadgod nešto činite, uđite duboko u sebe i nađite osnovni uzrok.
Ako postoji prava ljubav, ona nikad neće postati privrženost. Koji je mehanizam za ljubav da postane privrženost? Onog trenutka kad ste rekli svom voljenom ili voljenoj: "Voli samo mene", počeli ste posjedovati. A u trenutku kad nekog zaposjedujete, vi ste ga duboko uvrijedili, jer ste ga pretvorili u stvar.
Kad ja tebe posjedujem, ti onda nisi osoba već samo jedna stvar više među mojim namještajem - stvar. Tada te ja koristim i ti si moja stvar, moj posjed, pa neću nikom dozvoliti da te koristi. To je pogodba u kojoj me ti posjeduješ i praviš od mene stvar. To je pogodba da te nitko drugi ne može koristiti. Oba se partnera osjećaju zarobljeni i vezani. Ja činim od tebe roba, i ti zauzvrat činiš od mene roba.
Tada počinje borba. Ja želim biti slobodan, a još uvijek želim da ti budeš u mom posjedu; ti želiš zadržati svoju slobodu, a i dalje me posjedovati; to je borba.
Posjedovanje ne smije ući između. Mi moramo ostati individue i kretati se kao neovisne, slobodne svijesti. Mi možemo poći zajedno, mi se možemo stopiti jedno u drugom, ali nitko ne posjeduje. Tada nema Vezanosti i tada nema privrženosti.
Privrženost je jedna od najružnijih stvari. A kad kažem "najružnijih stvari", ne mislim samo religiozno, također mislim i estetski. Kad ste privrženi, vi ste izgubili svoju samostalnost, samoću: izgubili ste sve. Samo zato da se osjetite dobro što vas netko treba i što je netko s vama, izgubili ste sebe.
Ali trik je u tome što pokušavate biti neovisni, a od drugog činite posjed, a drugi čini to isto. Zato ne posjedujte ako ne želite biti u posjedu.
Isus je negdje rekao: "Ne osuđujte da ne biste bili osuđeni." To je isto: "Ne posjedujte da ne biste bili posjedovani." Ni od koga ne činite roba inače ćete sami postali robom.
Gospodari, takozvani gospodari, su uvijek robovi svojih vlastitih robova. Ne možete postati gospodar bez da postanete rob, to je nemoguće. Možete biti gospodar samo kad vam nitko nije rob. To se čini paradoksalnim, jer kad ja kažem da možete biti gospodar samo kad vam nitko nije rob, vi ćete reći: "Pa što je vlast? Kako mogu biti gospodar, ako mi nitko nije rob?" Ali ja vam kažem da ste samo tada gospodar. Onda nitko nije vaš rob i nitko neće pokušati od vas učiniti roba.
Voljeti slobodu, pokušati biti slobodan, znači da ste ustvari došli o dubokog razumijevanja samog sebe. I sada znate da ste dovoljni sami sebi. Možete se dijeliti s nekim, ali niste ovisni. Ja mogu dijeliti sebe s nekim. Mogu dijeliti svoju ljubav, mogu dijeliti svoju sreću, mogu dijeliti svoje blaženstvo, svoju tišinu, s nekim. Ali to je dijeljenje, a ne ovisnost. Ako nema nikog, bit ću isto sretan, isto tako u blaženstvu. Ako je netko tu, to je također dobro, i ja mogu dijeliti.
Kad spoznate svoju unutrašnju svijest, svoj centar, samo tada ljubav neće postati privrženost. Ako ne znate svoj unutarnji centar, ljubav će postati privrženost. Ako znate svoj unutarnji centar, ljubav će postati devocija. Prvo tu morate biti da biste voljeli, ali vas nema.
Buddha je izlazio iz sela. Jedan mladić mu je prišao i rekao: "Naučite me nešto: kako mogu služiti drugima?" Buddha se nasmijao i rekao: "Najprije budi. Zaboravi druge. Najprije ti budi, i tada će sve uslijediti."
Upravo sada vi niste. Kad govorite: "Kad nekog volim, to postaje privrženost", vi govorite da niste. Zato štogod da vi činite ispada krivo - zato jer je onaj koji čini odsutan. Unutarnja točka svjesnosti ne postoji, i štogod da činite ispada krivo. Najprije BUDITE i tad možete dijeliti svoje bivanje. A to dijeljenje će biti ljubav. Prije toga, štogod vi činili postat će privrženost.
I posljednje: ako se borite protiv privrženosti, krenuli ste krivim smjerom. Možete se boriti. Toliko svećenika, pustinjaka, sannyasina to čini. Oni osjećaju da su privrženi svojoj kući, svojem vlasništvu, svojim ženama, svojoj djeci, i osjećaju se kao u kavezu, zarobljeni. Oni pobjegnu. Oni ostave svoju kuću, svoju ženu, svoju djecu i posjed i postanu prosjaci i pobjegnu u šumu, u usamljenost. Ali otiđite i promatrajte ih. Oni će postati vezani za svoju novu okolinu.
Bio sam u posjeti svom prijatelju koji je bio pustinjak, koji je živio pod drvetom duboko u šumi, ali bilo je i drugih asketa. Jednog dana se dogodilo da sam boravio s tim pustinjakom pod njegovim drvetom, i novi je tragalac došao dok je moj prijatelj bio odsutan. Bio je na rijeci na kupanju. Pod njegovim drvetom novi je sannyasin počeo meditirati.
Čovjek se vratio s rijeke, odgurnuo tog novog od drveta i rekao: "To je moje drvo. Idi i nađi sebi drugo negdje drugdje. Nitko ne može sjediti pod mojim drvetom." A taj čovjek je ostavio svoju kuću, svoju ženu, svoju djecu. Sada je stablo postalo posjed. Vi ne možete meditirati pod njegovim drvetom.
Ne možete tako lako pobjeći od privrženosti. Ona će poprimiti nove oblike. Vi ćete biti obmanuti, ali ona će biti tu. I tada znajte duboki uzrok: zato što vi niste, ta privrženost jest tu. Zato se nemojte boriti s privrženošću; jednostavno pokušajte shvatiti zašto je ona tu.
Unutar vas vaše vlastito Sebstvo je toliko odsutno da se vi pokušavate pripiti bilo uz što da biste se osjećali sigurnim. Vi niste ukorijenjeni pa pokušavate bilo od čega napraviti svoje korijenje. Kad budete ukorijenjeni u svom Sebstvu, kad budete znali tko ste, što je to biće koje je u vama i što je ta svijest koja je u vama, tada se nećete pripijati ni uz koga.
To ne znači da nećete voljeti. Ustvari, samo tada možete voljeti, jer je samo tada moguće dijeliti - i bez uvjeta i bez očekivanja. Vi jednostavno dijelite s drugima jer imate obilje - jer imate tako mnogo da se prelijeva.
To prelijevanje vas samih je ljubav. A kad to prelijevanje postane poplava, kad je vašim vlastitim prelijevanjem ispunjen čitav svemir, i vaša ljubav dodirne zvijezde, u vašoj se ljubavi zemlja osjeća dobro, i u njoj se kupa cijeli svemir, tada je to devocija.
REIKI PUT LJUBAVI
DAVORKA I NJEN SVIJET
Reiki je ljubav, Reiki je Energija, Svijetlost i Ljubav ...Da li istinski vjeruješ u to..Kad vjeruješ onda možeš reći: "Evo Bože, ovdje sam sa svim svojim osjećajima, mislima i dijelima. Činim ono što mogu i činim to u najboljoj i najiskrenijoj namjeri. Evo me Bože, donosim ti pregršt plodova svoga srca! Dragi moji prijatelji, posebno oni kojisu inicirani u Reiki, vama se obraćam i molim vas, uzmite svim svojim bićem Reiki, to je dar ovog Postojanja za Vas, ali uzmite ga u izobilju, ne budite zadovoljni sa mrvicama, jer ovo Postojanje vam nudi duhovno i svako drugo bogatstvo a ne siromaštvo. Uzmite ga i nosite ga u sebi, Vi to doista jeste i Reiki nije nešto što je van vas, Reiki ste vi sami, Reiki je ono što mislite, ono što osjećate i ono što činite. od kada ste primili Reiki, ne postoji trenutak kada Reiki niste Vi, Vi ste uvijek Reiki, bez obzira da li spavate, hodate ili radite Reiki. Na vama je da širite tu svijetlost najprije unutar vas samih a samim tim donijet ćete ga i svakojakom obliku Bivanja i Postojanja. Na vama je više odgovornosti nego li si možete pojmiti. Stoga Vas molim, ne gurajte glavu u pijesak, podignite je i preuzmite svoj život u svoje ruke. Bog vam ga s Blagoslovom daje!♥♥♥
Reiki je ljubav, Reiki je Energija, Svijetlost i Ljubav ...Da li istinski vjeruješ u to..Kad vjeruješ onda možeš reći: "Evo Bože, ovdje sam sa svim svojim osjećajima, mislima i dijelima. Činim ono što mogu i činim to u najboljoj i najiskrenijoj namjeri. Evo me Bože, donosim ti pregršt plodova svoga srca! Dragi moji prijatelji, posebno oni kojisu inicirani u Reiki, vama se obraćam i molim vas, uzmite svim svojim bićem Reiki, to je dar ovog Postojanja za Vas, ali uzmite ga u izobilju, ne budite zadovoljni sa mrvicama, jer ovo Postojanje vam nudi duhovno i svako drugo bogatstvo a ne siromaštvo. Uzmite ga i nosite ga u sebi, Vi to doista jeste i Reiki nije nešto što je van vas, Reiki ste vi sami, Reiki je ono što mislite, ono što osjećate i ono što činite. od kada ste primili Reiki, ne postoji trenutak kada Reiki niste Vi, Vi ste uvijek Reiki, bez obzira da li spavate, hodate ili radite Reiki. Na vama je da širite tu svijetlost najprije unutar vas samih a samim tim donijet ćete ga i svakojakom obliku Bivanja i Postojanja. Na vama je više odgovornosti nego li si možete pojmiti. Stoga Vas molim, ne gurajte glavu u pijesak, podignite je i preuzmite svoj život u svoje ruke. Bog vam ga s Blagoslovom daje!♥♥♥
Samo izvolite
DAVORKA I NJEN SVIJET
Samo izvolite, poslužite se mojom dobrotom, trošite moju iskrenost, hranite svoj ego mojom ljubavlju, uzalud vam trud.....Nećete postati bolji, nećete postati JA, jer treba vam i duša i obraz....A to mi ne možete uzeti i sve dok to imam,
ostaću ŽENA.
subota, 21. siječnja 2012.
Jacques Houdek & Ivana Husar-Princeza
DAVORKA I NJEN SVIJET
Blaise Pascal
"Onaj ko smisao svog života traži u duhovnom usavršavanju, ne može da bude nezadovoljan, jer je ono što on želi uvijek u njegovoj vlasti."
Tajna posebnih ključeva
DAVORKA I NJEN SVIJET
“Jučer ste uspjeli riješiti neki problem, ali evo danas je pred vama novi: vi nikako ne možete upotrijebiti jučerašnje rješenje.
Ne možete sva vrata otvarati istim ključem. Isto tako i u psihičkom životu postoje različiti ključevi za različita vrata. Ako uvijek želimo upotrebiti isti ključ, ostat ćemo pred zatvorenim vratima.
Tri suštinska ključa su ljubav, mudrost i istina. Ljubav koja otvara srce, mudrost koja otvara razum i istina koja otvara volju. Kada treba riješiti neki problem, pokušajte sa različitim ključevima. Ako prvi ne otvori vrata, drugi hoće…“
“Jučer ste uspjeli riješiti neki problem, ali evo danas je pred vama novi: vi nikako ne možete upotrijebiti jučerašnje rješenje.
Ne možete sva vrata otvarati istim ključem. Isto tako i u psihičkom životu postoje različiti ključevi za različita vrata. Ako uvijek želimo upotrebiti isti ključ, ostat ćemo pred zatvorenim vratima.
Tri suštinska ključa su ljubav, mudrost i istina. Ljubav koja otvara srce, mudrost koja otvara razum i istina koja otvara volju. Kada treba riješiti neki problem, pokušajte sa različitim ključevima. Ako prvi ne otvori vrata, drugi hoće…“
petak, 20. siječnja 2012.
Srodne duše (Twin Souls)
četvrtak, 19. siječnja 2012.
Divno je biti žena
DAVORKA I NJEN SVIJET
Na jedno uho ne čujem ništa, na drugo sve. Zato slušam samo one koji mi pridju sa prave strane..
Ja znam koliko vrijedim... A moje vrijeme nema cijenu... Na greškama se uči...
Ovaj put ću kao gumicom obrisati podle i nezahvalne ljude... Neke riječi ne možeš progutati, ma koliko meda po njima stavio... Na neke stvari ne možeš zažmiriti, jer slijep se nisi rodio... Umorili se i
ovi moji prsti od gledanja kroz njih..
Covjek zivi samo sadasnji trenutak. Sve ostalo je ili vec proslo ili je neizvjesno hoce li doci. Jer zivot je kao rijeka... ne vraca se unazad vec tece dalje...
"Vjerujte u vlastito iskustvo - usudite se biti živi, usudite se napraviti ono što je prema vasem mišljenju - vaša sudbina!" ~ Paulo Koeljo ~
Oprastam ali ne zaboravljam...Pruzam sve, ali sve i uzimam.... Probleme uvijek docekam sa osmijehom.... Ja sam tvrdoglava, ja sam tajanstvena.... Ne robujem navikama....Dugove naplatim, greske isplatim.... Placem kad god mi je tesko... Ne kajem se, niti svoj zivot nazivam greskom.... Koliko imam vrlina, toliko imam i mana.... Ponekad previse pricam, ponekad samo šutim.. Drugacija sam... Sebi najbitnija... Jer samo tako mi i drugi mogu biti bitni...
Tražila sam Snagu . . . I Bog mi je dao Poteškoće koje su me osnažile.
Tražila sam Mudrost . . . I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo rešiti.
Tražila sam Bogatstvo . . . I Bog mi je dao Mozak i Telo da mogu raditi.
Tražila sam Hrabrost . . . I Bog mi je dao Prepreke koje je trebalo svladati.
Tražila sam Ljubav . . . I Bog mi je dao Ljude kojima je trebalo pomoći.
Tražila sam Usluge . . . I Bog mi je dao Prilike.
Nisam dobila ništa od onog što sam tražila...... ali dobila sam sve što mi je trebalo.
Živite život bez straha, suočite se sa preprekama i znajte da ih sve možete
savladati.
"Najbolje se osjećam među jednostavnim ljudima pred kojima mogu da odbacim
svoje oklope, da zaboravim komplekse i opreznost, s kojima mogu da se smijem,
da kažem sve što mislim, ne plašeći se da će me pogrešno shvatiti. Srećom, ima takvih ljudi i ja im se uvijek neobično radujem." ~ Meša Selimović
Mozes da mi trazis moguce i nemoguce,a da zauzvrat nista ne vratis..Da se koristis mojom dobrotom za sve i svasta, a da zauzvrat samo tvrdo srce pokazes,ma mozes koliko hoces, ali ne i dokle hoces.Kad se upali crveni signal u mojoj glavi, a prsti se umore od stalnog gledanja kroz njih,to je kraj za sve i svakoga,bez izuzetka.Andjeo sam kad volim, ali i djavo kada jednom prebolim!!!
Uvijek treba ici naprijed, uzdignute glave...Na rusevinama proslih poraza graditi nove pobjede... Ne osvrtati se...Sve sto je u proslosti treba zakopati tamo... Da se ne vrati... Bol od juce nemoj nositi i sutra.... Sutra je dan za osmijeh... A danas...Danas donesi odluku, presjeci sve ono lose u korjenu... I sijedi u voz za buducnost... Sa kartom u jednom pravcu...
Na jedno uho ne čujem ništa, na drugo sve. Zato slušam samo one koji mi pridju sa prave strane..
Ja znam koliko vrijedim... A moje vrijeme nema cijenu... Na greškama se uči...
Ovaj put ću kao gumicom obrisati podle i nezahvalne ljude... Neke riječi ne možeš progutati, ma koliko meda po njima stavio... Na neke stvari ne možeš zažmiriti, jer slijep se nisi rodio... Umorili se i
ovi moji prsti od gledanja kroz njih..
Covjek zivi samo sadasnji trenutak. Sve ostalo je ili vec proslo ili je neizvjesno hoce li doci. Jer zivot je kao rijeka... ne vraca se unazad vec tece dalje...
"Vjerujte u vlastito iskustvo - usudite se biti živi, usudite se napraviti ono što je prema vasem mišljenju - vaša sudbina!" ~ Paulo Koeljo ~
Oprastam ali ne zaboravljam...Pruzam sve, ali sve i uzimam.... Probleme uvijek docekam sa osmijehom.... Ja sam tvrdoglava, ja sam tajanstvena.... Ne robujem navikama....Dugove naplatim, greske isplatim.... Placem kad god mi je tesko... Ne kajem se, niti svoj zivot nazivam greskom.... Koliko imam vrlina, toliko imam i mana.... Ponekad previse pricam, ponekad samo šutim.. Drugacija sam... Sebi najbitnija... Jer samo tako mi i drugi mogu biti bitni...
Tražila sam Snagu . . . I Bog mi je dao Poteškoće koje su me osnažile.
Tražila sam Mudrost . . . I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo rešiti.
Tražila sam Bogatstvo . . . I Bog mi je dao Mozak i Telo da mogu raditi.
Tražila sam Hrabrost . . . I Bog mi je dao Prepreke koje je trebalo svladati.
Tražila sam Ljubav . . . I Bog mi je dao Ljude kojima je trebalo pomoći.
Tražila sam Usluge . . . I Bog mi je dao Prilike.
Nisam dobila ništa od onog što sam tražila...... ali dobila sam sve što mi je trebalo.
Živite život bez straha, suočite se sa preprekama i znajte da ih sve možete
savladati.
"Najbolje se osjećam među jednostavnim ljudima pred kojima mogu da odbacim
svoje oklope, da zaboravim komplekse i opreznost, s kojima mogu da se smijem,
da kažem sve što mislim, ne plašeći se da će me pogrešno shvatiti. Srećom, ima takvih ljudi i ja im se uvijek neobično radujem." ~ Meša Selimović
Mozes da mi trazis moguce i nemoguce,a da zauzvrat nista ne vratis..Da se koristis mojom dobrotom za sve i svasta, a da zauzvrat samo tvrdo srce pokazes,ma mozes koliko hoces, ali ne i dokle hoces.Kad se upali crveni signal u mojoj glavi, a prsti se umore od stalnog gledanja kroz njih,to je kraj za sve i svakoga,bez izuzetka.Andjeo sam kad volim, ali i djavo kada jednom prebolim!!!
Uvijek treba ici naprijed, uzdignute glave...Na rusevinama proslih poraza graditi nove pobjede... Ne osvrtati se...Sve sto je u proslosti treba zakopati tamo... Da se ne vrati... Bol od juce nemoj nositi i sutra.... Sutra je dan za osmijeh... A danas...Danas donesi odluku, presjeci sve ono lose u korjenu... I sijedi u voz za buducnost... Sa kartom u jednom pravcu...
Vanessa Mae - The Devil's Trill----------Borbu je stvorila priroda, mržnju je pronašao čovjek.
SEDAM PRAKTIČNIH KORAKA PREMA BOLJOJ SQ - duhovnoj inteligenciji
DAVORKA I NJEN SVIJET
Sedam koraka prema većoj duhovnoj inteligenciji:
• postati svjestan toga gdje sam sada
• snažno osjećati da se želim promijeniti
• razmišljati o tome što je m
oje središte i koje su moje najdublje
motivacije
• otkriti i rastjerati prepreke
• istražiti mnoge mogućnosti napredovanja
• posvetiti se putu
• zadržati svijest o tome da postoji mnogo puteva
Na svakom od šest duhovnih puteva prema većoj SQ postoji mogućnost napretka od duhovno tupog do duhovno inteligentnog. Posao koji valja obaviti specifičan je za svaki put. Put brižnosti, na primjer, traži da nadrastemo sebičnu, ljubomornu ili odsutnu ljubav i prerastemo u nesebičnu, poticajnu ljubav; put dužnosti traži da od nekoga tko slijedi zakone većine prerastemo u osobu koja slavi svetost svakodnevnog. Ali ma koliko bili različiti, svima je putevima zajedničko sedam koraka prema napretku koje ovdje želimo ukratko iznijeti. Bitno je da sledece korake radite redoslijedom kojim su i napisani!
Prvi korak: Morate osvijestiti gdje ste u ovome trenutku. Na primjer, kakva je vaša sadašnja situacija? Koje su njene posljedice i reperkusije? Nanosite li kakvu štetu sebi ili drugima? Ovaj korak zahtijeva rad na svijesti o sebi, što opet zahtijeva naviku da se razmišlja o vlastitom iskustvu. Mnogi od nas to ne čine. Naprosto živimo iz dana u dan, od jedne aktivnosti do druge, i tako dalje. Viša SQ zahtijeva da se zaroni u dubinu stvari, da se o njima razmišlja, da se povremeno procijeni sebe i svoje ponašanje. Najbolje svakodnevno. To se može učiniti tako da si ostavite nekoliko časaka tišine, ili kroz svakodnevnu meditaciju, rad sa savjetnikom ili psihoterapeutom, ili da naprosto razmislite o proteklom danu prije nego što zaspete. Nas savjet vama je da o tome razmisljate prije nego zaspite, i tako cete postici dovoljno uvidnosti u dubinu, tako da vremenom cete moci da paznju posvetite momentu u trenutku desavanja i na taj nacin uspjet cete razumjeti momenat i situaciju automatski pa paznju mozete usmjeriti na sve puteve koji vode iz situacije i tako stvorit cete mogucnost da se opredjelite za najbolji! To je krocenje iskustva, jer ste svjesni u tom trenutku! Drugi nacin koji vam preporucujem je put svjesnosti pomocu meditacije, jer u meditaciji tijelo i dusa se umiruje i na povrsinu izlaze upravo nasa najdublji stavovi i motivi koji ce nam pomoci da u siri kontext stavimo protekli dan! Meditacije koje preporucujemo mozete pronaci u djelu stranice pod nazivom Meditacije!
Drugi korak: Ako ta razmišljanja u vama probude osjećaj da biste vi, vaše ponašanje, vaši odnosi, vaš život, vaša postignuća na poslu, mogli biti bolji, morate se željeti promijeniti, morate preuzeti unutrašnju obavezu da ćete se promijeniti. To znači da treba iskreno razmisliti o tome koliko će vas energije i vase žrtave stajati takva promjena. Jeste li spremni smanjiti pušenje ili alkohol? Posvetiti više vremena tome da slušate sebe i druge? Disciplinirati se da svakodnevno čitate, vježbate ili brinete za neku životinju? Morate jednostavno najvise od svega zeljeti promjenu! Morate pomocu prvog koraka uvidjeti da vam mnogo toga nedostaje i da mnogi vidovi drugacijeg zivota su moguci pa zbog svoje ljepote su i potrebni! Ta zelja ce u vama stvoriti neku vjezbu ili disciplinu ili metodu pomocu koje cete se kretati prema boljem zivotu! Svakodnevno cete svoju uporisnu tacku gledista siriti sve vise i vas zivot ce imati sve siri kontext smisla i jednostavnosti! Sto ste vise duhovni jednostavnost je veca, a i otpor od prijasnjeg duhovno tupog zivota je sve manji i manji, to treba zapamtiti i u tome traziti snagu jer problemi ce biti sve manji i manji!
Treći korak: Sada se zahtijeva još dublja razina razmišljanja. Morate upoznati sami sebe, otkriti gdje vam je središte i koje su vaše najdublje motivacije. Da sljedeći tjedan umrete, što biste željeli reći da ste postigli u životu ili čime ste pridonijeli svijetu? Da imate još samo godinu dana, što biste učinili s njom? To se naziva prosvjetljenje pomocu smri! To cesto psiholozi daju svojim pacijentima, tako sto im preporucuju da na svoj zivot gledaju sa stavom da imaju neku vrstu bolesti i da im je kratko vrijeme preostalo do smrti! Tada covjek uvidja koje stvari su ego, tj. sta je drustvo i covjek stvorio i cesto ih odbacuje jer shvatamo da one ne mogu sa nama pod zemlju, niti imamo neku korist od njih! Tako cemo lako izdvojiti svoja dublja razmisljanja koja proizilaze indirektno od Boga u nama! Iz jedinstva i prave stvarnosti i istine!
Četvrti korak: Koje su prepreke na vašem putu? Zbog čega već prije niste živjeli iz svog središta, tj. bozanstva? Zbog srdžbe? Pohlepe? Osjećaja krivice? Straha? Puke lijenosti? Neznanja? Popuštanja sebi? Sada načinite popis onoga što vas je dosad sputavalo, i pokušajte razraditi kako da otklonite te prepreke. Možda ih je dovoljno samo osvijestiti tj. uociti i biti odlučan, a možda je potrebna nagla prekretnica, nešto što budisti nazivaju »gađenjem« - naprosto osjećaj da vam je već muka od sebe jer u poredjenju sa dubokim sredistem uvidjamo da nas zivot je nista i bezvrijedan! Ali to isto tako može biti dug, polagan proces za koji će vam biti potreban »vođa« - psihoterapeut, dobar prijatelj ili duhovni savjetnik a najbolje da se opredjelite za nekog od svjetski poznatih Gurua (ljudi kroz koje zivi i govori Bog) npr. Sai Baba, ali uvjek u okviru vaseg drustva covjek koji je se poceo uzdizati u duhovnosti obavezno ce privuci osobu koja ce mu pomoci na putu, tako da nemorate za to brinuti! Ovaj se korak nerijetko zaobilazi, ali on je vrlo bitan i treba mu se vraćati.
Peti korak: Koje vježbe ili kakva disciplina je najbolja za vas? Koji put slijediti? Kakve se obaveze isplati preuzeti? U ovoj fazi morate osvijestiti da postoje različite mogućnosti napredovanja. Istražite ih, pustite mašti na volju, otkrijte kako to za vas izgleda u praksi i zaključite koja vam je najprihvatljivija.
Šesti korak: Sada se morate posvetiti jednom putu u životu i raditi na tome da koračajući njime stignete do središta, Boga, Beskonacne Svjetlosti. I dalje svakodnevno razmišljajte o tome postupate li na najbolji način za sebe i za druge, izvlačite li iz određene situacije najviše što se može, obuzima li vas mir ili zadovoljstvo zbog toga kako se stvari odvijaju, pronalazite li u svemu tome smisao prave istine postojanja. Živjeti put koji vodi prema središtu znači pretvoriti svoje svakodnevne misli i aktivnosti u stalni sakrament, izvući na površinu prirođenu svetost svake smislene situacije. Dakle u svakoj situaciji uvidjeti Boga i to raditi sto je vise i cesce moguce! Preporucujemo vam da uzmete neki mali kamencic ili privjesak koji cete posvetiti Bogu i smislu Bozijem! Taj predmet uvjek nosite sa sobom, tako ce vam on pomoci da se vratite svom putu duhovnosti svaki put kada ga dodirnete ili vidite, a on je itekako dobra stvar i potreban je jer jos uvjek covjeka ponese situacija da razmislja automatski, bez svjesnoti, pa tako i bez Bozanskog smisla! Tako cete si pomoci da cesce, a time i bolje izvlacite iz svake situacije najvise sto se moze! Smislite sami neke od metoda koje ce vam pomoci, da se vracate pravom smislu, i da postajete svjesni cesce! A svaki put kada mi skontamo neku metodu dodat cemo je u ovaj sesti korak! Pa cesce provjeravajte da li vec je upisana, a ako zelite da nam date neki prijedlog to mozete u dijelu stranice pod nazivom Kontakt!
Sedmi korak: I naposljetku, dok skladno koračate putem koji ste sami odabrali, nemojte smetnuti s uma da postoje i drugi putevi, jer ako ne shvatite da svi duhovni putevi su put ka Bogu samo su drugaciji zato sto poticu iz razlicitih kultura! Ovo je bitno da ne bi u svoj zivot unijeli fanatizam, koji je itekako duhovno tup nacin koracanja, jer ne zaboravite da sve je jedno i jedno je sve! Poštujte one koji koračaju njima i onu osobu u sebi koja će u budućnosti možda osjetiti potrebu da krene nekim drugim putem, a taj drugi put ce vam sigurno vas zivot i iskustvo steceno od sredista stavit ce u jos siri kontext smisla! A zamislite samo kada biste imali smisao za sve na svijetu (bozanski smisao), ne bi postojala stvar koja bi vas plasila, samopouzdanje bi bilo nevjerovatno, a opet ponizno za Boga! To je duhovnost na djelu, a nakon vasih zivota kada to uspijete, iduci zivot cete se vjerovatno vratiti sredistu, i necete se vise radjati ograniceni tijelom! A to mozete svojom teznjom promjeniti ako budete zeljeli da se kao Guru ponovo rodite u tijelu, i da sluzite drustvu, ziveci zivot Boga u vama! U nastavku slijedi dodatak svemu ovome koji je itekako koristan:
SVI PUTEVI VODE
PREMA SREDIŠTU (Bogu) I OD NJEGA
Slijedi pjesma koja opisuje navedeno u naslovu:
Nadomak cilju, kad stanem slobodan od svoje vlastite volje i
od volje Božje i svih njegovih djela i od Boga samoga, stajat
ću tamo iznad svih bića, ni Bog ni biće. Prije bi se moglo reći
da ću biti ono što sam bio i što ću ostati, sada i zauvijek. A
onda ću dobiti zamah (svijest) koja će me odnijeti iznad svih
anđela. Taj će mi zamah dati tako golemo bogatstvo da mi
Bog neće biti dovoljan u svemu što ga čini Bogom, ni sa svim
svojim božanskim djelima. Jer nadomak cilju otkrit ću da smo
Bog i ja jedno. I tako ću biti ono što sam bio, neću postati ni
manji ni veći, jer ja sam nepokretan uzrok koji pokreće sve
stvari.
Majstor Eckhart, njemački srednjovjekovni mistik
Ma kojim duhovnim putem čovjek išao, ako to čini na duhovno inteligentan način u dodiru je sa svojim najdubljim središtem - kvantnim vakuumom tj. Bogom! Iz toga središta on je »nepokretan uzrok koji pokreće sve stvari«, zato što tada i on i svi njegovi postupci izviru iz središta samog postojanja. Oni nisu ništa nego izraz beskonačnih mogućnosti središta. To je mjesto s onu stranu ega, s onu stranu svih oblika kroz koje se izražava naša tradicija - s onu stranu svih poznatih simbola, s onu stranu svega što se dade iskazati riječima. Jezikom Meistera Eckharta, ja i Bog smo jedno. Jezikom jedne druge slike koju često koristimo na ovom sajtu, ja sam val na moru koji sada osim drugih valova vidi i shvata da postoji i mirni dio ispod vala, spoznajem da smo ja i more jedno. Indijski pjesnik iz petnaestog stoljeća, Kabir, koristi se tom slikom da bi postavio pitanje:
Razmišljao sam o razlici između vode i valova na njoj. Kad se podigne, voda je i dalje voda kad padne voda je, može li mi tko reći kako da ih razlučim? Zato što je netko izmislio riječ »val«, moram li ga ja dijeliti od vode? U nama je Onaj Tajanstveni; planete i sve galaksije prolaze kroz njegove ruke poput staklenih perlica. To je niz staklenih perli u koje valja gledati jasnim pogledom.
Mistici svih velikih tradicija govore o tome mjestu unutar sebstva. Ono je čista svjetlost, vatra koja sja ili plamti u nama, izvorište svega što duša donosi svijetu. Kad se o njemu govori na ovaj način, središte ulijeva strahopoštovanje, djeluje privlačno i sveto - ali možda previše apstraktno za većinu nas, sto je znak da zivimo na duhovno tup nacin, sto je ustvari tracenje vremena jer smo daleko od svoje svrhe i Duznosti! Ali ma koliko apstraktan on bio svi mi ga živimo i doživljavamo kad kročimo svakodnevicom na duhovno inteligentan način. To je osjećaj svetosti u svakodnevnim predmetima i događajima, osjećaj svetog u ljubavnom činu, gotovo nepodnošljiv ushit koji nas preplavi kad nešto po prvi put istinski shvatimo, zanos kad na svijet donesemo nešto novo, duboko zadovoljstvo kad vidimo da je ispunjena pravda, mir koji nas preplavi kad znamo da ono čemu služimo služi Bogu.
Svih 6 duhovnih puteva (predstavljenih u dijelu stranice Licnost i Osobnosti) vodi prema središtu, prema iskustvu koje se može nazvati »prosvjetljenjem«. Ali kad ih živimo na duhovno najiteligentniji način, svi oni vode i od središta, natrag prema svijetu. Tako u svoju realnost i svakodnevnicu donosimo savrsenstvo i Boga! Buddha je pretrpio mnoge godine traganja i patnje da postigne prosvjetljenje, ali kad je uspio nije si dopustio da jednostavno nestane u nirvani (spajanje sa Bogom u jedno i moguci prelazak u Beskonacnu svjetlost)! Naprotiv, vratio se svijetu da bi se svi prosvijetlili kao Guru! Običan čovjek koji ima visok SQ (duhovni intelekt) ne traga samo za blaženstvom poznavanja središta nego mu se spontano odaziva i postaje srediste, a onda preuzima odgovornost povratka da bi sa svijetom podijelio svjetlost koju je vidio, energiju koju je stekao, integritet koji je iskusio. On postaje prosvijetljeni roditelj, prosvijetljeni učitelj, prosvijetljeni kuhar, prosvijetljeni ljubavnik, ili što več bilo.
Na svakom putu ocrtanom pomocu 6 putova osobnosti i duhovnosti ( Licnost i Osobnosti) nalazi se spirala postojanja prema središtu i od njega, a isto tako i oko svake osobnosti tj. vanjske licnosti ili ega! Nitko nije uistinu potpun, uistinu cio, istinski prosvijetljen, dok nije u nekoj mjeri koračao svakim od 6 duhovnih puteva - dok nije pronašao kreativan način da odživi konvencije, naučio voljeti duboko i nesebično, naučio shvatiti, pronašao nešto što može stvoriti, služio drugima i upoznao položaj vođe koji služi, i tako služio Bogu. Zato smo mi u Licnost I Osobnosti stalno i uporno ponavljali da do Boga nema utabane staze, nego se treba duhovno krociti po svakom od 6 puteva! Evo i ovaj dio sajta daje dodatne upute kako to postici, a uskoro ce dostupan biti i dio sa prakticnim meditacijama dozivanja dubinske sustine i bozanskog znanja jednostavnosti lisenog svakog straha i nedostatka!
Postoji i spirala postojanja koja vodi od sadašnjeg života do sljedećeg, kojom se posljednji put vraćamo u središte, a koja se naziva smrću, i zatim se opet rađamo. Evo jednog zgodnog primjera: Kao tinejdžerka, bila sam napravila Wilsonovu tamnu komoru. Kako sam već bila spomenula, to je instrument pomoću kojeg se može pratiti trag atoma kroz paru. U toj sam maglenoj komori vidjela nabijene čestice atoma kako odjednom izranjaju iz ništavila pare: putovale bi nekoliko centimetara i ponovno nestajale u pari - da bi se zatim pojavile na nekom drugom mjestu, u nekom drugom trenutku. Teorija ovog kvantnog polja govori da smo poput ovih nabijenih čestica. Tako i mi nestajemo i ponovo se pojavljujemo radjanjem! Mi smo »pobuđena energija« kvantnog vakuuma koja izranja iz ništavila, neko vrijeme putuje ovim svijetom a zatim se vraća u vakuum iz kojeg je nastala - da bi se ponovno pojavila kao drugi obrazac energije u nekom drugom trenutku. Smrt je putovanje kroz život; to je put u središtu svakog puta, bitan dio spirale postojanja. Zato je bitno duhovno hoditi kroz zivot, jer nakon smrti cemo onda nastaviti tamo dokle smo duhovno stigli i roditi se kao takvi, a svaki duhovni napredak smanjuje otpor zivota!
Govoreći o svome iskustvu jednote sa središtem, u kojem postaje »nepokretan uzrok koji pokreće sve stvari«, Majstor Eckhart to naziva stanjem »nerođenosti«: »Stoga sam također nerođen (nisam se nikada ni rodio), i slijedeći put svoga nerođenog (nemanifestiranog) bivstva, ne mogu nikada umrijeti. Slijedeći put svog nerođenog bivstva oduvijek sam bio, sada jesam i zauvijek ću biti.«
Sedam koraka prema većoj duhovnoj inteligenciji:
• postati svjestan toga gdje sam sada
• snažno osjećati da se želim promijeniti
• razmišljati o tome što je m
oje središte i koje su moje najdublje
motivacije
• otkriti i rastjerati prepreke
• istražiti mnoge mogućnosti napredovanja
• posvetiti se putu
• zadržati svijest o tome da postoji mnogo puteva
Na svakom od šest duhovnih puteva prema većoj SQ postoji mogućnost napretka od duhovno tupog do duhovno inteligentnog. Posao koji valja obaviti specifičan je za svaki put. Put brižnosti, na primjer, traži da nadrastemo sebičnu, ljubomornu ili odsutnu ljubav i prerastemo u nesebičnu, poticajnu ljubav; put dužnosti traži da od nekoga tko slijedi zakone većine prerastemo u osobu koja slavi svetost svakodnevnog. Ali ma koliko bili različiti, svima je putevima zajedničko sedam koraka prema napretku koje ovdje želimo ukratko iznijeti. Bitno je da sledece korake radite redoslijedom kojim su i napisani!
Prvi korak: Morate osvijestiti gdje ste u ovome trenutku. Na primjer, kakva je vaša sadašnja situacija? Koje su njene posljedice i reperkusije? Nanosite li kakvu štetu sebi ili drugima? Ovaj korak zahtijeva rad na svijesti o sebi, što opet zahtijeva naviku da se razmišlja o vlastitom iskustvu. Mnogi od nas to ne čine. Naprosto živimo iz dana u dan, od jedne aktivnosti do druge, i tako dalje. Viša SQ zahtijeva da se zaroni u dubinu stvari, da se o njima razmišlja, da se povremeno procijeni sebe i svoje ponašanje. Najbolje svakodnevno. To se može učiniti tako da si ostavite nekoliko časaka tišine, ili kroz svakodnevnu meditaciju, rad sa savjetnikom ili psihoterapeutom, ili da naprosto razmislite o proteklom danu prije nego što zaspete. Nas savjet vama je da o tome razmisljate prije nego zaspite, i tako cete postici dovoljno uvidnosti u dubinu, tako da vremenom cete moci da paznju posvetite momentu u trenutku desavanja i na taj nacin uspjet cete razumjeti momenat i situaciju automatski pa paznju mozete usmjeriti na sve puteve koji vode iz situacije i tako stvorit cete mogucnost da se opredjelite za najbolji! To je krocenje iskustva, jer ste svjesni u tom trenutku! Drugi nacin koji vam preporucujem je put svjesnosti pomocu meditacije, jer u meditaciji tijelo i dusa se umiruje i na povrsinu izlaze upravo nasa najdublji stavovi i motivi koji ce nam pomoci da u siri kontext stavimo protekli dan! Meditacije koje preporucujemo mozete pronaci u djelu stranice pod nazivom Meditacije!
Drugi korak: Ako ta razmišljanja u vama probude osjećaj da biste vi, vaše ponašanje, vaši odnosi, vaš život, vaša postignuća na poslu, mogli biti bolji, morate se željeti promijeniti, morate preuzeti unutrašnju obavezu da ćete se promijeniti. To znači da treba iskreno razmisliti o tome koliko će vas energije i vase žrtave stajati takva promjena. Jeste li spremni smanjiti pušenje ili alkohol? Posvetiti više vremena tome da slušate sebe i druge? Disciplinirati se da svakodnevno čitate, vježbate ili brinete za neku životinju? Morate jednostavno najvise od svega zeljeti promjenu! Morate pomocu prvog koraka uvidjeti da vam mnogo toga nedostaje i da mnogi vidovi drugacijeg zivota su moguci pa zbog svoje ljepote su i potrebni! Ta zelja ce u vama stvoriti neku vjezbu ili disciplinu ili metodu pomocu koje cete se kretati prema boljem zivotu! Svakodnevno cete svoju uporisnu tacku gledista siriti sve vise i vas zivot ce imati sve siri kontext smisla i jednostavnosti! Sto ste vise duhovni jednostavnost je veca, a i otpor od prijasnjeg duhovno tupog zivota je sve manji i manji, to treba zapamtiti i u tome traziti snagu jer problemi ce biti sve manji i manji!
Treći korak: Sada se zahtijeva još dublja razina razmišljanja. Morate upoznati sami sebe, otkriti gdje vam je središte i koje su vaše najdublje motivacije. Da sljedeći tjedan umrete, što biste željeli reći da ste postigli u životu ili čime ste pridonijeli svijetu? Da imate još samo godinu dana, što biste učinili s njom? To se naziva prosvjetljenje pomocu smri! To cesto psiholozi daju svojim pacijentima, tako sto im preporucuju da na svoj zivot gledaju sa stavom da imaju neku vrstu bolesti i da im je kratko vrijeme preostalo do smrti! Tada covjek uvidja koje stvari su ego, tj. sta je drustvo i covjek stvorio i cesto ih odbacuje jer shvatamo da one ne mogu sa nama pod zemlju, niti imamo neku korist od njih! Tako cemo lako izdvojiti svoja dublja razmisljanja koja proizilaze indirektno od Boga u nama! Iz jedinstva i prave stvarnosti i istine!
Četvrti korak: Koje su prepreke na vašem putu? Zbog čega već prije niste živjeli iz svog središta, tj. bozanstva? Zbog srdžbe? Pohlepe? Osjećaja krivice? Straha? Puke lijenosti? Neznanja? Popuštanja sebi? Sada načinite popis onoga što vas je dosad sputavalo, i pokušajte razraditi kako da otklonite te prepreke. Možda ih je dovoljno samo osvijestiti tj. uociti i biti odlučan, a možda je potrebna nagla prekretnica, nešto što budisti nazivaju »gađenjem« - naprosto osjećaj da vam je već muka od sebe jer u poredjenju sa dubokim sredistem uvidjamo da nas zivot je nista i bezvrijedan! Ali to isto tako može biti dug, polagan proces za koji će vam biti potreban »vođa« - psihoterapeut, dobar prijatelj ili duhovni savjetnik a najbolje da se opredjelite za nekog od svjetski poznatih Gurua (ljudi kroz koje zivi i govori Bog) npr. Sai Baba, ali uvjek u okviru vaseg drustva covjek koji je se poceo uzdizati u duhovnosti obavezno ce privuci osobu koja ce mu pomoci na putu, tako da nemorate za to brinuti! Ovaj se korak nerijetko zaobilazi, ali on je vrlo bitan i treba mu se vraćati.
Peti korak: Koje vježbe ili kakva disciplina je najbolja za vas? Koji put slijediti? Kakve se obaveze isplati preuzeti? U ovoj fazi morate osvijestiti da postoje različite mogućnosti napredovanja. Istražite ih, pustite mašti na volju, otkrijte kako to za vas izgleda u praksi i zaključite koja vam je najprihvatljivija.
Šesti korak: Sada se morate posvetiti jednom putu u životu i raditi na tome da koračajući njime stignete do središta, Boga, Beskonacne Svjetlosti. I dalje svakodnevno razmišljajte o tome postupate li na najbolji način za sebe i za druge, izvlačite li iz određene situacije najviše što se može, obuzima li vas mir ili zadovoljstvo zbog toga kako se stvari odvijaju, pronalazite li u svemu tome smisao prave istine postojanja. Živjeti put koji vodi prema središtu znači pretvoriti svoje svakodnevne misli i aktivnosti u stalni sakrament, izvući na površinu prirođenu svetost svake smislene situacije. Dakle u svakoj situaciji uvidjeti Boga i to raditi sto je vise i cesce moguce! Preporucujemo vam da uzmete neki mali kamencic ili privjesak koji cete posvetiti Bogu i smislu Bozijem! Taj predmet uvjek nosite sa sobom, tako ce vam on pomoci da se vratite svom putu duhovnosti svaki put kada ga dodirnete ili vidite, a on je itekako dobra stvar i potreban je jer jos uvjek covjeka ponese situacija da razmislja automatski, bez svjesnoti, pa tako i bez Bozanskog smisla! Tako cete si pomoci da cesce, a time i bolje izvlacite iz svake situacije najvise sto se moze! Smislite sami neke od metoda koje ce vam pomoci, da se vracate pravom smislu, i da postajete svjesni cesce! A svaki put kada mi skontamo neku metodu dodat cemo je u ovaj sesti korak! Pa cesce provjeravajte da li vec je upisana, a ako zelite da nam date neki prijedlog to mozete u dijelu stranice pod nazivom Kontakt!
Sedmi korak: I naposljetku, dok skladno koračate putem koji ste sami odabrali, nemojte smetnuti s uma da postoje i drugi putevi, jer ako ne shvatite da svi duhovni putevi su put ka Bogu samo su drugaciji zato sto poticu iz razlicitih kultura! Ovo je bitno da ne bi u svoj zivot unijeli fanatizam, koji je itekako duhovno tup nacin koracanja, jer ne zaboravite da sve je jedno i jedno je sve! Poštujte one koji koračaju njima i onu osobu u sebi koja će u budućnosti možda osjetiti potrebu da krene nekim drugim putem, a taj drugi put ce vam sigurno vas zivot i iskustvo steceno od sredista stavit ce u jos siri kontext smisla! A zamislite samo kada biste imali smisao za sve na svijetu (bozanski smisao), ne bi postojala stvar koja bi vas plasila, samopouzdanje bi bilo nevjerovatno, a opet ponizno za Boga! To je duhovnost na djelu, a nakon vasih zivota kada to uspijete, iduci zivot cete se vjerovatno vratiti sredistu, i necete se vise radjati ograniceni tijelom! A to mozete svojom teznjom promjeniti ako budete zeljeli da se kao Guru ponovo rodite u tijelu, i da sluzite drustvu, ziveci zivot Boga u vama! U nastavku slijedi dodatak svemu ovome koji je itekako koristan:
SVI PUTEVI VODE
PREMA SREDIŠTU (Bogu) I OD NJEGA
Slijedi pjesma koja opisuje navedeno u naslovu:
Nadomak cilju, kad stanem slobodan od svoje vlastite volje i
od volje Božje i svih njegovih djela i od Boga samoga, stajat
ću tamo iznad svih bića, ni Bog ni biće. Prije bi se moglo reći
da ću biti ono što sam bio i što ću ostati, sada i zauvijek. A
onda ću dobiti zamah (svijest) koja će me odnijeti iznad svih
anđela. Taj će mi zamah dati tako golemo bogatstvo da mi
Bog neće biti dovoljan u svemu što ga čini Bogom, ni sa svim
svojim božanskim djelima. Jer nadomak cilju otkrit ću da smo
Bog i ja jedno. I tako ću biti ono što sam bio, neću postati ni
manji ni veći, jer ja sam nepokretan uzrok koji pokreće sve
stvari.
Majstor Eckhart, njemački srednjovjekovni mistik
Ma kojim duhovnim putem čovjek išao, ako to čini na duhovno inteligentan način u dodiru je sa svojim najdubljim središtem - kvantnim vakuumom tj. Bogom! Iz toga središta on je »nepokretan uzrok koji pokreće sve stvari«, zato što tada i on i svi njegovi postupci izviru iz središta samog postojanja. Oni nisu ništa nego izraz beskonačnih mogućnosti središta. To je mjesto s onu stranu ega, s onu stranu svih oblika kroz koje se izražava naša tradicija - s onu stranu svih poznatih simbola, s onu stranu svega što se dade iskazati riječima. Jezikom Meistera Eckharta, ja i Bog smo jedno. Jezikom jedne druge slike koju često koristimo na ovom sajtu, ja sam val na moru koji sada osim drugih valova vidi i shvata da postoji i mirni dio ispod vala, spoznajem da smo ja i more jedno. Indijski pjesnik iz petnaestog stoljeća, Kabir, koristi se tom slikom da bi postavio pitanje:
Razmišljao sam o razlici između vode i valova na njoj. Kad se podigne, voda je i dalje voda kad padne voda je, može li mi tko reći kako da ih razlučim? Zato što je netko izmislio riječ »val«, moram li ga ja dijeliti od vode? U nama je Onaj Tajanstveni; planete i sve galaksije prolaze kroz njegove ruke poput staklenih perlica. To je niz staklenih perli u koje valja gledati jasnim pogledom.
Mistici svih velikih tradicija govore o tome mjestu unutar sebstva. Ono je čista svjetlost, vatra koja sja ili plamti u nama, izvorište svega što duša donosi svijetu. Kad se o njemu govori na ovaj način, središte ulijeva strahopoštovanje, djeluje privlačno i sveto - ali možda previše apstraktno za većinu nas, sto je znak da zivimo na duhovno tup nacin, sto je ustvari tracenje vremena jer smo daleko od svoje svrhe i Duznosti! Ali ma koliko apstraktan on bio svi mi ga živimo i doživljavamo kad kročimo svakodnevicom na duhovno inteligentan način. To je osjećaj svetosti u svakodnevnim predmetima i događajima, osjećaj svetog u ljubavnom činu, gotovo nepodnošljiv ushit koji nas preplavi kad nešto po prvi put istinski shvatimo, zanos kad na svijet donesemo nešto novo, duboko zadovoljstvo kad vidimo da je ispunjena pravda, mir koji nas preplavi kad znamo da ono čemu služimo služi Bogu.
Svih 6 duhovnih puteva (predstavljenih u dijelu stranice Licnost i Osobnosti) vodi prema središtu, prema iskustvu koje se može nazvati »prosvjetljenjem«. Ali kad ih živimo na duhovno najiteligentniji način, svi oni vode i od središta, natrag prema svijetu. Tako u svoju realnost i svakodnevnicu donosimo savrsenstvo i Boga! Buddha je pretrpio mnoge godine traganja i patnje da postigne prosvjetljenje, ali kad je uspio nije si dopustio da jednostavno nestane u nirvani (spajanje sa Bogom u jedno i moguci prelazak u Beskonacnu svjetlost)! Naprotiv, vratio se svijetu da bi se svi prosvijetlili kao Guru! Običan čovjek koji ima visok SQ (duhovni intelekt) ne traga samo za blaženstvom poznavanja središta nego mu se spontano odaziva i postaje srediste, a onda preuzima odgovornost povratka da bi sa svijetom podijelio svjetlost koju je vidio, energiju koju je stekao, integritet koji je iskusio. On postaje prosvijetljeni roditelj, prosvijetljeni učitelj, prosvijetljeni kuhar, prosvijetljeni ljubavnik, ili što več bilo.
Na svakom putu ocrtanom pomocu 6 putova osobnosti i duhovnosti ( Licnost i Osobnosti) nalazi se spirala postojanja prema središtu i od njega, a isto tako i oko svake osobnosti tj. vanjske licnosti ili ega! Nitko nije uistinu potpun, uistinu cio, istinski prosvijetljen, dok nije u nekoj mjeri koračao svakim od 6 duhovnih puteva - dok nije pronašao kreativan način da odživi konvencije, naučio voljeti duboko i nesebično, naučio shvatiti, pronašao nešto što može stvoriti, služio drugima i upoznao položaj vođe koji služi, i tako služio Bogu. Zato smo mi u Licnost I Osobnosti stalno i uporno ponavljali da do Boga nema utabane staze, nego se treba duhovno krociti po svakom od 6 puteva! Evo i ovaj dio sajta daje dodatne upute kako to postici, a uskoro ce dostupan biti i dio sa prakticnim meditacijama dozivanja dubinske sustine i bozanskog znanja jednostavnosti lisenog svakog straha i nedostatka!
Postoji i spirala postojanja koja vodi od sadašnjeg života do sljedećeg, kojom se posljednji put vraćamo u središte, a koja se naziva smrću, i zatim se opet rađamo. Evo jednog zgodnog primjera: Kao tinejdžerka, bila sam napravila Wilsonovu tamnu komoru. Kako sam već bila spomenula, to je instrument pomoću kojeg se može pratiti trag atoma kroz paru. U toj sam maglenoj komori vidjela nabijene čestice atoma kako odjednom izranjaju iz ništavila pare: putovale bi nekoliko centimetara i ponovno nestajale u pari - da bi se zatim pojavile na nekom drugom mjestu, u nekom drugom trenutku. Teorija ovog kvantnog polja govori da smo poput ovih nabijenih čestica. Tako i mi nestajemo i ponovo se pojavljujemo radjanjem! Mi smo »pobuđena energija« kvantnog vakuuma koja izranja iz ništavila, neko vrijeme putuje ovim svijetom a zatim se vraća u vakuum iz kojeg je nastala - da bi se ponovno pojavila kao drugi obrazac energije u nekom drugom trenutku. Smrt je putovanje kroz život; to je put u središtu svakog puta, bitan dio spirale postojanja. Zato je bitno duhovno hoditi kroz zivot, jer nakon smrti cemo onda nastaviti tamo dokle smo duhovno stigli i roditi se kao takvi, a svaki duhovni napredak smanjuje otpor zivota!
Govoreći o svome iskustvu jednote sa središtem, u kojem postaje »nepokretan uzrok koji pokreće sve stvari«, Majstor Eckhart to naziva stanjem »nerođenosti«: »Stoga sam također nerođen (nisam se nikada ni rodio), i slijedeći put svoga nerođenog (nemanifestiranog) bivstva, ne mogu nikada umrijeti. Slijedeći put svog nerođenog bivstva oduvijek sam bio, sada jesam i zauvijek ću biti.«
Maksim Mrvica - Tango in ebony
josipa lisac - sreća
DAVORKA I NJEN SVIJET
Postani poput djeteta:
jednostavan, spontan, radostan.
Ne budi kao bačva puna problema.
Jer, kadar si i nasmijati se, zar ne?
Pokušaj svaki dan iznova
voljeti ljude
koji su tu oko tebe.
Pokušaj u tišini
liječiti rane ljudima
koji plaču i koji su očajni.
Daruj od svoje ljubavi onima
koji su premalo voljeni.
Ti si divan.
Sreća drugih
i u tvojim je rukama!
(Phil Bosmans)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
















