Jedan starac teško
je obolio. Njegov župnik došao ga je posjetiti. Tek što je stupio u
bolesnikovu sobu, spazio je praznu stolicu, postavljenu uz krevet na
kojem je starac počivao. Bila je čudno okrenuta. Upita ga, stoga, čemu
služi.
Čovjek mu slabašnim glasom odgovori: "Zamislim da Isus sjedi na
stolici, s njim sam pričao prije nego što se vi došli... Godinama sam se
mučio s molitvom, sve dok mi jedan prijatelj nije rekao da moliti znači
razgovarati s Isusom. Tako ja zamislim Isusa da sjedi tu ispred mene i
govorim mu, onda slušam njegove odgovore. Od tada nemam više problema s
molitvom."
Nekoliko dana kasnije, došla je kćerka onog starca u župni utred, javiti svećeniku da je njezin otac umro.
Rekla je: "Ostavila sam ga samo par sati. Kad sam se vratila u sobu,
našla sam ga mrtva s glavom naslonjenom na praznu stolicu koja je uvijek
stajala uz njegov krevet.
Bruno Ferrero
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET