Jednog dana, ne
tako davno, na vrata nekog samostana pokucao seljak iz obližnjeg mjesta.
Kad brat vratar otvori teška hrastova vrata, seljak mu sa smješkom
pruži prekrasan grozd. "Brate vrataru", kože došljak, "znaš li ti kome
sam donio ovaj najlijepši grozd što sam ga ubrao u svom vinogradu?"
"Ravnatelju samostana ili nekom drugom bratu iz naše zajednice." "Ne!
Tebi sam ga donio!" "Meni?" ozarena će lica iznenađeni brat vratar. "Zar
si ga baš meni donio?" "Naravno, tebi sam ga donio jer si me uvijek
ljubazno i prijateljski primao kad sam dolazio zatražiti kakvu pomoć.
Htio sam te malo razveseliti ovim grozdom." Učinilo mu se da je i sam
obasjan rumenilom s vratarevog lica.
Brat vratar je grozd stavio na vidljivo mjesto i cijelo ga jutro
pogledavao s divljenjem. Grozd bijaše doista prekrasan. Odjednom mu
padne na pamet: "Zašto ja ne bih ovim grozdom obradovao našeg
ravnatelja?!"
Uzeo je grozd i odnio ga starješini samostana. Ovaj se grozdu iskreno
obradovao. No, uskoro se sjeti starijega bolesnog brata i odluči:
"Odnijet ću ga njemu, neka se malo osladi." Tako je grozd ponovno krenuo
dalje. Nije, međutim, dugo ostao ni u sobi bolesnog brata. Ovaj je
naime naumio njime obradovati brata kuhara koji se po cijeli dan znoji
oko peći. Brat kuhat je grozd poslao bratu sakristanu (da ga malo
razveseli), a ovaj ga je odnio najmlađem bratu u samostanu, od kojeg je
grozd opet pošao dalje. Kružeći od brata do brata, grozd je ponovno
dospio k bratu vrataru (da ga malo razveseli). Tako bi zatvoren krug,
krug radosti.
Nemoj
čekati da netko drugi započne. Na tebi je danas red da otvoriš krug
radosti. Ponekad je dovoljna mala iskra da zapali veliku vatru. S iskrom
dobrote moglo bi se početi mjenjati svijet. Ljubav je jedino blago koje
se umnaža dijeljenjem. To je jedini dar koji se to više uvećava što se
više troši. To je ujedno i jedino poduzetništvo u kojem se upravo
trošenjem više zarađuje. Poklanjaj to blago, razdijeli ga, razbacuj ga
na sve strane, do dna isprazni džepove i košare, isprazni čašu i sutra
ćeš ga naći još više nego si ga imao jučer.
Bruno Ferrer
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET